Maćehinski odnos prema postojećim mješovitim brakovima i onima koji se tek trebaju sklopiti je posljedica težnje održanja trenutnog postojećeg političkog stanja i "balansa nacionalnih struja" odnosno "nacionalnog tijela" u državi BiH što za krajnji cilj ima zapravo zadržavanje udobnih i dobro plaćenih nacionalnih i vjerskih fotelja koji i jesu glavni generatori ovakvog odnosa prema mješovitim brakovima. Kratko rečeno - ako nema podjela, nema ni ovakvih fotelja.Better Man wrote:Kad malo dublje uđemo u analizu mješanih brakova mogli bi se zapitati šta je tu uopće mješano. Svi smo mi ljudi isti i jedina istinska razlika među nama je u boji kože. Uzmite muškarca i ženu i stavite jedno pored drugog i probajte skontati koje su vjeroispovjesti i vidječete da nečete uspjeti, jer nikom nije napisano na ćelu da je musliman, katolik i pravoslavac. Uzmimo sljedeći primjer da je muškarac teški navijač npr. Barcelone, a žena, tj. buduća supruga teška navijačica Reala. Dali bi i to onda trebali nazvati mješanim brakom? Ljubav je nešto najljepše na svijetu i jedino što treba da bude bitno u odabiru partnera, a sve ostalo je nebitno. Ako se dvije osobe vole, poštuju, razumiju i osjećaju želju za zajedničku budučnost, tada je pitanje koje si vjere apsolutno nebitno, kao što je nebitno dali navijaju za isti klub, vole li iste filmove i muziku.
Moji argumenti za gore navedenu tvrdnju:
Ukoliko bi se Bošnjakinja, Srpkinja, ili Hrvatica (sasvim nebitno za primjer) udala za Australijanca, Njemca, Amerikanca, Šveđana, Italijana, ili uopšteno za stranca, većina naših ljudi bi automatski prihvatila "da mu se kći usrećila jer je u nebo otišla sa bogatim strancem", ali za slučaj da takve kombinacije brakova u bilo kom multinacionalnom obliku pravimo na nivou konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine, moram reći da su takvi brakovi osuđeni na propast i vječito proklinjanje još u samom startu.
Koji su osnovni motivi za ovakav odnos prema mješovitim brakovima?
Pa upravo ovo o čemu sam već pisao par redova iznad. Iz brakova proističu djeca, a ako je taj brak mononacionalan onda je sačinjitelje tih brakova kao i potomke lakše pridobiti u jednu religijsku ili nacionalnu strukturu što ojačava poziciju jednog određenog nacionalnog tijela. Stanje haosa u jednoj multietničkoj, kvazi-tolerantnoj i nenadjebivoj Bosni i Hercegovini se ne zadržava samo na "održanju nacionalnog identiteta" lošim prikazom besmrtnog Ptolomeja kojem je po Zeusovoj naredbi sveti orao kljucao jetru svakog dana i njegovoj sposobnosti da poput svetog grala Phoenixa ponovno nikne iz sopstvenog pepela, jer je jasno primjetljivo da se i pored odraslih (koji sačinjavaju ili bi željeli sačinjavali mješoviti brak) prisilno odvajaju čak i najmlađi naraštaji kroz bespotrebno degenerisanje u vidu odvojenih nacionalnih škola sa obaveznim vjeronaukom koji će se vremenom uvesti čak i u porodilišta. Nakon što se "sjeme zla" posije na ovakav način, "biljke" koje su već na vlasti praktično imaju i svoje nasljednike, i upravo radi ovoga bilo šta što je "miješano" nije i nikada neće biti dobro došlo.
Za kraj...
Korisnik foruma @Dedo Hikmet u jednom od svojih postova fokusira svoj kritički osvrt na "odricanje od izvornog" što je po njemu ravno "ranjavanju živog bića", no međutim ako čak i laički proučimo osnovnu istoriju iliti povijest prostora Bosne i Hercegovine ili još bolje, staroslovenske vjerske običaje i praksu jer se u ovu skupinu mogu ubrojiti i današnji muslimani koji i jesu Slaveni, u samom startu ćemo shvatiti da jedna dominanta religija koja bi se mogla smatrati "izvornom za sve" na ovim prostorima praktično i ne postoji jer se pored opusa islama koji dolazi tek sa azijatsko-turskim okupatorom u čitavoj BH religijskoj kompoziciji pored svih ostalih religija paralelno pojavljivao i današnji katolicizam kao i pravoslavlje. Uzimajući u obzir da muslimani u BiH nisu Arapi nego Južni Slaveni koji su pored toga što vjeruju u Allaha i Isusa Krista - Hrista jedno vrijeme vjerovali i u Svaroga, Svetovida, Peruna, Triglava, Stiborga, Veleša, Mokošu, Trojana, Jarevida, Pripegala, Crnoboga... doista se postavlja pitanje o kakvom se "ranjavanju živog bića" nakon "odricanja od tradicija" uopšte i radi, jer je svemu ovome što sam naveo do sada vidljivo da je islam samo još jedna nota u ukupnoj religijskoj povijesnoj kompoziciji Južnih Slavena kojima pripadaju i današnji muslimani zbog čega bi bez ikakvih problema svojoj djeci mogli nadjevati i imena poput "Goran, Zoran, Slavko, Ivan, Radovan, Mitar, Mojca, Zorica, Dragana, Aleksandar" i sl. jer su i OVA IMENA dio njihove tradicije. Sve o čemu govorim se svakako može primjeniti i na Hrvate i Srbe, zbog čega svaki zlonamjerni kritički osvrt okrenut ka mješovitim brakovima smatram krajnjim balkanoidnim zločinačkim primitivizmom.
