Za skoro sve nesporazume u vezi vlasništva su krivi oni koji umiru bez napisanog testamenta i ostavljaju žive ljude sa zakonskim problemima.
Anyway, ja pišem iz Kanade, ali vjerovatno je sve slično i u BiH. Ovo je za slučajeve kad nema testamenta. A i kad ima, mogu biti problemi, ali hajde.
Kad se kupuje kuća ili bilo koja druga imovina, postoje različite vrste vlasništva. Ja ću pisati "kuća" jer mi je tako najlakše.
1. Mladi bračni par se odluči da kupi kuću. Muž se registruje kao jedini vlasnik. Nakon 100 godina braka, muž rikavela. Vlasništvo kuće prelazi u ruke svih njegovih nasljednika, i supruga će dijeliti vlasništvo sa djecom. Zakon propisuje kako se imovina dijeli
2. Muž i žena zajednički kupe kuću. Oboje su ravnopravni vlasnici. U slučaju smrti jednog supružnika, drugi automatski nastavlja imati vlasništvo nad kućom. Ovo se zove "joint tenancy".
3. Muž i žena zajednički kupe kuću. Odluče da, recimo, on ima 60%, a ona 40% vlasništva. Ovo se zove "tenancy in common". On rikne. Ona zadržava svojih 40%, a njegovih 60% procenata ide ostalim zakonskim nasljednicima. U ovakvom (ili sličnom) scenariju se nađu oni koji "ratuju sa preminulim stričevima" koji nisu ostavili testament.
Ponekad i roditelji ulaze u ovakve aranžmane sa svojim djecom, da bi im pomogli kupiti prvu kuću. Zbog poreskih olakšica i drugih stvari, ponekad, recimo, dijete ima 99% vlasništva nad kućom, a roditelj 1%.
I, treba napomenuti, niko ne može posjedovati jednu šestinu kuće. Pravilnije je reći da šest ljudi posjeduje 100% kuće. I ako bilo ko od njih želi da proda čitavu kuću da bi ostvario finansijsku korist (or whatever) sud će mu to, uglavnom, dozvoliti. Ima izuzetaka, ali su veoma rijetki. Nema veze što su u manjini. Tek kada je kuća prodana, oni imaju pravo na šestinu novca od prodaje. Prije suda, ljudi bi trebali sjesti i pokušati da otkupe njegov dio vlasništva. To je uvijek bolja solucija za sve umiješane.
I na kraju, molba svim roditeljima da ne ostavljaju svoju djecu u ovakvim budalaštinama. A i djeca bi mogli sve to riješiti i prije smrti roditelja. Ja sam se imovine svojih roditelja već odrekao u korist sestre. Ona je smotana, treba joj neka zaleđina. Koštalo ju je tačno jedan ručak.
