sehohari wrote: ↑05/04/2024 05:13
Ono što mene čudi u cijeloj priči jeste da mi cijelo vrijeme pričamo o Jugoslaviji kao državu koju su Srbi smatrali Velikom Srbijom lite (ovdje mislim na SFRJ), dok je istu vodio etnički Hrvat.
Šta je Tito uopšte bio? Ako je Jugoslavija bila "mala Srboslavija", zar to ne bi značilo da je i Tito velikosrbin?
hajde nemoj da budeš naivan i da misliš da je Tito toliko suvereno vladao da nikome nije smetao. pa itekako je on postao teret partijskim birokratama, pogotovo onim koji su bili nacionalno prefarbani. čisto da znaš koliko je to složeno bilo, uzmi u obzir da je Ranković pao u nemilost, i pogledaj snimak sa njegove sahrane. malo će ti se više reći tu.
Druga enigma bi mi bila to kako su Srbi mogli prihvatiti toliku degradaciju naspram prve Jugoslavije. Da, ostali su dominantni, ali je ipak stvorena država sada ravnopravnih naroda, a ne srpske monarhije. Pogotovo kada uzmemo kasnije dodavanje konfederalnih elemenata Jugi ustavom 74. ili faktičko proglašenje AP Vojvodina i Kosovo republikama.
zato što jeste postojala razlika između srba komunista i srba rojalista. ali pogodi šta je zajedničko

. i to stvaranje ravnopravne države i nije također išlo tako glatko. Đilas i Moše nisu bili za to da BiH bude ravnopravna republika. da ne govorim o šestoj baklji kao reprezentu svih naroda. no, evo u svjetlu ove Šapićeve stupidarije, ovo Ukovo nuđenje Sarajeva kao konačnog Titovog prebivališta uopšte nije glupo - Bosna i Hercegovina je podnijela najveći teret rata sa svojim narodima. NOP je tu izrastao u respektabilnu silu, nije u Srbiji, pogotovo ne u Hrvatskoj. i u miksu svih naroda, bilo je zajebano pravati socijalističku veliku Srbiju, kada im je krajnji domet bio užička republika. sremski front se desio tek kada je bilo jasno da njemačka neće pobijediti i kada je Beograd oslobođen. neko bi rekao ziheraški su neki čekali da vide ko će pobijediti pa počeli navijati
a neko je od susjeda cinično primjetio, i nije daleko od toga, da je NOB bio građanski rat u NDH.
odakle kredit Srbiji da onda gradi socijalističku srbiju preko kozare, kulen-vakufa, prebilovaca, foče, sutjeske, drvara, neretve, igmana... nebitno ko je stradavao, već je bitno ko se tu sve borio.
a što se tiče '74, to je na kraju presjekao upravo Tito, svojim autoritetom. nemoj misliti da već tada nije počelo nešto što će kulminirati devedesetih.
Ovako, gledajući retroperspektivno, možda i jeste najveći problem što je Tito pokušavao stvarno stvoriti drugačiju državu, a slabo pazio na simboliku. SFRJ je najveći kredit bila prva Jugoslavija, a superficijalno je slabo šta urađeno da se to promijeni. Lom naspram Kraljevine je trebao možda biti veći.
Zastava, ime, a možda najvažnije - glavni grad - su trebali biti promijenjeni. Ovako, zli jezici su uvijek mogli reći da su komunisti samo stavili petokraku na Karađorđevićev projekat.
i pored svega, Srbi su bili najbrojniji narod i bili najbrojniji u NOP. ali uvijek je ostala dominantna nacionalna linija. Đilas, Ranković su ljudi koji su dijelili drugačiju viziju, pa su završili svoje karijere preuranjeno. i Moša je tu, ali on je poginuo pa nije bilo prilike. nemoj misliti da su ljudi u SFRJ zaboravljali ko su i šta su. nemoj misliti da se npr. jasenovački cvijet izgradio bez gunđanja. nešto tako strašno, provjereno i dokazano i opet...
ne zaboravi i da je Milošević bio komunjara i srpski socijalista. on nikada nije bio četnik. samo je iskoristio četništvo. štaviše, i onaj zlotvor Mladić je prezirao četništvo.
to što su imali drugačije vizije društvenog uređenja, ne znači da su htjeli umanjiti značaj srbije, ili stvarno gurati priču o bratstvu i jedinstvu. Džema, Mikulić i Pozderac su bosanske patriote koji bi prvo postreljali ove sjecikese koje se vabe bosanskim patriotama.