Ja sam imao sreće (a valjda i pameti), pa sam vrlo rano naučio da treba biti umjeren

I to me naučio vrlo banalan događaj - gubitak sličice na pola-cijelo
Naime, kao i sva djeca sam tada 98-99 skupljo sličice i igrao pola-cijelo, slike-bijelo, čize blize... što je svojevrsni vid dječije kocke, jel

Naravno, uvijek sam igrao sa duplim, ali mi jednog dana nije baš išlo pa sam potrošio sve duple što sam imo kod sebe i osto mi samo PSG-ov Didier Domi, kojeg sam dobio u tek kupljenim sličicama i koji mi je trebao za album... I odlučim se 'vadit' na njemu

Naravno, izgubim ga... Ne mogu opisati koliko mi je tad krivo bilo... Toliko mi se urezalo u pamćenje, da evo danas, dvije decenije kasnije, pamtim ko da je bilo jučer... Čini mi se da sad zijanim 500 KM, ne znam da li bi mi se javio isti intenzitet tog osjećaja...
I tako naučih da se nikada ne treba 'vadit', niti ulagati ono što ti treba, što si namijenio za drugu svrhu... Na kladionici mi se nikada nešto slično nije desilo... Hvala Didieru
