Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Turska je najvažniji i najbliži saveznik Bosne i Bošnjaka. O tome ne treba imati nikakve dileme. Sa Turskom imamo iznimne povijesne i kulturološke veze, a sa njima nas veže i najbrojnija bošnjačka populacija na svijetu. Svi bosanski patrioti treba da budu ponosni na uspjehe Turske i njenog naroda. Radi se o poduzetnim, moralnim i izuzetno vrijednim ljudima. Tako je i novinska Anadolija, svojim dinamizmom i profesionalizmom, za kratko vrijeme postala news lider u BiH, potpuno ostavivši iza sebe, spore i statične institucije, poput FENE, koje rade još uvijek po komunističkim standardima stranačke podobnosti, daleko iza sebe. Evo jedne interesantne vijesti koja govori kakvi su poduzetni i sposobni biznismeni Turci...naime u 2012. godini, Turska je postala najveći poljoprivredni proizvođač u Evropi, ali i izvoznik poljoprivrednih proizvoda. Zaista uspjeh vrijedan svake pohvale, to može samo društvo koje se temelji na radu i dobroj organizaciji... http://www.todayszaman.com/news-302773- ... -2011.html
Agriculture, Food and Animal Husbandry Minister Mehdi Eker has announced that Turkish agricultural production, which was valued at $23.7 billion in 2002, increased to $62.7 billion in 2011, putting Turkey first in Europe and seventh worldwide in terms of production for that year.
“Now we are planning to make Turkey one of the five biggest countries in terms of agricultural production by 2023, which is the 100th anniversary of the establishment of the republic,” Eker added.
In an interview published in the latest issue of Ekonomik Forum, a publication of the Turkish Union of Chambers and Commodity Exchanges (TOBB), Eker stressed that the agriculture sector accounts for 35 percent of employment in Turkey and recalled that during the last eight years 14 significant pieces of legislation on agriculture have been introduced in order to regulate the sector.
The minster also underlined the importance of mechanization in agricultural production, adding: “As part of rural development policies, the ministry has developed a subsidy scheme that enables farmers to claim reimbursement of up to 50 percent of their mechanization investment, including harvesting and processing equipment.
Noting that within the framework of the government's rural development initiative, the ministry aims to improve the industrial sector based on agricultural production, Eker added that “rural households subsisting on minor farming operations have been turned into small and medium-sized enterprises that currently number 4,057 and employ 42,000 individuals.”
Eker said the increase in Turkey's exportation of agricultural products rose from $4 billion in 2002 to $15.3 billion in 2011, showing a hike of 213 percent over the period.
“Moreover, Turkey's share in the fishery products market is rapidly increasing. Thanks to incentives granted by the government, Turkey has made substantial progress in fishery products and was the third-largest fishery products producer of Europe in 2010. We are aiming to make Turkey the largest provider of sea products in Europe,” he said.
Pointing out that the incentives allocated to the agriculture sector, which were $1.868 billion in 2002, increased to $7 billion in 2011, Eker added that the ministry paid $7,6 billion in agricultural incentives in 2012.
In addition, the ministry also granted $192 million in 2012 to support animal husbandry projects developed in the eastern and southeastern Anatolia regions. In 2012, the ministry started providing substantial incentives for breeding beef cattle, and during the first four months of 2012, the ministry allocated TL 642 million to support livestock production.
Pointing out the effects of red meat and livestock imports on the livestock industry and meat prices in Turkey, the minister said: “Because of problems related to drought that hit Turkey between 2008 and 2009, Turkey has been facing problems with the supply of red meat. Unfortunately, because of speculation in the market, meat prices reached an all-time high in 2008. Thus the government allowed red meat and livestock imports to meet domestic demand for meat in 2010.” Eker also underlined that red meat and livestock imports will continue until a balance between supply and demand is established.
Furthermore, he emphasized that the ministry's support for the Turkish livestock industry will continue via agricultural incentives and subsidy programs for investors operating businesses in the Eastern Anatolia Project (DAP) and the Southeastern Anatolia Project (GAP).
Kako jarane nema dileme? Samo isprazne price, investicija ni na mapi, i to sto su htjeli bile su nekakve koze pa da nas kolektivno u cobane daju, valjda smo im za toga najpotrebniji.
Najvise se trude da nas asimiliraju u neke svoje seme kroz razne kulturne napade i prigrame i skole koje su opet radi sebe napravili. Dugorocno zele jacanje turske svijesti kod nas filovanjem omladine nekim pro turskim idejama.
basicm wrote:Kako jarane nema dileme? Samo isprazne price, investicija ni na mapi, i to sto su htjeli bile su nekakve koze pa da nas kolektivno u cobane daju, valjda smo im za toga najpotrebniji.
Najvise se trude da nas asimiliraju u neke svoje seme kroz razne kulturne napade i prigrame i skole koje su opet radi sebe napravili. Dugorocno zele jacanje turske svijesti kod nas filovanjem omladine nekim pro turskim idejama.
Koja je nasa korist od toga svega?
Prestani lupati gluposti i nebuloze o investicijama. Nije Turska kriva što su se Jugoslavija, bratstvo-jedinstvo i radničko samoupravljanje raspali u pljačci, krvi i bezakonju. Sada mi je jasno zašto su klasici komunizma, Marks i Engels, Južne Slavene smatrali evropskim đubretom od naroda...takvoj stoci niko ne valja i samo im je dobro da se valjaju u sopstvenom smradu i alkoholu kao po koncertima Ace Lukasa i slično...Ja ovde uporno promovišem radnu kulturu i poduzetništvo vrijednog turskog naroda koji se trudi i radi od jutra do mraka, a pojedinci bi da vrate vremeplov unazad i da "restauriraju" titoizam kada su Južni Slaveni nezasluženo uživali zarad kredita koje je Amerika davala Brozu da bi bio izvan ruskog bloka. Čim je nestalo američkih kredita (nakon Staljinove smrti) krenula je propast lažnog socijalizma. Ko je budala da investira novac u kulturu nerada, hajdučije i korupcije kakav je balkanski mentalitet. Ti ne bi da budeš čoban, pa ko ti brani da pokreneš biznis sa biogenetskim inžinjeringom u Bosni, ili možda da pokreneš proizvodnju smartphonea..što da ne? Bitće pojedini sretni da budu i čobani veoma skoro, samo i ti će nam vozovi proći...nismo mi ni za čobana...
basicm wrote:Kako jarane nema dileme? Samo isprazne price, investicija ni na mapi, i to sto su htjeli bile su nekakve koze pa da nas kolektivno u cobane daju, valjda smo im za toga najpotrebniji.
Najvise se trude da nas asimiliraju u neke svoje seme kroz razne kulturne napade i prigrame i skole koje su opet radi sebe napravili. Dugorocno zele jacanje turske svijesti kod nas filovanjem omladine nekim pro turskim idejama.
Koja je nasa korist od toga svega?
Prestani lupati gluposti i nebuloze o investicijama. Nije Turska kriva što su se Jugoslavija, bratstvo-jedinstvo i radničko samoupravljanje raspali u pljačci, krvi i bezakonju. Sada mi je jasno zašto su klasici komunizma, Marks i Engels, Južne Slavene smatrali evropskim đubretom od naroda...takvoj stoci niko ne valja i samo im je dobro da se valjaju u sopstvenom smradu i alkoholu kao po koncertima Ace Lukasa i slično...Ja ovde uporno promovišem radnu kulturu i poduzetništvo vrijednog turskog naroda koji se trudi i radi od jutra do mraka, a pojedinci bi da vrate vremeplov unazad i da "restauriraju" titoizam kada su Južni Slaveni nezasluženo uživali zarad kredita koje je Amerika davala Brozu da bi bio izvan ruskog bloka. Čim je nestalo američkih kredita (nakon Staljinove smrti) krenula je propast lažnog socijalizma. Ko je budala da investira novac u kulturu nerada, hajdučije i korupcije kakav je balkanski mentalitet. Ti ne bi da budeš čoban, pa ko ti brani da pokreneš biznis sa biogenetskim inžinjeringom u Bosni, ili možda da pokreneš proizvodnju smartphonea..što da ne? Bitće pojedini sretni da budu i čobani veoma skoro, samo i ti će nam vozovi proći...nismo mi ni za čobana...
Namik Tan: Turska i Izrael imaju direktne kontakte
IRIB – Namik Tan, turski ambasador u SAD-a istaknuo je na otvaranju kanala za direktne odnose između Ankare i Tel Aviva.
Namik Tan je to izjavio u razgovoru za NTV na marginama pete konferencije ambasadora Turske koja je organizovana od strane Ministarstva vanjskih poslova te zemlje u Ankari. Jasni su prijedlozi Turske za normaliziranje odnosa između Ankare i Tel Aviva, obje strane direktno mogu pregovarati o tome dok su diplomatski kanali u vezi s tim otvoreni, dodao je Namik Tan
Namik Tan: Turska i Izrael imaju direktne kontakte
IRIB – Namik Tan, turski ambasador u SAD-a istaknuo je na otvaranju kanala za direktne odnose između Ankare i Tel Aviva.
Namik Tan je to izjavio u razgovoru za NTV na marginama pete konferencije ambasadora Turske koja je organizovana od strane Ministarstva vanjskih poslova te zemlje u Ankari. Jasni su prijedlozi Turske za normaliziranje odnosa između Ankare i Tel Aviva, obje strane direktno mogu pregovarati o tome dok su diplomatski kanali u vezi s tim otvoreni, dodao je Namik Tan
Šta je sporno u komunikaciji Izraela i Turske? Još samo reci da negiraš holokaust i pravo jevrejskom narodu na državu, pa da mi do kraja bude jasna tvoja radikalna pozicija ... Snaga Turske u političkom smislu jeste upravo u njenoj poziciji da je sigurnosno integrisana u zapadni svijet i da istovremeno predstavlja muslimansku demokratiju kao model za sve muslimane svijeta.
Namik Tan: Turska i Izrael imaju direktne kontakte
IRIB – Namik Tan, turski ambasador u SAD-a istaknuo je na otvaranju kanala za direktne odnose između Ankare i Tel Aviva.
Namik Tan je to izjavio u razgovoru za NTV na marginama pete konferencije ambasadora Turske koja je organizovana od strane Ministarstva vanjskih poslova te zemlje u Ankari. Jasni su prijedlozi Turske za normaliziranje odnosa između Ankare i Tel Aviva, obje strane direktno mogu pregovarati o tome dok su diplomatski kanali u vezi s tim otvoreni, dodao je Namik Tan
Šta je sporno u komunikaciji Izraela i Turske? Još samo reci da negiraš holokaust i pravo jevrejskom narodu na državu, pa da mi do kraja bude jasna tvoja radikalna pozicija ... Snaga Turske u političkom smislu jeste upravo u njenoj poziciji da je sigurnosno integrisana u zapadni svijet i da istovremeno predstavlja muslimansku demokratiju kao model za sve muslimane svijeta.
S obzirom na susjedstvo i iskustvo iz zadnje agresije na BIH i skoro bioloski nestanak bosnjaka kao naroda i BIH kao drzave,bilo kakava sradnja sa Tuskom je samo plus za BIH...
retoricki..sutra da evropa izda cjelovitost i medjunarodni subjektivitet BIH(podrzi podjelu BIH) bez turske i taj bosnjikistan ne bi ostao u ovakvom okruzenju bez pomoci te iste Turske...medjutim ovo je tema za neke druge prilike i pragmaticnije gledaliste
mmaar wrote:Zlato, pratim tvoje komentare i postujem ih, ali mislim da ti u ovom slucaju nedostaje objektivno sagledavanje stvari. Dovoljno je pogledati samo nekoliko krupnih odluka donesenih u proteklih mjecec - dva od strane vog cionistickog lutka njegovog rezima, pa da i laiku bude jasno ko je Erdogan i sta su mu zadaci, da ne spominjem predano odradjivanje posla za Washington i Tel Aviv u Siriji, a sve preko ledja turskog i sirijskog naroda. To nije nista novo, uzme li se u obzir da je Turska prva muslimanska zemlja koja je priznala cionisticki rezim i od tada mu vazi za jednog od nekoliko najodanijih saveznika. O tome se sve vise i vise prica i u turskoj javnosti, uprkos strahovladi koju je nametnuo Erdogan i svrstao Tursku medju nekoliko zemalja u kojima je sloboda misljenja i govora dovedena na samo dno. Zatvori su puni njegovih oponenata, od novinara, intelektualaca, do politickih i vojnih licnosti kojima je montirao razlicite procese. Turska jeste dozivjela veliki ekonomski rast, ali ne zahvaljujuci Erdoganu kako nam to uporno podvaljuje rezimska Anadolija (o kojoj ne treba pricati, vec pogledati nacin na koji su koncipirane i one najminornije vijesti, pa da covjeku bude jasno s kojim ciljem je usla na ove prostore), vec zajhvaljujuci objektivnim uslovima u kojima se nasla ekonomija te velike zemlje. U Turskoj imam jako puno rodbine sve cetiri generacije unazad i znam vrlo dobro kako ih se tretira...
Hajde bolan, šta trkeljaš.
Tebi treba vjerovati koji svoju priču zasnivaš na osnovu par rođaka, koji mogu biti ulični čistači cipela ili ne znam ti koliko nizak sloj društva !?
Strahovlada koju je nametnuo Erdogan !? Ma daj, how yes no. Zašto ne pričaš o strahovladi prije njega. Pokrivene cure nisu smjele niti mogle ići na fakultete, vojska je svako malo mijenjala režim, pa Kurdski problem koji je bio stalno aktuelan. A što se tiče zatvora punih neistomišljenika - pa naravno da je trebalo pohapsiti one koji su godinama opstruirali bilo kakav napredak, koji su bili korumpirani itd. Na kraju krajeva, ne znam da se baš narod nešta posebno žali na to i da ih ima.
Doba Erdogana i kompanije počinje od 2000-te naovamo, tako da miješaš babe i žabe care moj i služiš se neistinama. Turska i Izrael su "partneri" od 1949 godine, 5 godina prije nego je Erdogan i rođen: http://en.wikipedia.org/wiki/Israel%E2% ... _relations
Dalje, šta je sa "obračunom" Erdogana sa Izr. MVP u Davosu. Od tada, dobrano su zaoštreni odnosi Izraela i Turske....
Helem, hejteri, znam da vam nije lahko, ali valja trpiti.
Shahab wrote:Sada mi je jasno zašto su klasici komunizma, Marks i Engels, Južne Slavene smatrali evropskim đubretom od naroda...takvoj stoci niko ne valja i samo im je dobro da se valjaju u sopstvenom smradu i alkoholu kao po koncertima Ace Lukasa i slično...Ja ovde uporno promovišem radnu kulturu i poduzetništvo vrijednog turskog naroda koji se trudi i radi od jutra do mraka, a pojedinci bi da vrate vremeplov unazad i da "restauriraju" titoizam kada su Južni Slaveni nezasluženo uživali zarad kredita koje je Amerika davala Brozu da bi bio izvan ruskog bloka. Čim je nestalo američkih kredita (nakon Staljinove smrti) krenula je propast lažnog socijalizma. Ko je budala da investira novac u kulturu nerada, hajdučije i korupcije kakav je balkanski mentalitet. Ti ne bi da budeš čoban, pa ko ti brani da pokreneš biznis sa biogenetskim inžinjeringom u Bosni, ili možda da pokreneš proizvodnju smartphonea..što da ne? Bitće pojedini sretni da budu i čobani veoma skoro, samo i ti će nam vozovi proći...nismo mi ni za čobana...
Svaka čast za post, to je to otprilike...
Samo da poentiram boldirano - kako to da je u komunizmu svima bilo dobro, malo se radilo, a svi živjeli ko' grofovi !?
Shahab wrote:Sada mi je jasno zašto su klasici komunizma, Marks i Engels, Južne Slavene smatrali evropskim đubretom od naroda...takvoj stoci niko ne valja i samo im je dobro da se valjaju u sopstvenom smradu i alkoholu kao po koncertima Ace Lukasa i slično...Ja ovde uporno promovišem radnu kulturu i poduzetništvo vrijednog turskog naroda koji se trudi i radi od jutra do mraka, a pojedinci bi da vrate vremeplov unazad i da "restauriraju" titoizam kada su Južni Slaveni nezasluženo uživali zarad kredita koje je Amerika davala Brozu da bi bio izvan ruskog bloka. Čim je nestalo američkih kredita (nakon Staljinove smrti) krenula je propast lažnog socijalizma. Ko je budala da investira novac u kulturu nerada, hajdučije i korupcije kakav je balkanski mentalitet. Ti ne bi da budeš čoban, pa ko ti brani da pokreneš biznis sa biogenetskim inžinjeringom u Bosni, ili možda da pokreneš proizvodnju smartphonea..što da ne? Bitće pojedini sretni da budu i čobani veoma skoro, samo i ti će nam vozovi proći...nismo mi ni za čobana...
Svaka čast za post, to je to otprilike...
Samo da poentiram boldirano - kako to da je u komunizmu svima bilo dobro, malo se radilo, a svi živjeli ko' grofovi !?
Ko kaže da je u ''komunizmu svima bilo sve dobro''? Samo nekima je bilo dobro i kriminalcima....
Turska aktivistica o zemlji kojoj nas je Alija ostavio u amanet: Tortura je rutina, često je i seksualno zlostavljanje
Prvi intervju turske aktivistice Başak Şahin Duman iz hrvatskog zatvora: Turska ne propušta kazniti nikoga zbog iznošenja mišljenja, ali nitko nikada nije osuđen zbog masakra deset ljudi u zatvoru Ulucanlar, kao niti za zbivanja iz 2000. godine kada u dvadeset zatvora ubijeno 28 političkih zatvorenika. Nema kazne ni za odgovorne u slučaju odsijecanja ruke zatvoreniku Veli Saçiliku prilikom mučenja, ni za silovanje zatvorenice Arzu Torun.
Bivša turska studentska aktivistica Başak Şahin Duman već je gotovo dva mjeseca u hrvatskom pritvoru gdje čeka odluku o izručenju u Tursku u kojoj je osuđena na šest godina i tri mjeseca zatvora zbog terorizma. Njezin slučaj u Hrvatskoj je otvorio temu stanja ljudskih prava u Turskoj, načina na koji pojedine zemlje koriste termin terorizma za obračun s političkim protivnicima, kao i poštivanja međunarodnih i domaćih obaveza Hrvatske da štiti svoje i strane državljane od političkog progona. Prvi put od uhićenja, Başak priča o svojim iskustvima sa životom i aktivizmom u Turskoj i uhićenju u Hrvatskoj.
Kada većini ljudi u Hrvatskoj nekoga predstavimo kao aktivista ili aktivisticu, teško se dobije dojam koliko taj posao može biti opasan u Turskoj. Recite nam nešto o svojem osobnom iskustvu odrastanja u Turskoj zbog kojeg ste se naposljetku počeli društveno aktivirati.
Ja sam sunitska Turkinja iz srednje klase zbog čega moja priča nije dobar primjer za one koji žele saznati nešto o tome kako se ljudi u Turskoj uključuju u aktivizam. Ima, naravno, još ljudi poput mene, ali nismo većina. Počela sam se aktivirati ne toliko zbog osobnog iskustva, već iz osjećaja prema problemima drugih ljudi. Da dolazim izkurdske, alevitske ili radničke obitelji, kao većina aktivista, uzrok politizacije bilo bi osobno siromaštvo ili potlačivanje. Ovo naglašavam kako ne bih dala krivu sliku.
U stvari, nekome tko ima materijalne uvjete za razvijanje intelekta, nije toliko teško početi se zanimati za političke probleme u Turskoj. Oni koji imaju pristup obrazovanju, knjigama, koji imaju prilike da su upoznaju sa znanošću, čak i unatoč teškoj cenzuri sredstava komunikacije, ipak mogu čuti nešto o represiji, vojnim udarima i vojnoj vlasti. Nekad mogu vidjeti policijske napade na prosvjednike na televiziji, čuti zbog čega se prosvjeduje itd. Čak i ako samo čitate romane ili poeziju, saznat ćete da je svaki intelektualac, pisac ili pjesnik, uključujući i svjetski poznate kao što su Yašar Kemal i Nâzim Hikmet, trpio represiju i bio u zatvoru.
Čut ćete također i de facto ili de jure zabranjene riječi kao što su “Kurdi”, “Armenci” ili “Aleviti” koje se ili ne izgovaraju ili koriste samo kao uvrede. Vidjet ćete i nevjerojatno siromaštvo unatoč teškom radu. Tako ćete shvaćati da je nešto duboko politički i društveno pogrešno. U Turskoj se nalazite okruženi s dva ideološka i dva fizička zida: kemalizmom i anti-terorizmom koji vam daju iskrivljenu sliku stvarnosti, te cenzurom i strahom od represije koji vam ne dopuštaju da saznate više. To su uvjeti u kojima sam odrasla.
Je li vaša odluka da se politički aktivirate bila motivirana željom da srušite te zidove, kako ih nazivate?
Zapravo, prvo sam počela propitivati vjerski i patrijarhalni sistem u godinama kada sam se počela osjećati potlačenom kao žena. Međutim, takav naivni sekularizam me samo više približio kemalizmu, koji je na prvi pogled sekularan, ali u stvari počiva na ideji samo jedne nacije (turske), jednog jezika (turskog) i jedne religije (sunitskog islama). Važan preokret za mene je bio kada sam iznenada i neočekivano saznala da Kurdi doista postoje. Odrasla sam na zapadu Turske u godinama prljavog rata, uz “obrazovanje” koje ti može reći sve npr. o probavi žaba, ali ti nikad neće spomenuti riječ Kurd koja ne postoji ni u rječniku.
Za mene je Kurd ranije značilo isto što i “terorist” i činjenicu da postoji 33 milijuna Kurda saznala sam tek pred kraj svojih tinejdžerskih godina, unatoč tome što meuvijek zanimalo sve od antropologije do kvantne fizike! Nisam samo shvatila da sam protiv svoje volje bila sudionik i podržavatelj prljavog rata protiv Kurda, nego sam se osjećala prevarenom i poniženom kao Turkinja.
Naposljetku sam shvatila da cijela priča o vječnim “unutarnjim i vanjskim” neprijateljima, “agresivnim i zlim” Armencima, Grcima i sve verzije anti-terorističkih mitova postoje zato da skrivaju činjenice. Ako nisam bila slobodna birati želim li podržavati prljavi rat protiv Kurda, jer za njega nisam ni znala, kako sam mogla biti slobodna u bilo kojem drugom smislu? Nakon tih spoznaja, ostao je samo zid straha od represije, a izbor između osobnog digniteta i fizičke sigurnosti nije bio težak.
Dakle, u trenutku kad ste odabrali da se nećete miriti sa situacijom u svojoj zemlji, znali ste da ćete doći u sukob s režimom. Kakva su vaša iskustva represije?
Nakon uključivanja u borbu za političke slobode, bilo u studentskom pokretu, pokretu za ljudska prava ili radničke štrajkove, nije trebalo dugo da se susretnem s policijskim i državnim nasiljem. Bila sam uhićivana mnogo puta, uglavnom nakon što bi policija napala prosvjede. Ti prosvjedi su uglavnom bili studentske akcije za znanstveno, svima dostupno besplatno obrazovanje na materinjem jeziku, protiv povećanja školarina, protiv antidemokratskih “kazni” za studente, zatim prosvjedi protiv seksualnog nasilja i silovanja, mučenja i nestanaka uhićenih, protiv ubojstava u zatvorima i drugih protupravnih policijskih ubojstava, prosvjedi na Međunarodni dan žena ili prosvjedi za prava Kurda.
Svi ti prosvjedi bili su službeno dozvoljeni, ali de facto zabranjeni. Na mnogim prosvjedima svega minutu, dvije nakon što smo se okupili, policija bi nas žestoko napala. Jedva smo stigli podijeliti izjave novinarima, a već bi nas pretukli i uhitili. U pravilu bi nas također i pustili, ali tek nakon što smo proživjeli maltretiranje u postaji. Psihička i fizička tortura je rutina, a i seksualno zlostavljanje je često. I osobno sambila više puta ozlijeđena, sa slomljenim nosom, rebrom, prstom ili zubom. Ne mogu se ni sjetiti točnog broja uhićenja, znam samo da je preko trideset, ali to nije nikakav poseban “uspjeh”, toliko je skupio svaki aktivniji student u par godina.
Represija u Turskoj ne dolazi samo od strane policije. Kakav ste odnos kao studentska aktivistica imali sa Sveučilištem?
Vijeće za visoko obrazovanje provodi ispitivanje i kažnjavanje studenata, jednako za aktivnosti unutar i izvan sveučilišta. Često su za te kazne korišteni isti izvještaji koje je koristila i policija, i to unatoč sudskom oslobađanju. To vijeće me često kažnjavalo. Jedna kazna je prilično poznata jer smo prosvjedovali protiv isključenja tridesetak studenata koji su kažnjeni zbog “plesanja na ideološki način”. Do sad još nitko nije objasnio zašto je kurdsko folklorno kolo “ideološko” ni zašto je kažnjivo.
Posljednji put kad sam bila pred tom komisijom konačno su me izbacili sa svih sveučilišta u zemlji. Osjećala sam veliko olakšanje i s puno ponosa im rekla kako me više konačno nemaju pravo ispitivati jer nemaju nikakve ovlasti nada mnom. Rekla sam kako sam bila na svim prosvjedima za koje me ispituju i kako ću od sada ići na svaki prosvjed na koji želim, jer sam slobodna od njih. Ako me žele ispitivati, morat će se zaposliti u policiji. Sramotno je da u tim ispitivanjima sudjeluju profesori koji bi trebali biti tamo zbog znanstvenog rada!
No, niste samo izbačeni s fakulteta, nego ste naposljetku završili i na sudu s ozbiljnim optužbama. Što se dogodilo na prosvjedu zbog kojeg ste osuđeni?
Da ne objašnjavam detalje oko antiterorističkih zakona, ukratko tih godina 2003. i 2004. već postojeće izrazito restriktivne antiterorističke zakone još su pooštravali. Cilj ove reforme bio je proširiti termin terorizma što je više moguće, kako bi mogaozahvatiti svaki nepoćudni socijalni pokret ili svako korištenje slobode izražavanja. Zapravo, novi zakoni samo su legalizirali represivne prakse koje su se provodile i ranije de facto ilegalno. Na primjer, protupravna policijska ubojstva su se praktički ozakonila Zakonom o posebnim ovlastima policije.
Taj prosvjed bio je dio kampanje protiv novih zakona. Središnji prosvjed odvijao se u Ankari i tamo su se okupili prosvjednici iz više gradova. Već na samom početku, policija je promijenila trasu prosvjeda i nije dopustila prilaz Kongresu. Mi smo na to pristali i promijenili trasu, međutim ni deset minuta nakon toga, policija je napala prosvjed i uhitila mnoge studente, novinare, sindikaliste…
Ja sam uhićena sat vremena nakon završetka prosvjeda u sasvim drugom dijelu grada. To je bio prvi put da su se novi antiteroristički zakoni primjenjivali za obični prosvjed. Iako su i prosvjed i organizacija koja ga je prijavila bili legalni, država je proglasila da iza njega stoje terorističke namjere i svatko tko je na njemu sudjelovao mogao je biti osuđen jer djeluje s terorističkim namjerama. Zbog brojnih presuda Europskog suda za ljudska prava protiv Turske zbog zabrane preko sedamdeset udruga, organizacija i stranaka, država je donijela takav zakon po kojem sada može proglasiti da iza legalne organizacije ili legalnog prosvjeda stoje ilegalne i terorističke namjere. Ovo naše suđenje omogućilo je presedan prema kojem se po anti-terorističkom zakonu može osuđivati sve prosvjede, uključujući i neke mirne sit-ine.
Što se dogodilo nakon suđenja u Turskoj? Kako ste stigli u Hrvatsku i što se dogodilo prilikom dolaska?
Još prije pravomoćne presude odselila sam se iz Turske u Njemačku, kao i mnogi moji kolege. Tamo sam počela novi život i radila kao prevoditeljica, što mi je omogućilo da putujem i zadovoljim svoju veliku znatiželju. Strast za putovanjima me i dovela u Hrvatsku. Nažalost, nisam znala da je moja mogućnost putovanja odnedavno znatno ograničena međunarodnom tjeralicom koju je objavila Turska. Pošto sam uhićena odmah nakon ulaska u zemlju, sve što sam vidjela od Hrvatske su aerodrom i zatvor. Još uvijek se nadam da ću uskoro moći vidjeti više. Trenutno čekam odluku suda o izručenju, odnosno policije o azilu.
Başak Şahin: “Tražim odbacivanje turskog zahtjeva za mojim izručenjem, jer imam jasne dokaze kako sam progonjena zbog političkih razloga i zato što je država koja me progoni poznata po svojim represivnim politikama, posebno prema zatvorenicima.”
Koja su vaša očekivanja od hrvatskih institucija?Očekujem odbacivanje zahtjeva za izručenjem i dobivanje političkog azila, jer to proizlazi iz međunarodnih zakona. Zahtijevam to jer imam jasne dokaze kako sam progonjena zbog političkih razloga i zato što je država koja me progoni poznata po svojim represivnim politikama, posebno prema zatvorenicima. Čak je i slučaj u kojem sam osuđena vrlo jasan primjer toga kako su društveni aktivizam i sloboda govora izloženi represiji. Također, činjenice jasno pokazuju kako izručenje u Tursku dovodi u pitanje moju sigurnost. Nabrojat ću samo neke primjere za ilustraciju.
Prilikom uhićenja 2004. bila sam u zatvoru Ulucanlar, poznatom po masakru zatvorenika 1999., kada je vojska zatukla deset političkih zatvorenika metalnim šipkama s čavlima. U izjavi za hrvatske novine, veleposlanstvo Turske navodi kako je prosvjed u Ankari koštao 2,7 milijardi lira (iako nitko nije osuđen za štetu), ali ne spominju kolika je cijena deset ljudskih života. Turska ne propušta kazniti nikog zbogPsihička i fizička tortura u turskim zatvorima je rutina, a i seksualno zlostavljanje je često. I osobno sam bila više puta ozlijeđena, sa slomljenim nosom, rebrom, prstom ili zubomiznošenja mišljenja, pa makar to opravdala i smećem koje nisu počistili za sobom nakon prosvjeda, ali nitko nikada nije osuđen zbog ovog masakra. Godinu nakon toga, u dvadeset zatvora je ubijeno dvadeset i osam političkih zatvorenika od čega je šest žena zapaljeno u njihovim ćelijama. Nema kazne ni za odgovorne u slučaju odsijecanja ruke zatvoreniku Veli Saçilikuprilikom mučenja, ni silovanja zatvorenice Arzu Torun, kao ni u posljednjem slučaju kada je otkriveno da je preko osamdeset kurdskih maloljetnika sustavno seksualno zlostavljano u maloljetničkom zatvoru u Adani.
Naravno, mogla bih pričati još satima o ubojstvima, silovanjima, mučenjima, zlostavljanjima i to je samo onaj dio priče koji se tiče zatvora. Sve ovo ne govorim samo zbog svog slučaja, nadam se da ovo može biti korisno i važno i zbog razumijevanja i poštivanja ljudskih prava u vašoj zemlji.
jon_jovi wrote:Turska aktivistica o zemlji kojoj nas je Alija ostavio u amanet: Tortura je rutina, često je i seksualno zlostavljanje
Prvi intervju turske aktivistice Başak Şahin Duman iz hrvatskog zatvora: Turska ne propušta kazniti nikoga zbog iznošenja mišljenja, ali nitko nikada nije osuđen zbog masakra deset ljudi u zatvoru Ulucanlar, kao niti za zbivanja iz 2000. godine kada u dvadeset zatvora ubijeno 28 političkih zatvorenika. Nema kazne ni za odgovorne u slučaju odsijecanja ruke zatvoreniku Veli Saçiliku prilikom mučenja, ni za silovanje zatvorenice Arzu Torun.
Bivša turska studentska aktivistica Başak Şahin Duman već je gotovo dva mjeseca u hrvatskom pritvoru gdje čeka odluku o izručenju u Tursku u kojoj je osuđena na šest godina i tri mjeseca zatvora zbog terorizma. Njezin slučaj u Hrvatskoj je otvorio temu stanja ljudskih prava u Turskoj, načina na koji pojedine zemlje koriste termin terorizma za obračun s političkim protivnicima, kao i poštivanja međunarodnih i domaćih obaveza Hrvatske da štiti svoje i strane državljane od političkog progona. Prvi put od uhićenja, Başak priča o svojim iskustvima sa životom i aktivizmom u Turskoj i uhićenju u Hrvatskoj.
Kada većini ljudi u Hrvatskoj nekoga predstavimo kao aktivista ili aktivisticu, teško se dobije dojam koliko taj posao može biti opasan u Turskoj. Recite nam nešto o svojem osobnom iskustvu odrastanja u Turskoj zbog kojeg ste se naposljetku počeli društveno aktivirati.
Ja sam sunitska Turkinja iz srednje klase zbog čega moja priča nije dobar primjer za one koji žele saznati nešto o tome kako se ljudi u Turskoj uključuju u aktivizam. Ima, naravno, još ljudi poput mene, ali nismo većina. Počela sam se aktivirati ne toliko zbog osobnog iskustva, već iz osjećaja prema problemima drugih ljudi. Da dolazim izkurdske, alevitske ili radničke obitelji, kao većina aktivista, uzrok politizacije bilo bi osobno siromaštvo ili potlačivanje. Ovo naglašavam kako ne bih dala krivu sliku.
U stvari, nekome tko ima materijalne uvjete za razvijanje intelekta, nije toliko teško početi se zanimati za političke probleme u Turskoj. Oni koji imaju pristup obrazovanju, knjigama, koji imaju prilike da su upoznaju sa znanošću, čak i unatoč teškoj cenzuri sredstava komunikacije, ipak mogu čuti nešto o represiji, vojnim udarima i vojnoj vlasti. Nekad mogu vidjeti policijske napade na prosvjednike na televiziji, čuti zbog čega se prosvjeduje itd. Čak i ako samo čitate romane ili poeziju, saznat ćete da je svaki intelektualac, pisac ili pjesnik, uključujući i svjetski poznate kao što su Yašar Kemal i Nâzim Hikmet, trpio represiju i bio u zatvoru.
Čut ćete također i de facto ili de jure zabranjene riječi kao što su “Kurdi”, “Armenci” ili “Aleviti” koje se ili ne izgovaraju ili koriste samo kao uvrede. Vidjet ćete i nevjerojatno siromaštvo unatoč teškom radu. Tako ćete shvaćati da je nešto duboko politički i društveno pogrešno. U Turskoj se nalazite okruženi s dva ideološka i dva fizička zida: kemalizmom i anti-terorizmom koji vam daju iskrivljenu sliku stvarnosti, te cenzurom i strahom od represije koji vam ne dopuštaju da saznate više. To su uvjeti u kojima sam odrasla.
Je li vaša odluka da se politički aktivirate bila motivirana željom da srušite te zidove, kako ih nazivate?
Zapravo, prvo sam počela propitivati vjerski i patrijarhalni sistem u godinama kada sam se počela osjećati potlačenom kao žena. Međutim, takav naivni sekularizam me samo više približio kemalizmu, koji je na prvi pogled sekularan, ali u stvari počiva na ideji samo jedne nacije (turske), jednog jezika (turskog) i jedne religije (sunitskog islama). Važan preokret za mene je bio kada sam iznenada i neočekivano saznala da Kurdi doista postoje. Odrasla sam na zapadu Turske u godinama prljavog rata, uz “obrazovanje” koje ti može reći sve npr. o probavi žaba, ali ti nikad neće spomenuti riječ Kurd koja ne postoji ni u rječniku.
Za mene je Kurd ranije značilo isto što i “terorist” i činjenicu da postoji 33 milijuna Kurda saznala sam tek pred kraj svojih tinejdžerskih godina, unatoč tome što meuvijek zanimalo sve od antropologije do kvantne fizike! Nisam samo shvatila da sam protiv svoje volje bila sudionik i podržavatelj prljavog rata protiv Kurda, nego sam se osjećala prevarenom i poniženom kao Turkinja.
Naposljetku sam shvatila da cijela priča o vječnim “unutarnjim i vanjskim” neprijateljima, “agresivnim i zlim” Armencima, Grcima i sve verzije anti-terorističkih mitova postoje zato da skrivaju činjenice. Ako nisam bila slobodna birati želim li podržavati prljavi rat protiv Kurda, jer za njega nisam ni znala, kako sam mogla biti slobodna u bilo kojem drugom smislu? Nakon tih spoznaja, ostao je samo zid straha od represije, a izbor između osobnog digniteta i fizičke sigurnosti nije bio težak.
Dakle, u trenutku kad ste odabrali da se nećete miriti sa situacijom u svojoj zemlji, znali ste da ćete doći u sukob s režimom. Kakva su vaša iskustva represije?
Nakon uključivanja u borbu za političke slobode, bilo u studentskom pokretu, pokretu za ljudska prava ili radničke štrajkove, nije trebalo dugo da se susretnem s policijskim i državnim nasiljem. Bila sam uhićivana mnogo puta, uglavnom nakon što bi policija napala prosvjede. Ti prosvjedi su uglavnom bili studentske akcije za znanstveno, svima dostupno besplatno obrazovanje na materinjem jeziku, protiv povećanja školarina, protiv antidemokratskih “kazni” za studente, zatim prosvjedi protiv seksualnog nasilja i silovanja, mučenja i nestanaka uhićenih, protiv ubojstava u zatvorima i drugih protupravnih policijskih ubojstava, prosvjedi na Međunarodni dan žena ili prosvjedi za prava Kurda.
Svi ti prosvjedi bili su službeno dozvoljeni, ali de facto zabranjeni. Na mnogim prosvjedima svega minutu, dvije nakon što smo se okupili, policija bi nas žestoko napala. Jedva smo stigli podijeliti izjave novinarima, a već bi nas pretukli i uhitili. U pravilu bi nas također i pustili, ali tek nakon što smo proživjeli maltretiranje u postaji. Psihička i fizička tortura je rutina, a i seksualno zlostavljanje je često. I osobno sambila više puta ozlijeđena, sa slomljenim nosom, rebrom, prstom ili zubom. Ne mogu se ni sjetiti točnog broja uhićenja, znam samo da je preko trideset, ali to nije nikakav poseban “uspjeh”, toliko je skupio svaki aktivniji student u par godina.
Represija u Turskoj ne dolazi samo od strane policije. Kakav ste odnos kao studentska aktivistica imali sa Sveučilištem?
Vijeće za visoko obrazovanje provodi ispitivanje i kažnjavanje studenata, jednako za aktivnosti unutar i izvan sveučilišta. Često su za te kazne korišteni isti izvještaji koje je koristila i policija, i to unatoč sudskom oslobađanju. To vijeće me često kažnjavalo. Jedna kazna je prilično poznata jer smo prosvjedovali protiv isključenja tridesetak studenata koji su kažnjeni zbog “plesanja na ideološki način”. Do sad još nitko nije objasnio zašto je kurdsko folklorno kolo “ideološko” ni zašto je kažnjivo.
Posljednji put kad sam bila pred tom komisijom konačno su me izbacili sa svih sveučilišta u zemlji. Osjećala sam veliko olakšanje i s puno ponosa im rekla kako me više konačno nemaju pravo ispitivati jer nemaju nikakve ovlasti nada mnom. Rekla sam kako sam bila na svim prosvjedima za koje me ispituju i kako ću od sada ići na svaki prosvjed na koji želim, jer sam slobodna od njih. Ako me žele ispitivati, morat će se zaposliti u policiji. Sramotno je da u tim ispitivanjima sudjeluju profesori koji bi trebali biti tamo zbog znanstvenog rada!
No, niste samo izbačeni s fakulteta, nego ste naposljetku završili i na sudu s ozbiljnim optužbama. Što se dogodilo na prosvjedu zbog kojeg ste osuđeni?
Da ne objašnjavam detalje oko antiterorističkih zakona, ukratko tih godina 2003. i 2004. već postojeće izrazito restriktivne antiterorističke zakone još su pooštravali. Cilj ove reforme bio je proširiti termin terorizma što je više moguće, kako bi mogaozahvatiti svaki nepoćudni socijalni pokret ili svako korištenje slobode izražavanja. Zapravo, novi zakoni samo su legalizirali represivne prakse koje su se provodile i ranije de facto ilegalno. Na primjer, protupravna policijska ubojstva su se praktički ozakonila Zakonom o posebnim ovlastima policije.
Taj prosvjed bio je dio kampanje protiv novih zakona. Središnji prosvjed odvijao se u Ankari i tamo su se okupili prosvjednici iz više gradova. Već na samom početku, policija je promijenila trasu prosvjeda i nije dopustila prilaz Kongresu. Mi smo na to pristali i promijenili trasu, međutim ni deset minuta nakon toga, policija je napala prosvjed i uhitila mnoge studente, novinare, sindikaliste…
Ja sam uhićena sat vremena nakon završetka prosvjeda u sasvim drugom dijelu grada. To je bio prvi put da su se novi antiteroristički zakoni primjenjivali za obični prosvjed. Iako su i prosvjed i organizacija koja ga je prijavila bili legalni, država je proglasila da iza njega stoje terorističke namjere i svatko tko je na njemu sudjelovao mogao je biti osuđen jer djeluje s terorističkim namjerama. Zbog brojnih presuda Europskog suda za ljudska prava protiv Turske zbog zabrane preko sedamdeset udruga, organizacija i stranaka, država je donijela takav zakon po kojem sada može proglasiti da iza legalne organizacije ili legalnog prosvjeda stoje ilegalne i terorističke namjere. Ovo naše suđenje omogućilo je presedan prema kojem se po anti-terorističkom zakonu može osuđivati sve prosvjede, uključujući i neke mirne sit-ine.
Što se dogodilo nakon suđenja u Turskoj? Kako ste stigli u Hrvatsku i što se dogodilo prilikom dolaska?
Još prije pravomoćne presude odselila sam se iz Turske u Njemačku, kao i mnogi moji kolege. Tamo sam počela novi život i radila kao prevoditeljica, što mi je omogućilo da putujem i zadovoljim svoju veliku znatiželju. Strast za putovanjima me i dovela u Hrvatsku. Nažalost, nisam znala da je moja mogućnost putovanja odnedavno znatno ograničena međunarodnom tjeralicom koju je objavila Turska. Pošto sam uhićena odmah nakon ulaska u zemlju, sve što sam vidjela od Hrvatske su aerodrom i zatvor. Još uvijek se nadam da ću uskoro moći vidjeti više. Trenutno čekam odluku suda o izručenju, odnosno policije o azilu.
Başak Şahin: “Tražim odbacivanje turskog zahtjeva za mojim izručenjem, jer imam jasne dokaze kako sam progonjena zbog političkih razloga i zato što je država koja me progoni poznata po svojim represivnim politikama, posebno prema zatvorenicima.”
Koja su vaša očekivanja od hrvatskih institucija?Očekujem odbacivanje zahtjeva za izručenjem i dobivanje političkog azila, jer to proizlazi iz međunarodnih zakona. Zahtijevam to jer imam jasne dokaze kako sam progonjena zbog političkih razloga i zato što je država koja me progoni poznata po svojim represivnim politikama, posebno prema zatvorenicima. Čak je i slučaj u kojem sam osuđena vrlo jasan primjer toga kako su društveni aktivizam i sloboda govora izloženi represiji. Također, činjenice jasno pokazuju kako izručenje u Tursku dovodi u pitanje moju sigurnost. Nabrojat ću samo neke primjere za ilustraciju.
Prilikom uhićenja 2004. bila sam u zatvoru Ulucanlar, poznatom po masakru zatvorenika 1999., kada je vojska zatukla deset političkih zatvorenika metalnim šipkama s čavlima. U izjavi za hrvatske novine, veleposlanstvo Turske navodi kako je prosvjed u Ankari koštao 2,7 milijardi lira (iako nitko nije osuđen za štetu), ali ne spominju kolika je cijena deset ljudskih života. Turska ne propušta kazniti nikog zbogPsihička i fizička tortura u turskim zatvorima je rutina, a i seksualno zlostavljanje je često. I osobno sam bila više puta ozlijeđena, sa slomljenim nosom, rebrom, prstom ili zubomiznošenja mišljenja, pa makar to opravdala i smećem koje nisu počistili za sobom nakon prosvjeda, ali nitko nikada nije osuđen zbog ovog masakra. Godinu nakon toga, u dvadeset zatvora je ubijeno dvadeset i osam političkih zatvorenika od čega je šest žena zapaljeno u njihovim ćelijama. Nema kazne ni za odgovorne u slučaju odsijecanja ruke zatvoreniku Veli Saçilikuprilikom mučenja, ni silovanja zatvorenice Arzu Torun, kao ni u posljednjem slučaju kada je otkriveno da je preko osamdeset kurdskih maloljetnika sustavno seksualno zlostavljano u maloljetničkom zatvoru u Adani.
Naravno, mogla bih pričati još satima o ubojstvima, silovanjima, mučenjima, zlostavljanjima i to je samo onaj dio priče koji se tiče zatvora. Sve ovo ne govorim samo zbog svog slučaja, nadam se da ovo može biti korisno i važno i zbog razumijevanja i poštivanja ljudskih prava u vašoj zemlji.
Ne reče, bona, kako si dospjela u hrvatski zatvor.
Vazno je kako se lahhhhko dospije u Turski zatvor. Prokleta Avlija od Bosfora do Iranskih planina, i svako je kriv, makar se očešo o krivca ili mu je mati nešto zlo pomislila dok ga je u stomaku nosila. Svako je kriv.
jon_jovi wrote:Vazno je kako se lahhhhko dospije u Turski zatvor. Prokleta Avlija od Bosfora do Iranskih planina, i svako je kriv, makar se očešo o krivca ili mu je mati nešto zlo pomislila dok ga je u stomaku nosila. Svako je kriv.
Turski zatvor
Imam osjećaj da se i ovo stanje pomalo mijenja. Upoznao sam jednog od turskih Kurda koji je radio za UN, on kada ide u tursku ambasadu ako ima šta da sredi od papira, oblači starinsku kurdsku narodnu nošnju sa kurdskim obilježjima tako da nema sumnje da je Kurd i takav odlazi da rješava taj problem ''papira'',...
basicm wrote:Kako jarane nema dileme? Samo isprazne price, investicija ni na mapi, i to sto su htjeli bile su nekakve koze pa da nas kolektivno u cobane daju, valjda smo im za toga najpotrebniji.
Najvise se trude da nas asimiliraju u neke svoje seme kroz razne kulturne napade i prigrame i skole koje su opet radi sebe napravili. Dugorocno zele jacanje turske svijesti kod nas filovanjem omladine nekim pro turskim idejama.
Koja je nasa korist od toga svega?
jarane pa korist je ta da imamo Cerica i Zukorlica i Ganica za vodje
zavrzlama wrote:S obzirom na susjedstvo i iskustvo iz zadnje agresije na BIH i skoro bioloski nestanak bosnjaka kao naroda i BIH kao drzave,bilo kakava sradnja sa Tuskom je samo plus za BIH...
retoricki..sutra da evropa izda cjelovitost i medjunarodni subjektivitet BIH(podrzi podjelu BIH) bez turske i taj bosnjikistan ne bi ostao u ovakvom okruzenju bez pomoci te iste Turske...medjutim ovo je tema za neke druge prilike i pragmaticnije gledaliste
Ko te spasio od unistenja u zadnjem ratu, pitaj onog Bosanskog generala u Bihacu, sto se zahvaljuje Hrvatskoj i Gotovini, Turske ne vidje nigdje..
zavrzlama wrote:S obzirom na susjedstvo i iskustvo iz zadnje agresije na BIH i skoro bioloski nestanak bosnjaka kao naroda i BIH kao drzave,bilo kakava sradnja sa Tuskom je samo plus za BIH...
retoricki..sutra da evropa izda cjelovitost i medjunarodni subjektivitet BIH(podrzi podjelu BIH) bez turske i taj bosnjikistan ne bi ostao u ovakvom okruzenju bez pomoci te iste Turske...medjutim ovo je tema za neke druge prilike i pragmaticnije gledaliste
Ko te spasio od unistenja u zadnjem ratu, pitaj onog Bosanskog generala u Bihacu, sto se zahvaljuje Hrvatskoj i Gotovini, Turske ne vidje nigdje..
Mislim da se je tu i Hrvatska "spasavala" u Krajini.
Racunica je bila obostrana.
Generalske "slatke rijeci" u Hrvatskoj,
podsjecaju na Izetbegovicevo "ulizivanje" u Ankari.
Kol'ko se sjecam, i Hrvatska se ISTO branila, na Uni? Ili nije?
Da je pao Bihac, kako bi se obranila hrvatska banana? Na'sto bi licila Hrvatska?
Je'l' nije Galbraith nedavno rekao,
da su Ameri, Croatima dali zeleno svjetlu za Oluju,
nakon klaonice u Srebrenici?
Znaci, i Hrvatska se "branila" preko bosnjackih ledja!
Opstanak Krajine je bio od obostranog intresa.
Nije Franjo propustao iransko oruzje u Bihac,
SAMO zato sto je vise volio one Bosnje u Bihacu,
nego one druge, u Mostaru,
koje je istodobno progonio.
Nama je neophodan svaki saveznik a posebno Turska. Ko smo to mi, u geopolitičkom smislu, pa bi trebali igrati neku važnu ulogu u svijetu i da nas paze kao malo vode na dlanu, kako mi to očekujemo?
Daleko od toga da je Turska sjajna ali je daleko od toga i da nema značajnog napretka. Ja često idem tamo i napredak je vidljiv u svim segmentima, posebno ekonomskom, ali i dalje to nije ni Austrija ni Njemačka ali ako nastave ovako biće za nekih 15-20 godina.
A to što Turci ne ulažu u BiH je sasvim normalno, niko pametan i nebi ulagao. To neko bratstvo se može pronaći u političkom, kulturološkom, vojnom i obrazovnom segmentu (u svim su Turci itekako prisutni) ali u ekonomiji važe zakoni interesa. Jedino da Erdogan otvori privatnu firmu pa da investira ovdje, vođen tim bratskim odnosima. Ostale privatne firme su spremne pružiti šansu BiH, spremne su i podržati te neke bratske odnose, ali samo u realnim poslovnim okvirima. Ili mislite da će nam poklanjati novac? Jer ako to mislite, itekako na ovom svijetu ima ugroženijih od nas, gdje je pomoć potrebnija i stoga humanitarnu pomoć treba zaboraviti.
Na kraju krajeva, koliko smo mi spremni za investicije, govore stotine miliona uzetih a neiskorištenih kredita. I očekivati investicije? Postavite se u ulogu potencijalnog investitora i recite u šta bi vi to investirali i zašto baš ovdje?
MMM1977 wrote:A to što Turci ne ulažu u BiH je sasvim normalno, niko pametan i nebi ulagao. To neko bratstvo se može pronaći u političkom, kulturološkom, vojnom i obrazovnom segmentu (u svim su Turci itekako prisutni) ali u ekonomiji važe zakoni interesa. Jedino da Erdogan otvori privatnu firmu pa da investira ovdje, vođen tim bratskim odnosima. Ostale privatne firme su spremne pružiti šansu BiH, spremne su i podržati te neke bratske odnose, ali samo u realnim poslovnim okvirima. Ili mislite da će nam poklanjati novac? Jer ako to mislite, itekako na ovom svijetu ima ugroženijih od nas, gdje je pomoć potrebnija i stoga humanitarnu pomoć treba zaboraviti.
Na kraju krajeva, koliko smo mi spremni za investicije, govore stotine miliona uzetih a neiskorištenih kredita. I očekivati investicije? Postavite se u ulogu potencijalnog investitora i recite u šta bi vi to investirali i zašto baš ovdje?
ISTANBUL - Zrakoplov turske kompanije ULS koji prevozi tonu i pol zlatnih poluga blokiran je od utorka u međunarodnoj zračnoj luci u Istanbulu, a turske vlasti tvrde da mu dokumentacija nije uredna, izvijestili su u nedjelju turski mediji.
Airbus A300 na letu između Gane i Dubaija je usmjeren u zračnu luku Ataturk zbog problema s gorivom, precizirao je informativni kanal CNN-Turk. Kada je uočeno da nedostaju neki dokumenti, zrakoplov je blokiran a teret zapečaćen, dodali su isti izvori.
Agencija France presse nije uspjela stupiti u kontakt s turskom upravom zračnih luka. Policija je oko zrakoplova rasporedila jake snage kako bi spriječila mogući pokušaj polijetanja ili krađe tereta, precizira državni kanal TRT.
Mediji pretpostavljaju da je teret u zlatnim šipkama ustvari Ganino plaćanje Iranu, koji je pod međunarodnim sankcijama radi svog nuklearnog programa i letio je preko Dubaija da izbjegne pozornost.
Ni turske vlasti ni dužnosnici zrakoplovne kompanije do sada nisu komentirali taj incident.
))
