Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
bijela wrote:za kraj cu samo postaviti ilahiju cije me znacenje odusevljava. Radnja ide otprilike ovako – otvorise se dzennetska vrata pred muhammedom i bi mu receno - udji, muhammede, a on odgovara - ne mogu ja uci u dzennet dok moj ummet ne udje
pa mu donesose sofru, pa zemzem, pa sirat - ne, on nista nece dok i njegov ummet to ne dobije.
sretnici
Obzirom da si navodila ajete sure Ed-Duha, veli se u tefsiru da ajet:
We lesewfe ju'tike Rabbuke feterda/ Gospodar tvoj će ti dati, pa ćeš zadovoljan biti!
znači da će Pejgamberu, alejhi-selam, biti dato da se zauzima za svoj ummet dok ga ne vidi u džennetu, pa će zadovoljan biti A Allah Uzvišeni neće Svog miljenika učiniti nezadovoljnim
Allahumme salli we sellim 'ala zati muhammedijje
wa-gfirlena ma jekunu we ma kad kane!
Devedesetšesta kur'anska sura govori o tome. Sura sa nazivom El-'Aleq ili Ugrušak, a poznatija u narodu, po početnoj riječi, kao sura Ikre...
Jednog dana je Muhammed, alejhi-selam, klanjao pored Ka'be. Nedaleko od njega su sjedili kurejšiski prvaci i posmatrali ga. Ebu Džehel im reče:
- Tako mi Boga, stat ću nogom Muhammedu na vrat, dok je na sedždi, i utisnuti mu lice u prašinu!
Sura El-Aleq nam kazuje:
9. Vidje li ti onoga koji brani
10. robu da molitvu obavi?
11. Reci mi ako on misli da je na pravom putu,
12. ili ako traži da se kumirima moli,
13. reci mi, ako on poriče i glavu okreće –
...i Ebu Džehel lagano ustade i krenu prema Allahovom poslaniku, alejhi-salatu we selam...
14. zar on ne zna da Allah sve vidi?
..nesvjestan da ga ne motre samo njegovi drugovi, nesvjestan belaja prema kojem se kreće.
15. Ne valja to! Ako se ne okani, dohvatit ćemo ga za kiku,
16. kiku lažnu i grešnu,
Odjednom, na pola puta između svog društva i mjesta gdje je Muhammed, alejhi-selam, spuštao mubarek lice na sedždu svom Gospodaru, Ebu Džehel zastade. Poče mahati rukama i uzmicati natrag. Njegovi prijatelji su posmatrali taj prizor i ništa im nije bilo jasno - šta bi sa Ebu Džehelom? Nikog i ništa nisu vidjeli...
17. pa neka on pozove društvo svoje –
Ebu Džehel se vrati brzo među njih, uznemiren, i sjede na svoje mjesto. Zbunjeni prijatelji, upitaše ga:
- Šta se desilo?
Ebu Džehel reče:
- Između Muhammeda i mene sam ugledao rov ispunjen vatrom i kroz vatru nekakva krila...da sam se primakao - plamen bi me obuzeo!
...i krila nekakva?
18. Mi ćemo pozvati zebanije.
Meleki džehennema. Meleki kojima je Allah oduzeo samilost, sažaljenje i saosjećanost. Čuvari koji svoj zadatak ispunjavaju.
Hazreti Ibn Mesud veli:
- Ko želi da ga Allah spasi od zebanija, devetnaesterice, neka kaže:
“Bismillahir-Rahmanir-Rahim”, jer ona ima devetnaest harfova (slova), kako bi mu uzvišeni Allah svaki harf učinio štitom od jednoga od njih.
Ali, Ebu Džehel nije znao za bismillu...Bismillahi babuna! , uče oni pokorni - bismillah su naša vrata!
Ebu Džehelu su se otškrinula ona vrata koja bismilla, ustvari, zaključava...Nije se usudio ući na ta vrata i ustuknuo je.
Muhammed, alejhi-selam, je poslije rekao, kada je čuo kakva je namjera bila Ebu Džehela:
- Da me je samo dotaknuo Ebu Džehel, meleki zebanije bi ga ščepali i trgali dio po dio...
I onda bi njegovo društvo posmatralo užasan prizor, na nebu iznad Meke...A ti si se toga i uplašio i vidio da to nije dobro, Ebu Džehele, zar ne?
19. Ne valja to!...
Što Ebu Džehel sebi čini i što čine sebi svi Ebu Džeheli, do Sudnjeg dana...
...Ti njega ne slušaj...
...što grdi i prijeti, što ne razumije i što se iščuđava, prezire i ismijava...
već sedždu učini
..i njome
i Gospodaru svome se približi!
..primakni se!
Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova
i neka je najljepši salavat i najpotpuniji selam
na Allahova poslanika, njegovu čistu porodicu
i sve njegove ashabe!
kada je zmija u pećini Sevr ujela hazreti Ebu Bekra, Muhammed, a.s., ju je upitao zašto je tako nešto uradila njegovom prijatelju.
zmija mu odgovori: ya Resulallah, meni je javljeno da ćeš ti doći u ovu pećinu i ja sam htjela izviriti malo, samo da te vidim, ali mi on nije dao, pa sam ga morala ujesti!
Pejgamber reče: ako je tako, oprošteno ti je!
bijela wrote:naletih na nešto prejako pa da dodam u ovu temu
kada je zmija u pećini Sevr ujela hazreti Ebu Bekra, Muhammed, a.s., ju je upitao zašto je tako nešto uradila njegovom prijatelju.
zmija mu odgovori: ya Resulallah, meni je javljeno da ćeš ti doći u ovu pećinu i ja sam htjela izviriti malo, samo da te vidim, ali mi on nije dao, pa sam ga morala ujesti!
Pejgamber reče: ako je tako, oprošteno ti je!
Jedan od velikana islama, o kojem bih uvijek volio više da znam, je i Abdullah ibn Mubarek, radijallahu 'anhu.
Jednom su pred njim govorili o vrijednosti i osobinama Omera b. Abdul-Aziza (kao najboljeg od emevija i posve izuzetak), pa je hazreti Abdullah rekao:
- Para iz nozdrva konja Muavijinog, dok je jahao uz Resulullaha, sallallahu alejhi we sellem, je bolja od Omera ibn Abdul-Aziza!
Mene nikad nije napustila dječija želja da se, sa nekim vremeplovom, vratim u šesto i neku, u Mekku, da vidim Pejgambera
Ponio bih i dva glocka sa dovoljno municije, za sve one likove koje znam napamet, a koji bi nešto da dirnu mog Pejgambera, alejhi-selam.
Ali, vremenom sam postao skromniji. Pa onda se znam uhvatit gdje zamišljam kako se spušta rumeni akšam nad svjetlom Medinom i ulazak umornih jahača u Grad...I vidim Najboljeg Insana na konju, a uz njega Ebu Bekr, Omer, Osman, Alija, Ebu Ubejde...Seleme ibn Ekve'a ne jaše - on trči do Medine Pa bio je najbrži ashab, jel...
I onda poželim da sam bar leđa onog konja kojeg jaše Pejgamber...ili mačka Ebu Hurejrina, pa da je Pejgmaber pomiluje...ili prašina na koju će stati mubarek stopalom...
Makar nešto da sam...
Jedan od velikana islama, o kojem bih uvijek volio više da znam, je i Abdullah ibn Mubarek, radijallahu 'anhu.
Jednom su pred njim govorili o vrijednosti i osobinama Omera b. Abdul-Aziza (kao najboljeg od emevija i posve izuzetak), pa je hazreti Abdullah rekao:
- Para iz nozdrva konja Muavijinog, dok je jahao uz Resulullaha, sallallahu alejhi we sellem, je bolja od Omera ibn Abdul-Aziza!
Mene nikad nije napustila dječija želja da se, sa nekim vremeplovom, vratim u šesto i neku, u Mekku, da vidim Pejgambera
Ponio bih i dva glocka sa dovoljno municije, za sve one likove koje znam napamet, a koji bi nešto da dirnu mog Pejgambera, alejhi-selam.
Ali, vremenom sam postao skromniji. Pa onda se znam uhvatit gdje zamišljam kako se spušta rumeni akšam nad svjetlom Medinom i ulazak umornih jahača u Grad...I vidim Najboljeg Insana na konju, a uz njega Ebu Bekr, Omer, Osman, Alija, Ebu Ubejde...Seleme ibn Ekve'a ne jaše - on trči do Medine Pa bio je najbrži ashab, jel...
I onda poželim da sam bar leđa onog konja kojeg jaše Pejgamber...ili mačka Ebu Hurejrina, pa da je Pejgmaber pomiluje...ili prašina na koju će stati mubarek stopalom...
Makar nešto da sam...
Smeco, ovo ti stvarno nije trebalo. Vidiš naslov teme i znaš i sam da tvom pitanju ovdje nije mjesto. Rijetko odgovaram, ali ne volim provokacije i zbog toga se javljam. Ako imaš nešto poučno i pametno da napišeš (kao npr. arzuhal,ahmeed i dr.) bujrum, ako ne, onda ne ulazi na ovu temu.
arzuhal wrote:
Jedan od velikana islama, o kojem bih uvijek volio više da znam, je i Abdullah ibn Mubarek, radijallahu 'anhu.
Jednom su pred njim govorili o vrijednosti i osobinama Omera b. Abdul-Aziza (kao najboljeg od emevija i posve izuzetak), pa je hazreti Abdullah rekao:
- Para iz nozdrva konja Muavijinog, dok je jahao uz Resulullaha, sallallahu alejhi we sellem, je bolja od Omera ibn Abdul-Aziza!
Mozes li ovu Mubarekovu izjavu malo objasnit,jer je ne kontam,sta je htio da kaze sa ovom izjavom o Muaviji,da li ne smatra dobrim Omera Abdulaziza,kao jednog od najboljih halifa ikada ili?!
bijela wrote:naletih na nešto prejako pa da dodam u ovu temu
kada je zmija u pećini Sevr ujela hazreti Ebu Bekra, Muhammed, a.s., ju je upitao zašto je tako nešto uradila njegovom prijatelju.
zmija mu odgovori: ya Resulallah, meni je javljeno da ćeš ti doći u ovu pećinu i ja sam htjela izviriti malo, samo da te vidim, ali mi on nije dao, pa sam ga morala ujesti!
Pejgamber reče: ako je tako, oprošteno ti je!
sve je bilo ašik za Resulom
ne razumijem,zasto ga je zmija morala ujesti,zar je prostor bio toliko uzak da ga uopste nije mogla "zaobici" razumijem nije otrovna,jer je on posjetio samo bol njenog ujeda
bijela wrote:naletih na nešto prejako pa da dodam u ovu temu
kada je zmija u pećini Sevr ujela hazreti Ebu Bekra, Muhammed, a.s., ju je upitao zašto je tako nešto uradila njegovom prijatelju.
zmija mu odgovori: ya Resulallah, meni je javljeno da ćeš ti doći u ovu pećinu i ja sam htjela izviriti malo, samo da te vidim, ali mi on nije dao, pa sam ga morala ujesti!
Pejgamber reče: ako je tako, oprošteno ti je!
sve je bilo ašik za Resulom
ne razumijem,zasto ga je zmija morala ujesti,zar je prostor bio toliko uzak da ga uopste nije mogla "zaobici" razumijem nije otrovna,jer je on posjetio samo bol njenog ujeda
ljubavi_aha, nekad si preslatka sa svojim pitanjima,
ti si odmah u glavi zamislila tu sliku jel' de?
nego, predaja ide da je Muhammed, a.s., zaspao u pećini, na krilu hazreti Ebu Bekrovom koji je u jednom trenutku vidio da zmija izlazi iz jednog otvora pa je taj otvor zatvorio svojom petom i ona ga je ujela.
Ebu Bekr je pokušao pretrpiti bol kako ne bi probudio Poslanika, međutim, nije izdržao i suza je kliznula niz lice mu te pala na Poslanika. Poslanik ga je upitao zašto plače, on mu je objasnio i tada je Poslanik laznuo svoj prst i rukom prešao preko mjesta ujeda. Zbog toga Ebu Bekr nije osjetio dalji bol i rana je, Allahovom dž.š., voljom zarasla.
ovu prvu predaju koju sam napisala ne treba shvatati u provjerljivom smislu niti tražiti neko posebne dokaze za nju. to je latifa, lijepa predaja koja vjernicima veseli srca
ljubav_aha wrote:
ne razumijem,zasto ga je zmija morala ujesti,zar je prostor bio toliko uzak da ga uopste nije mogla "zaobici" razumijem nije otrovna,jer je on posjetio samo bol njenog ujeda
ljubavi_aha, nekad si preslatka sa svojim pitanjima,
ti si odmah u glavi zamislila tu sliku jel' de?
nego, predaja ide da je Muhammed, a.s., zaspao u pećini, na krilu hazreti Ebu Bekrovom koji je u jednom trenutku vidio da zmija izlazi iz jednog otvora pa je taj otvor zatvorio svojom petom i ona ga je ujela.
Ebu Bekr je pokušao pretrpiti bol kako ne bi probudio Poslanika, međutim, nije izdržao i suza je kliznula niz lice mu te pala na Poslanika. Poslanik ga je upitao zašto plače, on mu je objasnio i tada je Poslanik laznuo svoj prst i rukom prešao preko mjesta ujeda. Zbog toga Ebu Bekr nije osjetio dalji bol i rana je, Allahovom dž.š., voljom zarasla.
ovu prvu predaju koju sam napisala ne treba shvatati u provjerljivom smislu niti tražiti neko posebne dokaze za nju. to je latifa, lijepa predaja koja vjernicima veseli srca
bijela,hvala,jer je on ipak to uradio ako proces samo-odbrane,ne vidim nista tu lose
znam da ne treba shvatati u povjerljivom smislu,ali kako onda to moze veseliti vjernike,ako znaju da je mozda prica upravo isprican sa velicanjem Muahemed a.s.w.s. dobrote,zar nisu potrebene dovoljno jasne price iz njegovog strvanog zivota hvala
svakako da je h. Ebu Bekr to uradio da sačuva Poslanika. zna se da su ashabi bili spremni i živote davati za svoga miljenika. a Ebu Bekr je prvak među njima.
mi imamo mnogo predaja o Poslaniku, sasvim vjerodostojnih i sasvim jasnih - njegovi životopisi su počeli biti pisani već u osmom stoljeću (Ibn Ishak, El-Wakidi, Et-Taberi) tako da o njemu znamo mnogo više nego o drugim poslanicima ili osnivačima nekih drugih religija. Te argumentovane i historijski provjerene predaje se daju koristiti u raspravama, ova gore moja ne, ona zalazi u sferu subjektivnog doživljaja ljubavi prema Muhammedu, a.s., i treba je kao takvu pročitati, nasmijati se, ali je ne spominjati u kontekstu argumenta.
da ne odemo u off topic, bude li još pitanja, imamo za to drugu temu
bijela wrote:svakako da je h. Ebu Bekr to uradio da sačuva Poslanika. zna se da su ashabi bili spremni i živote davati za svoga miljenika. a Ebu Bekr je prvak među njima.
mi imamo mnogo predaja o Poslaniku, sasvim vjerodostojnih i sasvim jasnih - njegovi životopisi su počeli biti pisani već u osmom stoljeću (Ibn Ishak, El-Wakidi, Et-Taberi) tako da o njemu znamo mnogo više nego o drugim poslanicima ili osnivačima nekih drugih religija. Te argumentovane i historijski provjerene predaje se daju koristiti u raspravama, ova gore moja ne, ona zalazi u sferu subjektivnog doživljaja ljubavi prema Muhammedu, a.s., i treba je kao takvu pročitati, nasmijati se, ali je ne spominjati u kontekstu argumenta.
da ne odemo u off topic, bude li još pitanja, imamo za to drugu temu
bijela,hvala,to mi je naravno poznato,ali priznajem,ne poznajem uzitak vjernika u subjketivinm pricama
arzuhal wrote:
Jedan od velikana islama, o kojem bih uvijek volio više da znam, je i Abdullah ibn Mubarek, radijallahu 'anhu.
Jednom su pred njim govorili o vrijednosti i osobinama Omera b. Abdul-Aziza (kao najboljeg od emevija i posve izuzetak), pa je hazreti Abdullah rekao:
- Para iz nozdrva konja Muavijinog, dok je jahao uz Resulullaha, sallallahu alejhi we sellem, je bolja od Omera ibn Abdul-Aziza!
Mozes li ovu Mubarekovu izjavu malo objasnit,jer je ne kontam,sta je htio da kaze sa ovom izjavom o Muaviji,da li ne smatra dobrim Omera Abdulaziza,kao jednog od najboljih halifa ikada ili?!
Ako mi danas, ovakvi kakvi smo, znamo za veličinu Omera b. Abdul-Aziza, pogotovo njegovo otklanjanje nekih užasnih stvari koje su uveli njegovi prethodnici u odnosu prema ehli-bejtu, onda je suvišno govoriti da Abdullah ibn Mubarek, radijallahu 'anhu, to nije znao i cijenio više od nas. Ali, ono što je hazreti Abdullah htio da istakne sa ovim je nemjerljivost i jednog trena pomaganja Muhammeda, alejhi-salatu we selam, kada mu je to bilo najpotrebnije, kada se islam još nije učvrstio, a njegova misija privedena kraju - sa nečim što je došlo poslije toga, kao što je i pravedna vladavina Omera b. Abdul-Aziza.
Veli se kako je taj halifa dosta slušao, od svojih prijatelja, o nevjerovatnoj ljubavi koja je gorjela u srcu Medžnuna prema Lejli. Slušao je stihove koje je Medžnun ispjevao, izgarajući u ašku, u kojima ukazuje da je nesposoban riječima da opiše Lejlinu ljepotu i svu svoju ljubav prema njoj...
Zbog toga halifa naredi jednog dana da mu dovedu tu Lejlu, kako bi se i sam uvjerio u njenu posebnost i ljepotu i konačno malo shvatio Medžnuna, opijenog njenom ljepotom.
Kada mu dovedoše Lejlu, halifa se začudi - Lejla nije bila djevojka čak ni prosječne ljepote, ničim posebna među hiljadu drugih djevojaka. Nije na njoj vidio one blistave crne oči, nebesko rumenilo obraza, usne koje opijaju kao najljepše vino, o kojima Medžnun pjeva. Upravo obrnuto. Reče:
- Ne vidim da si uopće takva ljepotica, kakvom te Medžnun opisuje! Odakle, onda, onakva ljubav prema tebi i onakve njegove riječi?
Lejla se blago nasmješi i odgovori:
- Vladaru...Za to ti trebaju Medžnunove oči.
Zato je hazreti Ibn Arebi govorio:
- Izvršio sam i primjenio svaki Pejgamberov, alejhi-selam, sunnet, u svom životu, osim jednog: nisam imao kćer Fatimu pa da je udam za Aliju!
Zato Muhammed Eslem nikad u životu nije htio da okusi lubenicu jer nije znao kako ju je jeo Muhammed, alejhi-selam.
Zato je onaj Allahov rob, rahmetullahi 'alejhi, rekao svojim prijateljima pred smrt:
- Izmirio sam svoje dugove, a od onog novca što će ostati gledajte da me ukopate što bliže Medini, što bliže Pejgamberu, alejhi-selam, i njegovim drugovima. A onda na mom nadgrobnom kamenu napišite ajet:
''...a pas njihov, opruženih prednjih šapa, na ulazu je ležao.''
razumijem nije otrovna,jer je on posjetio samo bol njenog ujeda