kajsija wrote:Sve zavisi kakva si osoba i koliko ti vremena treba da prebrodis tu situaciju, a i to opet zavisi od toga koliko ti je neko znacio, ako si mislila da je to ljubav tvog zivota, da s tom osobom mozes na kraj svijeta bez obzira na sve njegove mane, bez obzira sto znas da ce u nekim trenucima biti tesko, ali ti nista nije tako vazno i on ti je centar svijeta....itd. to je jako tesko prebroditi i stvarno je jedini nacin skroz prekinuti svaki kontakt, to je moje iskustvo. A mozda ga neces ni zaboraviti, mozda ostane dio u tvom srcu koji pripada njemu, ali to je dio tebe, to te oblikuje kao osobu, daje ti neku novu snagu, neke se stvari ne mogu zaboraviti, ali treba ici dalje i mozda upoznas nekog puno boljeg za tebe, ja mislim da se sve u zivotu desava s nekim odredenim razlogom i znam da glupo zvuci ona fraza - tako je bolje za tebe, ali to je istina...Ja sam bila mislim i u goroj situaciji od tebe, a sama sam sebi to napravila misleci da mogu biti u kontaktu s njim i da sam dobro, a ustvari sam zapala u tako tesku psihicku krizu, da mi je bilo sve svejedno, cak zelila da umrem...
Mislila da cemo se tamo negdje u 70-tim drzati za ruke i sjediti na klupi u vrtu nase kuce..a sad pokusavam s nekim drugim, mada i dalje se zamisljam s ovim posebnim, imam osjecaj da cemo nekad biti zajedno....eto vidis ima i gorih od tebe
eee imo sam ja jednu slicnu... neveselo zavrsilo, samo sto mi je nedavno rekla da sam trebao imatu vise strpljenja za njeno mahnitanje (njoj je kao eto jasno da je ona blesava...ali ja nisam trebao reagovati na te "udarce") ... ko da sam ja fen ili toster pa kad je kome ceif... upali... ugasi... trehni od zid ...
i kad sve konacno zavrsi...nakon par mjeseci opet dobijes poziv...mail...sms i opet bi nesto samo ne zna ni da kaze sta... ona je sretna ali me nazove jer joj je eto danas dosadno ... srecom naravan insan ko ja ... to rijesi
