sapati srca wrote:
Ne znam
Ponekad je to umjerena posesivnost na komicno-ozbiljan nacin da se pokaze da ti je uvijek stalo do partnera...Nekad je to ozbiljan razgovor u kome jedno drugom kazuju sta im smeta i cini ih ljubomornim...Ponekad se naprosto ispipava granica partnera na nacin da se vidi da li mu je istinski stalo...
Ne znam, zaista je svaki put razlicita ta granica u ovisnosti od partnerovih stavova, nacina zivljena, i svega onog sto ga je oblikovalo..Sve dok ona godi, a ne gusi i ne sputava ljubav i partnera pozeljna je i dio je ljubavi...
Ponekad je dobra, ali najcesce je losa i uzima svoj danak krnjeci ljubav

umjerenost je vrlina

posesivnost i ljubomora koje ogranicavaju i pokusavaju da kontrolisu su tegoba i teret
samo za mene je veliki korak izmedju nelagode pri pomisli na osobu do koje ti je stalo s nekim drugim i opsesivnog razmisljanja i straha od prevare
kada nekog volimo, kada smo zaljubljeni, sasvim je normalno da zelimo da nam ta osoba uzvraca osjecanja...da i ona izabere nas, odvoji nas od mase, na isti nacin kao sto smo mi odvojili nju

mozda je do mene, i mozda nisam u pravu, ali ne vidim da je moguce iskreno voliti nekog a da ti je istovremeno svejedno da li ce ta osoba biti s nekim drugim (bilo emotivno ili fizicki)....jer u ljubavi nema svejedno - ravnodusnost ne postoji, barem ne ruku pod ruku s ljubavi
zato smatram da su normalni trzaji i treptaji u momentima kada druge osobe pokazuju intenzivno interesovanje za osobu koju volimo, a posebno ako se radi o flertovanju

intenzitet moje reakcije u takvim situacijama ce biti u skladu sa tim kako on reaguje na te osobe...

ipak puno cesce od toga u meni ljubomoru budi kada osoba do koje mi je stalo, mozda i nesvjesno, poklanja paznju koju ja zelim za sebe, nekom drugom

ili jos gore, ne daj Boze, dijeli neke momente ili aktivnosti (ne, ne mislim ni na sta bezobrazno, moze se raditi o necem toliko bezazlenom kao o partiji tavle

) koje ja smatram posebnim za nas dvoje...to mi bude ko shakom u stomak

ali taj osjecaj brzo prodje...i ne izjeda...samo podsjeti na to koliko ti je u stvari stalo do te osobe....i ne mislim da bi mi bilo svejedno da je njemu sasvim svejedno da se meni neko nabacuje
licno nisam nikad bila pobornik drama, scena i dramaticnih nastupa, u stilu ovog sto pici opisa....naravno svakom svoje, sto ljudi, sto cudi, ne odgovaraju nam svima iste stvari, ne uzbudjuju nas sve iste stvari....vristati, samarati, rezati gume, za mene nema nimalo dostojanstva u takvim nastupima, i apsolutno ne vidim cilj i svrhu isti, tj sta se tacno njima pokusava postici, tako da ne vidim sebe da pribjegavam istim...barem za ove 3 decenije nisam nikad

ko zna sta ce biti po stare dane

ko voli nek izvoli, ja bih od takve veze lagano odsetala....a da mog momka bivsa poljubi predamnom, a on ne odreaguje na to, pa to mi bio dovoljan znak o nivou njegovog postovanja prema meni...prema tome zasto dalje da se ponizavam poklanjajuci mu paznju koju ne zasluzuje

sama ne volim provocirati ljubomorne scene....po meni ako nekog volimo i ako zaista zelimo to da pokazemo, onda je do mene da osobama koje pokazuju interes za mene stavim do znanje da od tog nema nista

flertovanja i nabacivanja sasjecam u korijenu....naravno osim ako se ne radi o jednom simpaticnog dedi postaru ili nekom 15godisnjem klincu kojem je taj lagani flert podsticaj za ego

to su ipak bezazlene stvari...flert sa osobama koje to mogu protumaciti kao interes s moje strane je vec igranje s vatrom....to vec prepustam drugima
inace do sada sam samo jednom imala nedolican ispad...

reagovah impulsivno i veoma veoma djetinjasto...nisam se samoj sebi svidjela u tom trenutku...takvo nesto ne namjeravam ponoviti
