Zanima me ako ste se razveli te ponovo ušli u ozbiljnu vezu i brak, kako ste se snašli u tome? Da li sadašnjeg partnera/partnericu uspoređujete sa bivšim?
Ja sam razvedena već 7-8 godina, djeca porasla, situirani, vani zivimo... Medjutim, nikako da se upustim u neku ozbiljnu vezu, a osjetim da mi to treba. Čim neko poznanstvo ili veza poprime ramove neke ozbiljne priče, mene uhvati panika i bježim. Hiljadu mahana mu nađem, a ja imam bar 1001 ličnu.
Hoću da kažem da mi se čini da je ovo sve posljedica jako mučnog braka, te samim time gubitak vjere u ljubav, vjernost, kompromis itd.
Kako se otrgnuti iz toga?
Nemojte mi samo reći da trebam ići psihologu. To striktno odbijam


