MuaDib wrote: ↑23/12/2019 21:58
Razočarenje DF je samo dobar medijski spin, jer je DF pokazala da je CAR GO. Najveća vrijednost DF je spremnost da pregrmiti forntalni napad u KS, kako bi zaustavila mnogo dublje retrogradne procese, koji prevazilaze granice kantona. Šestorka je sama sebe urušila jer su glavni akteri dopustili da njom vlada Dinotopija, a ne realna politička moć i uvažavanje drugog i drugačijeg mišljenja. Zaista čudi me sljepoća ovih koji nisu vidjeli pogubnost predstave Dino veliki, Dino mali. I zaista CAR je GO, jer kada se zagrebe ispod površine mjera šestorke i vidi nezajažljiva pohlepa i pokušaj da se preko noći i preko koljena ovlada institcijama, iz kojih će nazovi reformske stranke generirati svoje širenje egistencijalnim ucjenama poput SDA . Ali to neće ni reči predvodnici tih procesa prvenstveno SDP i NIP, kao i djelovi NS. Ali da se vratimo na više nivoe.
Po nadobudnim ljevičarima DF je trebao ostati po strani u hladovini opozicije i dopustiti da SDA na mala vrata popusti zahtjevima HDZ, pod plaštom medijacije EPP. No, DF je napravi ono što ljevica nije u stanju 30 godina napraviti u BiH, da se aktivno uključi u političke procese i ako ne brana, bude smetnja isključivo nacionalnim politikama. A ne ko 1991 i 1992 da širi priče vidi oni ne valjaju, oni su fašisti i opozicionim mitinzima potkrati krila i stoički se drži po strani, dok Evropa imala za stolom ima isključivo tri nacionalna tabora. Ta notornanesposobnost da preuzme poluge vlasti nastavila se i nakon rata te 2000 i 2010 godine. I ponovo pokazuje da nije kadra preuzeti odgovornost i reči jasno svijetu, sačekajte malo ljudi nismo svi za torove. Umjesto toga crvena polovina BH bloka je proračunato igrala na Komšićev neprobojan stav da neće dopustiti uvlačenje BiH u dublju etnokratsku močvaru. I nakon objavljivanja dogovora na višim nivoima prvo je upucala BH blok, a pad vlade KS pretvorila u provorazredni politički skandal. Ono što mogu reči lako je napraviti ideološki jarak i reagovati na eho sa suprotne strane pto rade SDP i NS sa SDA. Ali zaista je teško je ući u maglovite doline sa dubokim uvjerenjem da iza magle postoji cilj, zbog kog vrijedi ići naprijed.
Ono što je promaklo u ovom zadnjem činu konsolidacije vlasti u BiH, jeste uspjeh koji se zove znatno šire približavanje NATO-u. Ulazak u NATO je strateški interes BiH i glavni preduslov za trajni mir. A valjda ne trebam objašnjavat šta trajni mir znači za BiH i njenje etnonacionalističke političke filozofije.
Drugi važan momenat, jeste slabljenje panbošnjačkih pseudoakademija i nvo sektora, čemu je SDA zajedno sa IZ revnosno pristupila i udarila na Zukorlića i njihovu kamarilu koja je u Dinotopiji vidjela pogodan humus za svoje jačanje i tihu infiltraciju društva. I zaista zahvaljujući prije svega dubokom promišljanju Željka Komšića, u KS je obezglavljen desni sektor. Koji se poput Hitlera u ime reforme pridružio nominalno lijevim partijama, koje će tek nakon određenog vremena spoznati kakvog su se zmijskog zagrljaja riješile.
Treći momenat je izborni zakon, kojim se rješava ustavna kriza u zemlji i određuje koji će princip prevagnuti onaj koji poštuje evropske protokole o ljudskim pravima ili logiku legitimnog i strogo konzerviranog predstavljanja. Ta borba DF i predsjedniku Komšiću tek slijedi, i pobjednik te borbe će trasirati budućnost oove zemlje. Jer samo se normalnim izborni zakonom može izbiti argument tzv. nelegitimnog, nepotpunog ili faličnog zastupanja svih u ovoj zemlji, mogu se napraviti institucije koje će funkcionirati po državnom pravu.
Ako bez ikakvih primjesa postavimo stvari na slijedeći način:
- da ulazak u NATO argumente o latentnom ili nekom novom oružanom konfliktu trajno čini besmislenim;
- da slabljenje panbošnjačkoh promišljanja, obrnuto vodi jačanju bosanskohercegovačkih integrativnih snaga;
- da slabljenje etničkog predstavljanja, jača argumente da institucije štite građanina, a ne stranke i karteli;
Samo tada možemo očekivati jačanje ljevice i promjenu političke paradigme na cijelom prostoru BiH.
Sve ostalo su ublehe i neodgovorne politike koje se kriju iza slabosti našeg društveno-političkog sistema, ustava i adminsitrativnog uređenja, koje ljevičari samo mogu pobjediti na kondiciju, a ne na čekanje.