Obrisa frajer patos sa njom.Haman2 wrote: ↑17/12/2019 18:11 Mozda neki prepoznaju i sebe ?
http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/137 ... curke.htmlSENAD PEĆANIN ODGOVORIO NA UVREDE ZASTUPNICE NAŠE STRANKE: "Amela Kuskunović, od političke guske do političke ćurke"
Nakon što je u komentaru na društvenim mrežama čijoj bi nepismenosti i vulgarnosti pozavidio i Esad Radeljaš, kočijaški izvrijeđala Željka Komšića i pojedince koji ne dijele njene političke "poglede", ma šta god oni bili, zastupnici Naše stranke u Parlamentu Federacije BiH odgovorio je bivši vlasnik BH Dana Senad Pećanin. Njegov komentar prenosimo u nastavku.
Pročitao sam komentar zastupnice Naše stranke u Parlamentu Federacije BiH, vijećnice Naše stranke u Općinskom vijeću Centar Sarajevo i predsjednice Kadrovske komisije Naše stranke Amele Kuskunović na Facebooku povodom promjena u sarajevskoj kantonalnoj izvršnoj vlasti. S obzirom na to da sam i osobno spomenut (i to u množini?!), odgovaram joj u istom mediju, uz izvinjenje svim koji ovo čitaju što sam odgovor morao prilagoditi Kuskunovićkinoj objavi.
Naime, zalažem se za kulturu javnog dijaloga i pokušavam je primjenjivati u praksi. Nažalost, politički silnici i primitivci različitih fela to nastojanje, kao i izostanak odgovora na laži i uvredljive izjave, razumijevaju kao a) znak slabosti ili straha i(li) b) nesposobnost drugih da im se obrate stilom koji oni koriste. Ilustracija Kuskunovićkinog stila je njen komentar na Facebooku u kojem, povodom mog javnog stava da je bolje imati u Predsjedništvu BiH Željka Komšića nego Dragana Čovića, kaže da se radi o “seljačko papanskom šatro patriotizmu kojeg su arlaukali na sve strane suljagići, pećanini, bajrovići, jovanovići, ostali domoljubci za rad svojih interesa”.
“Za rad” (što bi napisala nepismena funkcionerka Naše stranke) razumijevanja moje potrebe da odgovorim na citirane uvrede, moram opisati prirodu mog poznanstva sa Kuskunovićkom.
Poznajem je duže od 20 godina, a upoznali smo se kad mi se predstavila kao bliska rodica Dine Mustafića i obožavateljka Dana. I prilikom prvog susreta i kasnije, osjećala je potrebu da mi kaže da je politika ne zanima, da je ona “politička guska”, ali da se divi mojoj hrabrosti i nepotkupljivosti, te mojim i tekstovima drugih autora koje objavljujem u Danima. Bilo mi je drago zbog izrečenih komplimenata, ali sam osjećao i veliku nelagodu, koja se graničila sa neprijatnošću, zbog njenog izljeva hiperboličnog divljenja i poštovanja koje je iskazivala.
Formiranjem Naše stranke, Kuskunovićka je postala politički aktivna. Kadrovski je katapultirana u organe stranke zahvaljujući isticanju bliske rođačke veze sa Dinom Mustafićem. Iako politiku poznaje koliko i pravopis, “politička guska” (po vlastitom priznanju) postala je prvo članica vođstva Naše stranke, pa vijećnica u Općini Centar, pa zastupnica u federalnom parlamentu, pa i predsjednica Kadrovske komisije Naše stranke.
Osvajanjem sve unosnijih sinekura i sinekurčina, politička guska je nabubrila u svim pravcima i postala politička ćurka. Sve one, uključujući i najbliže rođake i prijatelje, koji su ukazivali da Naša stranka čini krupan politički promašaj krčeći Draganu Čoviću ulazak u Predsjedništvo BiH kandidaturom izvjesnog Falatara, politička ćurka je počela doživljavati kao osobne, smrtne neprijatelje – njene i Naše stranke, građanske opcije, urbanosti... Svakog ko bi se usudio primijetiti nerazumne odluke svog stranačkog šefa, počela je ogovarati, “u raji” i na Facebooku. Počelo je to još kada su nekoliko mjeseci prije izbora 2018. godine heroji odbrane Mostara pozvali predsjednike SDP-a BiH, Demokratske fronte, Naše stranke i Građanskog saveza na sastanak radi ideje stvaranja BH političkog bloka i zajednički nastup na izborima. To su prihvatila trojica stranačkih predsjednika, ali je Peđa Kojović odbio, uz uvredljivo obrazloženje: “Ja ne želim nositi vaš ‘ratni prtljag’ na leđima moje stranke.” (Pristojni, inače gordi domaćini, organizatori mostarskog sastanka, ostali su nijemi na uvredu, kao popišani, i nisu ni Kojovića ni “prtljag” bacili u Neretvu.)
U tome što se, zahvaljujući teškoj izdaji Željka Komšića, na vlast u Sarajevski kanton vraća Stranka demokratske akcije, Kuskunovićka vidi osobnu tragediju i katastrofu: a taman se uživila... Ali, ona ni u primisli ne pokušava analizirati mogućnost teških političkih promašaja malog Velikog lidera Naše stranke koji su pridonijeli ovakvom raspletu. Pritom, potpuno svjesna laži o nekakvim skrivenim interesima i najdobronamjernijih kritičara pojedinih odluka malog Velikog šefa, politička ćurka prenebregava činjenicu da je u posljednjih desetak godina, otkako se vratio u Sarajevo, upravo Peđa Kojović, mali Veliki šef, najveći kantonalni uhljeb koji je primio preko 100 plaća iz budžeta, ne računajući preko 60 hiljada maraka koje je uredno primio kao poslanik Parlamenta BiH od posljednjih izbora do danas, unatoč činjenici da parlament u tom periodu – nije zasjedao. Cinici bi mogli primijetiti i potpuno nerazumljivi izljev bijesa političke ćurke zbog povratka Stranke demokratske akcije na vlast u Sarajevskom kantonu: pa nije li upravo njen mali Veliki lider “urbi et orbi” objavio početkom februara 2019. da svake godine odlazi “na mezar Alije Izetbegovića, jer ga izuzetno poštuje”?! Zar povratak na vlast stranke koju je utemeljio čovjek čiji mezar, uz Bakira Izetbegovića, redovno obilazi još jedino mali Veliki lider, nije razlog za slavlje, a ne za očaj?
Ovih dana je, koliko ja znam, trebalo da se obavi imenovanje novog direktora Pozorišta mladih u Sarajevu. Dramaturg Almir Imširević, koji je konkurisao, priča prijateljima da ga je tim povodom, u stranačke prostorije, na sastanak pozvala Amela Kuskunović, u funkciji predsjednice Kadrovske komisije Naše stranke. I on je – otišao! Objasnila mu je da je Pozorište mladih “pripalo Našoj stranci”, da ona odlučuje ko će biti direktor, te da je ona pregledala – njegove objave na njegovoj Facebook stranici! Značajno mu je (pretpostavljam zabrinuto vrteći glavom, skupljenih usana), objasnila da nije zadovoljna onim što je pročitala, da ima još kandidata, te da malo razmisli namjerava li se on popravljati... I što je najtragičnije, ruku bih u vatru stavio da politička ćurka u ulozi koju je sebi dodijelila ne vidi ničega spornog! Zapalo je, našostranačkom kadrovskom politikom, da ona, kao predsjednica Kadrovske komisije i osoba koja sa pozorištem ima veze samo zahvaljujući ulaznicama koje joj je za premijere njegovih predstava slao Dino Mustafić, odlučuje o direktoru Pozorišta mladih, “koje je pripalo Našoj stranci”.
P.S. Navikao sam na različite vrste najnižih udaraca koje političari zadaju kritičarima svoje pohlepe, kriminala, nekompetentnosti, sujete... Suočavao sam se i sa razrađenim planovima moje likvidacije od strane vjerskih fanatika (koju su stranci osujetili) i od strane zbratimljenih bošnjačkih i srpskih gangstera, i sa bombom bačenom pred redakciju i sa pištoljem na mojoj glavi, i sa sramnim sudskim postupcima, i sa najprimitivnijim uvredama i lažima protiv mene i moje porodice, i sa prijetnjama i sa poreskim odmazdama... Ali ništa me nije pogodilo kao saznanje da o istim metodama razmišljaju, a neke i praktikuju, i lideri Naše stranke. Politička ćurka nije svjesna, naravno, šta o sebi i svojoj stranci otkriva kada na Facebooku napiše: “Utjerivanje straha tim nazovi medijima, čije ime neću ni da napišem, to je zadaća.” Priznajem, meni je politička ćurka, koja je tek osvojila grame vlasti, već utjerala strah i pri samoj pomisli šta bi ona, Kojović, Ćudićka... radili kada bi imali tone vlasti koju Izetbegovići imaju već 30 godina u ovoj zemlji...
No, da ne bih bio pogrešno shvaćen: nisam ni ja u čitavoj priči nevin, nije ni moje maslo za ramazana. Kad sam još 2007. godine vidio u kakav ambis kriminala, pohlepe i samoljublja Zlatko Lagumdžija vodi i SDP i Bosnu i Hercegovinu, odlučio sam da napravim stranku kakva je mogla biti SDP da nije bilo Lagumdžije. Prvo sam u Tavoli satima slamao otpor Dine Mustafića da se politički angažuje i to kroz partiju koju ćemo sami formirati, a onda smo naredne večeri, u Dininom stanu, uz flašu lošeg talijanskog vina, ubijedili i Danisa Tanovića. Tako je začeta, skoro bezgrešno, stranka kojom se danas šepuri politička ćurka. Pravljenje stranke koštalo me i energije i vremena i živaca i para. Tek kad smo sve dogovorili, ali je već bilo kasno za njihovo odustajanje, Dino i Danis su skontali da sam ih zeznuo, da ja ne ulazim u stranku. Ostali su osnivački papiri koje smo napravili, sa vizijama društva i države kakvim bi Bosna i Hercegovina mogla postati. Ali, zahvaljujući liderima poput Kojovića i Sabine Ćudić, danas u stranci nema ni Dine Mustafića, ni Denisa Gratza, ni Albina Zuhrića, ni Bojana Bajića, ni Fadila Šere, ni Sanje Lazar, ni Rade Šukare... Ali, zato su ostali politička ćurka i njeni šefovi, koji će od Naše stranke napraviti još jedan Lagumdžijin SDP, kao trajni simbol ovdašnje oholosti, sujete i pohlepe", navodi Pećanin u svom komentaru.
Tajson je ne bi ovako izbio iz cipela.
Aferim.
nego 
.
