Nema potrebe. Nisam apsolvirao njemački niti sam zainteresiran za diplomaciju.SaraFina wrote:
Pa ti čekaj onda da Čović 'stekne uvjete' i imenuje konzularno/ diplomatski kor iz reda hrvatskog naroda.
Komšo bi te dočekao raširenih ruku kao Bosanca! Apsolvirao si njemački, nadam se. Po ugledu na Nineka
Kad moze Dragan covic biti "akademik" sto ona ne moze biti veleposlanica.Novak20 wrote: ↑18/11/2019 08:32 Ne znam koja je svrha javnog objavljivanja neregularnosti poput ove ako iz nje nije proizašla tužba zbog zlouporabe položaja i nanošenja materijalne štete državi zbog razlike u plaći između SSS i VSS.
Propuštanje tužbe je autogol hrvatske politike zbog lijenosti i vjerojatnih oraha u džepovima. Svima će biti bolje da se sa ovakvom praksom prekine samo netko mora napraviti prvi korak.
https://hms.ba/predsjednistvo-prekrsilo ... e-diplome/Na prijedlog drugog bošnjačkog člana Željka Komšića, Predsjedništvo BiH imenovalo je Martinu Mlinarević za opunomoćenu veleposlanicu BiH u Češkoj, iako nema visoku stručnu spremu, odnosno fakultetsku diplomu, sazanaje Hrvatski Medijski Servis.
Naime, Mlinarević je na zahtjev Odjela za pravne, kadrovske i prevodilačke poslove Ministarstva vanjskih poslova BiH da dostavi svoju diplomu kako bi se kompletirala njezina dokumentacija, nakon što je imenovana za veleposlanicu u Češkoj, odgovorila kako je “spriječena dostaviti diplomu, o čemu je ranije pisala i obavijestila Predsjedništvo BiH prije imenovanja”.
Mlinarević je, također, kako stoji u Službenoj zabilješci, čiji je preslik u posjedu HMS-a, informirala MVP BiH da je “u dogovoru sa svojim dragim prijateljima i kolegama iz Veleposlanstva Češke razgovarala i odlučila prebaciti svoj apsolventski status i završni ispit odraditi na Karlovom sveučilištu u Pragu”.Čudna je i reakcija Ministarstva vanjskih poslova BiH. Umjesto da obavijesti Predsjedništvo BiH kako je njezinim imenovanjem prekršen zakon i odluka Predsjedništva BiH, odnosno da Mlinarević ne ispunjava zakonske i druge uvjete da bude imenovana za veleposlanicu, MVP BiH samo navodi kako ju se na Federalni zavod za zapošljavanje, s obzirom da nema fakultetsku diplomu, može prijaviti samo sa srednjom stručnom spremom.
Martina Mlinarević, inače je, kako neslužbeno saznajemo, po struci zubotehničarka, a predstavljala se kako profesorica hrvatskog i engleskog jezika.
Tako je danas iz Press službe stiglo saopćenje u kojem je Čović "doktor", a već nekih pola sata kasnije stiglo je novo saopćenje u kojem je navedena titula "akademik".
Činjenica je da je Čović, kako mu stoji u zvaničnoj biografiji, doktorirao na Sveučilištu u Mostaru 1996. Kao što je činjenica i to da je Hrvatska akademija za znanost i umjetnost BiH (HAZU) utemeljena u Mostaru 2014. godine kada je i Dragan Čović proglašen akademikom.
Valjda zbog toga što je preduvjet za doktora nauka i akademika isti kao i za veleposlanika. Moraju imati završen fakultet.BHCluster wrote:
Kad moze Dragan covic biti "akademik" sto ona ne moze biti veleposlanica.
Ne moze znanje devalvirati samo je problem oni sto ga nemaju.Novak20 wrote: ↑18/11/2019 11:22Valjda zbog toga što je preduvjet za doktora nauka i akademika isti kao i za veleposlanika. Moraju imati završen fakultet.BHCluster wrote:
Kad moze Dragan covic biti "akademik" sto ona ne moze biti veleposlanica.
Jedna lijepa tužba, tek toliko da se da znak života, pa taman ne bilo ništa dalje. Generalno, što se tiče titula, totalno su devalvirale.
...
Kako danas izgleda politička scena kod nas, posebno iz pozicije bh. Hrvata? U čemu je prema tvom mišljenju zapravo problem kod dva lidera Željka Komšića i Dragana Čovića?
Teško mi je razmišljati iz pozicije jednog bh. Hrvata, zato što imam bar deset važnijih pozicija, a kamoli iz pozicije svih bh. Hrvata. Politički najviše razmišljam iz pozicije građanina Bosne i Hercegovine s adresom u Sarajevu, mada mi za to pozicija nije primarna. No, onoliko koliko mogu vidjeti, a mislim da vidim dobro, zato što više od deset godina pažljivo promatram naše društvo i političku scenu, Hrvati u BiH zarobljeni su između dviju pogubnih paradigmi: prvu su sami sebi većinski odabrali, to je ova koju utjelovljuje Čović; druga im je oktroirana od etničke većine u Federaciji, to je ova koju utjelovljuje Komšić.
Ta dva modela mišljenja, ili bolje reći nemišljenja, manipulacije, zarobljavaju cijelu Federaciju i skupa s drugima cijelu Bosnu i Hercegovinu. I jedan i drugi nemaju činjenice na svojoj strani, nego vladaju emocijama i strahom. I jedan i drugi su u osnovi nacionalistički, bez ikakvog suvislog sadržaja, i jedan drugog hrane. Čović straši Hrvate Željkom Komšićem i Bošnjacima i zato su oni njemu i njegovoj stranci dali najveću podršku. Komšić straši Bošnjake Draganom Čovićem i Hrvatima i zato su ga oni izabrali po treći put. Izabrat će ga i četvrti put, nema sumnje. Osim što je samo po sebi žalosno da političar poput Komšića može dobiti više od 5 hiljada glasova, još je žalosnije uvjerenje strukture koja stoji iza njega i glasača koji ga podupiru da na taj način pobjeđuju HDZ. Vidimo kako su ga pobijedili, nikada nije bio jači. A od snage HDZ-a najveću štetu uvijek su imali i imaju bh. Hrvati.
Bojim se da će vraćanje u tom začaranom krugu laži i obmane trajati dokle god budu trajali Čović i Komšić. Oni žive u nekoj vrsti isprepletenosti u kojoj su jedan drugom istovremeno i uzrok i posljedica. Nemam optimizam da će bilo ko od njih popustiti, jer je i jednom i drugom prije svega stalo do vlastite pozicije, a pogotovo nemam optimizma da će većina glasača to ikada shvatiti. I one malobrojnije koji budu blizu da shvate, kvaziintelektualci i medijski manipulatori čovićevske, komšićevske ili izetbegovićevske provenijencije brzo vrate u tor...
Ja se ne bih baš složio da Čović ne bi mogao, htio ili želio nanijeti štetu državiMaraschino wrote: ↑18/11/2019 11:56Jedan moze nanijeti stetu drzavi to je sigurno i dokazao je dok drugi to ne bi mogao(htjeo ili zelio).
i onda slijedicyprus wrote: ↑18/11/2019 12:36Ja se ne bih baš složio da Čović ne bi mogao, htio ili želio nanijeti štetu državiMaraschino wrote: ↑18/11/2019 11:56Jedan moze nanijeti stetu drzavi to je sigurno i dokazao je dok drugi to ne bi mogao(htjeo ili zelio).
Svakako cijenim gospodina Šarčevića, čitam članke na Prometeju, promišljam o napisanom, često postavljam linkove jer mislim da Prometej ima kvaliteta koji mi pomaže da formiram vlastito političko mišljenje.cyprus wrote: ↑18/11/2019 11:44 https://www.klix.ba/vijesti/bih/franjo- ... H9w7kTG-ig
Doslovno, svaka mu je zlatna:
...
Kako danas izgleda politička scena kod nas, posebno iz pozicije bh. Hrvata? U čemu je prema tvom mišljenju zapravo problem kod dva lidera Željka Komšića i Dragana Čovića?
Teško mi je razmišljati iz pozicije jednog bh. Hrvata, zato što imam bar deset važnijih pozicija, a kamoli iz pozicije svih bh. Hrvata. Politički najviše razmišljam iz pozicije građanina Bosne i Hercegovine s adresom u Sarajevu, mada mi za to pozicija nije primarna. No, onoliko koliko mogu vidjeti, a mislim da vidim dobro, zato što više od deset godina pažljivo promatram naše društvo i političku scenu, Hrvati u BiH zarobljeni su između dviju pogubnih paradigmi: prvu su sami sebi većinski odabrali, to je ova koju utjelovljuje Čović; druga im je oktroirana od etničke većine u Federaciji, to je ova koju utjelovljuje Komšić.
Ta dva modela mišljenja, ili bolje reći nemišljenja, manipulacije, zarobljavaju cijelu Federaciju i skupa s drugima cijelu Bosnu i Hercegovinu. I jedan i drugi nemaju činjenice na svojoj strani, nego vladaju emocijama i strahom. I jedan i drugi su u osnovi nacionalistički, bez ikakvog suvislog sadržaja, i jedan drugog hrane. Čović straši Hrvate Željkom Komšićem i Bošnjacima i zato su oni njemu i njegovoj stranci dali najveću podršku. Komšić straši Bošnjake Draganom Čovićem i Hrvatima i zato su ga oni izabrali po treći put. Izabrat će ga i četvrti put, nema sumnje. Osim što je samo po sebi žalosno da političar poput Komšića može dobiti više od 5 hiljada glasova, još je žalosnije uvjerenje strukture koja stoji iza njega i glasača koji ga podupiru da na taj način pobjeđuju HDZ. Vidimo kako su ga pobijedili, nikada nije bio jači. A od snage HDZ-a najveću štetu uvijek su imali i imaju bh. Hrvati.
Bojim se da će vraćanje u tom začaranom krugu laži i obmane trajati dokle god budu trajali Čović i Komšić. Oni žive u nekoj vrsti isprepletenosti u kojoj su jedan drugom istovremeno i uzrok i posljedica. Nemam optimizam da će bilo ko od njih popustiti, jer je i jednom i drugom prije svega stalo do vlastite pozicije, a pogotovo nemam optimizma da će većina glasača to ikada shvatiti. I one malobrojnije koji budu blizu da shvate, kvaziintelektualci i medijski manipulatori čovićevske, komšićevske ili izetbegovićevske provenijencije brzo vrate u tor...
Inače, čast mi je što Franju lično poznajem... Jedna od najpametnijih persona koje znam, ako ne i najpametnija...
Ministarstvo inostranih poslova BiH se ograđuje od svoje odgovornosti u ovom slučaju. Ako je vjerovati Centru za javno pravo, (Preporučujem za pročitati. Naročito zaključak, preporuke i pikanterije veleposlanika) u svojim aktima - Pravilniku, ovo ministarstvo ima propisano da veleposlanik mora imati VSS kao i druge uvjete poput položenog stručnog ispita i 10 godina radnog iskustva.''U Odsjeku za pravne, kadrovske i prevodilačke poslove Ministarstva, uvidom u dokumentaciju koju je imenovana veleposlanica dostavila, utvrđeno je da nedostaje fakultetska diploma koja je propisana Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji MIP i zatraženo je da je dostavi radi kompletiranja personalnog dosijea i otpočinjanja priprema u skladu s važećim propisima'', navodi se u odgovoru Ministarstva vanjskih poslova portalu Bljesak.info na upit o nepostojanju diplome za imenovanu veleposlanicu BiH u Češkoj Martinu Mlinarević. ''S obzirom na činjenicu da uvjerenje o visokoj stručnoj spremi nije dostavljeno, Ministarstvo vanjskih poslova BiH sačinilo je službenu zabilješku i o tome obavijestilo Predsjedništvo BiH'', navodi se.
Ministarstvo napominje kako je imenovanje veleposlanika BiH u isključivoj ustavnoj nadležnosti Predsjedništva BiH. https://www.bljesak.info/vijesti/politi ... ena/292587
ambasadori nisu državni službenici već imenovana lica, kao uslov za obavljanje posla radnog mjesta „ambasador“ navodi sljedeće:
„pored opštih uslova propisanih zakonom, ambasador mora ispunjavati i sljedeće posebne uslove:
1. VSS - VII stepen stručnosti, završen fakultet;
2. sposobnost za rad u međunarodnim odnosima;
3. deset godina radnog iskustva na istim ili sličnim poslovima;
4. položen stručni ispit;
5. aktivno znanje jednog od diplomatskih jezika ili jezika zemlje prijema;
6. poznavanje rada na računaru.”
I tu se onda lagano dolazi do Apsurdistana, kvarnog sistema, njegovih šefova i njihove svijesti/savjesti.Tačka jedan uslova iz Pravilnika MVP BiH predviđa da ambasador ima završen fakultet, što ima svoje utemeljenje u činjenici da se od ambasadora ne traži samo poznavanje procedura već i široka naobrazba i opće znanje. Istovremeno, diplomate koje rade u diplomatskim
predstavništima BiH, kao državni službenici, moraju imati najmanje VII stručne spreme, tako da bi niža stručna sprema šefa DKP-a utjecala i na njegov/njen kredibiliet, pored toga što ti takva biografija izgledala nedostojno funkcije koju obavlja......
Iz navedenog slijedi da Predsjedništvo BiH, u čijoj isključivoj nadležnosti se nalazi imenovanje ambasadora i drugih predstavnika BiH u inostranstvu, nije u obavezi poštovati niti u procesu odabira kandidata uzima u obzir kriterije navedene u Pravilniku MVP BiH.
Reupublika Češka država je koja je među prvima uspostavila diplomatske odnose sa BiH. Tadašnji predsjednik Vaclav Havel je bio prvi državnik koji je posjetio Sarajevo te davne 1995. godine nakon rata. Zemlja je to koja je tada organizirala najveću promociju kulture BiH u inozemstvu. Zemlja koja je uvijek stajala uz BiH i bila joj podrška u razvoju i ostvarenju.
Samim time, nameće se pitanje: kome je u interesu poniziti jednu Republiku Češku sa neškolovanim kadrom? Zašto smo svi mi, mali ljudi, dužni poštivati zakone ove države, ako ih najviše institucije ne poštuju? Zašto smo konstantno nevidljivi i nečujni? Zašto nas po tko zna koji put ignorirate?
Nije ovdje tolika važnost u osobi koja treba biti veleposlanik/ica. Stvar je u metastazama nepoštenja odgovornih i manipulacija svih naroda jer smo svi u istim problemima! Zašto netko ne preuzme odgovornost na ovakvo podcjenjivanje jedne od najveće podrške koju je BiH imala u svim političkim pitanjima sa Republikom Češkom! Zašto!?
Zašto konstantno u svijetu izgledamo kao najveće budale?! Mene je sramota reći gdje živim. Mene je sram svom djetetu objašnjavat tko smo mi... Sram me je svake osobe koju upoznam izvan BiH. I da me se okanite pričce da idem u Hrvatsku, ako mi ovdje nije dobro! Je l' postoji isti zakon u BiH za sve? Ima li itko moralnu dužnost odstupiti nakon ovakog skandala? Ima li itko petlje da kaže da Češka zaslužuje bolje i više! Odmah da se zna nisam zaposlena u državnoj firmi i nemam članačku iskaznicu, ali red je da netko javno kaže ono o čemu svi. šutimo. Mene je sram, a tebe, BiH?
Podsjećamo, Martina Mlinarević Sopta imenovana je za veleposlanicu BiH još u travnju ove godine. Zadnjih nekoliko tjedana kruže glasine o tome kako bi moglo doći do poništenja imenovanja zbog neodgovarajuće stručne spreme. Ipak, službene potvrde o tome nije bilo.
Pobijeni su stanovnici. Pobijeni su oni koji su ga branili. Iz bolnice su izvučeni ranjenici, koji nikome nisu predstavljali opasnost, i pobijeni. Mnogi su prethodno prošli kroz mučilište i stratište Ovčare i drugih toponima te tragedije. Mnogi su ”nestali” i do danas im se ne zna trag.
Vukovar je hrvatska Srebrenica
Ne čudi jedinstvena solidarnost sa žrtvom Vukovara. I ne samo u Hrvatskoj, i ne samo hrvatskog naroda. Ove godine je organiziran treći po redu ”Marš mira” Srebrenica-Odžak-Vukovar u organizaciji onoj koji su preživjeli genocid u Srebrenici te nekih boračkih udruga. Svako takvo stratište je svjetsko stratište, takva stradanja imaju univerzalan značaj. S Vukovarom je pao ljudski rod.
Malo tko međutim zna i malo se podsjeća na to da je tog istog dana, 18. 11. 1991. godine, formirana ”Herceg-Bosna” kao ”hrvatska zajednica” koja će prerasti u hrvatsku paradržavu u BiH. Tek sa ”hrvatskom republikom” ona će dobiti svoj konačni smisao, dobiti onu formu koja joj je bila od početka namijenjena.
Kao ”hrvatska republika” ona će prerasti od ”političke, gospodarske i područne cjeline Hrvata u BiH” u hrvatsku ”državnu” tvorevinu u BiH. U tom prelaznom periodu izgrađene su sve državne institucije i svi mehanizmi vlasti, uključujući vojsku, policiju, obavještajnu službu, pravosudni sistem, itd.
Iako joj je dano ime ”Herceg-Bosna”, ta ”zajednica” nije imala ni prohercegovačku ni probosansku namjenu, već posredničku, u ostvarenju ”povijesnih ciljeva hrvatske države”.
Istina, u tom trenutku be-ha Hrvati nisu do kraja razumjeli što to znači i koje posljedice za njih ima (s obzirom na to da taj dan pada Vukovar i da se Hrvatska bori protiv ”srpskih krajina” koje su na njenom tlu formirane), a oni koji su znali o čemu se radi prešutjeli su to i objeručke prihvatili jer je dolazilo od ”predsjednika svih Hrvata”.
Tek kada je”Hrvatska zajednica” počela funkcionirati kao ”Hrvatska republika Herceg-Bosna” moći će se shvatiti pravi smisao pojmova u njenom imenu.
Prvo, ”Herceg-Bosna” je izokrenuto ime za već postojeću Bosnu i Hercegovinu, najblaže rečeno, okrenutu naglavačke. Zna se da je Hercegovina južna pokrajina stare bosanske države i nikada nije mogla zauzeti mjesto koje je Bosna kao država imala. Poslije je ušla u ime države kao dodatak.
Međutim, u imenu ”Herceg-Bosna” Bosna je postala dodatak, i to privremeni, prijelazni, koji je vremenom trebao otpasti. Tako bi se Hercegovina, poput Dalmacije, Istre, Slavonije, Dubrovnika, utopila u državu Hrvatsku, možda dobila i svoj simbol u grbu; teško je pretpostaviti koji, jer je koza već zauzela svoje mjesto.
Drugo, pojam ”demokratska” je najveća prevara. Ništa u njoj nije bilo demokratsko. Civilne vlasti izabrane na demokratskim izborima 1990. godine, vojnim su pučem uklonjene sa svih svojih pozicija i vlast preuzima HVO – vojna vlast sa civilnim ovlastima. Državne institucije Republike BiH, u kojima je participirala HDZ BiH, brutalno su razorene, a njihovi dužnosnici se povlače u paradržavne herceg-bosanske.
Postojeća struktura stanovništva je također uništena. Po popisu iz 1991 .godine više od 40% stanovništva na područjima proglašene ”Herceg-Bosne” su muslimani. ”Demokratskom” akcijom ”etničkog čišćenja”, koje će ”predsjednik svih Hrvata” nazvati ”humanim preseljenjem”, oni su protjerani sa tih područja (također i dio Srba koji je tu živio), sa svojih ognjišta, iz svoje zemlje, s tim što je većina prošla kroz logore, nazvane ”sabirni centri”, u kojima su mučeni i ubijani.
Što se tiče pojma ”hrvatska” u imenu, on je najmanje pokrivao i obuhvatao stvarne, narodne i ljudske interese hrvatskog naroda u BiH.
Hrvati su živjeli širom BiH (treba vidjeti popis iz 1991. godine), izmiješani s druga dva naroda, što znači da su bili životno upućeni jedni na druge, dijelili mjesto življenja, razumjeli se i poštivali.
”Zajednica” koja im je ponuđena morala je biti etnički čista, bez njihovih susjeda, bez njihovih običaja, bez njihovih imanja, bez njihove države. To je zahtijevao projekat ”hrvatske zajednice”.
On je uključivao preseljenje svih be-ha naroda i razmjenu teritorija. Kako je to praktično provedeno i koji je oblik dobilo najbolje pokazuju današnja područja od Dervente do Broda, od Broda do Orašja i Brčkog, te od Kupresa do Drvara.
U tim područjima nisu samo zapaljene i izminirane kuće, spaljena imanja, nego i svaka štala, svaki kokošinjac, da bi se zatro svaki trag života naroda. Slično su prošla i područja u srednjoj Bosni gdje se taj projekat provodio.
Tim unesrećenima je pružena alternativa: ”Bobanovo” ili ”Šuškovo” selo ili pak Grahovo, Glamoč i Drvar kao ”stara, povijesna hrvatska mjesta”. Danas niti Hrvata ima u Posavini, niti Srba u jugozapadnoj Bosni. Ostala je samo pustoš. Ostala su zgarišta i poneki usamljeni povratnik.
Uz to, Bosna i Hercegovina kao stara hrvatska postojbina koju je narod znao čuvati vijekovima, bez obzira na porobljivače, njihovu snagu i projekte uništenja, iščupana je iz kolektivne svijesti naroda. Uništen je jedan način života u zajednici s drugima, vrijednost za kojom svijet danas traga. Uništen je moral na kome je narod počivao jer je pljačka, nasilje, silovanje, ubijanje postalo stil života.
I sve se izokrenulo – izokrenuta svijest je postala normalnom, a normalna nenormalnom, zločinstvo je postalo herojstvo, humanizam i milosrđe slabošću, itd.
Možda do 1993. godine i nije bilo sve jasno vidljivo, dok ”zajednica” nije narasla u ”republiku”. Rat je veliki jorgan koji sve može pokriti. Ali kako je moguće danas, nakon svega, kada je i nevidljivo postalo vidljivo, nakon haških presuda, pokušavati prekriti istinu, i to velikim briselskim plaštom i frazama o evropskom putu i ravnopravnosti naroda?
Kako je moguće danas, na dan pada Vukovara, slaviti ”Herceg-Bosnu”, a ne pitati se što uistinu povezuje Vukovar s njom? Kako to da se isti dan u Grudama slavilo, a padao je Vukovar? Gdje su bili oni koji danas pale svijeće za ”grad heroj” i zašto ga nisu branili?
Zašto tadašnji i današnji slavljenici nisu barem poslali naoružanje braniteljima Vukovara i odazvali se vapajima novinara Siniše Glavaševića? Je li u Grudama taj dan bila tolika slavljenička buka da se njegov glas nije čuo ni u Zagrebu? Ili je oružje, umjesto u Vukovaru, dejstvovalo punom snagom na zamišljenoj granici ”Herceg-Bosne”?
Slavljenici danas lamentiraju nad ”Herceg-Bosnom” i ne odustaju od laži kako je to bila ”reakcija na srpsku agresiju” i kako su samo ”slijedili Owen-Stoltenbergov plan”.
Prešućuju činjenicu da je sporazum Tuđmana i Miloševića o granicama hrvatske i srpske države u BiH postignut još u martu te godine, te da plan na koji se pozivaju nikada nije usvojen, kao ni onaj Cutilierov, Carrington-Cutilierov i Vance-Owenov. Ispada da su mirovni planovi bili upute za projekte podjele BiH i zapovijesti za oružane borbe za granice.
Sama činjenica da su u ”Herceg-Bosnu” uračunate 30 općina i 10 područja pojedinih općina (tko li je, Bože, živio u tim općinama ) govori o ”demokratskom” principu koji je poštovan pri određenju njene granice.
Je li to princip Ahmića i Stupnog Dola ili onaj iz Grabovice i Trusine, svejedno, posljedice su iste. U tih 30-40 općina živilo je preko 40% muslimana koji su se tako izjašnjavali na popisu 1991. godine. Kako su kreatori te paradržavne tvorevine zamislili ostvariti svoj projekat? Jedino zločinom koji se pokrivao eufemizmom ”humano preseljenje”.
I to ne samo zločinom nad drugima nego i nad vlastitim narodom. Kako inače ”kompaktirati ili, jasnije, nacionalizirati teritorij kada je narod rasut širom zemlje.
Projekat je konačno dobio svoju pravosudnu ocjenu i presudu, utvrđenu u proceduri međunarodnog suda koji su formirale UN samo za zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije.
Projekat je prepoznat, istražen, utvrđen i obrazložen kao ”udruženi zločinački poduhvat”.
U dugotrajnoj pravnoj proceduri koja se oslanjala na materijalne dokaze i svjedoke Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Hagu u žalbenom postupku je potvrdio prvostepenu presudu Suda i pravosnažno osudio ”Herceg-Bosnu” kao ”udruženi zločinački poduhvat”. (Ovo bi čak trebalo pisati bez navodnika jer je postalo obrazac zločina, već formirani pojam).
Presuda glasi:
”Vijeće je, dakle, većinom glasova odlučilo da je postojao udruženi zločinački poduhvat koji je za krajnji cilj imao uspostavljanje hrvatskog entiteta, djelomično u granicama Hrvatske banovine iz 1939. godine, kako bi se omogućilo ponovno ujedinjenje hrvatskog naroda. Ovaj hrvatski entitet u BiH trebalo je ili da se pripoji Hrvatskoj nakon eventualnog raspada BiH, ili da postane država unutar BiH, tijesno povezana sa Hrvatskom.
Vijeće je zaključilo, i dalje većinom glasova, da su već u decembru 1991., članovi rukovodstva Hrvatske zajednice Herceg-Bosne (među kojima je Mate Boban, predsjednik Hrvatske zajednice, a potom predsjednik Hrvatske republike Herceg-Bosne) i čelnici Hrvatske (među kojima je Franjo Tuđman, predsjednik Hrvatske), ocijenili da je za ostvarivanje krajnjeg cilja, to jest za uspostavljanje hrvatskog entiteta kakav sam maločas opisao, neophodno promijeniti nacionalni sastav stanovništva na teritorijama za koje se tvrdilo da pripadaju Hrvatskoj zajednici Herceg-Bosni. U najmanju ruku od kraja oktobra 1992., Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Milivoj Petković i Slobodan Praljak znali su da je ostvarivanje ovog cilja u suprotnosti sa mirovnim pregovorima koji su se vodili u Ženevi i da podrazumijeva premještanje muslimanskog stanovništva izvan teritorije Herceg-Bosne….
HVO je isto tako organizovao iseljavanje hrvatskog stanovništva iz srednje Bosne u Hercegovinu. To iseljavanje imalo je za cilj da zaštiti jedan dio hrvatskog stanovništva iz srednje Bosne od borbi koje su se vodile u tom području, ali i da ojača prisustvo Hrvata u Herceg-Bosni sa ciljem da odnos snaga prevagne u korist Hrvata. Uslijed ove činjenice, dio hrvatskih stanovnika iz srednje Bosne je otišao dobrovoljno, dok je dio HVO iselio uz primjenu sile.” (Izvađeno iz arhiva Haškog tribunala).
Dakle, iz ove presude je jasno da je ”Herceg-Bosna” bila zločinački poduhvat u suprotnosti sa Owen-Stoltenbergovim planom iz Ženeve.
Neshvatljiva je drskost i oholost danas tvrditi kako je to bio projekat koji je slijedio mirovni sporazum, usput kazano, nikad prihvaćen.
Stvar stoji obrnuto, zločinački projekat ”Herceg-Bosna” je stvarao na terenu stanje koje se onda trebalo ugraditi u sporazum.
U kontekstu ove presude treba gledati na reafirmaciju ”Herceg-Bosne” preko Čovićeve ”hrvatske izborne jedinice” i ”trećeg entiteta”, a što hrvatski državni vrh pokušava podmetnuti Evropskoj uniji kao zahtjev za uspostavljanje ”institucionalne ravnopravnosti” naroda.
Nažalost, Plenkovićevi prijatelji u EU su već nasjeli na to i takve zahtjeve plasiraju kao legitimne.
Nisu ni svjesni da time otvoreno negiraju presude Međunarodnog krivičnog suda i tako naknadno podržavaju ”udruženi zločinački poduhvat”.
I u EU trebaju znati da politika odbijanja sudskih presuda ruši svjetski poredak.
To što radi Dragan Čović i hrvatski državni vrh navlači hipoteku cijelom narodu i stavlja na njega povijesnu odgovornost za zločine koji su ipak individualizirani u Haškom sudu i tako presuđeni. Ili je, možda, problem samo u tome što je Franjo Tuđman, ”predsjednik svih Hrvata”, na čelu tog udruženog zločinačkog poduhvata.
Bolje bi se pokazala u Americi. Ipak je M.M.S. izučavala engleski jezik i književnost dok nije nešto zapelo.The 51st State wrote: ↑20/11/2019 07:59 Izucila je ona doktorat zivuci sa onim cutucima dole koji su joj prirednivali indvidualni aparthejd zadnjih godina, tako da nema bolje osobe za ambasodora u ceskoj.
Jesi navalio ko Šušnjar... Šta je Sa IZ? Šta kaže Čho? EU integracije i euroatlanska perspektiva?Novak20 wrote: ↑20/11/2019 09:31Bolje bi se pokazala u Americi. Ipak je M.M.S. izučavala engleski jezik i književnost dok nije nešto zapelo.The 51st State wrote: ↑20/11/2019 07:59 Izucila je ona doktorat zivuci sa onim cutucima dole koji su joj prirednivali indvidualni aparthejd zadnjih godina, tako da nema bolje osobe za ambasodora u ceskoj.
Još niČ ne znam za "otoG" šestog, ko je i oklem je ali vidim da nijedan nije HDZ-ejac!
Amin! Hvala Papa Franjo!Dok letim nad Bosnom i Hercegovinom na apostolskom putovanju za Tajland i Japan, upućujem srdačan pozdrav vašoj ekscelenciji i vašim sugrađanima moleći za blagoslov svemoćnog Boga za vašu naciju. Molim Ga da vam svima podari mir i dobrobit", navodi se u kratkoj papinoj poruci.
