Ljudi, ja razumijem mržnju prema SDA, uostalom i sam je osjećam...

Nemam potrebu da je dokazujem, još manje objašnjavam (o tome bih mogao napisati knjigu), samo ću reći da bih mogao sjediti po cijeli dan, gledati u zid i mrziti SDA i ne bi mi bilo dosadno... Ali moramo shvatiti da u svoj ovoj priči nije bitna ni SDA niti zapravo bilo koja stranka. Bitni smo MI, svi mi koji volimo ovu zemlju, bez obzira za koji klub navijali: Sarajevo, Želju ili Velež... Nadam se da me razumijete. U svakoj stranci postoje dobri ljudi, to je jednostanvo činjenica, kao što u svakoj stranci postoje interešdžije, karijeristi i lopovi i to je činjenica. Mi se moramo fokusirati na zajednički cilj, zajednički program. Želim podsjetiti na činjenicu da je SDA uz pomoć međunarodnih faktora predvodila i zamalo izgurala Aprilski paket ustavnih promjena, nažalost, presudili su mu glasovi opozicije i jednog "osviještenog SDA-ovca"... Imamo li za čime žaliti zbog toga? Zar bi u konačnici bilo bitno ko je usvojio taj paket? Bilo je od suštinskog značaja za državu da to bude usvojeno i nažalost desilo se suprotno. Opozicija treba da se ujedini, slažem se, ali opozicija mora da bude iskrena u toj namjeri i mora to da formalizuje na neki način. Pustite priču, dajte dokažite da ste iskreni u tome.
Ja lično nikome bezuslovno ne vjerujem. Život me je tako naučio, nikome, a to se prije svega odnosi na političare. Razumijem profesorovu spiku koja ima smisla, taj neki treći put i na osnovu toga sam odlučio da im poklonim uslovno povjerenje. Ne očekujem rezultate preko noći, znam ko smo, šta smo i gdje živimo, ali prihvatam narativ koji dugoročno ima nekog smisla. Ostalo će se samo kazati i pokazati s vremenom.