ja jesam sigurnaSenad_Stari Grad wrote: Pa nisam bas siguran da ljekar porodicne medicine propisuje antipsihotike bilo gdje u svijetu. Moguce je da kod ambulantnih pacijenata sa dosta somataskih simptoma u okviru moderate depression porodicni ljekari prepise poneki antideperesiv ili neki anksiolitik,sedativ.
No obicno to rade kod ljudi koji su vec dijagnosticki obradjeni od strane psihijatra.Dakle, porodicni ljekar u principu ne dijagnostikuje niti lijeci teze psihicke poremecaje.
nisam se jednom hvatala za glavu ne samo zbog prepisanog lijeka nego zbog ofrlje postavljene dijagnoze, prepisivanja antidepresiva zbog toga sto je ljekar ustanovio je samo depresivne simptome koji su samo djelic druge dijagnoze za koje su ti lijekovi sasvim pogresni i sistem je ovde obrnut...pacijent ne moze ni doci do psihologa ili psihijatra dok ne dobije uputnicu od porodicnog doktora....medjutim ono sto se desava je da te porodicni doktora onda pita "a sta ti je", ti mu ispricas, on ti da ljekove, a samo u ekstremnim slucajevima ili na intenzivno insistiranje pacijenta, pacijent bude proslijedjen dalje u prave ruke
ego je cudna zvijerka zeli se uspostaviti monopol nad necim nad cim se isti ne moze imati....i nemoj me pogresno shvatiti, ja NE ZAGORAVAM da klinicki psiholozi trebaju prepisivati lijekove pacijentima...po meni je to sasvim sporedan faktor u svemu, sve dok klijent dobiva adekvatnu njegu i terapiju od osobe koja je u stanju da mu pomogne....takodje smatram da je odlika dobrog i strucnog zdravstvenog radnika pravovremeno prepoznavanje situacija u kojima bi neki drugi specijalista (ili cak kolega iste struke ali sa razlicitim pristupom problemu) bio od vece pomoci klijentu, znaci oni koji dobrobit klijenta stavljaju na prvo mjesto, a ne svoju potrebu da se iskazu i dokazu
a mislim da je to prije rijetkost nego pravilo u ovim zdravstvenim strukama....
