U pitanju je jako kompleksna priča. Najteže su situacije kada se više društvenih dimenzija lomi na jednom događaju, a ovo je baš ta situacija.
U istom momentu se govori o historiji, ideološkom silovanju te iste historije, ličnom stavu, pravu na lični stav, aktuelnim politikama i politikama kojima je mjesto u muzeju, pravu na vjeru i vjerske obrede, pravu na protest protiv bilo čega, ljudskim pravima uopćeno...
Sve gore navedeno pripada svakodnevnici jednog pluralnog i modernog društva, a silno žuljanje koje osjetimo dok se to sve dešava, samo govori koliko još uvijek nismo blizu tog modernog, normalnog, zapadnog modela liberalne demokratije u kojoj ima mjesta za sve.
Da ne bih pisao nadugo i naširoko evo par teza za razmišljanje:
Jergović može i ima pravo misliti šta hoće, kao što svako može imati stav o njemu. Ja ga odavno ne mirišem, jer imam osjećaj da ni on ne zna kakav mu je stav. Ono što zna je da ima problem sa Sarajevom, pa koristi svaku situaciju da se obračuna. Ne mislim da je neki simpatizer ustaške ideologije, a još manje borac za njegovanje svetih sakramenata. Ono što sam siguran jeste da je u suštini jedan ljigavi pragmatik koji je u svojoj karijeri preko noći počeo pisati hrvatskim novogovorom, na teme koje nemaju veze sa radovima koji su od njega načinili dobrog pisca: onima u kojima dominira Sarajevo. Kao i mnogi koji se nisu uspjeli presaditi u novu sredinu i zadržati taj kul faktor (Nele, Kusturica...) i on indirektno krivi Sarajevo za plato koji je dosegao u svom pisanju. Kao što Kusturica nije snimio ništa vrijedno spomena poslije Doma za vešanje, o Neletu da ne govorimo, tako i Jergović vjerovatno svakodnevno pizdi jer ga prepoznaju po Čitankama i Marlborou, a ne po uvlakačkim Dverima od oraha. U suštini, politizacija ličnog kompleksa i sukoba sa mjestom iz kojeg dolaziš, koje te kreativno progoni i od tebe pravi idiota. Kada pogledamo njegove fotografije iz te dvije faze, nije ni čudo što je bijesan. Od sarajevskog kulera do hibridnog looka Draže-Superhik-nadrkanog hipstera u godinama.
Međutim, puno je bitnije to kako ove situacije izbace na površinu gomilu dokaza koje govore o bolestima našeg društva. Fascinantno mi je za šta i protiv čega se kod nas protetuje i silna količina ludila i licemjerstva u svemu tome. Pokradoše nam milione, ubijaju mlade ljude bez kazne za počinioce, korupcija na svakom koraku, nepotizam, odgađaju izbore... katastrofa na katastrofu i onda 5 hiljada ljudi upo korone izađe na ulicu i svjesno rizikuje zdravlje sebe i ostalih, radi neke ideološke poruke!
Ubijte me, ali ovo je društvo sa apsolutno poremećenim sistemima vrijednosti.
Daleko od toga da nije trebalo protestovati, ali žar za ideološkim borbama, naspram beskonačno bitnijih stvari, govori zašto smo tu gdje jesmo.
Jednostavno, misleća masa obrazovanih živi previše dobro, da bi se bavila temama stvarnog života. Ona sebi može priuštiti politiku kao životni assesoar, aktivnost koja ih oplemenjuje, ali ne i društvo oko njih. Ja samo tako mogu objasniti ovako poremećen sistem u kojem se protestuje protiv nečega što je objektivno trećerazredno. Da te iste ljude vidim na protestima za Dženana Memića, milionskih krađa njihovog novca (kiosk od 250 hiljada, Budnjo i voda, respiratori, krađa izbora, odgađanje izbora, nesposobna Vlada na svakom nivou...), rekao bih, OK, i ovo je pravi protest. Ovako pored svega toga, tebe pali sukob od prije 70 godina toliko da izmiliš iz svoje zone komfora sa crvenom istorijskom zastavom i protestuješ!!! Da stvar bude paradoksalnija, svake godine ti se okupi par hiljada živih četnika u Višegradu i ti to iskuliraš, ne digneš se na ulicu? Šta, to su neki drugi četnici za razliku od onih što ih je Sava Kovačević progonio na Neretvi? Ne kontam, majke mi?!?! Dižeš glas da se ne povampiri fašizam, a svake godine ti se hiljade četnika od krvi i mesa, ne nekih zombija ili duhova okupi i oni ti nisu zvono na uzbunu?
Čovječe, vi živite fenomenalno ako su to vaši prioriteti i ovo društvo će ostati rupa, ako od vas zavisimo.
Isto tako, hajmo malo prestati kidnapovati, ideološki silovati i vremenski ograničavati antifašizam. Antifašizam jeste naziv za jednu globalnu borbu protiv diaboličnog zla, ali je daleko od unificirane ideologije. Antifašisti su bili i francuski nacionalisti u pokretu otpora, američki patrioti na pacifiku, sovjetski komunisti i britanski, holandski rojalisti. Da, nepobitna istina je kod nas su borbu na plećima iznijeli partizani i tu nema nikakve sumnje. Što ne znači da su bili anđeli i da nisu zajebali štošta na kreditima te iste borbe.
I zašto, najglasniji samoproglašeni antifašisti u nas, po pravilu ignorišu posljednju antifašističku borbu u Evropi, borbu Bosne i Hercegovine za multikulturalno demokratsko društvo 90ih protiv tih istih četnika i ustaša? Partizani su OK i pravi antifašisti kada se bore protiv četnika i ustaša, ali nedo Bog da se na protest ponese zastava sa ljiljanima, tobejarabi. Oni su se borili protiv nekih drugih ustaša i četnika? Zato što je ta politička borba kompromitovana na razne načine (Bošnjakizacija, SDA, pristanak na tronožac...)? Pa i partizanska borba nam je donijela jednopartijsku diktaturu, goli otok, neravnopravnost naroda (Albanci i Bošnjaci nisu bili narodi), verbalni delikt, UDBU, OZNU, truhle kompromise sa nacionalistima (četnici u partizanima) pa je opet možemo progutati. Hajmo malo ne biti licemjeri, pa jednima mjeriti po jednim a drugima po dosta strožijim aršinima.
Na temu tolerancije i prihvatanja drugog i drugačijeg: Pa majkumu, ko god je pogledao bar jedan američki film u kojem se nad nekim zločincem izvršava smrtna kazna, zna da je svećenik neizbježan dio rituala! Vi tek sada skontali da katolici mole i za duše zločinaca? Da još više zakuham, hajmo sebi postaviti pitanje, koja je razlika između jedne mise, vjerskog obreda koji se i najvećim zločincima održava zadnjih 2000 godina, tačnije od samog nastanka te vjere i jedne gay parade. Zašto je pravo na seksualnu slobodu bitnije od prava na vjeroispovjest? Apsolutno je nebitno što vam je jedno draže od drugog, između to dvoje nema razlike, ma kako prezirali jedno ili drugo.
U oba slučaja imamo jednu skupinu, koja prezire drugu skupinu. Rituali, životni stil i sistemi vrijednosti se često suprotstavljaju pa i direktno sudaraju i isključuju kod ovih skupina. Obje skupine polažu pravo na apsolutnu ispravnost svojih svjetonazora i životnih stilova, samo ih crpe iz različitih izvora. Katolici se pozivaju na Božji autoritet a gay populacija na slobode modernog svijeta.
I jedan bolan zaključak, ako se borimo za liberalno društvo zapadnog tipa, obje skupine imaju pravo da egzistiraju, protestuju i imaju svoje rituale. Budimo sretni da nemamo Balajburg paradu. A morali bi je dopustiti da se skupe bez fašističkih obilježja, ma kako je prezirali!
Učimo se demokratiji i suživotu, na pravim osnovama. Liberalno društvo nije samo društvo liberala koji se međusobno tapšu po leđima i kuraže, nego inkluzivno društvo za sve, dok god ne ugrožavaju druge. Kako god vam to teško progutati, misa je ritual star 2000 godina i sve što možemo jeste neprisustvovati. Svakako se održava između četiri zida
. Ovo govorim kao prakticirajući musliman koji ima bezbroj primjedbi na samu dogmu katoličke crkve, ali itekako znam da je sloboda bitnija od toga.
Sve gore navedeno, što razumnog čovjeka tjera da se ubandači od licemjerstva, gluposti, zaslijepljenosti, je samo i isključivo moguće zbog robovanja ideologiji, a ne zdravom razumu. Nema drugog objašnjenja, apsolutno. Samo ti ideološke naočale mogu dati ovakvu sliku svijeta oko tebe, da si u stanju vući ove poteze i biti ubijeđen u vlastitu moralnu superiornost i ispravnost. Zbog istih tih naočala nećeš vidjeti da od sebe praviš apsolutnog idiota i suštu suprotnost od onoga za šta misliš da se boriš.
upravo tako, od vodja napravis "uspjesne" politicare, biznismene, zvijezde koji se za saku dolara prodaju i vidis poslije kako se vozaju djipovi, dobre zenske, stanovi, kuce itd... uglavnom nema postena insana i to ti je...