Uh, koliko sam samo puta bila izmedju dvije vatre.
Npr kad imas opciju
1. Pravdati se nekome (a ne vidis razloga)
2. Pustiti ljude da misle sta hoce
Eh, ja mrzim pravdanje.
Jednom je jedan momak (zenicanin
Najzanimljivije u svemu tome je bilo sto je dosta raje iz tog kruga palo na njegovu pricu (mada je bio novi kolacic, a ja sam bila malo "stariji" kolacic
"vidim njemu vjerujete, pa izvolite i vjerujte da je tako bilo".
Vecina je njemu vjerovala, ali desi se pa par mjeseci poslije oni saznaju ustvari ko je on i dolaze i meni se izvinjavaju.
Eh, i sada kad sretnem pojedine iz tog kruga ja im to nabacim sa punim smjeskom na licu.
Pojedini su mi govorili: zasto nam nisi nista htjela reci?
Moj odgovor je bio: zasto se zamarati kad ste vi vec odlucili kome i u sta da vjerujete.
