Kutak za ateističko-religijski trenutak

[Dozer]

Ako je vjerovati vlastitim culima, prvenstveno onom dodira, men' se cini da jesam materijalan... Evo usitnuh se, i malo me k'o zaboli...

A jesam li duhovan... jel' se tu misli jesam li metafizicki, ili sta?

[broj dva]

Dakle, mi ateisti smo od atoma i molekula, tj. materjalni smo, a teisti su...od cega tacno? Jesu li i oni materijalni...?

Jos ne znamo ni jeste li vi materijalni.
Na postavljeno pitanje o ateistickoj duhovnosti, koja haman postoji ako je vjerovati Bloo, jos nema odgovora.
Jes' ti duhovan ?

Šta je "duhovnost" ?
Da znam jesam li ili nisam..

[Dozer]

Eh...sad ce tirada... A nakon nje ce ti biti jos manje jasno sta je to

[Gojeni H]

Šta je "duhovnost" ?
Da znam jesam li ili nisam..

Ateisticka duhovnost ne znam sta je, zato je i postavljeno pitanje.

Evo sta bosanska wikipedija kaze:

https://bs.wikipedia.org/wiki/Duhovnost

iako je ovo definicija koja nista ne kaze.

U praksi, generalno u vjerskim krugovima se duhovnost vezuje za unutrasnje aspekte i promatranje vjere, gdje "srce", "dusa", "duhovna ekstaza" kao termini imaju posebnu vrijednost i ucestalost u vanjskom objasnjenju dozivljaja.
Zlonamjernici bi duhovnost ponekad poistovijetili sa misticizmom.

[broj dva]

Šta je "duhovnost" ?
Da znam jesam li ili nisam..

Ateisticka duhovnost ne znam sta je, zato je i postavljeno pitanje.

Evo sta bosanska wikipedija kaze:

https://bs.wikipedia.org/wiki/Duhovnost

iako je ovo definicija koja nista ne kaze.

U praksi, generalno u vjerskim krugovima se duhovnost vezuje za unutrasnje aspekte i promatranje vjere, gdje "srce", "dusa", "duhovna ekstaza" kao termini imaju posebnu vrijednost i ucestalost u vanjskom objasnjenju dozivljaja.
Zlonamjernici bi duhovnost ponekad poistovijetili sa misticizmom.

Jedini duh u kojeg vjerujem je onaj sa sjekirom ))
Srce imam, treba mi da živim. Dušu mislim da nemam. Ne znam gdje je, šta je, od čega je, kako je i zašto je niti šta radi (za razliku od srca)
Znam da nisam od kamena jer se i razveselim i naljutim i...
Znam da me nematerijalne stvari mogu "dirnuti" kao ljepota prirode ili kao što pjesma može uraditi da se sav naježiš...ali meni za to ne treba ni duhovnost ni duh ni duša, samo mozak i um.
Spiritualnost, duhovnost, misticizam, duhovna ekstaza - meni lično ti pojmovi ništa ne znače. Ne znam na šta referiraju i vjerujem da nemaju referansu nego samo smisao, poput pojmova " jednorog" ili "djeda mraz".
Ali ne mogu pričati o ateistima generalno, ovo je samo moje mišljenje.

[Dozer]

Isti sam ti...sva ta metafizika mi je zapravo sega.
Prema religijama nemam ama bas nikakav odnos i za mene su to samo gomile prastarih praznovjerja i gluposti, koje su smislili ljudi kako bi manjina mogla kontrolisati vecinu.
To su bukvalno imaginarne razlike medju ljudima, po kojima se ljudi, kao, razlikuju, ali ako se covjek samo malo udubi u sve to, bez ikakvih problema shvati koliko je to zapravo isprazno...

S druge strane, iako mi religije kao takve ne znace apsolutno nista, u potpunosti razumijem da postoje ljudi kojima sve to znaci sve u zivotu. I, ja licno, to zaista postujem, tj. postujem ljude i to njihovo opredjeljenje.

Medjutim, i to postovanje prestaje za one koji nisu sposobni o tome otvoreno pricati, suceljavati misljenja i stavove, diskutovati bez ubjedjivanja.
Kod takvih do izrazaja ne dolazi nikakva duhovnost, sta god to znacilo, nego samo zadrtost u ispravnost tog "svog", pri cemu takvi apsolutno ne razumiju da se pozivaju na nest osto su napisali ljudi.

[Gojeni H]

Jedini duh u kojeg vjerujem je onaj sa sjekirom ))
Srce imam, treba mi da živim. Dušu mislim da nemam. Ne znam gdje je, šta je, od čega je, kako je i zašto je niti šta radi (za razliku od srca)
Znam da nisam od kamena jer se i razveselim i naljutim i...
Znam da me nematerijalne stvari mogu "dirnuti" kao ljepota prirode ili kao što pjesma može uraditi da se sav naježiš...ali meni za to ne treba ni duhovnost ni duh ni duša, samo mozak i um.
Spiritualnost, duhovnost, misticizam, duhovna ekstaza - meni lično ti pojmovi ništa ne znače. Ne znam na šta referiraju i vjerujem da nemaju referansu nego samo smisao, poput pojmova " jednorog" ili "djeda mraz".
Ali ne mogu pričati o ateistima generalno, ovo je samo moje mišljenje.

To se zove ateisticki duh

[-daniel-]

Velika prednost je kada nemaš dušu. Tada je nemoguće fasovati duševne bolesti?

[piupiu]

Jos ne znamo ni jeste li vi materijalni.
Na postavljeno pitanje o ateistickoj duhovnosti, koja haman postoji ako je vjerovati Bloo, jos nema odgovora.
Jes' ti duhovan ?

Ne znam je l' on duhovan ili materijalan, ja sam materijalna i uvijek se divim unutarnjem balansu koji postižu ljudi koji imaju neki sistem vjerovanja, rituale, osjećaj pripadnosti duhovnoj zajednici (šta god to značilo), posebno kulturama Dalekog Istoka.

Mislim da ateisti mogu imati duhovnost, ona se ne mora temeljiti na posvećenosti Bogu, već na osjećanju univerzalne povezanosti. Od onoga da smo svi cirkulirajući materijal davno pomrlih zvijezda i praskavih galaksija, mali nuklearni reaktori sastavljeni od istih hemijskih elemenata, do osjećaja beskrajne radoznalosti i povezanosti sa svim što živi i gmiže planetom, neko može crpiti beskrajan osjećaj posvećenosti i smiraja u gradjenju odnosa sa životinjama, sa prirodom, u uskladjivanju disanja sa zvukom talasa, u meditaciji, u mudrosti koju svaka kultura ima medju svojim starima, a koja se odnosi na postizanje harmonije, solidarnosti, na razumijevanje i poboljšavanje sebe i svijeta oko sebe.

Biti umjetnik je takodje jedan vid duhovnosti. Mislim da se stvarna duhovnost u svojoj najčišćoj formi prije sreće u starim kulturama (opet ja i moji Aboridžini ), u kompoziciji ritma i harmonije, u razmišljanju koje ima svrhu da nešto dokuči ili olakša, u skladu s prirodom i ljudima, u ležanju u travi na suncu i posmatranju neba, u osluškivanju čistog, dječijeg svijeta, u spašavanju životinje i cvijeta od vatre... Čitav je pulisrajući svemir zapravo tu, u nama, nadohvat ruke.

[shmizlica]

a što ovo pilence zna lijepo pričati

[planamac]

NACIONAL: Mogu li filozofija i znanost ići ruku pod ruku ili mora biti određenog antagonizma? Postoje li i dalje čista filozofska pitanja na koja znanost ne može i ne treba dati odgovor? Primjerice, kada je riječ o konceptu slobodne volje, važnom pitanju u filozofiji, naslov jednog novinskog članka bio je da je znanost dokazala da slobodna volja ne postoji. Može li se na takva pitanja dati znanstvene odgovore ili je to prostor filozofije?
Carlo Rovelli: Ne vidim antagonizam između znanosti i filozofije. Vidim samo komplementarnost. Ideje i otkrića znanosti i filozofije u službi su pokušaja razjašnjavanja načina na koji funkcionira svijet. Primjer slobodne volje je dobar primjer. Ono što danas o tome znamo utemeljeno je na filozofiji kao što je Spinozina, ali i na istraživanjima u laboratoriju o funkcioniranju našeg mozga. Nažalost i u jednoj i u drugoj disciplini postoje arogantni pojedinci koji misle da sami sve razumiju i ne vrednuju visoko ovu drugu disciplinu. Postoje poznati znanstvenici koji tvrde da filozofija ničemu ne služi i postoje cijele filozofske škole prema čijim načelima znanstveno znanje nije pravo znanje. I jedno i drugo je površno.

A dijalog između znanosti i religije? Ima li i dalje prostora za Boga s obzirom na progres znanosti? Kakva su vaša razmatranja o vjeri i Bogu?
- Volio bih da se znanost više bavi religijom, da je više izučava koristeći vlastite metode. Primjerice, ne znamo još precizno kada je rođena religija u tijeku prapovijesti i zašto je rođena. Postoje hipoteze, ali niti jedna nije dovoljno uvjerljiva. Pojam vjere važan je u katoličanstvu, ali nije važan za većinu drugih religija, dakle poprilično je proizvoljan u odnosu na opći fenomen religije. Što se tiče pojma ‘’Bog’’, to je jedna jako generička riječ kojom se svatko može služiti da označi nešto drugo, zbog toga je svaki diskurs o Bogu poprilično u magli. Ono što je s druge strane stvarno i zanimljivo je osobno religijsko iskustvo. Ono igra važnu ulogu u životu mnogih osoba. Volio bih da se psihologija i neuroznanost više bave time. Također bih volio da se religiozne osobe ne boje tih istraživanja. Mislim da nema razloga da se toga boje.
. . .
A vrijeme? Napisali ste knjigu o vremenu, znate li sada više o tom misterioznom fenomenu?
- Danas se zna puno toga o vremenu što se nije prije znalo. Pa i iznenađujuće stvari. Krajnji sukus knjige je činjenica da je ono što zovemo vremenom kompleksan fenomen koji uključuje puno razina: od temeljne fizike do strukture našeg mozga pa sve do našeg identiteta i najdubljih emocija.

Što činjenica da se znanstveno bavite vremenom znači za vašu egzistenciju i poimanje vremena u svakodnevici?
- Najviše je na moj život utjecala jednostavna činjenica da vrijeme prolazi. S godinama se na stvari drukčije gleda. Za mene to znači više mira u gledanju na stvari.

Rekli ste u jednom intervjuu da ste kao mladi student željeli svijet bez škole, obitelji, autoriteta, granica, nacija, religija, ratova i privatnog vlasništva. Gdje ste danas kada je riječ o vašem svjetonazoru?
- Nisam promijenio mišljenje o tome. S godinama sam postao svjestan u kojoj je mjeri teško, makar malo, promijeniti svijet na bolje. No i dalje mislim da su ljudi, uključujući i mene, ludi zato što si nastavljaju činiti zlo ratovima, okrutnim natjecanjem, hijerarhijama, religijama koje su suprotstavljene jedna drugoj, nacijama koje su suprotstavljene jedna drugoj i tako dalje. Kada bismo osvijestili da smo dio iste obitelji i surađivali umjesto da se natječemo, život bi bio bolji za sve. Veliki ideološki snovi nerijetko su naivni i pomalo ‘’u zraku’’, ali s druge strane naš čitav svijet rezultat je velikih ideoloških snova iz prošlosti. Zbog toga me ne napušta nada da će mladi prije ili kasnije pokušati ostvariti bolji svijet.
. . .
Neki smatraju da je znanost došla do kraja, da nema više puno prostora za novine. Što mislite o tome?
- Mislim da su to bedastoće. Onaj koji to kaže uglavnom je razočaran zato što je radio u područjima istraživanja koja nisu dovela ni do čega. No neuspjesi su nužni u znanosti, rad se sastoji od neprestanih pokušaja i pogrešaka. Dolazi se do razumijevanja nakon puno pogrešaka i krivih tragova.

Na koja pitanja, ako ih ima, fizika traži, a ne može i neće moći naći odgovore?
- Samo na ona pitanja koja su loše postavljena. Dobro postavljena pitanja riješe se prije ili kasnije. Puno je otvorenih i dobro postavljenih pitanja i bit će ih uvijek.

[Edouard]

Ako je vjerovati vlastitim culima, prvenstveno onom dodira, men' se cini da jesam materijalan... Evo usitnuh se, i malo me k'o zaboli...

A jesam li duhovan... jel' se tu misli jesam li metafizicki, ili sta?

Oprosti Dozeru, ne stigoh prije odgovoriti.
Već su stari Grci znali da čovjek ne spoznaje samo preko ćula.
Ti ono reče da se uštinu, ne reče gdje, svejedno. Vidiš, stanice tijela, dakle atomi, molekule na tome mjestu gdje si se uštinuo, potpuno su drugi u odnosu na one od prije desetak godina na tome istom mjestu.
Inače, skoro sve stanice u tijelu tokom života više puta se izmijene/odumru, tako da se može kazati da s materijalnog aspekta nikako nisi onaj čovjek što si bio prije.
A što je to onda što te čini istim, što čuva tvoj identitet; očito nisu samo atomi, molekule...
Poznato je da je materija ma kako bila organizirana, po sebi nerazumna, i da se podvrgava fizikalnim zakonima koji djeluju nužno, ne proizvoljno, ne slobodno.
Kako bi onda iz nje mogli proizići razum, svijest, samosvijest, misao, sloboda, te sve ono drugo eminentno ljudsko: ljubav, dobrota, ljepota, pravednost, istinoljubivost...
Može, ali samo u mitologiji.
A što bi to bio ljudski duh? To je ona stvarnost u čovjeku koja je nevidljiva, nemjerljiva, nematerijalna, a ipak stvarna, ono što ga čini drugačijim od svih ostalih živih bića, a pogotovo od nežive materije.
A kako ćemo znati da stvari baš tako stoje? Jer ljudski duh je ono bez čega nema gore navedenih: razuma, svijesti, slobode, ljubavi..., on se preko njih manifestira, i nema boljeg objašnjenja.
To čak nema veze s religijom, već samo sa zdravorazumskim poimanjem stvarnosti, ujedno ne kosi se s naukom, jer nauka ne dokazuje da sve nabrojeno ljudsko proizlazi iz same materije.
Ima tu sličnosti i s nekim događanjima i zaključivanjima u nauci. Evo, zagonetna tamna tvar u svemiru koja po procjenama čini preko 25% svemira, nevidljiva je, neuhvatljiva, nemjerljiva, čak nepojmljiva, a naučnici je ipak drže stvarnom, jer se neke pojave bez nje ne mogu objasniti.

[Edouard]

Ako je vjerovati vlastitim culima, prvenstveno onom dodira, men' se cini da jesam materijalan... Evo usitnuh se, i malo me k'o zaboli...

A jesam li duhovan... jel' se tu misli jesam li metafizicki, ili sta?

Oprosti Dozeru, ne stigoh prije odgovoriti.
Već su stari Grci znali da čovjek ne spoznaje samo preko ćula.
Ti ono reče da se uštinu, ne reče gdje, svejedno. Vidiš, stanice tijela, dakle atomi, molekule na tome mjestu gdje si se uštinuo, potpuno su drugi u odnosu na one od prije desetak godina na tome istom mjestu.
Inače, skoro sve stanice u tijelu tokom života više puta se izmijene/odumru, tako da se može kazati da s materijalnog aspekta nikako nisi onaj čovjek što si bio prije.
A što je to onda što te čini istim, što čuva tvoj identitet; očito nisu samo atomi, molekule...
Poznato je da je materija ma kako bila organizirana, po sebi nerazumna, i da se podvrgava fizikalnim zakonima koji djeluju nužno, ne proizvoljno, ne slobodno.
Kako bi onda iz nje mogli proizići razum, svijest, samosvijest, misao, sloboda, te sve ono drugo eminentno ljudsko: ljubav, dobrota, ljepota, pravednost, istinoljubivost...
Dakako da može, ali samo u naturalističko materijalističkoj mitologiji.
A što bi to bio ljudski duh? To je ona stvarnost u čovjeku koja je nevidljiva, nemjerljiva, nematerijalna, a ipak stvarna, ono što ga čini drugačijim od svih ostalih živih bića, a pogotovo od nežive materije.
A kako ćemo znati da stvari baš tako stoje? Jer ljudski duh je ono bez čega nema gore navedenih: razuma, svijesti, slobode, ljubavi..., on se preko njih manifestira, i nema boljeg objašnjenja.
To čak nema veze s religijom, već samo sa zdravorazumskim poimanjem stvarnosti, ujedno ne kosi se s naukom, jer nauka ne dokazuje da sve nabrojeno ljudsko proizlazi iz same materije.
Ima tu sličnosti i s nekim događanjima i zaključivanjima u nauci. Evo, zagonetna tamna tvar u svemiru koja po procjenama čini preko 25% svemira, nevidljiva je, neuhvatljiva, nemjerljiva, čak nepojmljiva, a naučnici je ipak drže stvarnom, jer se neke pojave bez nje ne mogu objasniti.

[Edouard]

Ako je vjerovati vlastitim culima, prvenstveno onom dodira, men' se cini da jesam materijalan... Evo usitnuh se, i malo me k'o zaboli...

A jesam li duhovan... jel' se tu misli jesam li metafizicki, ili sta?

Oprosti Dozeru, ne stigoh prije odgovoriti.
Već su stari Grci znali da čovjek ne spoznaje samo preko ćula.
Ti ono reče da se uštinu, ne reče gdje, svejedno. Vidiš, stanice tijela, dakle atomi, molekule na tome mjestu gdje si se uštinuo, potpuno su drugi u odnosu na one od prije desetak godina na tome istom mjestu.
Inače, skoro sve stanice u tijelu tokom života više puta se izmijene/odumru, tako da se može kazati da s materijalnog aspekta nikako nisi onaj čovjek što si bio prije.
A što je to onda što te čini istim, što čuva tvoj identitet; očito nisu samo atomi, molekule...
Poznato je da je materija ma kako bila organizirana, po sebi nerazumna, i da se podvrgava fizikalnim zakonima koji djeluju nužno, ne proizvoljno, ne slobodno.
Kako bi onda iz nje mogli proizići razum, svijest, samosvijest, misao, sloboda, te sve ono drugo eminentno ljudsko: ljubav, dobrota, ljepota, pravednost, istinoljubivost...
Dakako da može, ali samo u naturalističko materijalističkoj mitologiji.
A što bi to bio ljudski duh? To je ona stvarnost u čovjeku koja je nevidljiva, nemjerljiva, nematerijalna, a ipak stvarna, ono što ga čini drugačijim od svih ostalih živih bića, a pogotovo od nežive materije.
A kako ćemo znati da stvari baš tako stoje? Jer ljudski duh je ono bez čega nema gore navedenih: razuma, svijesti, slobode, ljubavi..., on se preko njih manifestira, i nema boljeg objašnjenja.
To čak nema veze s religijom, već samo sa zdravorazumskim poimanjem stvarnosti, ujedno ne kosi se s naukom, jer nauka ne dokazuje da sve nabrojeno ljudsko proizlazi iz same materije.
Ima tu sličnosti i s nekim događanjima i zaključivanjima u nauci. Evo, zagonetna tamna tvar u svemiru koja po procjenama čini preko 25% svemira, čak pet puta više od vidljive tvari u svemiru, nevidljiva je, neuhvatljiva, nemjerljiva, čak nepojmljiva, a naučnici je ipak drže stvarnom, jer se neke pojave bez nje ne mogu objasniti.

[Bloo]

Dakle, mi ateisti smo od atoma i molekula, tj. materjalni smo, a teisti su...od cega tacno? Jesu li i oni materijalni...?

Jos ne znamo ni jeste li vi materijalni.
Na postavljeno pitanje o ateistickoj duhovnosti, koja haman postoji ako je vjerovati Bloo, jos nema odgovora.
Jes' ti duhovan ?

Ja jos uvijek tragam po bespucima internetske zbiljnosti za definicijom ili bilo kakvim opisom ateistickog trenda a da nije Irsarev upis...
Excuse moi...

[Dozer]

@Edo
Da mi to malo detaljnije i u srz, a ...?
Duh, duhovnost, ljubav, osjecanja, svijest, crna materija, razum, vjera, religija, vjerske knjige, itd.itd.itd. do svega, svake moguce rijeci, pojma i definicje i opisa bilo cega, sve je to nas, ljudski proizvod, tj. proizvod naseg mozga. A nas mozak je, kao sto svi znamo - meterijalan. Cak stavise - nas je najtezi organ.

Ili, prostije receno - sve je to proizvod naseg uma. Ili, jos prostije - nasa izmisljotina.
Sve to postoji kao pojmovi jer mi hocemo da postoji, i mi smo sami prihvatili da te neke rijeci opisuju nesto. A, sustinski - da li sve to zaista postoji? Zapitaj(te) se.

Kazes da niko od nas nije isti cvjek danas kao prije 10 godina radi obnavljanja nasih celija, molekula, atoma... Da, slazem se. Ali, to ne mijenja cinjenicu da smo svi mi i dalje - materijalni. Opipljivi, vidljivi, osjetni. Ili ne...?

Mozemo uzeti za primjer i postojanje nevidljivog, npr. zrak/vazduh. Ne vidimo ga, ali je on ipak metarijalan, opipljiv, osjetan, a i mjerljiv.

Ali, ako bilo sta od ovoga primijenimo na religije i boga...gdje smo onda? Ni opipljivo, ni mjerljiivo, ni osjetno. Cista metafizika. Ili, jos bolje - izmisljotina naseg materijalnog mozga.

[Edouard]

@Edo
Da mi to malo detaljnije i u srz, a ...?
Duh, duhovnost, ljubav, osjecanja, svijest, crna materija, razum, vjera, religija, vjerske knjige, itd.itd.itd. do svega, svake moguce rijeci, pojma i definicje i opisa bilo cega, sve je to nas, ljudski proizvod, tj. proizvod naseg mozga. A nas mozak je, kao sto svi znamo - meterijalan. Cak stavise - nas je najtezi organ.

Ili, prostije receno - sve je to proizvod naseg uma. Ili, jos prostije - nasa izmisljotina.
Sve to postoji kao pojmovi jer mi hocemo da postoji, i mi smo sami prihvatili da te neke rijeci opisuju nesto. A, sustinski - da li sve to zaista postoji? Zapitaj(te) se.

Kazes da niko od nas nije isti cvjek danas kao prije 10 godina radi obnavljanja nasih celija, molekula, atoma... Da, slazem se. Ali, to ne mijenja cinjenicu da smo svi mi i dalje - materijalni. Opipljivi, vidljivi, osjetni. Ili ne...?

Mozemo uzeti za primjer i postojanje nevidljivog, npr. zrak/vazduh. Ne vidimo ga, ali je on ipak metarijalan, opipljiv, osjetan, a i mjerljiv.

Ali, ako bilo sta od ovoga primijenimo na religije i boga...gdje smo onda? Ni opipljivo, ni mjerljiivo, ni osjetno. Cista metafizika. Ili, jos bolje - izmisljotina naseg materijalnog mozga.

Dozeru, pa ne bih se složio da si imalo pogodio srž stvari. To mi liči na ono kad čovjek ugleda konja i kočiju u pokretu, pa je uvjerenja da kočija gura konja, a ne da konj povlači kočiju.
Bilo koja materijalna struktura, pa bila i najkompleksnija u svemiru poput ljudskog mozga, po sebi je nerazumna i ne može sama od sebe generirati nematerijalne 'produkte' koji su pridržani ipak ljudskom duhu koji se manifestira preko ljudskog uma/inteligencije, slobode, svijesti, samosvijesti...
Naravno, naturalistički materijalizam negirajući opstojnost duha, apriori mora materiji dati mitske sposobnosti, ili pak negirati same manifestacije duha, na primjer ljudske slobodne volje.
Dobra je analogija ljudskog mozga s kompjuterom; mašina, kompjutor, sa svojim procesorom i svim ostalim elektroničkim komponentama, sam po sebi ne može uraditi ništa ukoliko u njega nisu ubačene nematerijalne ideje, informacije, instrukcije, preko programa (sistemskog, ulaznog)
Naravno, nematerijalne ideje, informacije, instrukcije, da bi ih se moglo koristiti, da bi se njima moglo operirati, trebaju svoje materijalne prenosioce: papir, pismo, bušene kartice, CD-ove, elektroničke memorije..., (DNA kod živih bića), ali za razliku od svojih prenosioca, sama informacija je nematerijalna.

Ili, prostije receno - sve je to proizvod naseg uma. Ili, jos prostije - nasa izmisljotina.

Ako je tako, nije li i naš mozak/um naša izmišljotina? Nije li onda i ateizam izmišljotina?

[Dozer]

Bez uvrede, ali ocigledno je da nisi bas sposoban da shvatis sta sam napisao....

Ali, odgovoricu ti - nas mozak nije izmisljotina. On je fizicki, materijalan, postoji. Um vecc jeste pojam koji smo mi smislili. Postoji i on, ali samo kaopojam koji smo mi sami izmislili.
Ateizam je takodjer, kao i teizam/religije - nasa izmisljotina.

Pokusacu ti pojednostaviti, iako ne znam bas da li je to moguce vise nego sto vec jesam... Bukvalno sve sto mi znamo, sve je to proizvod naseg mozga.
Pa i ta kocija i taj tvoj kontra prikaz vuce/guranja.

[Edouard]

Bez uvrede, ali ocigledno je da nisi bas sposoban da shvatis sta sam napisao....

Ali, odgovoricu ti - nas mozak nije izmisljotina. On je fizicki, materijalan, postoji. Um vecc jeste pojam koji smo mi smislili. Postoji i on, ali samo kaopojam koji smo mi sami izmislili.
Ateizam je takodjer, kao i teizam/religije - nasa izmisljotina.

Pokusacu ti pojednostaviti, iako ne znam bas da li je to moguce vise nego sto vec jesam... Bukvalno sve sto mi znamo, sve je to proizvod naseg mozga.
Pa i ta kocija i taj tvoj kontra prikaz vuce/guranja.

Kako shvatiti stvari za koje ne postoji objašnjenje osim mitskog vjerovanja?
Nauka/standardna fizika, bilo klasična, bilo kvantna, nikako ne podržava tvrdnju da materija može proizvesti nešto nematerijalno, da mozak kao materijalna struktura može po sebi proizvesti išta nematerijalno, pa bilo to nešto što držimo stvarnim, istinitim ili izmišljenim.
Začuđujuća su takva iracionalna vjerovanja kod ljudi; da se ne ogriješe o vlastiti ateistički naturalističko materijalistički svjetonazor, negiraju naučne principe (da materija po sebi ne može proizvesti išta materijalno), već olako prihvaćaju mitove.

[Dozer]

Bojim se da si ovdje napisao stvari koje ni sam ne razumijes.

Kada se kaze da je nas mozak nesto "proizveo", tu se ne misli da je proizveo nesto materijalno. Nas mozak nije fabrika, pobogu...
Misljenje ili misao - nisu nesto materijalno. Ali, neki pojam koji je smisljen u nasem mozgu, za njega mi kazemo da "postoji", medjutim on "postoji" samo kao rijec, i nista vise. Da li je rijec u izvornom obliku (zvucnom) materijalna?
A cak je i to "postojanje" opet "proizvod" naseg mozga

Dakle, konstatacija da materijalno ne moze proizvesti nesto nematerijalno je 100% tacna. Kao sto ni nesto nematerijalno ne moze proizvesti nesto materijalno, zar ne?
Ali, nesto materijalno i te kako moze proizvesti nesto materijalno. Dovoljno je da se pogledas u ogledalo i da to shvatis. Bar se nadam...
Kao i da pogledas sve sto ti oci vide.

A sto se tice iracionalnih vjerovanja, pa zar trebamo ici igdje dalje od religija i boga...?

[Edouard]

Bojim se da si ovdje napisao stvari koje ni sam ne razumijes.

Kada se kaze da je nas mozak nesto "proizveo", tu se ne misli da je proizveo nesto materijalno. Nas mozak nije fabrika, pobogu...
Misljenje ili misao - nisu nesto materijalno. Ali, neki pojam koji je smisljen u nasem mozgu, za njega mi kazemo da "postoji", medjutim on "postoji" samo kao rijec, i nista vise. Da li je rijec u izvornom obliku (zvucnom) materijalna?
A cak je i to "postojanje" opet "proizvod" naseg mozga

Dakle, konstatacija da materijalno ne moze proizvesti nesto nematerijalno je 100% tacna. Kao sto ni nesto nematerijalno ne moze proizvesti nesto materijalno, zar ne?
Ali, nesto materijalno i te kako moze proizvesti nesto materijalno. Dovoljno je da se pogledas u ogledalo i da to shvatis. Bar se nadam...
Kao i da pogledas sve sto ti oci vide.

A sto se tice iracionalnih vjerovanja, pa zar trebamo ici igdje dalje od religija i boga...?

Nema potrebe objašnjavati, jasno je što se misli kad se kaže da je mozak nešto 'proizveo', da je 'proizveo' nešto nematerijalno, bilo svijest, bilo misao, bilo nešto treće. Pretpostavljam da smatraš, da misao nastaje u mozgu, da je mozak 'proizvodi', i slažem se s tobom da je nematerijalna.

Misljenje ili misao - nisu nesto materijalno...

...Dakle, konstatacija da materijalno ne moze proizvesti nesto nematerijalno je 100% tacna.

Međutim, ne razumijem ovo tvoje navedeno, mislim da si tim svojim navodima kontradiktoran kad tvrdiš da materijalno (mozak) ne može 'proizvesti' nematerijalno (misao)

[zposao]

Vratite nam smrčka

[beni-bu-man]

vidim opet se pocele gluposti valjat

[MarlboroGold]

Vratite nam smrčka

[Dozer]

Pa moramo se malo igrati i filozofirati a, sta se bunite odma'

@Edo
Gore ti namignuh na ono da nesto materijalno ne moze stvoriti nesto nematerijalno, a to je, naravno, netacno. Za razliku od obrnutog slucaja.
Ali, nematerijalna misao, kao "proizvod" naseg materijalnog mozga ne spada u to jer se misao kao takva ne moze izmjeriti na bilo koji nacin, dotaci, osjetiti bilo kojim culom (naravno, ako ne ulazimo u sferu paranormalnog, ali to je tema za sebe).

Medjutim, postoji nesto nematerijalno sto ipak proizvodi skoro sve materijalno, tako da ta teorija da materijalno ne moze proizvesti nematerijalno bas i nije tacna.
Znas li sta je to nematerijalno sto proizvodi skoro sve materijalno, a sto se moze i izmjeriti i osjetiti nekim culom, ali opet zahvaljujuci necemu drugom, takodjer materijalnom?