Mostar u ratu

[toska]

Ko je preživio Mostar 1993. ni pakao mu neće teško pasti


https://www.youtube.com/watch?v=NjaA_ogc3gU&rco=1

Vecina BiH i ne zna da se u Mostaru pucalo, a kamoli kako je bilo

Bio sam u Mostaru u ljeto 1996 godine, ono je bila apokalipsa, nisam mislio da će neki dijelovi grada ikad ponovo ličiti na nešto...

Mislim da je pravi preporod Mostara krenuo obnovom Starog Mosta i da je turizam učinio mnogo za brojne stanovnike Mostara i jako mi je drago radi toga.

Bio sam i ja i ono je fakat bila apokalipsa i nevjerovatni prizori razaranja čak i za mene koji sam skakao po čitavom Stupu.
Mislim da mi je obrisan komentar o tome da takvog urbanog razaranja nisam vidio u Sarajevu.
Katastrofa i poniženje je veće tim što je zapadna strana skoro neoštećena uključujući i prvu liniju.

[dr_Evil]

Ko je preživio Mostar 1993. ni pakao mu neće teško pasti


https://www.youtube.com/watch?v=NjaA_ogc3gU&rco=1

Vecina BiH i ne zna da se u Mostaru pucalo, a kamoli kako je bilo

Bio sam u Mostaru u ljeto 1996 godine, ono je bila apokalipsa, nisam mislio da će neki dijelovi grada ikad ponovo ličiti na nešto...

Mislim da je pravi preporod Mostara krenuo obnovom Starog Mosta i da je turizam učinio mnogo za brojne stanovnike Mostara i jako mi je drago radi toga.

Bio sam i ja i ono je fakat bila apokalipsa i nevjerovatni prizori razaranja čak i za mene koji sam skakao po čitavom Stupu.
Mislim da mi je obrisan komentar o tome da takvog urbanog razaranja nisam vidio u Sarajevu.
Katastrofa i poniženje je veće tim što je zapadna strana skoro neoštećena uključujući i prvu liniju.

Znas kako je to, nisi imao cime da gadjas, i odakle da gadjas. HV i HVO su imali ukopanu artiljeriju na svim zapadnim brdima, mogucnost da postavis artiljeriju na Forticu(ono brdo sa zastavom) je postojala samo ako si u stanju ostvariti artiljerijsku nadmoc - a Armija je imala samo jednu haubicu koja je ostala iza HVO-a jer je bila pokvarena pa su je kasnije momci popravili.

[toska]

Ko je preživio Mostar 1993. ni pakao mu neće teško pasti


https://www.youtube.com/watch?v=NjaA_ogc3gU&rco=1

Vecina BiH i ne zna da se u Mostaru pucalo, a kamoli kako je bilo

Zna se , ali ne i razmjere, ima tu još G. Vakuf i dr.

Moj utisak, koji svakako može biti pogrešan, je da se u Bosni presuda za UZP i visoke kazne vodećima dočekala sa dozom iznenađenja.

[PreWiBa]

Čitajući jedno djelo o medicini tokom rata, naletio sam na informaciju da je u Mostaru, od 110 ljekara Bošnjaka, tek devet bilo u istočnom dijelu tokom rata.
Ostatak je se u maju 1993. zatekao na zapadnoj strani, što i ne iznenađuje jer je tamo bio UKC.

Međutim, nekih 40% tih ljekara je ostalo raditi u hrvatskoj bolnici do kraja rata. Ovo je za mene nekako... iznenađujuća informacija. Brojka dolazi od dr. Nedžada Imamovića.
Za vas u Mostaru... ko su ti ljudi (ne u bukvalnom smislu), šta ih je navelo da ostanu?

Ovo je za mene baš teško etičko pitanje. Sa jedne strane razumijem želju da opstaneš u svom gradu, ne ostaneš bez onoga što si stekao u životu, i na opet pomažeš... sa druge strane, teška bi mi bila pomisao nekom stavljati zavoj ko u tom momentu gađa snajperom, granatama i izgladnuje ljude sa strane druge grada jer se zovu kao ja.

[MMM1977]

Ja sam bio '94 kao prevodilac sa nekom organizacijom, desetak dana bili dole. Dio ekipe je spavao u nekoj kući blizu Starog a mi mlađi sa vojskom negdje iznad magistrale, oni imali struju pa smo gledali SP.

Od svega sa najviše sjećam ogromnih sisa neke Slađane koju sam dole upoznao i ruševina na sve strane, kupanja u prehladnoj Neretvi, gostovanja na Radio Mostar a ispred mene gostovala Hanka. I neke predstave gdje je Lord Chivas nešto trabunjao.

[dr_Evil]

Čitajući jedno djelo o medicini tokom rata, naletio sam na informaciju da je u Mostaru, od 110 ljekara Bošnjaka, tek devet bilo u istočnom dijelu tokom rata.
Ostatak je se u maju 1993. zatekao na zapadnoj strani, što i ne iznenađuje jer je tamo bio UKC.

Međutim, nekih 40% tih ljekara je ostalo raditi u hrvatskoj bolnici do kraja rata. Ovo je za mene nekako... iznenađujuća informacija. Brojka dolazi od dr. Nedžada Imamovića.
Za vas u Mostaru... ko su ti ljudi (ne u bukvalnom smislu), šta ih je navelo da ostanu?

Ovo je za mene baš teško etičko pitanje. Sa jedne strane razumijem želju da opstaneš u svom gradu, ne ostaneš bez onoga što si stekao u životu, i na opet pomažeš... sa druge strane, teška bi mi bila pomisao nekom stavljati zavoj ko u tom momentu gađa snajperom, granatama i izgladnuje ljude sa strane druge grada jer se zovu kao ja.

Iskreno ne znam kako ti to zamisljas, prije svega nisi mogao nigdje ni da si htio, to jest nisi mogao proci na istocnu stranu, cak se i iza rata dok su bili punktovi popisivali kad prelazis i ako se ne vratis u odredjenom roku pokupe ti familiju. Mogucnost prelaska na slobodnu teritoriju je znacila da moras proci logore, ili makar izivljavanje od bojnika. Rad u nekoj instituciji je znacio makar malo sigurnosti za tvoju familiju, cak bi ti mozda stavili na vrata papir gdje stoji "Stan je pod kontrolom HVO-a". S druge strane si imao mogucnost da na neki nacin pomognes svojim sugradjanima, bilo koje nacionalnosti.

Sjecam se da je jedan nas doktor pisao potvrde da ljudi imaju rak pluca i da moraju biti evakuirani, te su potvrde dalje isle na crveni krst ili kako je vec isla ona snjura preko zidova za izlazak iz Mostara. Dobro, dedo od tog doktora je bio narodni heroj - a danas ne spominjemo ni ime dede, a valjda smo i doktora proglasili ustasom.

Iskreno cu ti reci da ljudi i u najgorim trenutcima okupacije nisu htjeli napustiti svoje domove, vecinom iz inata i prkosa, a nekim dijelom jer nisu imali gdje. Znam mnoge koji su imali spremne papire za Skandinaviju, ali jednostavno nismo htjeli.

Onda si iza rata bio ustasa jer si ostao na zapadnoj strani - nepozeljan, a na zapadnoj si bio balija-neka vrsta subhuman kao danas Palestinci u svojoj zemlji.

To ne moze razumiti neko ko se nije nasao u toj situaciji, meni je lako pricati o tome sa banjaluka078 npr.

[dr_Evil]

Ja sam bio '94 kao prevodilac sa nekom organizacijom, desetak dana bili dole. Dio ekipe je spavao u nekoj kući blizu Starog a mi mlađi sa vojskom negdje iznad magistrale, oni imali struju pa smo gledali SP.

Od svega sa najviše sjećam ogromnih sisa neke Slađane koju sam dole upoznao i ruševina na sve strane, kupanja u prehladnoj Neretvi, gostovanja na Radio Mostar a ispred mene gostovala Hanka. I neke predstave gdje je Lord Chivas nešto trabunjao.

A i jeste mlatili para

Sjecam se ono iza rata neimastina, a komsija momcic od dvadesetak radio kao prevodioc, kad dodje jedan dan VW Scirocco zaduzio kakvo je to auto bilo onomad

[PreWiBa]

Čitajući jedno djelo o medicini tokom rata, naletio sam na informaciju da je u Mostaru, od 110 ljekara Bošnjaka, tek devet bilo u istočnom dijelu tokom rata.
Ostatak je se u maju 1993. zatekao na zapadnoj strani, što i ne iznenađuje jer je tamo bio UKC.

Međutim, nekih 40% tih ljekara je ostalo raditi u hrvatskoj bolnici do kraja rata. Ovo je za mene nekako... iznenađujuća informacija. Brojka dolazi od dr. Nedžada Imamovića.
Za vas u Mostaru... ko su ti ljudi (ne u bukvalnom smislu), šta ih je navelo da ostanu?

Ovo je za mene baš teško etičko pitanje. Sa jedne strane razumijem želju da opstaneš u svom gradu, ne ostaneš bez onoga što si stekao u životu, i na opet pomažeš... sa druge strane, teška bi mi bila pomisao nekom stavljati zavoj ko u tom momentu gađa snajperom, granatama i izgladnuje ljude sa strane druge grada jer se zovu kao ja.

Iskreno ne znam kako ti to zamisljas, prije svega nisi mogao nigdje ni da si htio, to jest nisi mogao proci na istocnu stranu, cak se i iza rata dok su bili punktovi popisivali kad prelazis i ako se ne vratis u odredjenom roku pokupe ti familiju. Mogucnost prelaska na slobodnu teritoriju je znacila da moras proci logore, ili makar izivljavanje od bojnika. Rad u nekoj instituciji je znacio makar malo sigurnosti za tvoju familiju, cak bi ti mozda stavili na vrata papir gdje stoji "Stan je pod kontrolom HVO-a". S druge strane si imao mogucnost da na neki nacin pomognes svojim sugradjanima, bilo koje nacionalnosti.

Sjecam se da je jedan nas doktor pisao potvrde da ljudi imaju rak pluca i da moraju biti evakuirani, te su potvrde dalje isle na crveni krst ili kako je vec isla ona snjura preko zidova za izlazak iz Mostara. Dobro, dedo od tog doktora je bio narodni heroj - a danas ne spominjemo ni ime dede, a valjda smo i doktora proglasili ustasom.

Iskreno cu ti reci da ljudi i u najgorim trenutcima okupacije nisu htjeli napustiti svoje domove, vecinom iz inata i prkosa, a nekim dijelom jer nisu imali gdje. Znam mnoge koji su imali spremne papire za Skandinaviju, ali jednostavno nismo htjeli.

Onda si iza rata bio ustasa jer si ostao na zapadnoj strani - nepozeljan, a na zapadnoj si bio balija-neka vrsta subhuman kao danas Palestinci u svojoj zemlji.

To ne moze razumiti neko ko se nije nasao u toj situaciji, meni je lako pricati o tome sa banjaluka078 npr.

Izvinjavam se, mislio sam da sam napisao i da li su bili pod prislilom.

Kako je to uopće funkcionisalo?
Mislim, nekih 80-90% je završilo vani ili na istočnoj strani svakako. Zašto im je bilo u interesu da onda ostane ovih 10-20%?

Sjećam se dobro kada je BBC imao onaj dokumentarac 93. kako svako jutro par familija bude protjerano na istočnu stranu npr.

Ne znam, mislim da ne razumiješ poentu, uopće nije bilo riječi o ljudima općenito sa one strane... ovo je specifičan slučaj jer si direktno ostao i u sistemu.
Npr. jedno je i u Sarajevu istrajavati i ostati na Grbavici, drugo je liječiti, između ostalog, i snajperiste u Blažuju ili na Palama. Naravno da liječiš i druge, ali ostaje ta moralna dilema, mislim da rijetko gdje postoji ta moralna dilema.

Interesantno je jer uopće nikad nisam razmišljao o toj konkretnoj situaciji.

[dr_Evil]

Izvinjavam se, mislio sam da sam napisao i da li su bili pod prislilom.

Kako je to uopće funkcionisalo?
Mislim, nekih 80-90% je završilo vani ili na istočnoj strani svakako. Zašto im je bilo u interesu da onda ostane ovih 10-20%?

Sjećam se dobro kada je BBC imao onaj dokumentarac 93. kako svako jutro par familija bude protjerano na istočnu stranu npr.

Ne znam, mislim da ne razumiješ poentu, uopće nije bilo riječi o ljudima općenito sa one strane... ovo je specifičan slučaj jer si direktno ostao i u sistemu.
Npr. jedno je i u Sarajevu istrajavati i ostati na Grbavici, drugo je liječiti, između ostalog, i snajperiste u Blažuju ili na Palama.

Pa znas kako je funkcionisalo, onih prvih dana su pokupili sve sta se moglo pokupit, kasnije se nekako islo po racijama. Znalo se tacno kada koji kvart se kupi, a informacije su dolazile od nasih sta su bili u HVO-u, ono danas ide taj kvart, kupe sve, ili kupe samo muskarce. Pa su onda nasi sta su bili u HVO-u neko sa puskom, neko u civilnoj zastiti, neko samo kao osoblje, ali uglavnom u uniformi pokupi sve Bosnjake iz zgrade u jedan stan i onda taj stan on cuva. E sad cu ti reci koliko god da to zvucalo cudno, tim ljudima treba dati zlatnog ljiljana. Treba imati daMu do poda pa stati pred 5-6 naoruzanih i nadrogiranih ustasa koji su posli da kradu i siluju.

Bilo je tu u logor, pa iz logora, pa na zivi zid, pa opet kuci, i u krug.

Pa onda ulaze "bojnici", prevrcu, uzimaju sta hoce. Bilo je tu i ljudi, dodje frajer nakon par dana(nakon sto je prevrnuo stan) kaze imam svadbu treba mi harmonika, vracam sigurno. Ono uzmi ne bi da imamo izbora, kad stvarno eto ga za sedmicu vraca harmoniku i jos kesu neceg nosi, dan danas ga sretnemo uvijek se fino upita, ali to su bojnici iz Dracevica, drugi svijet

Koji je bio interes, ne vjerujem da je bio, jednostavno je bio prevelik projekat, sta se nije uspilo onih prvih par mjeseci kasnije je bilo teze kad je usao UNPROFOR u grad, a vjerovatno je balans moci uzrokovao kocnicu, strah od odmazde. Kad je bio 30.06 i oslobodjeno Bijelo polje, onda su oni sta su pobjegli iz istog dosli jako ljuti sto su dobili po guzici - e to je bio zajeban period.

Ja pozdravljam svakog ko je ostao da radi od njih jer znam koliko su znacili za populaciju koja je ostala. Jer sjecam se i kad neki heroji u bijelom nisu htjeli da prime na lijecenje nase ljude. Onda smo imali neki sistem da doktori i sestre koji su ostali su nosili na analize na Bijeli, ali bi krisom pod druga imena upisivali. Zivot pod okupacijom je uvijek nesto za romana. @banjaluka078 jel se slazes

Nula postovanja prema onima sta su otisli u Aluminij da rade kad se otvorio. Bolnica, skola, to je nesto drugo.

[MMM1977]

Ja sam bio '94 kao prevodilac sa nekom organizacijom, desetak dana bili dole. Dio ekipe je spavao u nekoj kući blizu Starog a mi mlađi sa vojskom negdje iznad magistrale, oni imali struju pa smo gledali SP.

Od svega sa najviše sjećam ogromnih sisa neke Slađane koju sam dole upoznao i ruševina na sve strane, kupanja u prehladnoj Neretvi, gostovanja na Radio Mostar a ispred mene gostovala Hanka. I neke predstave gdje je Lord Chivas nešto trabunjao.

A i jeste mlatili para

Sjecam se ono iza rata neimastina, a komsija momcic od dvadesetak radio kao prevodioc, kad dodje jedan dan VW Scirocco zaduzio kakvo je to auto bilo onomad

Ja iz rata izašao kao crkveni miš. Imao mogućnost uzeti šta hoću, nisam ništa, ideali jebiga. A da su se šleperi obrtali jesu, moj kolega odmah iza rata auto kuću otvorio, kontam kako jebo te, znam nije imao ništa isto kao i ja...

[dr_Evil]

Ja sam bio '94 kao prevodilac sa nekom organizacijom, desetak dana bili dole. Dio ekipe je spavao u nekoj kući blizu Starog a mi mlađi sa vojskom negdje iznad magistrale, oni imali struju pa smo gledali SP.

Od svega sa najviše sjećam ogromnih sisa neke Slađane koju sam dole upoznao i ruševina na sve strane, kupanja u prehladnoj Neretvi, gostovanja na Radio Mostar a ispred mene gostovala Hanka. I neke predstave gdje je Lord Chivas nešto trabunjao.

A i jeste mlatili para

Sjecam se ono iza rata neimastina, a komsija momcic od dvadesetak radio kao prevodioc, kad dodje jedan dan VW Scirocco zaduzio kakvo je to auto bilo onomad

Ja iz rata izašao kao crkveni miš. Imao mogućnost uzeti šta hoću, nisam ništa, ideali jebiga. A da su se šleperi obrtali jesu, moj kolega odmah iza rata auto kuću otvorio, kontam kako jebo te, znam nije imao ništa isto kao i ja...

Pa vise sam mislio na to da su prevodioci bili odlicno placeni.

[banjaluka078]

Onda smo imali neki sistem da doktori i sestre koji su ostali su nosili na analize na Bijeli, ali bi krisom pod druga imena upisivali. Zivot pod okupacijom je uvijek nesto za romana. @banjaluka078 jel se slazes

Prelijep je i sunčan dan, pa sjećanja djeluju manje strašna i sumorna. Mogli bi se romani pisati. Samo, očvrsne to ličnost. OK, pokupiš i malo PTSP-a, ali neka bi me falinka svakako zakačila u životu.

I mi smo se ovako dovijali za nalaze, nemaš osiguranje, nemaš da platiš, ali ima kona Hrvatica na Paprikovcu i laborantica "naša" u poliklinici, pa pišu na nekoga. Plus budeš siguran da su nalazi ispravno urađeni.

[iz zadnje klupe]

Ja znam za jednu čudnu situaciju, Prozor grad, većina u gradu Bošnjaci, time i većina doktora, općina većinski hrvatska. Kad je HVO preuzeo Prozor, Bošnjaci istjerani, ali doktori ostali, nikad nisam poslije pitao tog konkretnog čovjeka, po kojem osnovu su svi doktori ostali, što su morali, ucjenjeni porodicama, ili su htjeli, zapravo se slabo sjećam ali čini mi se da ih je HVO proglasio vojnim obveznicima i to im dodjelio ratni raspored, ako napustiš, to se tretira ko dezerterstvo pa se ide u zatvor ili sl.

[anelsol]

@anelsol. Evo jedna zanimljivost

@adapter, ti imas malo vise info uvijek iz tog perioda, da li slucajno znas na koji nacin je uopste uspostavljena komunikacija sa medijima nakon formiranja "odbora" pa su isti dosli?

Nisam znao za ovo dok Ahmet Kurt nije objavio. A vidim da su ljudi koji su mi inače poznati prošli ovu golgotu.

[anelsol]

Čitajući jedno djelo o medicini tokom rata, naletio sam na informaciju da je u Mostaru, od 110 ljekara Bošnjaka, tek devet bilo u istočnom dijelu tokom rata.
Ostatak je se u maju 1993. zatekao na zapadnoj strani, što i ne iznenađuje jer je tamo bio UKC.

Međutim, nekih 40% tih ljekara je ostalo raditi u hrvatskoj bolnici do kraja rata. Ovo je za mene nekako... iznenađujuća informacija. Brojka dolazi od dr. Nedžada Imamovića.
Za vas u Mostaru... ko su ti ljudi (ne u bukvalnom smislu), šta ih je navelo da ostanu?

Ovo je za mene baš teško etičko pitanje. Sa jedne strane razumijem želju da opstaneš u svom gradu, ne ostaneš bez onoga što si stekao u životu, i na opet pomažeš... sa druge strane, teška bi mi bila pomisao nekom stavljati zavoj ko u tom momentu gađa snajperom, granatama i izgladnuje ljude sa strane druge grada jer se zovu kao ja.

Iskreno ne znam kako ti to zamisljas, prije svega nisi mogao nigdje ni da si htio, to jest nisi mogao proci na istocnu stranu, cak se i iza rata dok su bili punktovi popisivali kad prelazis i ako se ne vratis u odredjenom roku pokupe ti familiju. Mogucnost prelaska na slobodnu teritoriju je znacila da moras proci logore, ili makar izivljavanje od bojnika. Rad u nekoj instituciji je znacio makar malo sigurnosti za tvoju familiju, cak bi ti mozda stavili na vrata papir gdje stoji "Stan je pod kontrolom HVO-a". S druge strane si imao mogucnost da na neki nacin pomognes svojim sugradjanima, bilo koje nacionalnosti.

Sjecam se da je jedan nas doktor pisao potvrde da ljudi imaju rak pluca i da moraju biti evakuirani, te su potvrde dalje isle na crveni krst ili kako je vec isla ona snjura preko zidova za izlazak iz Mostara. Dobro, dedo od tog doktora je bio narodni heroj - a danas ne spominjemo ni ime dede, a valjda smo i doktora proglasili ustasom.

Iskreno cu ti reci da ljudi i u najgorim trenutcima okupacije nisu htjeli napustiti svoje domove, vecinom iz inata i prkosa, a nekim dijelom jer nisu imali gdje. Znam mnoge koji su imali spremne papire za Skandinaviju, ali jednostavno nismo htjeli.

Onda si iza rata bio ustasa jer si ostao na zapadnoj strani - nepozeljan, a na zapadnoj si bio balija-neka vrsta subhuman kao danas Palestinci u svojoj zemlji.

To ne moze razumiti neko ko se nije nasao u toj situaciji, meni je lako pricati o tome sa banjaluka078 npr.

Prvih nekoliko dana nakon napada na komandu 4. korpusa u zgradi Vranice se nekako i moglo preći na istočnu stranu.Nekoliko mojih rođaka je uspjelo u tome. Jedan čovjek mi je davno pričao da se nekako provukao kroz kanalizaciju, negdje iz pravca Podhuma koliko se sjećam. Drugi slučaj za koji znam je da je čovjek prešao preko Huma na Rodoč pa preplivao Neretvu. Nakon toga su formirane linije i teško da je iko mogao preći.

Ko je ostao na zapadnoj strani je dobre dvije - tri godine živio u konstantnom strahu kad će ti neka budala doći na vrata. Po meni gore je to nego da te granatiraju i gađaju snajperom.

Ti ljudi su kasnije nažalost bili stigmatizirani bez ikakvog osnova. U to naravno ne računam one koji su ostali u HVO-u pa su često bili i gori od Hrvata u maltretiranju civila, a nije ih bilo malo. Sreo sam kasnije kroz posao nekoliko takvih. Obična govna od ljudi.

[dr_Evil]

Čitajući jedno djelo o medicini tokom rata, naletio sam na informaciju da je u Mostaru, od 110 ljekara Bošnjaka, tek devet bilo u istočnom dijelu tokom rata.
Ostatak je se u maju 1993. zatekao na zapadnoj strani, što i ne iznenađuje jer je tamo bio UKC.

Međutim, nekih 40% tih ljekara je ostalo raditi u hrvatskoj bolnici do kraja rata. Ovo je za mene nekako... iznenađujuća informacija. Brojka dolazi od dr. Nedžada Imamovića.
Za vas u Mostaru... ko su ti ljudi (ne u bukvalnom smislu), šta ih je navelo da ostanu?

Ovo je za mene baš teško etičko pitanje. Sa jedne strane razumijem želju da opstaneš u svom gradu, ne ostaneš bez onoga što si stekao u životu, i na opet pomažeš... sa druge strane, teška bi mi bila pomisao nekom stavljati zavoj ko u tom momentu gađa snajperom, granatama i izgladnuje ljude sa strane druge grada jer se zovu kao ja.

Iskreno ne znam kako ti to zamisljas, prije svega nisi mogao nigdje ni da si htio, to jest nisi mogao proci na istocnu stranu, cak se i iza rata dok su bili punktovi popisivali kad prelazis i ako se ne vratis u odredjenom roku pokupe ti familiju. Mogucnost prelaska na slobodnu teritoriju je znacila da moras proci logore, ili makar izivljavanje od bojnika. Rad u nekoj instituciji je znacio makar malo sigurnosti za tvoju familiju, cak bi ti mozda stavili na vrata papir gdje stoji "Stan je pod kontrolom HVO-a". S druge strane si imao mogucnost da na neki nacin pomognes svojim sugradjanima, bilo koje nacionalnosti.

Sjecam se da je jedan nas doktor pisao potvrde da ljudi imaju rak pluca i da moraju biti evakuirani, te su potvrde dalje isle na crveni krst ili kako je vec isla ona snjura preko zidova za izlazak iz Mostara. Dobro, dedo od tog doktora je bio narodni heroj - a danas ne spominjemo ni ime dede, a valjda smo i doktora proglasili ustasom.

Iskreno cu ti reci da ljudi i u najgorim trenutcima okupacije nisu htjeli napustiti svoje domove, vecinom iz inata i prkosa, a nekim dijelom jer nisu imali gdje. Znam mnoge koji su imali spremne papire za Skandinaviju, ali jednostavno nismo htjeli.

Onda si iza rata bio ustasa jer si ostao na zapadnoj strani - nepozeljan, a na zapadnoj si bio balija-neka vrsta subhuman kao danas Palestinci u svojoj zemlji.

To ne moze razumiti neko ko se nije nasao u toj situaciji, meni je lako pricati o tome sa banjaluka078 npr.

Prvih nekoliko dana nakon napada na komandu 4. korpusa u zgradi Vranice se nekako i moglo preći na istočnu stranu.Nekoliko mojih rođaka je uspjelo u tome. Jedan čovjek mi je davno pričao da se nekako provukao kroz kanalizaciju, negdje iz pravca Podhuma koliko se sjećam. Drugi slučaj za koji znam je da je čovjek prešao preko Huma na Rodoč pa preplivao Neretvu. Nakon toga su formirane linije i teško da je iko mogao preći.

Ko je ostao na zapadnoj strani je dobre dvije - tri godine živio u konstantnom strahu kad će ti neka budala doći na vrata. Po meni gore je to nego da te granatiraju i gađaju snajperom.

Ti ljudi su kasnije nažalost bili stigmatizirani bez ikakvog osnova. U to naravno ne računam one koji su ostali u HVO-u pa su često bili i gori od Hrvata u maltretiranju civila, a nije ih bilo malo. Sreo sam kasnije kroz posao nekoliko takvih. Obična govna od ljudi.

Moram se sloziti. Potpuno izgubljeni ljudi, neki blijedi pogled, bez identiteta. Dobro, nisu svi ali znam ih dosta takvih kao sto si opisao. Kad citas one presude zlostavljanje, silovanje, redovno iskacu imena takvih. Ne znam jel sto su ih pustili niz vodu dok ove svoje prikrivaju, ili jednostavno sto su pokusavali biti veci HOS-ovci od Zivka Budimira.

[PreWiBa]

Iskreno ne znam kako ti to zamisljas, prije svega nisi mogao nigdje ni da si htio, to jest nisi mogao proci na istocnu stranu, cak se i iza rata dok su bili punktovi popisivali kad prelazis i ako se ne vratis u odredjenom roku pokupe ti familiju. Mogucnost prelaska na slobodnu teritoriju je znacila da moras proci logore, ili makar izivljavanje od bojnika. Rad u nekoj instituciji je znacio makar malo sigurnosti za tvoju familiju, cak bi ti mozda stavili na vrata papir gdje stoji "Stan je pod kontrolom HVO-a". S druge strane si imao mogucnost da na neki nacin pomognes svojim sugradjanima, bilo koje nacionalnosti.

Sjecam se da je jedan nas doktor pisao potvrde da ljudi imaju rak pluca i da moraju biti evakuirani, te su potvrde dalje isle na crveni krst ili kako je vec isla ona snjura preko zidova za izlazak iz Mostara. Dobro, dedo od tog doktora je bio narodni heroj - a danas ne spominjemo ni ime dede, a valjda smo i doktora proglasili ustasom.

Iskreno cu ti reci da ljudi i u najgorim trenutcima okupacije nisu htjeli napustiti svoje domove, vecinom iz inata i prkosa, a nekim dijelom jer nisu imali gdje. Znam mnoge koji su imali spremne papire za Skandinaviju, ali jednostavno nismo htjeli.

Onda si iza rata bio ustasa jer si ostao na zapadnoj strani - nepozeljan, a na zapadnoj si bio balija-neka vrsta subhuman kao danas Palestinci u svojoj zemlji.

To ne moze razumiti neko ko se nije nasao u toj situaciji, meni je lako pricati o tome sa banjaluka078 npr.

Prvih nekoliko dana nakon napada na komandu 4. korpusa u zgradi Vranice se nekako i moglo preći na istočnu stranu.Nekoliko mojih rođaka je uspjelo u tome. Jedan čovjek mi je davno pričao da se nekako provukao kroz kanalizaciju, negdje iz pravca Podhuma koliko se sjećam. Drugi slučaj za koji znam je da je čovjek prešao preko Huma na Rodoč pa preplivao Neretvu. Nakon toga su formirane linije i teško da je iko mogao preći.

Ko je ostao na zapadnoj strani je dobre dvije - tri godine živio u konstantnom strahu kad će ti neka budala doći na vrata. Po meni gore je to nego da te granatiraju i gađaju snajperom.

Ti ljudi su kasnije nažalost bili stigmatizirani bez ikakvog osnova. U to naravno ne računam one koji su ostali u HVO-u pa su često bili i gori od Hrvata u maltretiranju civila, a nije ih bilo malo. Sreo sam kasnije kroz posao nekoliko takvih. Obična govna od ljudi.

Moram se sloziti. Potpuno izgubljeni ljudi, neki blijedi pogled, bez identiteta. Dobro, nisu svi ali znam ih dosta takvih kao sto si opisao. Kad citas one presude zlostavljanje, silovanje, redovno iskacu imena takvih. Ne znam jel sto su ih pustili niz vodu dok ove svoje prikrivaju, ili jednostavno sto su pokusavali biti veci HOS-ovci od Zivka Budimira.

Ili ako ostanu u svemu tome. Doduše, ne znaš ni možda koliko ljudi baš zbog stigmatizacije onda baš odluče da su svakako ni tamo ni vamo.

Ja na primjer nisam znao da se Sanda Krgo nije uvijek zvala Sanda.

[iz zadnje klupe]

Evo što ću reći su mi rekle ćetiri osobe iz Mostara, koje nisu ničim vezane, dakle ako četiri Bošnjaka/Bošnjakinje koji nisu ni rodbinski niti prijateljski ničim povezane, mi to rekle, a da ih to nisam pitao, vjerovatno ima nešto u tome

Priča glasi da su, zvaću ih mostarski muslumani, su po pitanju neke asimilacije ili anacionalnosti, od svih moslimana u BIH, otišli nadalje, da imena, Dragan, Saša, itd, su se sasvim normalno davala djeci čak je i onaj poznati hrvatski publicista iz Mostara, umro je prije par godina, bio je često u novinama , slovio kao najpoznatije ime u svijetu publicizma i književnosti iz Mostara, rekao da sui mostarski muslmiani imali kompleks inferiorsnosti u odnosu na komšije Srbe i Hrvate

Kod mene bila žena čija su oba sina provela rat u Mostaru u ABIH, jedan imena Zdravko ,drugi Saša, kaže da nije bilo rata, muslimana bi sami nestali i utopili se u Srbe i Hrvate.

Šta forumaš Evil i drugi Mostarci kaže o tome?

[dr_Evil]

Evo što ću reći su mi rekle ćetiri osobe iz Mostara, koje nisu ničim vezane, dakle ako četiri Bošnjaka/Bošnjakinje koji nisu ni rodbinski niti prijateljski ničim povezane, mi to rekle, a da ih to nisam pitao, vjerovatno ima nešto u tome

Priča glasi da su, zvaću ih mostarski muslumani, su po pitanju neke asimilacije ili anacionalnosti, od svih moslimana u BIH, otišli nadalje, da imena, Dragan, Saša, itd, su se sasvim normalno davala djeci čak je i onaj poznati hrvatski publicista iz Mostara, umro je prije par godina, bio je često u novinama , slovio kao najpoznatije ime u svijetu publicizma i književnosti iz Mostara, rekao da sui mostarski muslmiani imali kompleks inferiorsnosti u odnosu na komšije Srbe i Hrvate

Kod mene bila žena čija su oba sina provela rat u Mostaru u ABIH, jedan imena Zdravko ,drugi Saša, kaže da nije bilo rata, muslimana bi sami nestali i utopili se u Srbe i Hrvate.

Šta forumaš Evil i drugi Mostarci kaže o tome?

Najpoznatiji novinar iz Mostara pored naseg kolege forumasa bi bio velikan pisane rijeci Predrag Matvejevic, ali vjerovatno ne mislis na njega. Prevelik je on bio za nas balkan.

Rekao bih da je integracija, bas kao i u svim drugim gradovima BiH bila obostrana. Znas ono kad Goran Bregovic kaze da su oni za ramazan nosili sendivce i jeli za vrijeme iftara da se uklope. Ma sta ja znam, to ja mogu samo po pricama, kao dijete ne razmisljas mnogo o tome, mogu vidjeti samo ucinak svega toga. Realno bilo je kul biti jugoslaven, ateista, komunist, to je ono sta ja kazem da je Mostar grad sa veliko G bio, mozda jos uvijek do neke mjere jeste, FGR na desetu. Ne znam ko je jos imao, mozda Split takav procent mjesanih brakova na svim stranama, pa valjda je zbog toga i stradao kako jeste, i raselio se u tolikoj mjeri. Cuo sam mnogo puta da generacija 50ih i 60ih kaze da je Slobo samo pricekao jos malo da bi sami se potpuno asimilirali, eh sad nikad ih ne upitah u sto, svi u Jugoslavene(na razini Mostara) ili u sta, tesko je reci. Ne znam, kod mene u familiji su svi imali imena jako istocnjackog prizvuka, mjesani brakovi su bili jedan veliki tabu, istovremeno je Tito bio svetinja. Hajd ga znadi

[Blagajac]

Pogledajte popis iz 1991 koliko se sjecam da se 12% ili 13 % izjasnilo Jugosloveni dobar dio njih su bili Muslimani danas Bosnjaci koji nisu bili iz mijesanih brakova.

[dr_Evil]

Pogledajte popis iz 1991 koliko se sjecam da se 12% ili 13 % izjasnilo Jugosloveni dobar dio njih su bili Muslimani danas Bosnjaci koji nisu bili iz mijesanih brakova.

Susjed ne mislim da popis stanovnistva iz 1991-e nam moze dati realnu sliku. To je vec vrijeme vecih etnickih podjela u drustvu. Dodao bih da Hercegovci za razliku od Bosanaca imaju u sebi usadjenu ljubav prema historiji i story tellingu(valjda taj izraz koriste historicari u zadnje vrijeme za svoje kolege koji su u stanju da napisu strucnu literaturu skoro kao roman) pa je shvatanje politike i onoga sta dolazi bilo mnogo bolje nego u nekim dijelovima, a pogotovo etnicki cistim dijelovima Bosne. Volila se Juga, i smatrala se domovinom, nema tu sta lose. Ali nije bilo tesko prihvatiti novu realnost, osim starim ljudima koji su bili u partizanima.

[iz zadnje klupe]

Da to je bio Predrag Matvejevic, on je jedno dvije-tri godine prije smrti rekao da su se mostarski muslimani osjećali inferiorno u odnosu na Srbe i Hrvate, mislim da čovjek nije imao nikakve lnacionalističke namjere, već samo iznio svoje zapažanje...

[dr_Evil]

Da ovdje stavim kanal naseg Salema.

https://www.youtube.com/@SalemBajramovic

[mostarac1905]

Čitajući jedno djelo o medicini tokom rata, naletio sam na informaciju da je u Mostaru, od 110 ljekara Bošnjaka, tek devet bilo u istočnom dijelu tokom rata.
Ostatak je se u maju 1993. zatekao na zapadnoj strani, što i ne iznenađuje jer je tamo bio UKC.

Međutim, nekih 40% tih ljekara je ostalo raditi u hrvatskoj bolnici do kraja rata. Ovo je za mene nekako... iznenađujuća informacija. Brojka dolazi od dr. Nedžada Imamovića.
Za vas u Mostaru... ko su ti ljudi (ne u bukvalnom smislu), šta ih je navelo da ostanu?

Ovo je za mene baš teško etičko pitanje. Sa jedne strane razumijem želju da opstaneš u svom gradu, ne ostaneš bez onoga što si stekao u životu, i na opet pomažeš... sa druge strane, teška bi mi bila pomisao nekom stavljati zavoj ko u tom momentu gađa snajperom, granatama i izgladnuje ljude sa strane druge grada jer se zovu kao ja.

za lijecnike ne znam, vjerojatno kako se gdje tko zadesio, doktor je doktor i uvijek su cijenjeni od svih ljudi, nekako su iznad vjera i nacija a i oni sami su u velikoj mjeri ateisti, neopredjeljeni itd.
drugo, pisao sam vec ovdje, masa bosnjaka ostala je u zapadnom dijelu grada, 'sustavno protjerivanje' nije islo kako se prica.. poslije sjevernog logora jeste krenulo (jer ne znaš više tko je na čijoj strani) ali ne u razmjerima kako se ovdje predstavlja i da je trajalo cijeli rat. Isto sam pisao, u mojoj zgradi bosnjake nitko nije istjerivao iz stanova i sl. Mozda nisu bili atraktivni. Kao ratno dijete, u skoli u sred zapadnog dijela grada u sred rata bilo je 15-20% bosnjacke djece. i dr.evil je jedan od njih ako se sjecam. u mojoj generaciji nikad nisu imali problema, jednako smo zivjeli. za neke sad znam da su im starci bili u hvo, za neke druge znam da nisu ali ni oni problema nisu imali. jesu li se oni osjecali sigurno ili nisu, to ne znam, i danas smo prijatelji i to mi nije palo napamet pitat. ispalo bi da su drukciji od mene, a realno nisu.
Poz.

[dr_Evil]

Čitajući jedno djelo o medicini tokom rata, naletio sam na informaciju da je u Mostaru, od 110 ljekara Bošnjaka, tek devet bilo u istočnom dijelu tokom rata.
Ostatak je se u maju 1993. zatekao na zapadnoj strani, što i ne iznenađuje jer je tamo bio UKC.

Međutim, nekih 40% tih ljekara je ostalo raditi u hrvatskoj bolnici do kraja rata. Ovo je za mene nekako... iznenađujuća informacija. Brojka dolazi od dr. Nedžada Imamovića.
Za vas u Mostaru... ko su ti ljudi (ne u bukvalnom smislu), šta ih je navelo da ostanu?

Ovo je za mene baš teško etičko pitanje. Sa jedne strane razumijem želju da opstaneš u svom gradu, ne ostaneš bez onoga što si stekao u životu, i na opet pomažeš... sa druge strane, teška bi mi bila pomisao nekom stavljati zavoj ko u tom momentu gađa snajperom, granatama i izgladnuje ljude sa strane druge grada jer se zovu kao ja.

za lijecnike ne znam, vjerojatno kako se gdje tko zadesio, doktor je doktor i uvijek su cijenjeni od svih ljudi, nekako su iznad vjera i nacija a i oni sami su u velikoj mjeri ateisti, neopredjeljeni itd.
drugo, pisao sam vec ovdje, masa bosnjaka ostala je u zapadnom dijelu grada, 'sustavno protjerivanje' nije islo kako se prica.. poslije sjevernog logora jeste krenulo (jer ne znaš više tko je na čijoj strani) ali ne u razmjerima kako se ovdje predstavlja i da je trajalo cijeli rat. Isto sam pisao, u mojoj zgradi bosnjake nitko nije istjerivao iz stanova i sl. Mozda nisu bili atraktivni. Kao ratno dijete, u skoli u sred zapadnog dijela grada u sred rata bilo je 15-20% bosnjacke djece. i dr.evil je jedan od njih ako se sjecam. u mojoj generaciji nikad nisu imali problema, jednako smo zivjeli. za neke sad znam da su im starci bili u hvo, za neke druge znam da nisu ali ni oni problema nisu imali.
Poz.

Ovisno o kojim godistima pricamo kolega Ultras.

Sustavno protjerivanje jeste islo kako se prica, logori, zivi zid, zabrana ulaska u podrume tokom uzbuna. U skoli jeste bilo problema, mnogi su morali se prebaciti u skole na istocnu obalu cim se moglo, a nismo bili nikad jednaki, najvise ekonomski-jer mi nismo imali pristup poslovima ni istocno ni zapadno. Kakvog crnog sjevernog logora, ja sam 09.05 stajao ispred puske i bio van svog stana, opet u stanu, pa opet vani, duga je to prica, uglavnom opstali smo, a prica je zapravo zanimljiva, rado je pricam uz dvije-tri ljute. Naravno ja sam to zasigurno drugacije dozivio nego odrasli.

S druge strane cu potvrditi da sam ja kad je prosao rat isao bez problema u skolu, igrao kosarke iza crkve, trenirao po klubovima, izlazio na Staro, bez ikakvih problema, ali ja sam ipak bio malo vidjeniji ulicar nasih kvartova(nadam se). Moja bliza rodbina nije bila te srece. Ja i danas se jedino prirodno osjecam na potezu od 5 osnovne do Strelcevine.