Ko ker onaj sto laje iza kapije pa kad se kapija otvori on se usuti i udalji... samo neka pjene, 2 vojna sila spala na sibicarske provokacije ulaska u zracni prostor ...japin_mutapi wrote: ↑02/08/2023 10:03 ugnjetacima i njihovim pomagacima hitno treba ,,pobeda" bilo kakva - pa makar to bila i povreda zracnog prostora
kakve bi konstrukcije od ovog ulijetanja sada pravila ekipa banovana i njihov guru lazanski upokojeni - level 12 podmornica
uh uh ovo bi baš za sasrat se u gaće bilodrug_profi wrote: ↑01/08/2023 22:55Ja nešto kontam da bi upravo radi ovog trebali pokušati skinuti one PVO sisteme sa Kremlja i bitnih zgrada.
kakav bi to šamar bio.
A onda staviti na ove dronove sirene kao na Štukama, kad se približe cilju na 30 sekundi da počne dreka...
otvorite mu kaku brlju i nek se igra potapanja brodova da se smirijapin_mutapi wrote: ↑02/08/2023 01:18pa ne moze odjednom mora polako, jedan po jedan
moras biti strpljiv i manje zabrinut
#178281 Re: Ukrajina
Stanje ukrajinske kampanje 2023
Napredak i izazovi
Mick Ryan
2. kolovoza 2023
(Slika: @Liberov)
"Budući da se ratovi iscrpljivanja mogu dobiti samo ako neprijateljska vojska padne zbog iscrpljenosti i iscrpljenosti, generali radije pobjeđuju manevrima, uključujući hrabre napade koji dovode do zauzimanja teritorija i nametanja pobjede. To je bilo mnogo draže od čekanja da neprijatelj odustane. Iscrpljivanje je stoga imalo tendenciju da bude 'omalovažavano kao inferioran i nepoželjan oblik ratovanja, koji zahtijeva strpljenje i sposobnost upijanja boli, a da nužno ne nudi uvjerljiv put do pobjede.' Pa ipak… još uvijek može dovesti do pobjede, stvaranjem uvjeta za manevarski rat ili prisiljavanjem neprijatelja da shvati da se njegov položaj može samo pogoršati."
Lawrence Freedman, 30. srpnja 2023 https://samf.substack.com/p/ukraines-co ... ve-setting
Gotovo dva mjeseca nakon ukrajinske ofenzive 2023., tempo operacija se ustalio u pulsu i pauzi vojnih operacija koja je opažena u drugim velikim ratovima. Ukrajinske kopnene snage polako napreduju na svojoj osi napredovanja Donjeck, kao i na svojoj osi napredovanja Zaporožje, kroz pristupe 'zagrizi i zadrži'. Određeni napredak postignut je i oko Bakhmuta.
Ukrajina je također nastavila svoj program operativnih i strateških napada. Ovog tjedna Ukrajina je lansirala tri drona na Moskvu. Jedan savjetnik ukrajinskog predsjednika primijetio je da ovi udari signaliziraju Rusima da se trebaju "naviknuti na pravi rat". Dok je vojni učinak ovih napada minimalan, oni šalju snažnu političku poruku o nesposobnosti ruske vojske da obrani svoj zračni prostor i Putinovoj kontinuiranoj neučinkovitosti u zaštiti od prekograničnih prijetnji.
Još jedan dio ukrajinskih operativnih udara u dubokoj borbi je ratovanje mornaričkim dronovima. Ovog tjedna Ukrajinci su mornaričkim bespilotnim letjelicama napali ruske patrolne brodove u Crnom moru.
Rusi održavaju svoju čvrstu obranu duž linije Surovikin. Iako, dok se Ukrajinci približavaju glavnim obrambenim položajima na liniji, bit će zanimljivo vidjeti hoće li Rusi moći održati svoju trenutnu stopu iscrpljivanja. U jednom trenutku, jedna ili druga strana će kulminirati.
Dakle, dok je napredak spor na jugu, još uvijek se puno toga događa. Kao takvo, vrijeme je za ažuriranje kampanje o ukrajinskim ofenzivama 2023.
Pet važnih 'bojnih polja'
U svom ažuriranju ukrajinske kampanje od 15. srpnja 2023. uključio sam pet važnih natjecanja, ili bojišta, koja će oblikovati ishod ukrajinske i ruske ljetne/jesenske kampanje 2023. Vrijeme je za brzo ažuriranje svakog od ovih ključnih ' bitke' i kako to utječe na putanju ovog rata.
Logistička i transportna čvorišta. Borbe za logistička i transportna čvorišta nastavljaju se u sklopu ukrajinske duboke bitke. Na istoku i jugu, Ukrajinci i dalje pokušavaju zauzeti ili izvršiti napad, ključne lokacije koje će osigurati čvorište za transport i logistiku potrebnu za održavanje velikih ruskih vojnih obrambenih operacija. Nedavno je 29. srpnja došlo do ukrajinskog udara na mostu Chongar . Ukrajinske oružane snage nastavljaju napadati te duboke ciljeve, dok njeni taktički napadi nastoje zauzeti takva središta kao dio bliske borbe.
Preuzimanje inicijative. Na jugu, Ukrajina ima taktičku inicijativu i izvodi svoje prodore i napade na najmanje dva glavna smjera napredovanja. Na istoku Ukrajina sada ima inicijativu u bitci za Bakhmut. Na sjeveru, Rusi provode manju ofenzivu duž osi Kreminna-Svatove što tjera Ukrajince da odgovore. Kao što sam napisao u svom članku za ABC News (Australija) ovog tjedna:
Rusi vjerojatno žele odvući što više ukrajinskih formacija od južne ofenzive. Ukrajinci nisu ostvarili brzi prodor koji su mnogi nerealno očekivali u uvodnim danima svoje protuofenzive. Ali oni polako provode iscrpljivanje ruskih frontovskih snaga na jugu, kao i ruskog stožera, logistike i topništva. Ruske južne snage mogle bi se suočiti s nekom opasnošću u nadolazećim tjednima ako se njihovo iscrpljivanje nastavi i to pomakne odnos snaga u korist Ukrajine. Kao što su Michael Weiss i James Rushton nedavno rekli , na jugu "Rusi vide napredak Ukrajine tamo gdje drugi ne vide".
Na operativnoj razini, vjerujem da Ukrajinci još uvijek drže inicijativu, s nekim borbenim snagama u pričuvi. Međutim, s većim dijelom njihovih pričuva angažiranih na jugu, a neke bi potencijalno bile suzdržane od bilo kakvog ruskog napredovanja u Lugansku, ovo će biti pažljivo balansiranje za ukrajinskog vrhovnog zapovjednika u nadolazećim tjednima.
Bitka za prilagodbu. U govoru iz 1973., vojnik i učenjak Sir Michael Howard izjavio je: "Na kojoj god doktrini Oružane snage sada rade, krivo su shvatili. Također sam u iskušenju izjaviti da nije važno što su pogrešno shvatili. Što važna je njihova sposobnost da to brzo isprave kada dođe trenutak." Predvidjeti oblik i ishod budućih ratova gotovo je nemoguće. Ono što je važno jest sposobnost učenja i bolje prilagodbe od protivnika. Tema o tome kako su se obje strane prilagodile tijekom rata bila je jedna od središnjih tema mog pisanja o ratu u Ukrajini od veljače 2022.
Na jugu, Rusi su se prilagodili, uključujući izgradnju lažnih rovova koji su zarobljeni i dizajnirani da namame, a zatim ubiju i osakate ukrajinske vojnike. Rusi također koriste svoje jurišne helikoptere s većom učinkovitošću nego što smo vidjeli već neko vrijeme u ovom ratu. I, kao što je navedeno u nedavnom izvješću britanske obavještajne službe , jurišni helikopteri Ka-52 naoružani su novim protutenkovskim projektilom (LMUR, domet: 15 km) koji je povećao njihovu učinkovitost na bojnom polju.
Što se tiče Ukrajinaca, njihova se taktika razvila od početka ukrajinske ofenzive u lipnju 2023. Kao što sam nedavno napisao u zasebnom članku :
Umjesto traženja brzih proboja ruske obrane, Ukrajinci se sada kreću promišljenije i usvajaju pristup "zagrizi i zadrži" kako bi sačuvali svoju borbenu moć. Ova ideja, razvijena u Prvom svjetskom ratu, ima snage zauzeti i držati male dijelove neprijateljskog teritorija, a zatim ponovno krenuti naprijed iza topničkih baraža. Ovo zahtijeva puno prijateljske artiljerije; vrijeme će pokazati hoće li uspjeti u Ukrajini.
Vjerujem da će vjerojatno biti potrebna dodatna prilagodba kako bi se brže probili kroz rusku obranu na jugu. Kao što sam napisao u svom prethodnom članku o podskupini , potreban nam je projekt Minefields Manhattan za transformaciju tehnologije i taktike otkrivanja minskih polja, mapiranja, čišćenja i označavanja. To je imperativ za blisku borbu koju poduzimaju Ukrajinci, kao i ogroman zadatak humanitarnog razminiranja i čišćenja ostataka rata diljem Ukrajine.
Konačno, Ukrajinci nastavljaju prilagođavati svoje dugometne udarne aktivnosti u zračnim i pomorskim domenama. Dok je predsjednik Zelensky nedavno pozvao Zapad da osigura više oružja dugog dometa, čini se da Ukrajina sada ima kapacitet za generiranje povremenih napada malih razmjera na Moskvu bespilotnim letjelicama.
Istodobno se nastavlja razvoj pomorskih udarnih bespilotnih letjelica ukrajinske mornarice. Za izvrsno izvješće o tome preporučuje se izvješće HI Suttona od 28. srpnja 2023 .
(Slika: @CovertShores)
Bitka za iscrpljivanje. Kao što sam napisao u prethodnom postu na ovu temu, svaka vojna aktivnost ima iscrpljivanje. Čak iu mirnodopskim uvjetima, vojne organizacije trpe iscrpljivanje zbog ozljeda na obuci, lošeg zadržavanja i lošeg održavanja opreme. To se u ratu povećava gubicima u borbi, ozljedama i bolestima, kao i psihičkim ozljedama. Ključni elementi bitke iscrpljivanja u Ukrajini ostaju borba za smanjenje sposobnosti i veličine ruskih snaga raspoređenih na liniji Surovikin, kampanja uništavanja ruskog topništva u istom području i borba iscrpljivanja ruskih raketa/dronova protiv ukrajinskih projektila protuzračne obrane .
Kao dio ove šire borbe protiv iscrpljivanja, industrijska proizvodnja na Zapadu tek se polako prilagođava ukrajinskim potrebama za streljivom. Malo je vjerojatno da će samo američka proizvodnja još neko vrijeme zadovoljiti ukrajinske potrebe. Nedavni članak Financial Timesa navodi da Ukrajina treba do 8000 granata za svoje topništvo svaki dan:
SAD sada također radi na povećanju opskrbe granatama, s ciljem proizvodnje do 90.000 mjesečno do fiskalne 2025. godine… u usporedbi sa sadašnjih 24.000.
Nedavne ruske najave o stvaranju snaga pokazuju da se održavanje ruske vojske na željenoj snazi također pokazalo kao izazovan aspekt ove bitke za iscrpljivanje. Rusi mijenjaju zakonodavstvo kako bi omogućili brzo unovačenje više muškaraca u oružane snage, a sredinom srpnja Državna je duma povećala maksimalnu dob za regrutaciju s 27 na 30 godina. Istovremeno, gornja dobna granica za pozivanje rezervista povećan je na 70. Unatoč tome, trenutno postoje samo anegdotske informacije o tome kako obje strane idu u većoj bitci iscrpljivanja.
Borba za strateški utjecaj. Konačno, izvan bojnog polja u Ukrajini, obje strane nastoje steći prevlast u borbi za strateški utjecaj. Iako će se mnogi usredotočiti na taktičke aspekte ove kampanje, kampanje strateškog utjecaja Ukrajine i Rusije provode se velikom brzinom. I dalje smo zasićeni porukama iz ruskih izvora (i ruskih apologeta) o neuspjehu ukrajinskih ofenziva. Osim toga, novi Putinov narativ je da ukrajinska ofenziva sprječava mirovne pregovore.( prim. prev.)
Osim toga, postoje neki dokazi da ruska vlada vlada ruskim milblogerima kako bi Rusija mogla bolje upravljati borbom za strateški utjecaj. Kao što je navedeno u nedavnom izvješću ISW-a :
Nedostatak reakcije ruskih milblogera na ukrajinski napad na mostu Chonhar predstavlja značajan zaokret u ruskom izvještavanju o ratu u Ukrajini i može sugerirati da je Kremlj uputio ruske milblogere da se suzdrže od pokrivanja određenih tema.
Rusi su također pribjegavali bacanju letaka preko ukrajinskih linija, potičući ukrajinske vojnike na predaju. Iako nemam definitivan dokaz o utjecaju ovih letaka, jedan učinak je da vjerojatno više nema nestašice toaletnog papira u jedinicama ukrajinskih kopnenih snaga na jugu!
Ruski propagandni letak (Izvor: @Tatarigami_UA)
S ukrajinske strane, ostaje čvrsto operativno osiguranje u vezi s napredovanjem na bojnom polju. Kao što sam prije primijetio, Ukrajinci moraju biti uspješni u svojim ofenzivama 2023. i moraju natjerati političare i građane izvan Ukrajine da vjeruju da su bili uspješni.
Mjerenje napretka u ukrajinskoj kampanji 2023
Jedan od najvažnijih aspekata osmišljavanja, planiranja i izvođenja ofenzivne kampanje velikih razmjera je odlučivanje koje su mjere uspjeha. Koji ciljevi ili udio ciljeva moraju biti postignuti da bi se procijenilo da je cjelokupna kampanja uspješna? Prije nego što su ukrajinske ofenzive pokrenute, istraživao sam temu uspjeha i neuspjeha u ukrajinskim ofenzivama koje dolaze.
U svom postu Futura Doctrina o ovoj temi od 30. travnja 2023. iznio sam sedam ključnih mjera uspjeha za ukrajinsku kampanju 2023. Ažurirao sam ih prošli mjesec, a sada nudim još jednu novost o napretku Ukrajine prema procjeni u odnosu na sedam ključnih mjera napretka.
Mjera 1: Ukrajina postiže iznenađenje. Generiranje taktičkog i operativnog iznenađenja trebalo bi dovesti do šoka. Ovaj šok, na taktičkoj i operativnoj razini ruske vojske, trebao bi dovesti do sporijeg donošenja odluka i odgovora na ukrajinske operacije, dok bi također razbio taktičku i operativnu koheziju ruskog plana za obranu okupirane Ukrajine. Iako je relativno lako procijeniti na terenu, ograničenja dijeljenja informacija s novinskim kućama mogu otežati procjenu u kratkom roku. To je, međutim, ključna komponenta za uspjeh ukrajinskih ofenziva.
Procjena : Nije bilo iznenađenje da dolazi ukrajinska ofenziva. Lokacije na jugu vjerojatno su ruski analitičari mogli svesti na manje od desetak promatrajući teren i ključne potencijalne ciljeve. Možda je došlo do nekog lokalnog, taktičkog iznenađenja na terenu na jugu. No čini se da su učinci toga bili kratkotrajni. Čini se da je Ukrajina postigla određeno taktičko, pa čak i operativno iznenađenje oko Bakhmuta, koje nastavlja iskorištavati u svom napredovanju sjeverno i južno od uništenog grada.
Možda su ključna područja u kojima Ukrajina trenutno stvara iznenađenje njezin operativni program udara, s napadima na Moskvu, most Chongar i na rusku crnomorsku flotu prošlog tjedna. U najboljem slučaju, ova mjera uspjeha ostaje djelomično postignuta.
Mjera 2: Ukrajina uništava ili degradira ruske taktičke i operativne rezerve, C2 i logistiku . Ukrajinci će htjeti ograničiti sposobnost Rusa da odgovori na njihove napade, osobito ako uspiju postići proboj do ruskih položaja. Stoga će pronalaženje i neutraliziranje pokretnih ruskih rezervi prije - i na početku - ofenziva biti važno. I baš kao što je identifikacija i neutralizacija rezervi važna, tako je važna i identifikacija ruskog stožera. Njihovo uništenje ili degradacija učinkovitosti pomaže razbiti koheziju ruskog odgovora na ukrajinske napade. Istodobno, identifikacija ruske logistike – posebice zaliha topničkog streljiva – bit će vitalna u Ukrajini generirajući prednost u vatrenoj moći.
Procjena : Jasno je da je ovo bila nedovršena zadaća kada je ofenziva počela i sada ostaje zadaća u tijeku. Duboka bitka ima za cilj napad, degradaciju i uništavanje stožera, formacija pričuvnih trupa, požara i logistike. Ovo je vrlo složen zadatak koji se razvija, iako postoji nekoliko uvida u ovaj vrlo osjetljivi pothvat osim njegovih opaženih učinaka. Nedavni udari na velika ruska mjesta opskrbe streljivom, ključna transportna čvorišta i rusko više rukovodstvo dio su ovog pristupa 'dubokoj bitci' Ukrajine. Međutim, ovo je tekuća i samo djelomično postignuta mjera uspjeha za ukrajinske ofenzive 2023. godine.
Mjera 3: Ukrajina vraća svoj teritorij. Potkrijepljeno taktičkim i operativnim uspjesima na bojnom polju, ponovno zauzimanje velikih dijelova njezinog teritorija i oslobađanje ukrajinskih građana od grabežljivaca Rusa ključno je mjerilo uspjeha za ofenzive. Dio toga bit će ukrajinski kapacitet da smanji i bori se kroz razne zone prepreka koje su stvorili Rusi u istočnoj i južnoj Ukrajini. Ne predlažem određeni postotak teritorija koji bi trebalo ponovno zauzeti, ali ako se ponovno zauzme većina Luganska, Hersona i Zaporožja, to bi bio vrlo uspješan ishod. I to bi bio dobar temelj za naredne operacije protiv Krima i Donjecka u budućnosti.
Procjena : Ukrajina ostvaruje određeni napredak. Budući da nitko od nas, osim vrhovnog ukrajinskog vojnog zapovjedništva i članova vlade, ne zna stvarne ukrajinske ciljeve za svaku fazu rata, ne možemo sa sigurnošću reći je li to u zaostatku ili prema planu. Međutim, Ukrajina vraća svoj teritorij. Prema izvrsnom radu @War_Mapper , tijekom srpnja oružane snage Ukrajine smanjile su područje koje je okupirala Rusija za otprilike 85 četvornih kilometara. Kao takva, ova bi se mjera uspjeha najbolje opisala kao "djelomično postignuto".
Grafikoni koji pokazuju promjenu kontrole nad ukrajinskim teritorijem (Izvor: @War_Mapper)
Mjera 4: Ukrajina je u dobrom položaju za akcije povratka Krima na kraju ofenziva . Kao što sam već napisao, posljednja kampanja rata mogla bi biti kampanja za Ukrajinu da povrati svoj teritorij Krima. Predsjednik Zelenski jasno je rekao da je to jedan od ukrajinskih uvjeta za prekid rata. Stoga će nadolazeće ofenzive biti uspješne ako su ukrajinske oružane snage u dobrom položaju za praćenje operacija povratka Krima – bilo tako da Rusima učini neodrživim ostanak, ili stvarnu vojnu operaciju da ga zauzmu.
Procjena : Ova mjera uspjeha povezana je s postizanjem (ili drugim) Mjera 2 i 3. Ukrajina mora osloboditi većinu Hersona i Zaporožja kako bi imala priliku izložiti opasnosti ruske snage i rusku okupaciju ukrajinskog Krima. S obzirom na dosadašnje operacije u Ukrajini, ova mjera uspjeha može se ocijeniti samo kao 'nije postignuta' i ostat će ovisna o uspjehu u mjerama 2 i 3 koje smo istražili gore.
Mjera 5: Ukrajina zarobljava ili uništava ruske snage. Uz ponovno zauzimanje njezina teritorija povezano je i zarobljavanje ili uništenje ruskih snaga. Uspješna ukrajinska ofenziva smanjit će količinu ruskih snaga s kojima se Ukrajinci moraju boriti, a također će prisiliti ruskog zapovjednika Gerasimova da donese teške odluke o povlačenju snaga iz drugih područja kako bi zamijenio one uništene. To dovodi do drugih prilika za Ukrajince. I, ne treba spominjati, to će imati utjecaja na Putinovu računicu. Uspješna ukrajinska ofenziva također će osigurati uništenje dovoljne ruske borbene moći kako bi se spriječilo da Rusija provodi bilo kakve daljnje ofenzive do kraja 2023. Jasno je da će također imati za cilj degradaciju ruskog vojnog kapaciteta u kratkom roku, ali bi mogla imati značajan utjecaj o političarima u nacijama koje su prijateljski, i ne toliko prijateljski raspoložene prema Ukrajini.
Procjena : Ukrajinci postižu smanjenje ruske borbene moći na jugu i istoku, ali su u isto vrijeme uzeli značajne gubitke vlastitim snagama. Trenutačni odnos snaga između Ukrajine i Rusije ostaje neizvjestan, međutim postoje neki dokazi da Ukrajinci imaju uspjeha u gađanju ruskog topništva i približavaju se 'paritetu vatre' u nekim područjima. Baš kao što gornja rasprava o iscrpljivanju implicira, ovo će biti utrka za stvaranje relativne prednosti u snagama (masa, dobra taktika, itd.) u nadolazećim tjednima i mjesecima. Stoga je procjena Mjere 5 'određen napredak, ali je u tijeku.'
Mjera 6: Ukrajina zadržava dovoljnu borbenu moć za nastavak obrane nekih područja i provođenje kasnijih ofenziva u drugima. Iako će Ukrajinci uložiti značajan dio svoje borbene moći iz zraka i kopna u ovu ofenzivu, oni će to htjeti učiniti na način na koji neće imati velike gubitke. Stupanj do kojeg Ukrajina može nanijeti nesrazmjerne žrtve i razaranje Rusima u nadolazećim ofenzivama bit će važno mjerilo uspjeha.
Procjena : Rusi izvode niz napada u sjeveroistočnoj Ukrajini na osi Kreminna-Svatove. To traje već nekoliko tjedana, a Rusi su uspjeli napredovati izvan linija koje su držali početkom lipnja. Unatoč tome, Ukrajinci su se uspjeli obraniti od Rusa i minimizirati svoje gubitke. Također postoje dokazi da je Ukrajina angažirala više snaga koje je držala u pričuvi za svoju južnu kampanju, tako da je broj formacija koje su ostale u pričuvi nejasan, ali vjerojatno manji nego što ih je bilo prošlog mjeseca. To će utjecati na izdržljivost cjelokupne ukrajinske kampanje, kao i na njihovu ukupnu borbenu moć u zadnjem kvartalu godine.Procjena Mjere 6 je 'djelomično ostvarena – ali pričekajmo i vidimo što će se dogoditi u sljedećih nekoliko mjeseci.'
Mjera 7: Pristaše Ukrajine vjeruju da su ofenzive bile uspješne . Ne samo da Ukrajina mora postići značajan taktički i operativni uspjeh u svojim operacijama, ukrajinski narod, strani čelnici i stanovništvo morat će misliti da su uspjeli. Jedno ne slijedi automatski drugo. Stoga će stalna strateška komunikacija ukrajinske vlade biti ključna za ispričavanje priče i postignuća ofenziva. To ponekad može biti izazovno, s obzirom na imperative operativne sigurnosti. Ali vijesti o uspjehu bitne su za ukrajinski moral, kao i stalna podrška Ukrajini i odbijanje kineskih i ruskih 'mirovnih' inicijativa koje bi u biti zamrznule sukob u korist Rusije.
Procjena : Percepcija uspjeha kampanje bit će gotovo jednako važna kao i stvarni uspjeh tijekom sljedećih mjeseci. Na Zapadu, u Rusiji, Kini i šire izražen je širok raspon stajališta o tome kako napreduju ukrajinske ofenzive. I dok se točnost ovih narativa često može dovesti u pitanje, oni ponovno naglašavaju koliko je važno da Ukrajina postigne uspjeh na bojnom polju i u glavama ljudi – u Ukrajini i šire.
Nedavni udari na Moskvu utjecat će na percepciju uspjeha na Zapadu i šire, ali to nisu presudni udari. Istodobno, ankete na Zapadu (u Europi , Australiji i SAD-u ) pokazuju da se podrška daljoj pomoći Ukrajini drži. Kao takva, procjena Mjere 7 je, u najboljem slučaju, 'blagi trend prema pozitivnom, ali općenito, prerano je reći'.
Put pred nama je dug
Kao i kod svih ratova, posebno onih ovog razmjera i intenziteta, ostaje obilje neizvjesnosti. Stupanj do kojeg su obje strane imale svoju borbenu moć – intelektualnu, moralnu i fizičku – degradiranu u ukrajinskim ofenzivama 2023. ima neke podatke (kao što su gubici vozila, zauzeto ili izgubljeno tlo), ali općenito je teško doći do konačnih zaključaka u ovom trenutku točka.
Ipak, Ukrajinci vjerojatno imaju operativnu inicijativu u ovom trenutku i osigurali su taktičku inicijativu na nekim dijelovima istočne i južne fronte. Međutim, ruska mini-ofenziva u sjevernom Lugansku ostaje operativni rizik za Ukrajince. Čak i ako Rusi ne osvoje značajan teritorij, to Rusima nudi mogućnost da privuku ukrajinske snage potrebne na jugu, a Putinu da poruči svojim ljudima da je Rusija 'uspješna' na bojnom polju.
Ali pred nama je težak i dug put. Kao što je istaknuto ovdje i u više članaka, Ukrajinci nastoje napredovati protiv neprijatelja koji se dobro pripremio za obrambenu kampanju velikih razmjera. Izazovi u integraciji operacija kombiniranog naoružanja većih razmjera također su bili izazov za Ukrajince u nekim područjima. A sporo donošenje odluka prošle godine također ima utjecaja. Kao što Brady Africk primjećuje u svom izvrsnom članku u Washington Postu :
Ukrajinski saveznici odavno su prepoznali bjesomučan tempo kojim Rusija gradi obranu na okupiranom teritoriju. Ali ta je spoznaja imala malo utjecaja na brzinu njihovog donošenja odluka. To treba promijeniti. Umjesto da s nelagodom gledaju kako se ukrajinska protuofenziva pretvara u spori rat iscrpljivanja, zapadni čelnici trebali bi postati proaktivniji.
Ukrajinci i Rusi nastavljaju borbu za taktičku i operativnu nadmoć na jugu i istoku Ukrajine. Obje strane pokazuju volju da nastave borbu još neko vrijeme. Ishodi pet bitaka opisanih ranije u ovom članku uvelike će odrediti uspjeh ili neuspjeh ukrajinskih ofenziva 2023.
Ma sve su to nijanse. Da sam malo bolje nadaren da opisem kakve sam sve nase mrake vidio....
Sumire ićeš na foe listu....ovo je vrijeđanje Saobraćajca i Pofalićkogsumirprimus wrote: ↑02/08/2023 10:09Drzi ih iznad vode na temi opcinska ligajapin_mutapi wrote: ↑02/08/2023 10:03 ugnjetacima i njihovim pomagacima hitno treba ,,pobeda" bilo kakva - pa makar to bila i povreda zracnog prostora
kakve bi konstrukcije od ovog ulijetanja sada pravila ekipa banovana i njihov guru lazanski upokojeni - level 12 podmornica
#178286 Re: Ukrajina
https://samf.substack.com/p/ukraines-co ... ve-settingSir Lawrence David Freedman, KCMG, CBE, PC, FBA (born 1948) is a British academic, historian and author specialising in foreign policy, international relations and strategy.[1] He has been described as the "dean of British strategic studies"[2] and was a member of the Iraq Inquiry.[3] He is an Emeritus Professor of War Studies at King's College London.
Ukrajinska protuofenziva: Postavljanje očekivanja
Lawrence Freedman
30. srpnja 2023
U nedavnom blogu za Foreign Affairs ustvrdio sam da čak i dok se Putinovi izvorni ciljevi izmiču nedostižnim, drugi cilj preuzima prednost - 'negubiti', jer s gubitkom dolazi obračun. Neuspjeh se ne mjeri samo ciljevima koji će zauvijek ostati neispunjeni, već i žrtvama i troškovima akumuliranim tijekom rata, te štetom za položaj Rusije kao velike sile i Putinov položaj kao kompetentnog vođe.
Posljedice Putinove odlučnosti da izbjegne gubitak bile su teške za Ukrajinu kao i za Rusiju. Uzaludni rat se nastavio i prestat će tek kada Putin, ili njegov nasljednik, prizna neuspjeh. Budući da mu nedostaje uvjerljiva pobjeda, Putin je umjesto toga pokušao natjerati Ukrajinu na kapitulaciju, prvo napadom na njezinu kritičnu infrastrukturu, a sada i na izvoz žitarica. Ništa od toga nije dovelo do pomirljivijeg stava u Kijevu. Ako išta, imalo je suprotan učinak. U najboljem slučaju, Putinu može dati neku zloćudnu utjehu da su Ukrajinci oštro kažnjeni zbog odbijanja da se pridruže njegovoj vladavini i priliku da ukloni konkurenta u poljoprivrednoj trgovini. Pozitivno je govorio o tome kako nestašice omogućuju ruskim izvoznicima žitarica da naplaćuju više.
Zašto je ofenziva i potrebna i teška.
Što će biti potrebno da se Kremlj uvjeri u besmislenost ovog rata? Ukrajina je pokazala otpornost suočena s napadima na njezino društvo i gospodarstvo i unatoč sumornim prognozama o suprotnom, podrška zemalja NATO-a i drugih nije izostala. Pokazalo se na različite načine da ruska imovina može biti napadnuta, uključujući most s Krimom. Međutim, najuvjerljivija poruka koju može poslati ovisi o njenim oružanim snagama koje oslobađaju teritorij. Uspjeh u bitci može utjecati na druge stvari. Sve druge Putinove brige - o gospodarstvu, javnom mnijenju i stanju njegovih oružanih snaga - postaju ozbiljnije ako dođe do daljnjih vojnih neuspjeha. To je razlog zašto su pristaše Ukrajine toliko uložile u obuku i opremanje novih brigada - navodno oko 63, 000 ukrajinskih vojnika i više od 150 modernih borbenih tenkova, zajedno s mnogim starijim tenkovima i borbenim vozilima pješaštva. To je razlog zašto sada toliko ovisi o uspjehu ofenzive koju su oni omogućili.
Hoće li se ova investicija isplatiti? U ratu u kojem su se obje strane borile protiv odlučne obrane uvijek je bilo nejasno što se realno može postići i u kojem vremenu. Prije početka ove ofenzive očekivanja su se povećavala i smanjivala. Sad traje već gotovo dva mjeseca, promatrači još uvijek nisu sigurni što bi s tim učinili. Ukrajina je morala prilagoditi svoju taktiku nakon početnih neuspjeha, tako da sada procjenjujemo napredak prema drugačijim kriterijima od onih koji su bili na snazi na početku.
Smatrao sam da je korisno osvrnuti se na ono što sam napisao prije godinu dana (13. kolovoza 2022.). kada je Ukrajina također krenula u ofenzivne operacije, ovaj put protiv ruskih položaja u Hersonu, koji također tek trebaju pokazati veliki napredak. Budući da je ovo uslijedilo nakon ruske ofenzive u kojoj su postigli samo ograničeni napredak u Donbasu, opći je dojam bio zastoja u razvoju, s obranom potvrđenom kao jačim oblikom ratovanja i strategijama koje su obje strane usvojile, nužno, iscrpljujućim.
Primijetio sam da, budući da se ratovi iscrpljivanja mogu dobiti samo ako se neprijateljska vojska sruši zbog iscrpljenosti i iscrpljenosti, generali više vole pobjeđivati manevrima, uključujući hrabre napade koji dovode do zauzimanja teritorija i nametanja pobjede. To je bilo mnogo draže od čekanja da neprijatelj odustane. Rat iscrpljivanja je stoga tezio da bude 'omalovažavan kao inferioran i nepoželjan oblik ratovanja, koji zahtijeva strpljenje i sposobnost upijanja boli, a da nužno ne nudi uvjerljiv put do pobjede.'
Ipak, tvrdio sam, iako je iscrpljivanju nedostajalo 'naleta i drame', ono je ipak moglo dovesti do pobjede, stvaranjem uvjeta za manevarski rat ili prisiljavanjem neprijatelja da shvati da se njegov položaj može samo pogoršati. 'Štoviše', dodao sam, 'postoje različiti načini vođenja rata iscrpljivanja, a neke strategije mogu biti učinkovitije od drugih.'
Nedugo nakon ovog položaja, Ukrajina je postigla učinkovit napredak, ne u Hersonu, već u Harkivu, gdje su Rusi prorijedili svoje snage kako bi ojačali svoje položaje u Hersonu. Rusi su vrlo brzo izgubili dosta tla i na trenutak se činilo da su njihovi ratni napori posrnuli.
U ovom sam trenutku bio optimističan da bi Putin mogao smanjiti svoje gubitke pronalaženjem načina za okončanje rata. Umjesto toga udvostručio se, pribjegavši masovnoj mobilizaciji kako bi riješio problem nedostatka trupa na fronti i, uz Krim, zatražio četiri ukrajinske oblasti za Rusku Federaciju. Od tog trenutka postalo je još teže nego prije zamisliti dogovoreno rješenje. Ovaj zahtjev da se ti teritoriji priznaju ruskim ponavljao se na svakom susretu s dobronamjernim izaslanstvima u mirovnim misijama. Zbog toga su ove inicijative posrnule prije nego što su imale priliku krenuti. Tek kad se odustane od tog zahtjeva, mogli bismo posumnjati da on traži izlaz.
Putinu pat pozicija ne odgovara ništa više nego Zelenskom. Početkom ove godine naredio je zimsku ofenzivu. Time se nije postiglo samo malo, već je razotkrivena podjela među ruskom vojskom. Posebno se Jevgenij Prigožin žalio da je njegova Wagnerova skupina, koja je imala zasluge zauzimanje razorenog grada Bakhmuta, bila iznevjerena od strane vodstva Ministarstva obrane koje je nastavilo gurati snage u uzaludne napade 'mljevenja mesa'. To je dovelo do Prigožinove kratke i neobične pobune, izbacivši Wagnera iz jednadžbe, barem za sada, i destabilizirajući rusko visoko zapovjedništvo. Kako je ruskoj ofenzivi ponestalo snage, Ukrajina je bila na redu da preuzme inicijativu.
Rani problemi
Ukrajinska ofenziva pokrenuta je 4. lipnja. Ubrzo je postalo očito da je pokušaj da se postigne rani proboj propao. To je dovelo do niza obdukcija o tome što je pošlo po zlu.
Problemi s kojima su se suočili nisu bili iznenađujući. Ruska obrana na jugu je opsežna i nikad je neće biti lako probiti. Bili su dobro dizajnirani. NATO bi želio unaprijed uništiti takvu obranu koristeći zračne snage, ali to nije bila opcija dostupna Ukrajini. Niti su imali dovoljno opreme za potrebe razminiranja. To su bili poznati problemi koji su se pokazali ograničavajućim koliko se i strahovalo. Bili su pogoršani nedostatkom bliske koordinacije između jedinica koje su napredovale i topništva potrebnog za suzbijanje obrane. Nakon što su vozila onesposobljena na čelu kolone, ona koja su ostala iza bila su meta ruske vatre, bilo iz topništva, protutenkovskih projektila, jurišnih helikoptera ili bespilotnih letjelica. Svemu tome nije pomoglo ni neuobičajeno kišovito vrijeme koje je tlo držalo močvarnim i otežavalo kretanje.
Kao Ekonomist primijetio je da možda nikad nije bilo realno očekivati da brigade 'sastavljene u žurbi s nepoznatom opremom' i s jedva mjesec dana obuke, budu vješte kada je u pitanju 'koordiniranje složenih napada koji uključuju više jedinica koristeći različite vrste oružja.' Ukrajinci rade ne samo s mnogo različitih vrsta opreme, od kojih svaka ima svoje operativne probleme i probleme s održavanjem, već i različite filozofije. Ovo je vojska sa snažnim sovjetskim korijenima, koja se naučila prilagoditi nakon što su ruske enklave formirane 2014., a zatim je brzo rasla nakon invazije punog opsega u veljači 2022. No svi njezini najprofesionalniji vojnici izgubljeni su u intenzivnim borbama prva tri mjeseca rata, a oni koji su preživjeli sada su prilično iscrpljeni. Ove su točke naglašene u drugom članku Economista, Mike Kofman i Frans-Stefan Gady naglašavaju poteškoće s kojima su se Ukrajinci suočavali boreći se u kombiniranom naoružanju, uglavnom zbog nedostataka u obuci i iskustvu.
Sposobnost 'ukrajinskih vojnika' da ovladaju zapadnom tehnologijom brzo je dovela do pogrešnog optimizma da bi vrijeme potrebno za razvoj kohezivnih borbenih jedinica moglo biti kratkog spoja. Stavljanje ovih jedinica u prethodnicu teškog napada, umjesto iskusnijih formacija, sada izgleda kao pogreška koja odražava davanje prioriteta zapadnoj opremi tijekom vremena na terenu.'
Čak i da su bili bolje pripremljeni, nedostatak ključnih sposobnosti omeo bi ukrajinski napredak. Kofman i Gady tvrde da otklanjanje ovih nedostataka zahtijeva bolju opremu i više vremena. U fokusu ne bi trebalo biti poticanje Ukrajine da slijedi najbolju zapadnu praksu, već da joj se pomogne 'boriti na način na koji se najbolje bori' – što znači prihvaćanje logike iscrpljivanja.
Izvan dihotomije manevar/odmor
Slažem se s analizom, ali otišao bih malo dalje. Možda smo postali previše opčinjeni dihotomijom manevar/odmor. Došlo je do izražaja u vojnom diskursu SAD-a 1980-ih kada su neki teoretičari žalili za padom umijeća generaliranja i pretjeranim oslanjanjem na vatrenu moć. Umjesto priprema za intenzivne topničke razmjene, željeli su potaknuti maštovite i odlučne operacije koje bi ratove mogle brzo okončati uz niske troškove. Imali su na umu njemačke munjevite ratove, koji su brzinom zaobilazili neprijateljske najjače položaje i iznenadili ih. Čini se da su s novim tehnologijama mogućnosti za takve operacije porasle. Nakon što je iračka vojska teško poražena u veljači 1991.
Manevar, dakle, nije značio samo brzo pokrivanje puno terena, jer se to može dogoditi kada je malo neprijateljskih položaja na putu. Zahtijevalo je spajanje cijelog niza naprednih tehnologija kako bi se neprijatelj brzo porazio na takav način da se gubici svedu na minimum. U tome je uvijek postojao određeni stupanj mitologije. Uspjesi SAD-a u konvencionalnim fazama nedavnih ratova bili su rezultat superiorne vatrene moći koliko i superiornih manevara. Neprijateljske snage nisu se mogle nositi s vatrom usmjerenom na njih, bilo iz zračnih napada, krstarećih raketa, topništva ili tenkova. Tijekom Zaljevskog rata 1991. iračke su snage već odustale i pobjegle s mjesta događaja u trenutku kada je veliki manevar 'lijevog kuka' bio dovršen.
Kao što su Rusi otkrili u veljači 2022., iznenaditi neprijatelja i brzo napredovati ne jamči ranu pobjedu, a nakon što je neprijatelj imao priliku sabrati se i prilagoditi, tada se očekivani trijumf uskoro može pretvoriti u dugu i tešku trku. Rat postaje test izdržljivosti. Kada se počelo koristiti za opisivanje posebne strategije uoči i tijekom Prvog svjetskog rata, iscrpljivanje je značilo prihvaćanje da će pobjednik biti strana koja može nadživjeti onu drugu kada se radilo o suočavanju s troškovima i nesrećama rat. Postala je zadana strategija kada su se odlučujući uspjesi na bojnom polju činili nedostižnima.
Nije iznenađujuće da je to dovelo do potrage za novim načinima za postizanje uspjeha na bojnom polju, nakon 1918. usredotočenih na potencijal tenka. Ovaj pravac strateškog razmišljanja ostaje utjecajan, posebno jer sugerira potencijal za smanjenje broja žrtava. Ali ako neprijatelj ima dovoljnu vatrenu moć, svako napredovanje riskira gubitke i gubitke opreme. 'Atrition' opisuje ono što se redovito događa u ratu. To zapravo nije vrsta rata ili posebna strategija. Čak ni najpametniji manevri ne isključuju kratkoročno iscrpljivanje. A ako ne uspiju postići odlučujuće pobjede, vjerojatna posljedica je dugoročno iscrpljivanje.
U takvim okolnostima kako vojske mogu napredovati? Ruski pristup je da se ne brine previše o gubicima, posebno onim vojnicima, kao što su osuđenici ili loše pripremljeni 'mobici', koji se smatraju potrošnim materijalom. Ruske ofenzive od prvog mjeseca rata uglavnom su uključivale pokušaj proboja u urbana područja, a zatim metodičko napredovanje kroz ruševine vlastite kreacije, gurajući nesretne klix trupe na ukrajinske položaje kako bi ih razotkrili. Branitelji su tada mogli biti tučeni topništvom sve dok nisu bili prisiljeni na povlačenje. To ne samo da je oduzelo vrijeme i uništilo područja koja su bila zauzeta, već je dovelo do manjka trupa, zbog čega se u Moskvi ponovno razmatra pitanje daljnje mobilizacije. To nije opcija za Ukrajince. Žele ograničiti svoje gubitke i izbjeći urbano ratovanje.
Osnovni problem je u tome što su sve velike formacije ranjive nakon što se uoče, a s brojnim bespilotnim letjelicama koje lete iznad njih rizik da budu uočene je velik, a nakon što je jedinica zahvaćena preprekama, uključujući mine, ranjivost je još veća. Nakon neuspjeha početkom lipnja, Ukrajinci su se vratili oslanjanju, kao što je to često slučaj u ovom ratu, na akcije više na razini voda i satnije, s malim grupama vojnika koji su jurili od jednog drvoreda do drugog ili se šuljali naprijed kako bi očistili put kroz minsko polje. U tome im je pomogla daleko bolja zaštita koju pružaju zapadna vozila u usporedbi sa starim sovjetskim sustavima, koji smanjuju žrtve čak i kada su vozila udarena.
Ruske snage su se prilagodile na sličan način, barem kako bi spriječile Ukrajince da konsolidiraju čak i ograničene dobitke. Nastojali su poništiti svaki ukrajinski dobitak. Izazov za jedinice s obje strane koje se kreću prema naprijed bio je pronaći položaje s nekakvim zaklonom koji se može zadržati protiv neprijateljskih protukandidata. Rijetko ima smisla stati na otvorenom polju. To objašnjava oseku i oseku na linijama bojišnice posljednjih tjedana jer mala naselja redovito mijenjaju vlasnika. Jedna poteškoća s borbom na ovaj način je ta što se može poremetiti lanac zapovijedanja, zbog odgovornosti koja se stavlja na mlađe časnike, tako da se zatim može izvršiti koordinacija između različitih postrojbi i povećanje kako bi se iskoristile sve prilike za brzo kretanje.
Američki pristup je da se prvo iscrpite, uklanjanjem najvećeg dijela neprijateljskih sposobnosti prije nego što se vojske počnu kretati. Ukrajini je nedostajala ta opcija. Previše je ruske vatrene moći na putu da bi se mogla eliminirati, ali može uništiti što je više moguće, posebno topništvo i njihove sustave podrške. Ako skladišta streljiva postanu ranjiva straga, moraju se zadržati još dalje. Što više linija bojišnice napreduje, izazov opskrbe može postati veći.
Ukrajina ima kvalitativnu (iako ne i kvantitativnu) prednost u topništvu. Otkako su prvi put primili američke HIMARS prošlog ljeta, a nedavno i britanske krstareće rakete Storm Shadow, a potom i francuski ekvivalent, ulažu puno truda u protubaterijsku vatru i petljaju se općenito s ruskom logistikom. Anegdotski dokazi, uključujući one od ruskih blogera, sugeriraju da je ova kampanja imala određenog uspjeha, koji nije uklonio opasnost, ali bi mogao stvoriti praznine u sposobnosti Rusije da pokrije crtu fronte.
Može li Ukrajina sada napredovati?
Napomenuo sam u prethodnom postu, pozivajući se na načelnika stožera obrane Ujedinjenog Kraljevstva, da bi se ukrajinska strategija mogla opisati kao 'gladovati, protezati se i udarati', pri čemu se gladovanje odnosi na redovite napade na rusku logistiku i zapovjedne strukture, a proteže se na 'višestruke osi koje se ispituju i fintira Ukrajina.' Udar bio bi trenutak kada bi ostatak svježih brigada, bio gurnut naprijed i prava protuofenziva mogla ozbiljno krenuti. To zahtijeva napade na više područja duž dugih linija bojišnice, pokušaj pronalaženja načina za uklanjanje minskih polja kako bi se približili neprijateljskoj glavnoj obrambenoj liniji, ograničavanje utjecaja njihove artiljerije, dok također zahtijeva od ruskih snaga da angažiraju svoje rezerve kako bi boriti se za odgovor u broju nakon što se postigne napredak.
Važnost rastezanja može se vidjeti u interakciji između dva glavna područja u sukobu (moglo bi se razviti više) – na istoku, posebno oko Bakhmuta, i na jugu krećući se prema moru od Zaporožja. To je slično kao i prije godinu dana, kada su glavni napori bili usmjereni na Kherson, koji je bio strateški važniji, iako su ruske ranjivosti koje se najviše mogu iskoristiti pronađene na sjeveroistoku u Harkovu.
Bakhmut i šire područje Donbasa važni su za Rusiju. Bio je to glavni fokus njihove ranije ofenzive. Oni još uvijek izdvajaju znatne resurse za držanje okupiranih područja, pa čak i za njihovo proširenje. Budući da je Bakhmut toliko bitan Moskvi, postao je bitan i Kijevu, a oni stalno napreduju kako bi otežali Rusima da zadrže grad, iako su daleko od toga da ga opkole. Rusi su također iskoristili priliku da skrenu pažnju Ukrajincima poduzimanjem vlastite mini-ofenzive kada su se ukrajinske snage izmijenile u jednom području i ušle su manje iskusne trupe. Rusi su napredovali nekoliko kilometara iako nisu imali dovoljno borbene moći da to preuzmu. dalje i bez očitog cilja za uzeti i zadržati. Ukrajinci sada tvrde da su stabilizirali ovu situaciju,
Jug je važniji za ciljeve Ukrajine, ne samo zbog mogućnosti izolacije Krima. Nažalost, ovdje je ruska obrana najjača i gdje je početna ukrajinska ofenziva posustala. Prošle srijede navečer New York Times je , citirajući anonimne američke dužnosnike, sugerirao da je došao trenutak "udara". Tada su se jednako anonimni dužnosnici koji su razgovarali s Washington Postom činili manje sigurnima. Ono što je dogovoreno je da je ukrajinska nova brigada uvedena u akciju, poduzimajući dio pritiska brigade koja je podnijela najveći teret borbi, i nastojeći iskoristiti uočenu slabost ruskih linija u ovom trenutku točka. Do četvrtka New York Times je promijenio svoj pogled. Drugi američki dužnosnici govorili su da bi najnoviji ukrajinski napad mogao biti pripremne operacije za glavni udar ili pojačanje za popunjavanje jedinica iscrpljenih ratom.
Problem možda nije samo u tome što su dužnosnici i novinari išli ispred sebe, već iu pretpostavci da se svaki veliki novi razvoj mora ocijeniti kao primjer manevarskog ratovanja. Institut za proučavanje rata tweetao je :
Zapadni dužnosnici beskorisno podižu očekivanja o brzom i dramatičnom ukrajinskom napredovanju koje ukrajinske snage vjerojatno neće moći ispuniti, kao i nude prognoze vjerojatnih ukrajinskih puteva napredovanja koje vjerojatno nisu trebale biti javno objavljene.
Ukrajincima ne ide na ruku da svoj vojni napredak procjenjuju po najzahtjevnijim kriterijima. Napori da se oslobodi teritorij sigurno će biti bolni, a to će biti slučaj ne zato što ukrajinska vojska nije uspjela ovladati vještinom manevriranja. Bez nadmoći u vatrenoj moći bilo kojoj bi vojsci ovo bilo teško. Naravno, ruska vojska pretrpjela je ogromne gubitke, pokazuje mnoge znakove istrošenosti i možda se neće dobro nositi ako njezine obrambene linije budu probijene. Možemo vidjeti kako se povlači kada je pod neodoljivim pritiskom, čak i ako ne duž cijele crte bojišnice. Ono što je bitno je da Ukrajina zadrži inicijativu, a ne da se toliko iscrpi da Rusi dobiju priliku za pregrupiranje i protunapad. Vanjske navijačice i zabrinuti navijači ne bi trebali forsirati tempo i čuvati se pričanja o dobicima prije nego što budemo sigurni u njihov značaj ili njihovu konsolidaciju. Takav način vodi samo u razočaranje.
Ovo je argument za oprez, a ne pesimizam, za prilagođavanje očekivanja nizu scenarija. Jedan od problema s fiksacijom na manevarsku strategiju je taj što sugerira da samo odlučujuća vojna pobjeda može dovesti do prihvatljivog političkog ishoda. Možda neće biti potrebno da ukrajinska vojska ide do kraja i oslobodi sve okupirane teritorije kako bi postojano napredovala kako bi povećala pritisak na Moskvu.
Ovaj rat je počeo odlukom Moskve i potrebna je odluka Moskve da bi se završio, jer će Ukrajina nastaviti da se bori u svim okolnostima. Budući da imamo tako malo uvida u rasprave u Kremlju, mogli bismo se ugodno iznenaditi ako odluka dođe prije očekivanog, ali ne usuđujemo se pretpostaviti da je neizbježna. Ukrajinu treba podržati pod pretpostavkom da nije. Kao što sam ranije primijetio, izvorna ideja strategije iscrpljivanja uglavnom se odnosila na to kako se nositi s dugim ratom, a to je vrsta strategije koju Ukrajina treba.
Nisam znao da je Bjelorusija 2. vojna sila, svasta se nauci ovdje na forumuDimu1927 wrote: ↑02/08/2023 10:11Ko ker onaj sto laje iza kapije pa kad se kapija otvori on se usuti i udalji... samo neka pjene, 2 vojna sila spala na sibicarske provokacije ulaska u zracni prostor ...japin_mutapi wrote: ↑02/08/2023 10:03 ugnjetacima i njihovim pomagacima hitno treba ,,pobeda" bilo kakva - pa makar to bila i povreda zracnog prostora
kakve bi konstrukcije od ovog ulijetanja sada pravila ekipa banovana i njihov guru lazanski upokojeni - level 12 podmornica
Nek zapucaju po poljskoj ako smiju
Jesi ti dobar u glavi svega ti? Treba u rat ici zbog preleta helikoptera?
Velika je razlika. Poljacima je rat na granici, bilo kakvo dizanje tenzija je ravno ludosti. Ugrozavati vlastito stanovnistvo zbog dva helikoptera i davati idiotima povod je jos ludje.
I tu treba bit oprezan jbg. Prosle sedmice vojne vjezbe po citavom Taipeiju a uskoro i po ostalim vecim gradovima.sumirprimus wrote: ↑02/08/2023 10:27
Ft najavljije reduciranje dijela pomoci ukr i preusmjeravanje tajvanu zbog moguceg rata sa kinom.
Kao odnosi se na dio dodatne pomoci, a ne na dio vec odredjen ukrajini no svakakoo ide sa istog izvora.
#178296 Re: Ukrajina
02.08.2023 ažuriranje.
Kontinuirano, poklopac je i dalje spusten na informacijae, a informacije koje prikazuje deepstatemap samo su frontalne prilagodbe.
Značajan je napad turista dronom Shahed. Desetak dronova napalo je Kijev iz različitih smjerova i mijenjalo rute leta u pokušaju da pogodi naš glavni grad. Kao i obično, svi su oboreni.
Odesa je također bila napadnuta, posebno kada su lučko područje i skladišta žitarica. Nažalost, Odessa nema istu klasu protuzračne obrane kao Kijev pa je to bila katastrofa. Jedino što može podići protuzračnu obranu Odese na standard Kijeva je sustav PATRIOT. Vjerojatno će se i ovdje koristiti. Kukanje turističkih čelnika da će spriječiti ulazak teretnih brodova u ukrajinske luke pokazalo se kao prazna prijetnja.
Što se tiče frontova, neke informacije cure. U sjevernom dijelu turisti ponovno pokušavaju pronaći novi vektor napada nakon katastrofalne ofenzive.
Informacije iz Bakhmuta nisu dostupne iz mojih izvora.
U blizini Nevelskog, znamo da su turisti istjerani iz sela i da imamo uspjeha južno od Novomykhalivka.
Na jugu, naša artiljerija zasipa granatama turiste u Urozhaiine. Zanimljiva je situacija oko Robotnog jer turisti gađaju pozicije koje im logično pripadaju. Kada to činite, to znači da su oni izgubili te pozicije.
Čak i kod Khersona sada možemo početi govoriti o mostobranu jer se područje koje kontroliramo na okupiranoj strani širi. Bitke za Dnjeparsko otočje se zaoštravaju i imamo trupe koje ih prelaze.
Sve govori da smo ubrzali ofenzivu i da stvari idu bolje nego što se pretpostavljalo.
Vjerojatno ćemo morati pričekati još nekoliko dana prije objavljivanja pouzdanih informacija.
Pravi šehid. Poginuo braneći napadnute. Braneći pravdu i štiteći nejake.Piaty wrote: ↑02/08/2023 14:12 https://www.klix.ba/vijesti/regija/novo ... /230802085
Novopazarac Emrah Zornić je poginuo braneći slobodu, demokratiju i Europu.
Rahmet mu duši.
Slava Ukrajini!
Zamisli facu Peskova i Medvedeva kada im je Patriot iz 81 godine skino Kindzalasumirprimus wrote: ↑02/08/2023 10:22 Dovljono je sto pored svih najava orka o zastitnim prstenima oko moskve, njima dronovi nesmetano pridju i 2 pogadjaju isti cilj, zgradu.
A najavljivano svasta nesta od pancira na krovovima do s400 a cak i najnovoji s500
