Uspjeh se mjeri sa srećom i zadovoljstvom koje pojedinac osjeća u svom životu. Ja živim u Americi već 12 godina i došo sam ovdje odmah poslije rata, kao tinejdžer. Poslije srednje i nekakvog skromnog koledža nikako se ne bih mogao svrstati u grupu ljudi koji "olako" žive i koji su dogurali do nekog stepena u životu kada imaju obilje novca da bi se mogli skoncentrisati na neke druge stvari u životu. Radim pošteno ali ne i previše i presretan sam zbog posla kojeg imam. U gradu u kojem živim potrebno mi je auto sa kojim neću imati mehaničkih problema jer dnevno proputujem i previše da bi me takvo šta sikiralo. Znači mijenjam auta svakih nekoliko godina, putem
lease sistema. Ne isplati mi se kupiti auto na kredit, plaćati ga 3-5 godina i da mi se šeste godine pokvari na sred autoputa - ja i ono ispod haube - kao noć i dan. Kuća, tj. stan (kondominijum) kojeg sam kupio, također je nešto jako skromno, a za mene lično i puno više nego što mi treba. U njemu imam sve što mi treba i ne treba i jedina bolna tačka mi je elektronika i gadžeti. Kreditnu karticu imam jednu i skoro nikako je i ne koristim. Ne treba mi.
Nemam se čime pohvaliti osim da radim za sve ono što imam, ali mi novac nije na prvom mjestu, niti materijalne stvari. Istina, ovdje malo ko (nezavisno od novca) ima kuću za koju ništa ne plaća, auto kupljeno gotovinom jer takve stvari ovdje skoro pa i nemaju smisla. Ovdje se ne grade kuće da bi se ostavile sinovima. Kao što ja nisam ostao sa svojom majkom, tako neće ni moje dijete samnom, niti bi trebalo. Ovdje se ne praktikuju termini poput "očevina" i "svoje", niti meni lično to išta znači. Meni jedino puno znači familija, a gdje ona bila, uopšte nije važno. A to da li živimo u kući u kojoj su prije nas živjele 3-4 druge familije niti mi kada pada na pamet niti bi trebalo.
Mislim da je važno neporediti se sa drugim ljudima, a to naši ljudi rade vazda, gdje god bili. To mi srećom nije bolna tačka pa zbog toga kolko-tolko mislim da sam uspio, barem što se tiče mog karaktera. Imam sreću što imam fino društvo (koje je većinski sastavljeno od naše raje) i što smo otprilike svi istog mišljenja kod ovakvih stvari. Svi imamo istu pozadinu, iz istog smo došli, u istom se borili za ovo što imamo, i što je najvažnije ostali smo isti ljudi.
