HI FI - BiH Audiofil

Rasprave na razne teme... Ako ne znate gdje poslati poruku, pošaljite je ovdje.

Moderators: Benq, O'zone

Post Reply
User avatar
lab3352
Posts: 1363
Joined: 23/08/2007 14:25

#226 Re: HI FI - BiH Audiofil

Post by lab3352 »

Opera Mezza
Napisao: Milan Rupić
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Zvučničke kutije
Preuzeto s http://www.audiofil.net

Odličan sklad
Vjerovali ili ne, ma koliko talijanska zvučnička produkcija Opera bila poznata u svijetu i već dulje vrijeme nazočna i na našem tržištu, o njezinim proizvodima na ovima stranicama vrlo je malo pisano. Zadnji test njihovih zvučničkih kutija (model Platea), i jedini koji se do sada pojavio na ovom mjestu, objavljen je sredinom 2004. godine. U međuvremenu, 2006. godine objavljena je reportaža o posjetu tvornici i to je sve što je o Operi i njezinim zvučničkim kutijama pisano na stranicama audiofil.neta. Premalo, u svakom slučaju

Na istim temeljima
Oni koje to zanima, povijest tvrtke i njezina glavne ljude mogu upoznati iz spomenute reportaže. A mi ćemo se na početku osvrnuti na Operain tekući proizvodni program. Trvtka trenutno proizvodi tri serije zvučničkih kutija - Linea Classica s pet modela, među kojime su i malolitražne Mezza, predmet ovog testa, potom Callas sa šest modela i na kraju Lirica s tri vrhunska, velika samostojeća modela.
Linea Classica je, dakle, serija ulaznih modela. To je, međutim, malo po čemu vidljivo na samim kutijama. One su posebno dizajnirane i izrađene od kvalitetnih materijala i u njih su ugrađene odlične zvučničke jedinice renomiranih proizvođača. U svim kutijama su iste zvučničke jedinice, razlika je samo u broju jedinica i njihovom razmještaju na prednjoj ploči.
Bas/srednjotonska jedinica promjera 125 mm konstruirana je u Operi, a razvijena i izrađena u glasovitoj norveškoj tvrtki za proizvodnju zvučničkih jedinica, Seasu. Zavojnica njezinog pogonskog sustava je namotana na aluminijski kalem čime se postiže brža i bolja disipacija topline i bolje hlađenje. U središnjem dijelu prozirne polopropilenske konusne membrane, promjera samo 90 mm, ovješene na gumeni ovjes, je ABS fazni dodatak koji unosi puno manje izobličenja i stvara znatno manje problema od klasičnog kupolastog poklopca koji štiti pogonski sustav od prpdora prašine. U Seasu je proizvedena i visokotonska jedinica. Njezina membrana je platnena, kupolasta, promjera 25 mm. Jedinica je smještena u svoju komoru kako bi se spriječio upliv bas/srednjotonskih frekvencija na nju. Skretnica je drugog reda za bas (12 dB/okt) i trećeg reda za visokotonac (18 dB/okt). Rez joj je na 2.8 kHz i u tvrtki tvrde da tako ustrojena jamči niska izobličenja i optimalnu dinamiku.

Najmanje i najjeftinije
I to su dvije jedinice koje su ugrađene Mezzae, najmanje zvučničke kutije u Linea Classica. Mezza kutije su i najjeftinije u cjelokupnom programu Operae. Kabineti zapremine 8 l izrađeni su od iverice srednje gustoće, zaobljenih su stranica obučenih u pravi furnir i, u poznatoj talijanskoj tradiciji obrade drveta i izrada glazbenih instrumenata, završno dotjerani kvalitetnim lakom.
Oblik kabineta, čije su stranice zakošene prema natrag, značajno pridonosi njegovoj čvrstoći kao i sprječavanju nastanka stojnih valova u njegovoj unutrašnjosti. Prednja ploča, kao i gornja i donja ploča Mezza kutija su obučene u pravu kožu, što je rijetkost i zaprava iznimka kod zvučničkih kutija takve cijene. Posebnu pozornost pri proizvodnji zvučničkih kutija Linea Classica serije u Operi su posvetili impedancijskoj krivulji. Minimalna impedancija nikad ne pada ispod 4 ohma (s vrlo malim faznim kutom) niti se uspinje iznad 10 ohma. Zahvaljujući tomu Mezzae nije teško pogoniti ni pojačalima razmjerno male snage, bez obzira na ustroj i toplogiju pojačala. Na stražnjoj strani je jedan par kvalitetnim metalnih, pozlaćenih, višenamjenskih zvučničkih priključaka, a tu je i bas refleks otvor.

Nekritične u prostoru
Iako ih se ne bi smjelo postaviti bilo gdje i bilo kako, Mezza kutije ne traže od korisnika veliki angažman pri postavljanju u prostor. Postavi li ih se barem pola metra od zida iza njih i otprilike toliko od onih u koje gledaju bočne stranice kutija, problema neće biti. Naravno, kao i svaka mala zvučnička kutije, i ove "vole" biti na kvalitetnim stalcima. Ni usviravanje nije trejelo vječnost.
A odmah po usviravanju, s nešto lakšim i dinamički ne presloženim glazbenim materijalima, moglo se čuti kako Mezzae fino iznose jednostavno strukturirani ritam, kako žurno odgovaraju na signal i fino iznose atak. I po frekvencijskom spektru mogla se uočiti zavidna disciplina - ekscesa gotovo da nije bilo. Bas frekvencije zvučale su točno, prirodno duboko, baš po mjeri zapremina kutija, nekolorirano i okretno. Taj je dio spektra bio bešavno slijepljen sa srednjotonskim, koji je, kako to obično i biva s takvim kutijama, zvučao najbolje od svih. Bilo je protočno, dobro artikulirano, puno detalja, ali ipak s očitom toplinom koja nije baš djelovala sasvim prirodno, ali je bila iznimno ugodna i slušljiva. Najviši dijelovi spektra zvučali su otvoreno, usprkos tomu što ekstrem nije bio onako prozračan kako to zna biti kod najboljih primjeraka ove vrste. Usprkos tomu, nije se stjecao dojam da nedostaje relevantnih visokotonskih informacija. Između ostaloga i zato što Mezza fino i točno iznose tranzijentnu strukturu zvuka.
Mezza kutije je priličnio lako pogoniti i ne zahtijevaju pojačala snage veće elektrane. Naravno, sa snažnijim pojačalima dinamičke elemente i finese u zvuku iznosit će naglašeno bolje nego s pojačalima "granične" snage. S podrškom kvalitetnih 100-tinjak vata Mezza će bez većih poteškoća izlaziti na kraj i s dinamički složenim glazbenim predlošcima, elastično se noseći s prijelazima od najglasnijih do najtiših glazbenih pasaža, ne zanemarujući pritom ni iznošenje finih prijelaza i kontrasta.
Možda najbolja osobina ovih zvučničkih minijatura je način kako pred slušatelja iznose prostorne dimenzije i elemente zvukovne slike. Zna se da to male kutije rade bolje od velikih, ali i među malim kutijama postoje prilične razlike u tomu kako izlaze na kraj s iznošenjem tog, jednog od najbitnijih, elemenata zvukovne reprodukcije. A Mezza po tomu spadaju u najbolje kutije u svojem cjenovnom razredu, nadmašujući i priličan broj onih skupljih od sebe. Bilo bi dovoljno reći da su svi elementi prostorne slike bili na svom mjestu. Međutim, njihov sklad je bio takav da zahtijeva i nešto podrobniji opis. Naime, postoje zvučničke kutije i u tom cjenovnom razredu koje bolje od Mezza iznose pojedine elemente zvukovne slike, ali je malo onih koje to čine tako skladno. Nijedan od elemenata nije se isticao svojom uvjerljivošću i posebnošću već je bio u funkciji cjeline. Zato se pred slušateljem sterala kompaktna zvukovna slika koje nije impresionirala dimenzijama već prije svega ujednačenošću prezentacije svih njezinih ključnih dimenija i elemenata.

Pogođena mjera
U cjenovnim razredu u koji spadaju Mezza zvučničke kutije nužno je činiti obilje kompromisa. Kako se ne radi o jako jeftinim kutijama, proizvođač si ne smije dozvoliti omaške u izgledu i izradi. A kako se ne radi o skupim kutijama, to nije lako postići. Na sve to treba ostvariti i zvuk temeljnih hi-fi osobina, ali i zadržati stanoviti zvukovni potpis po kojem će se pojedine kutije razlikovati od drugih i pritom na pasti u zamku pretjerano eufoničnih koloracija ili tehnicističke egzaltacije. Iako se ne može reći da su u svim tim elementima Mezza kutije ostvarile najviše ocjene, neprijeporno je da su im se jako približile. Više nego najveći broj suparničkih modela.

Image
Image
User avatar
lab3352
Posts: 1363
Joined: 23/08/2007 14:25

#227 Re: HI FI - BiH Audiofil

Post by lab3352 »

Klipsch RB-81
napisao: Milan Rupić
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Zvučničke kutije

Osuvremenjena tradicija

Dok se ove godine nije pojavila najnovija serija Palladium, zvučničke kutije serije Reference bile su najbolje u komercijalnoj ponudi američkog zvučničkog giganta, Klipsch Groupa. Kad kažemo komercijalnoj ponudi, mislimo prije svega na, manje-više, klasično ustrojene zvučničke kutije, a ne na Klipschove zvučničke sustave koji se tek uvjetno mogu nazavati kutijama, poznate pod zajedničkim nazivom Klipschorn. A upravo su tako ustrojeni sustavi, ma koliko ih zapravo malo bilo u svijetu - jer su veliki, skupi i zahtijevaju velike sobe i specifičan položaj u njima - donijeli svjetsku slavu njihovom konstruktoru i tvtki koja nosi njegovo ime.

Odoljeli vremenu
Priča o Klipschornu započinje 1945. godine kad je doktor Paul Wilbur Klipsch patentirao svoj neobično ustrojeni sustav s eksponencijalnim rogom, Klipschorn. Godinu dana potom, sustav ulazi u proizvodnju i uz male promjene, unaprijeđenja i dotjerivanja, ne mijena se do današneg dana. To Klipsch čini jedinstvenom tvtkom u svijetu. Osim što je jedna od prvih, najstarijih, američkih tvtka za proizvodnju kvalitetnih, vrhunskih, zvučničkih sustava, Klipsch je zapravo i jedina tvrtka u svijetu koja jedan te isti model zvučničkog sustava u proizvodnji drži preko šest desetljeća.
To je sasvim dovoljan razlog da oni koji to možda ne znaju, saznaju tko je bio Paul W. Klipsch. PWK, kako se njegovo ime i prezime vrlo često pisalo u novinama, bio je jedan od malobrojnih istinskih pionira audija čiji je način promišljanja revolucionarizirao način kako se reproducira i sluša snimljena glazba. Kao i mnoge druge zaljubljenika u kvalitetno reproduciranu glazbu, i Paula W. Klipscha u akciju je pokrenulo nezadovoljstvo načinom kako su to radili tadašnji uređaji. PWK je diplomu inženjera elektrotehnike stekao na Sveučilištu u New Mexicu 1926 godine. Osam godina kasnije je doktorirao iz istog područja na glasovitom stanfordskom sveučilištu. Četrdeset sedam godina nakon toga doktorirao je i pravo na sveučilištu na kojem je stekao svoju prvu diplomu. O kakvoj se znastvenoj veličini zapravo radilo, govori i podatak da je Sveučilište u Novom Mexicu svoj inženjerski odjel još davne 1955. godine, u vrijeme dok je Paul W. Klipsch bio živ i u naponu snage, njemu i njegovu djelu u čast nazvalo Klipsch School of Electrical and Computer Engineering. Za svoj rad na području audija PWK je nagrađen brojnim priznanjima kao što su Audio Hall of Fame (1984. godine), a prije toga, 1997. godine, možda još većim, članstvom u Engineering and Science Hall of Fame, u kojem danas dijeli društvo s veličinama kao što su Thomas Alva Edison, George Washington Carvver i braća Wright. Članstvo u Consumer Electronics Hall of Fame, utemeljenom 2000. godine, u koje je primljen 2004. godine, nije doživio. U društvo velikana preselio se 2002. godine u poznoj dobi od 98. godina. Tijekom života ostvario je tri patenta iz balistike, osam iz geofizike i dvanaest iz akustike.

Snažna ekspanzija

Tvrtku koju je PWK utemeljio i sa suprugom vodio do dobi od 96 godina, prodaje 2000. godine svojem rođaku, američkom biznismenu iz Indiannapolisa, Fredu Klipschu. U to doba, dakle prije kojih desetak godina, o Klipschu je kao zvučničkoj tvtki nešto znao razmjerno mali broj ljudi. U Americi sigurno nešto više, ali u ostatku svijeta uglavnom slabo. A oni kojima je ime Klipsch bilo poznato, bilo je to po osobito ustrojenom zvučničkom sustavu s eksponencijalnim rokom, već spomenutim Klipschornovima (modeli koji se i danas prizvode su Klipschorn, Cornwall III, La Scala II i Heresy III). Danas o Klipschu zna čitav zvučnički svijet. Danas, pod nazivom Klipsch Group, tvrtka predstavlja jednu od vodećih snaga u zvučničkom svijetu, koja je tijekom ovog desetljeća u svoj sastav "usisala" i neke druge velike zvučničke tvrtke kao što su kanadski Audio Products International (Energy i Mirage) i danski Jamo. Proizvodni program tvrtke je golem i pokriva sve segmnente zvučničkog dizajna, od spomenutih Klipschorn egzota, preko konvencionalnih zvučničkih kutija, sustava za kućno kino i zvučnika za kućnu instalaciju, sve do slušalica i potpore za iPodove. Na početku smo spomenuli da je jedna od serija Klipschovih zvučničkih kutija i Reference. A za prvi test nekog Klipschovog zvučničkog sustava na ovim stranicama izabrali smo malolitražne kutije RB-81.

Rog nije za svijeću

RB-81 su najbolje (i najveće) male zvučničke kutije u Reference seriji, danas u svojem IV utjelovljenju. Međutim, unatoč tomu ne stoje bogatstvo. Njihovu cijenu od 4490.00 kn za par treba uvijek imati na umu pri donošenju prosudbenih ocjena njihovih mana, ali i, poglavito, njihovih dobrih strana. Jer, za tu cijenu može se naći ogroman broj zvučničkih kutija koje imaju mane, ali ni približno toliki broj njih koje resi toliko dobrih osobina kao RB-81. Ključni element svih zvučničkih kutija u Reference seriji (ali i u mnogim drugim Klipschovim kutijama) je eksponencijalni rog, patentirani Tractrix Horn. Eksponecijalni rog u audiju ima svojih obožavatelja, ali i protivnika. Prvi ga obožavaju jer je zvuk tako ustrojenih zvučničkih sustava/jedinica brz, a sustav vrlo učinkovit, dok mu potonji zamjeraju nazalnost i preveliku usmjerenost. Tijekom vremena, međutim, zbog stalnog unaprijeđivanja dizajna roga, njegovi protivnici imaju sve manje argumenata. I u najnovijem naraštaju Reference kutija geometrija roga je unaprijeđena, tako da je zvuk bitno prirodniji, gotovo bez ikakvog traga nazalnosti. U svim kutijama Reference serije rog se nalazi ispred visokotonske jedinice, a ona u RB-81 kutijama ima titanijsku kupolastu membranu promjera 25mm i veliki keramički magnetni sustav koji bi trebao omogućiti preciznu, čistu i protočnu reprodukciju svih tonova iz visokotonskog i najvećeg dijela srednjotonskig spektra, sve tamo do područja od oko 1800 Hz. Na toj frekvenciji zadatak preuzima bas/srednjotonska jedinica s Cerametallic membranom promjera 200 mm. Radi se o sendvičastom materijalu u kojem se aluminijska membrana nalazi između dvaju keramičkih slojeva izrazito bakrene boje. U sredini membrane nalazi se bakreni štitnik pogonskog mehanizma jedinice čija uloga je i prigušivanje i učvršćivanje membrane, što zahvaljujući svojem obliku vrlo uspješno i ostvaruje. Na dnu kutije je vodoravno izdužen bas refleksni otvor, pomno proračunat da se u njemu ne jave turbulencije koje bi usporile i zamutile bas odziv. Skretnica je izrađena od probranih dijelova vrhunske kvalitete i sa zvučničkim jedinicama povezana posebno odabranim kabelima. Jedina dva detalja koji pokazuju da RB-81 nisu skupe kutije su oplata u koju su obučene i zvučnički priključci. Nema pravog furnira, već dvije vrste plastičnog, ali vrhunski dotjeranog, u nijansi trešnje i crnog jasena, a zvučnički priključci imaju plastične navrtke. Kabinet je iznutra učvršćen taktički porazmještenim upornicama i gotovo je neosjetljiv na izvanjske mehaničke podražaje.

Široko, brzo, glasno

Svi oni koji su doživjeli da zvučničke kutije s rogom zvuče usmjereno, jako bi se iznenadili kad bi čuli RB-81 zvučničke kutije (ali i ostale iz Reference serije). Zahvaljujući WDSI (Wide Dispersion Surround Technology) sustavu "sweet spot" je prilično širok, tako da sve elemente zvukovne slike može istovremeno doživjeti više slušatelja, a ne samo onaj koji sjedi točno u sredini između zvučnika. Istovremeno, umjerena usmjerenost zvuka spriječila je nastanak većeg broja zvukovnih refleksija od zidova, tako da do slušatelja dopire uglavnom izravan zvuk. Sama zvukovna slika osim što je bila široka, prostirala se i duboko iza prednje crte zvučnika, zavlačeći se i u kutove iza njihove stražnje strane, vjerno oslikavajući trapezoidni izgled orkestralnog tijela. Visinska persektiva nije bila tako jasno izražena, ali niti sasvim zatomljena. Sve u svemu, slušatelji neće biti zakinuti za korektnu prezentaciju prostornih dimenzija zvuka, pa i više od toga. Još nešto što se pri slušanju RB-81 odmah uoči je njihova učinkovitost. Pa, naravno, kad ima je osjetljivost 97 dB! To znači da ih je moguće bez problema pogoniti i sa slabašnim pojačalima, dok s onim moćnima RB-81 zvuče tako protočno da se čini kao da same stvaraju snagu kojom se pogone. To je dojam koji nije moguće ostvariti ni s jednim klasično ustrojenim zvučničkim kutijama/sustavima. Zbog toga glazba bez napora izlazi iz zvučnika, elastično i bez zastajkivanja prelazi iz glasnog u tihe dijelove, a prijelazi i sjenčanja su bešavni. Ritam i takt ove zvučničke kutije slijede i reproduciraju nadmoćno bolje od suparničkih, ali i brojnih drugih skupljih od njih. Masivni akordi, do razina koje su ih RB-81 zbog svoje zapremine u mogućnosti reproducirati, iz kutija su izlazili "kao uživo", široki, nestisnuti i potpuno osobođeni kutijastih koloracija. Na tako solidan temelj fino su se nedovezivali srednji tonovi koji nisu bili sasvim neutralni, ali su zvučali prihvatljivo eufonično, u mjeri koja nije narušavala izvorni zvuklovni identitet instrumenata i glasova. U najvišim dijelovima tonske palete koji su zvučali čisto, precizno, otvoreno, ali ne hladno, mogli su se uočiti sitni tragovi nazalnosti, ali samo pri reprodukciji sonornih glasova, koji već i sami po sebi imaju tu notu. Ne treba biti osobito mudar pa zakuljučiti kako će RB-81 zvučničke kutije svojom zvukovnošću više privući ljubitelje rock i jazz glazbe, odnsno glazbe s naglim i žestokim prijelazima i glazbe u kojoj se zbog korištenja amplifikacije i raznih elektroničkih efekata na svoj način gubi izvorna osobnost instrumenata (pa i glasove) u čijoj reprodukciji RB-81 nisu baš sasvim suverene. Međutim, daleko od toga da RB-81 neće prištiti veselje i ljubiteljima klasične glazbe. Sjajne dinamičke mogućnosti i elastično sljeđenje skokovitih prijelaza, brzina izkazivanja sadržaja i mogućnost glasnog sviranja itekako će privući i "klasičare".

Image

Image
ins
Posts: 2741
Joined: 12/05/2005 10:50

#228 Re: HI FI - BiH Audiofil

Post by ins »

Nije reklama, vec vrlo korisna informacija: It Computers je poceo prodavati KEF zvucnike :thumbup: E sad, da li je cijena konkurentna, neka procijeni neko drugi...

http://www.itcomputers.ba/index.php?cPa ... a956b85305
User avatar
lab3352
Posts: 1363
Joined: 23/08/2007 14:25

#229 Re: HI FI - BiH Audiofil

Post by lab3352 »

Cuo sam za ovo da je moguce, ali nisam bio siguran da li ce biti ostvareno ili ne. Ovo je odlicna vijest za sve ljubitelje audiofilizima. Ponuda je OK, koliko sam vidio, cijene su veoma pristojne i ne razlikuju se od susjeda (bar ne za ovu entry level seriju, koja je ponuđena na sajtu). U svakom slucaju jedna velika pohvala za IT Computers sto se upustio u ovaj poduhvat. Inace sam uvijek zelio da testiram KEF na svom Unison Research pojacalu, pa da vidim kako zvuce.

Super u svakom slucaju ...

Lab3352
User avatar
lab3352
Posts: 1363
Joined: 23/08/2007 14:25

#230 Re: HI FI - BiH Audiofil

Post by lab3352 »

Prošle godine (ili malo više) imao sam priliku da sjedim i pričam o audiofilizmu s Thomasom Hoffmanom, vlasnikom audio kuće "Micro Precision" u Konjicu. Tu se našao ne slučajno, već poslom da ugovori nabavku drveta (javor i trešnja) iz konjičke okoline, jer prema njegovim saznanjima one daju najmanje rezonancije. Tada sam imao priliku da nešto više saznam o "Micro Precision" zvučnicima i njegovim početcima. Prvo što je uradio jeste da mi je pokazao instalaciju auto aukustike (handmade sve od pojačala, do zvučnika i skretnica) u svom autu, gdje sam ponesen željom, poslušao Nils Peter Molvaer album "Khmer" (koji inače koristim kada "slušam" zvučnike. Rezultat odličan, akustika super. Nakon nekoliko sedmica dobio sam par njegovig zvučnika iz "entry level" serije da ih poslušam kako sviraju (cijena oko 900Eura). Tada mi je rekao da priprema novu seriju svojih zvučnika "Z Monitor", s cijenom od oko 5000Eura za par. Inače svoje zvučnike veoma dobro prodaje na Dalekom Istoku, gdje je veoma cijenen kao audiofil. Sami zvučnici izgledaju veoma čudo (ne estetski na oko, ali na uho veoma drugačija priča). Zvučnike pravi od kombinacije aluminijuma i spužve (grubo rečeno, ali), veoma čvrsti na zvuk i s veoma malom rezonancijom.

Kako inace izgleda to sve u komadu, najbolje pogledajte sami na:

http://www.micro-precision.eu/47.html

Malo pregledajte sajt, ima veoma dobrih informacija o radu kuće "Micro Precision"

Image

Image
Thomas Hofman, Micro Precision

Lab3352
User avatar
lab3352
Posts: 1363
Joined: 23/08/2007 14:25

#231 Re: HI FI - BiH Audiofil

Post by lab3352 »

Nisam malo duze bio po sajtovima u BiH, ali evo danas sam saznao iz mail korespodencije da je bh firma MACLINE pocela s zastupnistvom zvučnika iz renomirane audio kuće "Bowers & Wilkins". Danas sam saznao da je moguce preko MacLine nabaviti sve modele B&W zvucnika, a posebno sam se interesovao za referentnu klasu (serije 700 i 800 Nautilus). Vise informacija uskoro, a za sve ljubitelje iPod-a na BH tržištu je moguce pronaci dosta dobrih modela iPod docking station:

- jbl
- harman kardon
- bose
- b&w zeppelin (cijena oko 1200 + pdv)

Ovo je odlican potez i mislim da se ponuda u BiH lagano širi.

Labb3352

Image

Image

Image
User avatar
scooter21ba
Posts: 2891
Joined: 10/07/2003 00:00

#232 Re: HI FI - BiH Audiofil

Post by scooter21ba »

procitah par prvih strana i nigdje nisam vidio da spominjete bang & olufsen
User avatar
lab3352
Posts: 1363
Joined: 23/08/2007 14:25

#233 Re: HI FI - BiH Audiofil

Post by lab3352 »

Veliku firmu Bang & Olufsen nisam spomenuo iz razloga sto njihova audio oprema nema veliki asortiman. Imaju BeoLab modele, s ugrađenim pojačalima. Iako su im uređaji veoma dobri (posebno estetski), nisam ih spominjao ovdje jer ih iskreno ne vidim nesto puno u audiofilizmu. Čak mislim, koliko sam čitao, da su s posljednjom verzijom BeoLab prošli veoma slabo na tržištu. A pored toga cijene su im veoma velike, a veci dio toga novca placate samo zato sto su Bang & Olufsen dizajn

lab3352

Image

Image

Image
User avatar
scooter21ba
Posts: 2891
Joined: 10/07/2003 00:00

#234 Re: HI FI - BiH Audiofil

Post by scooter21ba »

pa ne bi se u potpunosti slozio
ipak imaju kvalitet
recimo audi modeli imaju b&o zvucnike i to veoma kvalitetne i zvuk je "savrsen" (koliko moze biti savrsen bar meni licno)
naravno govorim o fabrickim ne ono napucavanje i furanje po gradu moja muzika je takva da se cuej od marijin dvora do skenderije

slazem se da ima i boljih u nekim segmentima i da je cijena visoka zbog imena i zbog dizajna
ne znam jesi li upoznat ali b&o takodje pravi zvucnike i po narudzbi (to sam cuo od prijatelja koji je veliki audiofil tako da ako on laze lazem i ja) al vjerujem da onda istreses finu svotu novca
User avatar
lab3352
Posts: 1363
Joined: 23/08/2007 14:25

#235 Re: HI FI - BiH Audiofil

Post by lab3352 »

Iskreno nisam cuo da rade zvucnike po narudzbi, izuzev za home cinema, ali to rade sve audio kuće. A sto se tice cijene, nije uvijek tacno da ces s vise novca dobiti vise kvalitete. Mislim da u cijenovnom rangu B&O ima puno boljih zvucnika koji zvuce puno bolje ili da za iste pare mozete napraviti puno bolju kombinaciju.
U svakom slucaju nemam nista protiv B&O, oni su statusni simbol, nesto kao Meridian, mada ove posljednje vise cijenim, iskreno..

Lab3352
User avatar
scooter21ba
Posts: 2891
Joined: 10/07/2003 00:00

#236 Re: HI FI - BiH Audiofil

Post by scooter21ba »

nisam rekao da ces za vise para dobiti veci kvalitet
samo znam da ce oni to naplatiti masno kakav je kvalitet ne znam
za izradu zvucnika sam cuo od prijatelja kazem pa ako on laze lazem i ja vjerovatno to neko od mene bolje zna
jer nisam neki audiofil
volim dobar zvuk ali mi i obicni mogu pruziti uzitak
User avatar
lab3352
Posts: 1363
Joined: 23/08/2007 14:25

#237 Re: HI FI - BiH Audiofil

Post by lab3352 »

Rega Elicit
napisao: žac
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Integrirano pojačalo

Roy Gandy, jedna od najosebujnijih i najpoznatijih faca audio industrije, utemeljitelj tvrtke Rega, na radost brojnih poklonika, odlučio je pred svoj cijenjeni i provjereni inženjerski tim postaviti zadatak dizajniranja integriranog pojačala snage 2 x 80 Watta bez ikakvih kompromisa i restrikcija u konstrukciji. S obzirom na potpuno otvorene ruke u pogledu budžeta, nije postavljena nikakva ciljana cijena, već je ona definirana po finalizaciji zadanog projekta. I tako je, nakon točno 18 godina od predstavljanja prva dva Rega pojačala u povijesti, od kojih je jedno također nosilo naziv Elicit, svjetlo dana ugledao novi Elicit model.

Visoke pretenzije
Već je iz samog uvoda vidljivo da se radi o do sada najambicioznijem projektu tvrtke kada su u pitanju pojačala. Topologijski su predpojačivački i izlazni stupanj u potpunosti odijeljeni iako dijele zajedničko aluminijsko kućište, ne posebno robusno kao neka druga pojačala u ovoj klasi, ali prepoznatljivog i tradicionalnog dizajna, tek nešto dotjeranijih detalja (poput npr. bočnih hladila) u odnosu na ostala pojačala iz Rega programa. Funkcije potenciometra za glasnoću u potpunosti su kontrolirane mikroprocesorom sa mrežom digitalno upravljanih "switch" otpornika, da bi se nakon toga linijsko pojačanje signala postiglo diskretnim FET pojačalom u A klasi. Spomenuti sustav upravljanja glasnoćom nazvan je Rega Alpha-Encoder control system. Razina glasnoće odabire se u ponuđenom rasteru od 80 dB sa pojedinačnim koracima od po 1 dB. Na dispoziciji su 5 linijskih RCA ulaza, jedna petlja za snimanje ("tape loop") i jedan "pre" izlaz. Kao opcija su dostupne tiskane pločice sa MM ili MC gramofonskim predstupnjem koje se po želji ugrađuju na poziciji "Input 1". Izlazni stupanj je u cijelosti simetričnog dizajna, dvostrukog mono ustroja, sa Sanken Darlington tranzistorima posljednje generacije. Za stabilno napajanje zadužen je obilno predimenzionirani toroidalni transformator uz 4 velika kondenzatora. Ukupno je 9 individualnih napajačkih izvoda, od kojih su oni najkritičniji, za pretpojačivački, izlazni i digitalni dio elektronike, galvanski izolirani. Putem "Direct Input" ulaza moguće je koristiti izlazni stupanj kao dvokanalno pojačalo snage. Deklarirana snaga je 2 x 82 Watta pri opterećenju od 8 Ohma, odnosno 2 x 127 Watta na 4 Ohma. U kompletnoj konstrukciji pojačala korišteni su isključivo probrani elementi najviše klase, poput polipropilenskih kondenzatora, releja ultimativnih specifikacija, ultra brzih dioda, visoko kvalitetnih Evox i ICEL film kondenzatora, interna ožičenja vojnih standarda, već spomenuti Sanken Darlington tranzistori, itd. Također je primjenjeno načelo što kraćeg puta signala. RCA konektori svih linijskih ulaza i izlaza su kromirani, bez površinske pozlate, što je poznata Rega filozofija. Naime, unatoč tome što krom ima lošija vodljiva svojstva, on manje oksidira. Pridodamo li tome i prijelazne otpore koji se javljaju kod konektora presvučenih pozlatom, dolazimo do spoznaje da se ekipa iz Rega-e zapravo odlučila za ono kompromisno rješenje koje će prema njihovom mišljenju imati manje negativnog upliva na krhki linijski audio signal. Jedan par raspoloživih zvučničkih terminala omogučuje prihvat standardiziranih banana i vilica konektora ili pak ogoljene žice zvučničkog kabela. Tropolna euro utičnica ostavlja otvorene mogućnosti eksperimentiranja različitim strujnim kabelima. Opcija izvoda (vijka s maticom) za uzemljenje omogućuje ne samo kvalitetno uzemljenje u slučaju upotrebe gramofonskog "front-enda", već kompletnog sustava, što je iznimno bitno za potiskivanje pozadinskog šuma ("noise-floor"). Tako se preko (pret)pojačala, u zvjezdastoj konfiguraciji, kvalitetno može uzemljiti kompletan audio sustav. Na kraju tehničkog opisa valja istaknuti (barem kada je Rega u pitanju) da se uz Elicit isporučuje i Solar daljinski upravljač kao standardni dio opreme.

Kontrolirana snaga
Obično sonične doživljaje pojedinih komponenti započinjem seciranjem frekvencijskog spektra, no ovoga puta krećem drugim smjerom, za što je zaslužna dojmljivo i upečatljivo prezentirana zvučna slika. Inače poznati po izvrsnoj, pa čak u klasi i referentnoj rekreaciji trodimenzionalne zvučne pozornice, zvučnici Magnepan MG-1.6 korišteni prilikom ovog testa, sa testiranim pojačalom podigli su standarde po tom parametru na još višu razinu. Iznimno bogata zvučna pozornica, po sve tri dimenzije, bez ikakvih ograničenja u bilo kojem smjeru, suptilno nijansirane holografske strukture, sa ispunjenim prostorom između izvođaća, doista je plijenila na impresivan i nezaboravan način. Pri tome niti u jednom momentu nisu bile narušene njezine realne proporcije niti unutarnje relacije na način da se bilo koja od prostornih dimenzija ili pak neko od izvođačkih tijela unutar nje istiće na atraktivan način. Iako veliku zaslugu za takvu prezentaciju zaslužuju i zvučnici (posebno je važno optimalno pozicioniranje korištenih zvučnika, no o tome nekom drugom prilikom kada oni budu predmet testa), ipak s nekim drugim pojačalima iz klase, rekreacija i kontrola pozornice nije bila do te mjere izražena i uvjerljiva. Rega Elicit pokazala je zavidnu kontrolu i u iznošenju većih dinamičkih otklona čak i pri reprodukciji snimki simfonijskog orkestra. U takvim se momentima, i sa po efikasnosti i impedanciji zahtjevnim zvučničkim partnerima, manifestirala snaga, njezina rezerva i ponovo kontrola, unatoč deklariranoj snazi od 82 Watta po kanalu na 8 Ohma. Sve to ukazuje na izvrsno odrađen posao u napajačkom stupnju, koji je ne samo kod pojačala, srce uređaja, te predstavlja opći preduvjet za kvalitetan rad elektronike.
Bas područje bilo je čvrsto, fokusirano, definirano i duboko koliko je to dozvoljavala sinergija sa zvučnicima. Izvrsna rezolucija iznosila je brojne detalje u svim dijelovima frekvencijskog spektra, logično ponajviše u srednjetonskome, a dodatno je oplemenjivala i već spomenuti, bogati holografski doživljaj. Generalni karkter zvuka je otvoren što se posebno primječivalo u visokotonskom dijelu spektra. Ipak, agresivni i oštri ispadi nisu zabilježeni, tek konstatacija o potencijalno dobroj sinergiji sa komponentama tamnijeg karaktera i naglašene muzikalnosti. Potvrdu toga dobio sam sa karakterno neutralnim i muzikalnim Primare CD31 playerom korištenim prilikom ovog testa, a pokraj kojega je, kao i pokraj Magnepan MG-1.6 zvučnika, Rega Elicit uspjela nametnuti svoj karakter i ispoljiti navedene kvalitete. Očito se navedeni sustav sinergijski poklopio. I kada već spominjem balansirano ustrojeni Primare CD31 player s kojime sam redovito bolje rezultate postizao u balansiranim (XLR) vezama s pojačalima, ovoga puta nisam mogao iskoristiti tu mogućnost jer Elicit nema balansirane ulaze. Neki će zbog toga uputiti prigovor pojačalu, posebno u ovom cjenovnom razredu, no moram priznati, iako sam osobno veliki zagovornik balansiranih konekcija, da u tom kontekstu nisam primjetio nikakvu soničnu inferiornost u odnosu na neke druge balansirane kombinacije sa ovim playerom. Dapače, CD31 je i u ovakvoj postavi ispoljio sve svoje, meni otprije poznate pozitivne osobine. Tradicionalnim Rega poklonicima XLR konektori sigurno neće nedostajati.

Tradicija se nastavlja
Rega je svojim novim Elicit pojačalom ozbiljno zakoračila u početni high-end razred integriranih pojačala. Testirane performanse uređaja u potpunosti su opravdale, taj do sada, najambiciozniji projekt tvrtke kada su u pitanju pojačala. Pokazalo se da Elicit ima svoj prepoznatljivi zvučni karakter, kao što u sebi nosi i nezaobilaznu Rega filozofiju od koje Roy Gandy ne odstupa ni po koju cijenu. Upravo zato, nekima će se ovo pojačalo više, a nekima manje svidjeti, ne samo u zvučnom pogledu. To je stvar ukusa. Ali da se pojavio novi ozbiljan igrač u klasi - to nije sporno.

Image
Image
Image
Image

Pictures taken from http://www.rega.co.uk

Lab3352
User avatar
lab3352
Posts: 1363
Joined: 23/08/2007 14:25

#238 Re: HI FI - BiH Audiofil

Post by lab3352 »

Zaboravih da napomenem ... Prije neki dan sam gledao odlican film "The Dark Knight" Batman i u jednoj od scena Mr. Wayne pored svoga TV prijemnika ima par BeoLab zvucnika Bang & Olufsen :-D

Lab3352
User avatar
scooter21ba
Posts: 2891
Joined: 10/07/2003 00:00

#239 Re: HI FI - BiH Audiofil

Post by scooter21ba »

i batman zna sta valja :D
User avatar
lab3352
Posts: 1363
Joined: 23/08/2007 14:25

#240 Re: HI FI - BiH Audiofil

Post by lab3352 »

Jedan odlican, amlo duzi, tekst (recenzija) jednih od boljih zvucnika iz B&W kuhinje. Model 802 nikoga ne ostavlja ravnodusnim. Prema informacijama, B&W se u BiH mogu nabaviti preko firme Macline (nije ovo nikakva reklama) ... Procitajte tekst
____
B&W 802D loudspeaker
By Kalman Rubinson • December, 2005 Back in the 1970s, I used to hang out at an audio store on Northern Boulevard's Miracle Mile. After business hours—and sometimes during them—a group of us audiophiles would put every new product through the wringer. One of the most anticipated was the original B&W 801, which appeared in 1979. The 801 was simply unflappable. Fed enough power, a pair of them played louder and cleaner than anything we had ever heard, including the mammoth, multimodule Fultons that were the pride of that shop. But—and this was a big but—the 801 lacked immediacy and engagement, and I soon fell back to preferring an earlier B&W model, the DM6, which seemed more coherent and to offer the music out to the listener. The 801 was more objective and detached, but boy, could it knock you over with the right source material. Perhaps I was imprinted by that experience. Afterward, I observed the introduction of each successive generation of the 800 series with interest but some detachment—until I reviewed the Signature 800 for the June 2002 Stereophile. No need for you to consult the archives—I was very impressed with the Signature 800, finding it much more outgoing and immediate-sounding than I'd expected, and with no faults other than a less-than-generous lateral soundstage and a tendency toward a more in-your-face sound than I ultimately preferred. But despite the Signature 800's all-around excellence, B&W now offers a new 800 series that retains many features of the earlier series—and some substantial changes.

Description
The innovations B&W has included in its new 800 series include tweeters with diamond domes, redesigned Kevlar FST midrange cones, new woofer diaphragm materials, and a new crossover configuration. And while to the casual observer the 802D may look much like its predecessor, the Nautilus 802, there are external changes as well. The 1" tweeter used in the new 800 series has a dome of vacuum-deposited particles of diamond, which, though not as low in mass as materials such as beryllium, possesses greater stiffness in the useful frequency range. With its new suspension and motor assembly, the tweeter's lowered fundamental resonance also permits a first-order, 6dB/octave crossover to the midrange, which in turn dictated the new series' most obvious external feature: the bullet-shaped tweeter enclosure is now embedded deeper into the midrange enclosure, so that the tweeter and midrange drive-units are in phase at the crossover frequency. The 6" Kevlar-cone midrange driver, in B&W's signature yellow tint, has been updated with the addition of a foam damping ring under the cone periphery, and its more powerful but smaller neodymium magnet structure and redesigned basket mean that obstruction of the cone's rear radiation is greatly reduced. The controversial FST midrange cone is still intended to break up in a controlled manner, but even more uniformly and predictably. Again, the characteristic midrange Nautilus-shell is nestled into the soft, glove-leather embrace of the main enclosure, as in earlier 800-series speakers. Two 8" woofers with Rohacell diaphragms complete the driver array. Rohacell is a lightweight sandwich of rigid foam between sheets of carbon fiber. B&W engineers like to demonstrate its remarkable stiffness by standing on a speaker cone unsupported by frame or magnet assembly. B&W's proprietary Matrix construction is retained for the woofer cabinet, but the 802D's base and port are inherited from the Signature 800. The flared port is lined with dimples that, like those on a golf ball, are intended to reduce air turbulence, providing for noiseless laminar flow at all sound-pressure levels. Further, the port is aimed downward at and precisely spaced from a fixed base. The construction, shape, and relationship of the base to the port fixes the port's performance and makes it independent of floor coverings and mounting devices, such as casters and spikes. The wider bandwidths of the new drive-units allowed B&W to simplify the crossover, with fewer passive elements in the signal path between input and driver. Biamp terminals and jumpers are provided, as are machined aluminum phase plugs to replace the plastic ones, if you can live without protective screens over the Kevlar midrange drivers.

Setup
As before, B&W provided me with delivery and setup—these babies weigh 176 lbs each. Still, I was impressed by the clever design of the reusable packing and think that the average healthy buyer should be able to handle moving these speakers, with a little help from a friend. The little casters provided aid in positioning the speakers on carpets but might mar a hardwood floor. Rolled into position in my main system, the 802Ds seemed only a bit less imposing than the Signature 800s and no less beautiful. After biwiring them with AudioQuest Mont Blanc/DBS to my bridged Bel Canto eVo6 monoblocks, I immediately noticed the 802D's relatively high sensitivity—my system's default settings were a bit generous for them. Even with the level controls trimmed, the 802D still displayed a little British reserve, but sounded good enough for the B&W guys to know that their work was done. Of course, that was not enough for me. I spent the next few weeks fussing with exact speaker position, orientation, and room treatments to optimize the 802Ds' performance as perceived at my regular listening position. They ended up in almost the same places where they'd begun, but with a toe-in of about 10°. I moved a pair of Echo Buster Phase-4 traps into the room corners behind the speakers, rotated to expose their more reflective sides, and placed a pair of regular Echo Busters directly to the 802Ds.

Sound
The 802D, like other topnotch designs, was immediately musically appealing and disarming. The bass was full, the presentation somewhat forward. The 802D seemed to invigorate favorite old recordings, drawing me into the music. Though I must now proceed to the analytical, the 802D kept pulling me away from that responsibility. Starting with the bass, the 802D did a great job. Extreme low bass, which depends as much on the room and speaker position as on the speaker itself, was extended, but less so than I recall hearing from the larger Signature 800, or than I can get from a dedicated subwoofer. That said, the quality of the low bass and midbass, where voices and overall tonal balance begin, was excellent. Cellos and basses, both orchestral and electric, had weight and impact but retained all their distinguishing overtones in appropriate balance. Listening through the 802Ds to the opening lower strings of Boccherini's La Musica Notturna delle Strade di Madrid, from the Stuttgart Chamber Orchestra's Die Röhre—The Tube (SACD, Tacet SACD74), was scarily close to getting the Stuttgarters themselves into my chamber. Nor was there any need to suspend disbelief when the higher strings entered with smooth strokes and delicate pizzicatos. I then pulled out my old bass torture discs. The 802D was capable of pounding power without losing the characteristic acoustic qualities of the electronic Cosmic Hippo or of Saint-Saëns' Symphony 3. While some bass EQ to minimize room influence might have been useful, it was clear that my room and the 802D's low end nicely accommodated each other; short of sound effects, I had no need of a subwoofer. Because the 802D splits the range of the human voice by crossing over from the woofers to the midrange driver at 350Hz, it was remarkable that I heard no discontinuities in voices that spanned that transition. Instead, they were full and somewhat forward, which suited some better than others. Lorraine Hunt Lieberson's mezzo-soprano on her Handel Arias (SACD/CD, Avie AV0030) had a smooth, engaging presence, but Patricia Barber sounded almost too intense on her Café Blue (SACD, Mobile Fidelity MFSA2002). I also found that, just below the lower crossover frequency, the smoothness of lower male voices varied when I used different power amps. Men sounded full and forward with the sainted McCormack DNA-1 Rev.A, a bit less forward but still ripe with the Simaudio Moon W-8. With either amp, male voices and lower strings had a greater-than-natural heft that some visitors found impressive. With the Classé Omicrons or bridged Bel Canto eVo6s, that range was not emphasized though still full enough to be thoroughly engaging and realistic, but was disappointingly lean with the admittedly overmatched 56W of the Linn Chakra C4100 amp. I settled on the eVo and the Omicrons for most of my listening. Regardless of the power amp used, the 802D exhibited degrees of detail resolution and clarity from the midrange up that could put some electrostatic speakers to shame. The speaker's generous bass helped it to engage me in a way that few speakers have, including B&W's own estimable Signature 800 or my reference, the Revel Ultima Studio. Perhaps this was due to the diamond tweeter's transparency without any glint or tizz. Cymbals, struck or brushed, had realistic initial transients and extended, detailed decays. There was no subjective brightness in the highs from any musical source, and the soft background hiss of FM broadcasts was extended, as with the other speakers. The 802D's upper-range transparency was as likely due to the seamless integration of its diamond tweeter with its midrange, both mounted in the unique Nautilus head unit, which blended their outputs into what seemed a single, indivisible sound source even when listened to from only a few inches away.

All of these probably contributed to the 802Ds' open, wide, deep soundstage, which seemed almost completely disassociated from the physical structures of the speakers themselves. Especially in the upper midrange and treble, voices and instruments were magically arrayed in a large three-dimensional space that began well in front of the speakers. The 802Ds did equally impressive jobs with small jazz ensembles such as Ray Brown's, on his Soular Energy (DVD-Audio, Concord Jazz DVD2011), and small chamber groups such as Pavel Serbin's Pratum Integrum Orchestra on The Italian Album, a disc of music by Dmitry Bortnyansky (SACD/CD, Caro Mitis CM 0042003), revealing all the intricacies and interactions while simultaneously establishing their presence in the ambience of an klix performance space. In fact, so generous was the 802Ds' spatial rendition that switching to the multichannel tracks of the Bortnyansky hybrid SACD gave only a subtle increase in soundstage width and virtually no change in balance, resolution, or soundstage depth. Then hauled out the big stuff. I went happily from Verdi's Requiem, with Nikolaus Harnoncourt and the Vienna Philharmonic (SACD, RCA 61244-2), to Mahler's Symphony 5, with Yuri Temirkanov and the St. Petersburg Philharmonic (SACD, Water Lily Acoustic WLA-WS-76-SACD), to excerpts from Pink Floyd's The Wall, from Burmester's test CD Vorführungs CD II—nothing fazed the 802Ds. Given sufficient amplifier power—and I'm sure they could have handled more than I had on hand—the speakers played very loud without any change in character or balance. All I had to do was find the musically appropriate levels and these babies delivered. In that way, they recalled the original, unflappable B&W 801s. However, the 802D was infinitely more winning and appealing as a presenter of music. Sure, the Verdi Requiem's Dies Irae is powerful—but at the same volume setting, there was delicacy and immediacy in the Ingemisco and Libera me. The St. Petersburg's Mahler 5, so detailed and coherent through my multichannel system, was tightly focused and weighty through the two 802Ds, as if I were looking down on a massive, intricate engine. And from the hair-raising helicopter to the careening voiceovers and spine-tingling children's voices, the Pink Floyd excerpts pounded the room as if the walls had come alive with throbbing pulses. Any limits here were due solely to my own and my neighbors' tolerance.

Tough Choices
The B&W 802D demanded the right amplifier to ensure that its upper bass wouldn't be excessive. Some may like such ripeness, but it can become increasingly distracting with extended listening. Any partnering amp must provide gobs of power and a slightly lean and tight upper-bass range of its own. The bridged Bel Canto eVo6s—especially when run from the APC S-15 and Environmental Potentials EP-2450 power conditioners—and the Classé Omicrons fit the bill. I was surprised to find that, despite the 802D's high sensitivity, it was still pretty power-hungry. It will make decent sounds with a small amp, but might sound as if it's being starved. Another issue some will have with the 802D is with a feature that I found very attractive. Unlike many more timid speakers that are characterized by a slight midrange dip (such as the original Kharma Ceramique 2), the 802Ds projected the music and the soundstage out in front of them. This made listening to them sound like listening in the nearfield even when I sat, as I do, about 12' back. I found this exciting, involving, and addicting, and though I expected it to become fatiguing, over the span of months that has not happened. Nonetheless, the difference in image presentation between the 802Ds and my Revel Ultima Studios, whose frequency response John Atkinson measured as quite flat, was readily apparent. Recordings of solo piano are superb for distinguishing different speakers' defining characteristics of presence and timbre. First, the piano is capable of wide ranges of frequency and dynamics. Second, it is a large instrument that produces different sounds from its different sections. Third, its sound includes both percussive and woodily resonant components. I chose for my A/B test a recording of Earl Wild performing four Ballades and four Scherzos of Chopin (CD, Chesky CD44). Wild's Baldwin piano sounded excitingly big and up-front through the 802Ds. There was tons of detail, high and low, and I could easily discern the changing resonances of the piano's body as Wild held, then released the sustain pedal. It was as if the piano was situated directly between the 802Ds, with Wild at the keyboard to the left. However, I thought I could also discern treble and bass notes as sounding somewhat separate from each other in space, and from the resonances radiating from the cabinet. When I switched back to the Revel Ultima Studios, I needed some time to adapt before I could again appreciate my reference speakers. Even after I'd compensated for the B&W's higher sensitivity, the piano was immediately more tightly defined in space and farther away, and its details and intricacies were much less apparent. The Revels' highs often stood out brightly on the ping of treble notes. Nonetheless, I felt that the Revels integrated all of the piano's various parts into one coherent instrument, as well as revealing more of the performance space. The 802Ds were much more revealing of the piano itself, and threw it in greater relief against the backdrop of the recorded ambience. I can easily appreciate how mastering and balance engineers might find the B&W 802D a magnificent tool for hearing into a mix. Lest you've failed to notice, the 802D is large. You can get good, clean sound at reasonably high volumes from much smaller boxes, such as NHT's Xd system, which I reviewed in the November 2005 Stereophile. However, there's something about big boxes that helps them sound harmonically balanced at all dynamic levels. Small boxes, with or without subwoofers and/or sophisticated EQ, can do wonderful things and, not insignificantly, are aided by their visual unobtrusiveness. Speakers such as the B&W 802Ds and my Revel Ultima Studios—to say nothing of such monsters as the Wilson Audio MAXX2s—fill the room in unique and different ways, challenging you to ignore their bulk—to close your eyes, if necessary. Technology may have an impact on that distinction, but, so far, if you want the level of performance I've described, you have to make room for the B&W 802D.

Conclusions
The B&W 802D came to play. It brings the musical performance into the room, right in front of the listener, rather than opening a window on a performance happening in some other, more distant space. Such powerful immediacy without glare or stridency is thrilling and untiring. Like B&W's Signature 800, the 802D represents the cutting edge of modern speaker technology in terms of driver design, cabinet construction, and laboratory analysis, in addition to its exquisite fit and finish. The result, due in no small part to the extraordinary smoothness of the new diamond tweeter and its integration with the other drive-units, is a speaker that is remarkably transparent and detailed throughout the audible range. Given a couple of hundred clean watts behind it, the 802D has no significant performance limits in terms of dynamics or resolution. I try to restrict the speakers I review to those that interest me and that I can afford, and sometimes I question whether I should replace my current references. The 802D is pretty much at the outer limit of what I can afford, but it has forced just such a consideration.

Sidebar 1: Specifications
Description: Three-way, floorstanding, reflex-loaded loudspeaker. Drive-units: 1" diamond-dome tweeter, 6" Kevlar FST-cone midrange unit, two 8" Rohacell-cone woofers. Crossover frequencies: 350Hz, 4kHz. Frequency response: 34Hz–28kHz, ±3dB, on axis (–6dB at 27Hz and 33kHz). Dispersion within 2dB of reference response: ±60° horizontal, ±10° vertical. Impedance: 8 ohms nominal, 3.5 ohms minimum. Sensitivity: 90dB/2.83V/m. Harmonic distortion (second and third harmonics, 90dB/m): <1% (40Hz–100kHz), <0.5% (70Hz–100kHz). Recommended amplification: 50–500W.
Dimensions: 44.7" (1138mm) H by 14.5" (363mm) W by 22.2" (565mm) D. Weight, each: 176 lbs (80kg) net, 196 lbs (89kg) shipping.
Finish: Rosenut-veneer with leather accents, woofer enclosure, lacquered Marlan (synthetic mineral-filled resin) mid and HF enclosures.
Serial numbers of units reviewed: 557, 558.
Price: $12,000/pair. Approximate number of dealers: 250.
Manufacturer: B&W Loudspeakers, Dale Road, Worthing, West Sussex BN11 2BH, England, UK. US: B&W Group North America, 54 North Concord Street, North Reading, MA 01864-2699. Tel: (978) 664-2870. Fax: (978) 664-4109. Web: http://www.bwspeakers.com.

Image
Image
Image
Image
User avatar
lab3352
Posts: 1363
Joined: 23/08/2007 14:25

#241 Re: HI FI - BiH Audiofil

Post by lab3352 »

CAMBRIDGE AUDIO - DACMagic

The name of this little box of tricks may ring a bell: Cambridge Audio has had a DacMagic in its range before, but the last one disappeared a while ago when DACs appeared to be in terminal decline. Now they are back and the name has been revived for what is, in fact, an all-new product.A major reason for the resurgence of DACs in general, is the proliferation of digital audio sources, especially computers. Cambridge has catered for this by providing the DacMagic with three inputs, USB, 'traditional' phono and optical S/PDIF.

Compact but well-connected

There are plenty more connectors on the back panel, because Cambridge has also provided a digital output (both flavours), while analogue audio signals appear in both unbalanced and balanced form – a welcome surprise at this price. The last socket is for the external power supply, important in enabling the DacMagic to inhabit such a small case. Plenty of manufacturers would doubtless be happy enough to be able to offer a completely basic DAC for £200, but Cambridge is on a bit of a roll with its enhanced feature sets. As a result, we are treated to a version of the deluxe upsampling technology first seen in the 840C and 740C CD players from the Azur range.

Digital filtering

Devised by software specialist Anagram Technologies of Switzerland and licensed – exclusively, to date – to Cambridge, this uses high-power digital signal processing technology to perform the digital filtering function. In the 740/840 models it upsamples to 384kHz: here, a more modest version upsamples to 192kHz, but adds the flexibility of three filter types: 'linear phase', 'minimum phase' and 'steep'. The differences between these filters are in some ways subtle, but may be significant in determining the DAC's sound. Linear phase is the type of filter most commonly used in up/oversampling players, since the very first Philips' machines in the early 1980s. It gives no phase shift at all within the audio band and rolls off very sharply around half the sampling frequency. As most commonly implemented, it has rather limited attenuation at exactly half the sampling frequency and, as a result, allows a little bit of aliasing distortion to occur if there is any audio above 20kHz. There is also pre-ringing on transients, though this has never been shown to be a real problem.

Good quality components

Minimum phase filters do without the pre-ringing, but do have some phase shift in the audio band. The klix frequency response is, to all intents and purposes, identical to that of the linear phase filter. The 'steep' option, meanwhile, is another linear phase filter, but with faster roll-off above 20kHz so that, effectively, no aliasing occurs. There is slightly more pre-ringing than with the linear phase filter. This needs a little more processing power than the other filter types, but it should theoretically be the best of the lot – except that this one adds a small, but not vanishing amount of passband ripple, something of poorly understood subjective significance. Whatever the theory says, it's good to be able to choose. The same is true of absolute phase, which can be inverted digitally by the DacMagic. All this wizardry is achieved by a Texas Instruments digital signal processing chip, aided and abetted by DAC chips from Wolfson and some decent op-amps and passive components. The unit is compatible with sample rates up to 96kHz at 16- or 24-bit resolution. Physical assembly is neat and tidy and practicality is aided by the option of horizontal or vertical mounting for the unit – for the latter, a nonslip rubber base is provided. We were particularly impressed with the user manual, which goes into unusual detail in explaining what the DacMagic does – and how.

Competitive performance

Still, you don't listen to a user manual. We did listen to the DacMagic, though, with interest and increasing admiration as time went on. We were hardly surprised to find it ticked all the boxes on basic tonality and detail: most digital components do, these days. Happily, it seems to go some distance beyond that and it gives some well-respected DACs at considerably higher prices a pretty good run for their money. It's probably worth getting a word or three in at this point about the filters, because they do indeed have an important effect on the sound – nothing gross, but the way the sound registers on the ear over the course of a prolonged track varies between them. To the extent that each can be succinctly summarised, the linear phase is clean and tidy with a particularly well-controlled bass, but can sometimes seem a little clinical by comparison with minimum phase, which seems slightly warmer but perhaps a shade less precise. Meanwhile, steep is superlatively detailed in simple music – single voice/instrument, or just a few – but slightly loses out to linear in very dense textures.

Tuneful bass

All that said, we would probably live happily with any of them, but while the keen tweaker may want to experiment and perhaps adopt preferences based on musical style, we ended up listening mostly to linear. Apart from anything else, we just loved the clean but always extended and tuneful bass this setting gave, with an utterly convincing sense of timing that made the most of the rhythmic qualities of any musical style. One tends to associate rhythm particularly with music for dancing or marching but, of course, it's no less important in a string quartet or ballad, just in a different way. Indeed, it was with such pieces that we were aware of the DacMagic's clear precision in presenting the timing of each instrumental part. But yes, before you ask, it can also make the most of a dance track.

State of the art DAC

Tonality is exceptionally neutral, with clean extension at both extremes and very well-balanced midrange. One often finds that certain instruments or voices seem slightly favoured, but we could detect no such effect here and were particularly struck by the way in which multiple voices coexisted without interfering with each other. That seems an obvious requirement, but it's surprising how often it's not quite met – one finds that the entrance of a male voice puts a female one slightly in the shade, or vice versa. There have been concerns voiced that USB is intrinsically a more jittery interface than regular S/PDIF, so we tried our best to hear any differences between the various options. Frankly, we couldn't – certainly not consistently. Nor could we measure any, the DacMagic turning in measured results which in every way qualify it being as state of the art.

Top audio bargain

Standards of CD replay being what they are, it probably won't lift many modern players beyond recognition, but it could give a new lease of life to some older models and for computer-based music replay it is an excellent choice. The Cambridge Audio DacMagic is practical and good-looking too and we would rate it all-round as one of the best audio bargains we've come across in a while.

Image
Image
User avatar
lab3352
Posts: 1363
Joined: 23/08/2007 14:25

#242 Re: HI FI - BiH Audiofil

Post by lab3352 »

Krell KID
napisao: Milan Rupić
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: iPod Dock

Tko je to mogao očekivati? Međutim, i nije tako nevjerojatno. U audiju "čuda" baš i nisu tako rijetka… Mnogi se od nas sjećaju kako nije bilo baš izgledno da će u vrijeme pojave CD-a high-end proizvođači ikada prigrliti taj mediji i proizvoditi uređaje za njihovu reprodukciju. Jer prve snimke i reproduktori bili su nedogledno daleko od onoga što se tada - puno čistunskije i dosljednije nego danas - držalo hi-fi, odnosno high-end reprodukcijom. Ali dogodilo se. Onda su se pojavila integrirana pojačala s etiketama high-end proizvođača - kompromisni uređaji u čijim se kućištima nalaze pojačalo snage i pretpojačalo. A to se nekad u high-endu smatralo herezom. Danas nema viđenijeg proizvođača high-end uređaja koji u svojem programu nema integrirano pojačalo. Tranzistorsko, hibridno, cijevno, svejedno.

Pravo čudo
Ali sve je to bilo mačji kašalj i ni izdaleka u osnovi u toliko dubokoj suprotnosti s pojmom high-enda (nije, zapravo, uopće!) kao ono što nas sustiže tijekom zadnjih godinu-dvije. Malo po malo, jedan po jedan proizvođač high-end uređaja počinje raditi ono što proizvođači konzumerske elektronike rade već godinama. Da, radi se o proizvodnji dokova za Appleov iPod, uređaj koji je u cijelosti, iz temelja, promijenio kulturu slušanja, ali i poimanje kvalitete sažetih glazbenih datoteka. Kao što mnogi znaju, na iPodove se mogu pohraniti zapisi za koje se obično kaže da su "CD kvalitete". I u osnovi to se može uzeti zdravo za gotovo, mada načelno razlike postoje. A to je podatak koji otvara široke mogućnosti, pa i ovakve o kakvima je ovdje riječ - da se iPod (sa zapisom najviše kvalitete u sebi) iskoristi kao komponenta high-end sustava. Među prvim high-end tvrtkama koje su se upustile u proizvodnju uređaja za reprodukciju zvuka s iPodova bila je Meridian. Oni se, izgleda, ipak nisu usudili napraviti high-end dok iz kojeg će korisnik moći signal sprovesti do hi-fi linije. Oni su mjesto toga napravili vrhunski zvučeći stolni radio/tranzistor. I danas u ponudi imaju dva takva modela - F80 i Alfred Dunhill AD88.

Plod strasti
U Krellu su bili ipak puno hrabriji. Možda i zato što je šef i glavni dizajner tvrtke, Dan D'Agostino, veliki obožavatelj iPoda od prvog trenutka njegove pojave. I tako je nastao KID (Krell Inteface Dock). Krell svoj uređaj predstavlja kao prvi iPod dok namijenjen audioentuzijastima. No, bez obzira na to, Krellu upuštanje u ovu avanturu čistunski sljedbenici sigurno ne će ubrojiti u plus. No, Krell je preveliko ime, a D'Agostino prevelike znalac i preiskusan stručnjak da bi se upustili u projekt koji će rezultirati kompromisom većim nego što je iPod kao medij sam po sebi i uređajem koji će u tomu čemu je namijenjen biti slabiji od suparnika. Zato je sasvim realno očekivati du su napravili uređaj kojim će iz iPoda nastojati izvući maksimum i učiniti ga, ni manje ni više, već "high-end izvorom zvuka".
Međutim, pitanje je koliko je to u cijelosti moguće. Naime, za razliku od Wadiainog iTransporta, koji iz iPoda izvlači digitalni signal prije nego što je ovaj u iPodu bio pretvoren u analogni (i potom ga šalje u odvojeno DAC) KID koristi iPodov signal nakon što ovaj prođe kroz njegov DAC. A jasno je da, ako ni zbog čega drugoga, a onda zbog veličine, DAC u iPodu jednostavno ne može biti high-end kvalitete. Niti je takvom čemu ikad bi namijenjen. Međutim, sve nakon toga KID obavlja na način da ono što je iz DAC-a izašlo, netaknuto i na bilo koji način promijenjeno, bude isporučeno u (pret)pojačalo. KID je prvi dok koji iz iPodovog DAC-a izvlači potpuno diferencirani signal. Digitalna veza između iPoda i KID-ove ultraniskošumne kontrole glasnoće u 255 koraka je optoizolirana, čime se osigurava najniža moguća razina šuma i izbjegavaju neželjene inteferencije. Zanimljivo je i to, a ni to nije u high-end tradiciji, da je moguće digitalno utjecati na razinu basa i visokih tonova u signalu. A to će ogromna većina korisnika iPoda veselo pozdraviti. To ujedno znači da je KID nije samo običan dok već i pretpojačalo. O tomu svjedoči i ulazna mini utičnica na prednjoj ploči - povezana s kontrolom glasnoće - u koju je moguće priključiti još jedan analogni uređaj i pomoću KID-ovog daljinskog upravljača podešavati razinu glasnoće njegova zvuka. U KID-u je balansirani diferencijalni sklop u A-klasi. Na prednjoj strani uređaja koji po svemu odaje krellovsko podrijetlo, su mali prozorčići u kojima su plavo osvijetljenim znakovima ispisane obavijesti o razini glasnoće te o stanju tonskih kontrola za bas i visoke tonove. Pored njih su i tipke kojima se može djelovati na navedena zvukovna stanja. Na stražnjoj ploči su balansirane i RCA izlazne analogne utičnice te kompozitni i S-Video video izlazni priključci, a tu je i na kvalitetnim digitalnim uređajima neizbježni RS-323 priključak koji omogućava različite mogućnosti povezivanja. Na vrhu KID-ovog kućišta je utičnica za iPod, iznad koje se diže naslon na koji se oslanja iPod kako se pri upravljanju njime ne bi prejako djelovalo na utičnicu i iPod i moguće ih se oštetilo. Međutim, naslon nije integriran u KID već se pričvršćuje/uklanja dvama velikim i lako dostupnim vijcima, pa ako se nekomu ne sviđa može ga se ukloniti. I prihvatiti rizik koji se može javiti zbog takvog zahvata. Daljinski upravljač je razmjerno velik, ali i izrazito tanak. Na njemu je obilje tipaka kojime je moguće djeloveti na sve funkcije iPoda, uključujući spomenute kontrolu razine glasnoće i tonske kontrole. Na žalost, nije baš ergonomski dotjeran, sve su mu tipke iste boje i oblika i teško ih je vidjeti, osim pod jakom svjetlom.

Zvuk iznenađenja
Prije početka seciranja zvuka koji smo iz iPoda natrpanog glazbom u "negubitnom" formatu dobili posredstvom KID-a, valja još jednom ponoviti i upamtiti - KID je dok. Dakle, uređaj koji bi, načelno, trebao biti posrednik između iPoda i audiosustava u koji se upućuje signal s njega. Uspoređivati zvuk koji iz iPoda čujemo posredstvom slušalica - koji je, kad se koriste visokokvalitetne slušalice, hvalevrijedan - sa zvukomm koji čujemo putem audiosustava, nije relevantno. Jedino što, osim oslanjanja na apsolutnu slušnu referencu korisnika, zato ostaje jest pokušati usporediti utjecaj KID-a na zvuk u usporedbi s običnim dokm. Što opet nije jako fer - prije svega prema KID-u, jer je kvalitetan dok gotovo 15 puta jeftiniji od KID-a. No, opet, KID nije samo dok… I tako se moguće inačice mogu nizati u nedogled.
I zato jedino što ostaje je opisati zvuk koji smo čuli iz iPoda posredstvom KID-a i ostaviti svakomu tko pročita ovaj test da, uzimajući u obzir sve moguće elemente, sam stvara vlastite zaključke, pravi usporedbe i donosi ocjene. KID je po svemu izniman uređaj. Nije jeftin, ali ni tako skup da bi bio nedostupan većem broju korisnika. A zvuči iznenađujuće korektno. Zapravo, zvuči odlično s obzirom da se ipak radi o reproduktoru nečega što ima znatno više osobina surogata nego izvornika. I zato kad čuje bas koji je pun, čvrst, okretan i bogat detaljima, korisnik se počne češkati iza uha. Nije bio superdubok kao s kvalitetnim CD playerom i vrhunski snimljenim diskom, ali u biti ništa mu nije nedostajalo. To malo sjaja i poliša, uglađenosti i profinjenosti kojih nije bilo nije utjecalo na to da se ne ostane očaran kvalitetom basa iz takve sitne napravice kao što je iPod Classic od 80 GB. Srednjotonski dio spektra, napose njegov najosjetljiviji dio - ljudski glasovi - bili su čisti, zvonki, bez parazitskih sibilanata, otvoreni i prilično prirodno zvučeći i dobro postavljeni u prostoru. Posebno smo obratili pozornost na stupanj sažetosti zvuka u srednjotonskom području, ali i šire. Nije baš da je zvuk "divljao" o dinamike, ali još manje je bito tup, spor, uzak i zatučen. Najbolje bi bilo reći da je bio - u redu. Ne zahtijevaju li se dinamičke eksplozije, dinamika će uvijek dobiti prolaznu ocjenu, i to višu od prosjeka.
Najviši dio spektra bio je lijepo i prirodno otvoren, tek neznatno zaglađen u najvišem dijelu registra, brz i točno iznesen. Bile je u tom dijelu spektra manjih tragova "digititisa", no sve to nije bilo ništa izraženije nego s većinom CD playera u cjenovnom razredu KID-a (bez iPoda!). Kao što je bilo i za očekivati, KID je, kao i svi ostali dokovi koje smo imali priliku koristiti, najviše problema imao s restauracijom i rekreacijom prostornih dimenzija zvuka. Ako kojim slučajem i audiosustav i u kojem se KID i iPod nađu ima problema s iznošenjem tog krucijalnog i kritičnog elemenata zvukovne reprodukcije, njegov korisnik teško da će biti oduševljen doživljenim. No, u dobrom sustavu, sposobnom točno iznijeti prostorne dimenzije zvuka, KID/iPod će se pokazati sposobnom odlično iznijeti širinsku dimenziju zvuka, dobro će prikazati slojevitost izvođačkog tijela, s malim problemom u iznošenju razlučivosti zadnjih redova, a korisnici će gotovo sasvim ostati prikraćeni za doživljaj visinske komponente zvukovne slike.

(Ni)je za djecu
Naziv uređaja neodoljivo priziva pomisao na nešto dječje. Pomisao je dodatno naglašena izborom fonta kojim je ispisan naziv i kojim se nerijetko ispisuju naslovi slikovnica i dućana s igračkama odnosno dječjim potrepštinama. I tu veza djece i Krella prestaje. Međutim, iako KID definitivno nije nije uređaj prvenstvano namijenjen djeci, sigurno će biti high end uređaj (Krellov, ali i bilo kojeg drugog proizvođača) koji će djeca sigurno koristiti više i češće nego bilo kojim prije njega. KID unatoč tomu nije dječja igračka. Radi se o vrlo ozbiljnom uređaju sposobnom za domete kojima će biti zadovoljni i oni ljubitelju zvuka koji njegovu kvalitetu mogu i znaju procijeniti puno bolje od djece. Među njima bit će i zavidan broj onih koji su mislili da se takvo što nikada neće dogoditi, i da nikad neće biti među onima koji će ovakvom, u svojoj biti za high-end istinski heretičkom, potezu zapljeskati. Pa i s veseljem se njime služiti.

P.S. Krell se nije zaustavio samo na KID-u. Ubrzo se pojavio i njihov Papa Dock, integrirano pojačalo, snage 2 x 150 W, izrađeno posebno za KID u koji se KID umeće i s njim čini integrirani reprodukcijski sustav. Sve što je još potrebno za punu sreću je kvalitetni zvučnički sustav.

Image
Image
User avatar
lab3352
Posts: 1363
Joined: 23/08/2007 14:25

#243 Re: HI FI - BiH Audiofil

Post by lab3352 »

Novosti iz Accuphase produkcije
Iz hi-fi stratosfere ponovno stižu nove vijesti o vrhunskim uratcima moćnog Accuphasea: stereo fono pojačalu C-27 i integriranom stereo pojačalu E-250.
Uvjetno rečeno povratak interesa za vinilne ili analogne nosače zvuka je nesporna činjenica, ali činjenica je da taj interes nikad nije nestajao već je bio potiskivan poradi uvođenja ili marketinške popularizacije novih formata ili radi njihove nedovoljne kvalitete. S jedne je strane razlika u kvaliteti otiska i snimanja je bila povelika u usporedbi sa drugim formatima, a sa druge postojao je kronični nedostatak kvalitetnih uređaja za izvlačenje ugraviranog bogatstva soničnih informacija i s tim u svezi strpljenja i znanja za ugađanje kompletnog sustava analognog izvora zvuka - gramofona. Naime odabir gramofona, ručice, zvučnice, pred-pred pojačala ili fono pojačala zahtijevao je suštinsko poznavanje audio osnova (odnosno dijela fizike, budući je ponajprije riječ o mehanici), vrlo spretne ruke, strpljivost pri ugađanju i još dosta toga. Iako su fono equalizeri već dulje u Accuphaseovoj ponudi postojala je naglašena potreba za high end fono pojačalom koje će u jednom kućištu omogućiti kvalitetno i potpuno izvlačenja analognih informacija iz vinilnih nosača zvuka. Stereo fono pojačalo C-27 je Accuphaseovo ponuđeno high end rješenje čije vrhunske performanse nude potrebito obilje riješenih problema svojim korisnicima te niz komparativnih prednosti. Kao prvu značajku valja istači odvajanje strujni krugovi MM / MC pojačala što osigurava ultra niski šum. Veoma precizna equalizacija; RIAA devijacija je samo ± 0,3 dB m. C-27 je iznimno dobro opremljen za prilagođavanje bilo koje zvučnice, ovisno o njezinom izlaznom naponu i impedanciji. Na prednjoj je ploči tipka kojom je, nakon selekcije MM/MC, moguće odabrati ulaznu impedanciju (tri postavke za MM i šest postavke za MC). Na stražnjoj su ploči ponuđena tri analogna ulaza sa zasebnim memoriranjem postavki (memoriraju se odabiri: MM/MC, ulazna impedancija, uklj/isklj podzvučni filtar i druge postavke). Na stražnjoj su ploči konektori za balansirani i nebalansirani izlaz, s tim da postoji mogućnost promjene polariteta za balansirani izlaz.

Accuphaseova E serija integriranih pojačala uživa danas izvrsnu reputaciju u Japan i na međunarodnoj sceni. Za ovu su seriju pažljivo odabrani visokokvalitetni materijali i dijelovi kako bi se iznijele rafinirane nijanse koje sadrži izvorni signal i omogućilo čisto glazbeno uživanje. Integrirano stereo pojačalo E-250 u potpunosti je novi ulazni model tvrtke (nasljednik nekadašnjeg modela E-213), a koristi inovativnu AAVA-II (Accuphase Analog Vari-gain Amplifier) kontrolu glasnoće koja je aklamacijom dočekana kao jedno od revolucionarnih rješenja u domeni pojačala. Sa AAVA-II Accuphase je u cijelosti eliminirao promjenljive otpornike iz procesiranja signala odnosno sa signalnog puta na kojoj su ostali samo pouzdani poluvodiči vrhunske kvalitete. Na ovaj je način odstranjen nepovoljan utjecaj koji je imala promjena impedancije. To znači da iznimna vrijednost odnosa signal/šum i niska distorzija pojačala nisu ugrožene ni na koji način, i isto super kvalitetu zvuka će se dobiti za bilo koju postavljenu glasnoću. Pojednostavljeno AAVA-II radi tako što se namjesto naponskih potenciometara na signalnom putu ovdje ulazni napon transformira u struju koja se može iznimno precizno regulirati u 16 koraka kojima se uključuje/isključuje 16 strujnih sklopki. Upravo se tim kombinacijama određuje ukupna glasnoća. Kombiniranje se kontrolira preko CPU-a temeljem gumba za kontrolu glasnoće zadane vrijednosti. Tako kombinirana struja signala formira promjenljivo pojačanje kojime se podešava razina glasnoće. Na kraju se ta struja konvertira nazad u glazbeni naponski signal preko I/U konvertera.
Integriranom stereo pojačalo E-250 u djelu pojačanja snage u paraleli rade snažni tranzistori u push-pull spoju podržani u napajanju od masivnog transformatora (400VA) i moćnim filtarskim kondenzatorima (22.000 ?F). Na ovaj je način osigurana gotovo crna (ili kako se često kaže tiha) akustična pozadina. Na stražnjem je dijelu zajamčen maksimalan komfor spajanja uz balansiran CD ulaz. Postoji mogućnost i proširivanja spojnih mjesta s analognim (analog disc input board), digitalnim (digital input board) za direktno spajanje digitalnih izvora zvuka i linijskim (line input board) slotom. Accuphase garantira kontinuiranu izlaznu snagu high end kvalitete od 90 W po kanalu na 8 ? ili 115 W na 4 Ohm-a.
Info: http://www.audiocinema-art.hr

Image
more on: http://www.audiofil.net

Pathos Synapse i Adrenalin
dobitnici prestižnih nagrada za dizajn i inovacije na CES-u 2009

CEA- američko udruženje potrošačke elektronike, organizacija koja okuplja više od 2200 tvrtki, tradicionalno, svake godine u studenom, dodjeljuje nagrade za dizajn i inovaciju proizvodima iz raznih područja ove grane elektroničke industrije. O nagradama odlučuje žiri koji čine nezavisni industrijski dizajneri, novinari iz stručnih publikacija i inžinjeri, a osnovni kriteriji pri odabiru nagrađenih su dizajn, tehnološka inovativnost i kvaliteta prozvoda.
U tvrtki Pathos ponosni su jer su ove godine čak dva prozvoda dobila ovu prestižnu nagradu u kategoriji "High Performance Audio", rezerviranoj za vrhunske audio prozvode.
Synapse je dual-mono, hibridno (cijevi+tranzistori) pretpojačalo diferencijalne topologije bez povratne veze namijenjeno vrhunskim audio sustavima.

Idealan partner pretpojačalu Synapse su Adrenalin monoblokovi koji iz unaprijeđene, patentirane INPOL tehnologije "izvlače" čak 180W u čistoj A klasi. Osim nagrade "International CES Innovations 2009 Design and Engineering" , koju su osvojili Synapse i Adrenalin, Pathosovi vrhunski monoblokovi osvojili su i nagradu "International CES Best of Innovations 2009" kojom se nagrađuju proizvodi koji su u svojoj kategoriji osvojili najviše glasova.
Info: http://www.sonusart.hr

Image

Image

Lab3352
User avatar
lab3352
Posts: 1363
Joined: 23/08/2007 14:25

#244 Re: HI FI - BiH Audiofil

Post by lab3352 »

Hi Fi Novosti:

Nova serija zvučnika iz Sonus fabera
Sonus faber je na siječanjskom CES-u predstavio novu seriju pod nazivom Liuto, zamišljenu kao zamjena za seriju Domus. Početak proizvodnje novih zvučnika najavljen je za ožujak 2009., s tim da će se zvučnici prvih 6 mjeseci proizvoditi samo u jednoj verziji finiša, odnosno crnom piano laku visokog sjaja.
Serija Liuto sastoji se od sljedećih modela: Monitor (2-smjerni zvučnik), uz koje dolaze i stalci Stand Monitor; Liuto (3-smjerni zvučnik) i Smart (centralni ili stražnji zvučnik). Što se tiče tehničkih karakteristika, novina su potpuno novi driveri: 6" srednjetonac od ugljikovih vlakana, 9" woofer i povratak velikog 1" mekanog visokotonca poznatog iz ranijih modela. Modeli ostaju vjerni klasičnim Souns faber tradicijama poput bočnih panela u obliku lutnje, no zamjetan je i pomak prema modernijem dizajnu, tako da se zvučnici mogu lako uklopiti u većinu interijera. Zvuk donosi poznatu kombinaciju topline, niskofrekvencijskog raspona, ravnoteže instrumentalnih detalja i sveobuhvatne zvučne pozornice.

Image
Sonus Faber Guarneri model

Klipsch serija za kućno kino
Dugo su godina zvučničke kutije Klipscha bile sinonim kino zvuka budući su one bile inventarom svake dvorane diljem svijeta koja je držala do kvalitete. Icon serijom, Klipsch juriša na čelnu poziciju i u ovom stoljeću dizajnom komponenti i punokrvnošću zvuka kućnog kina. Naime, Klipsch nastavlja s daljnjim unapređenjem dokazane tehnologije horni i novom filozofijom dizajna koja stalno povisuje razine sofisticiranosti. Ovoga puta je pred nama primijenjena XT Tractrix ® horn tehnologije (koja je još jedna od inačica izvornih Klipschovih horni) koja omogućava iznimnu disperziju i naglašeniju direktnost, odnosno kompaktnije modele uz zadržavanje starih i proslavljenih značajki. Obje ponuđene verzije iz Icon serije su svojim zvučnim karakteristikama prepoznatljivi i izvrsni slijednici duge Klipschove linije vrhunskih audio proizvoda. Snaga, detalj i emocija su ciljane značajke ove generacije sustava za kućno kino i stero formacije, namjenjene audio entuzijastima koji traže estetski ugodne proizvode s vrhunskim akustičnim rezultatima. Prva je inačica, Icon serije "Icon W" izuzetno podobna ne samo za razne aplikacije u kućnom kinu, već je s ponuđene dvije slobodno stojeće zvučničke kutije (WF-34 i WF-35), ambicioznih karakteristika, moguće realizirati vrhunske stereo formacije u prihvatljivom cjenovnom razredu. Naime, budući se korištenu XT Tractrix ® horn tehnologije dobiva iznimna disperzija koja u sprezi s iznimnom osjetljivosti 95/97dB i malom distorzijom (fiberglas bas membrane) omogućava vrhunsku reprodukciju i s audio pojačalima manje snage. Sve modele serije Icon W karakterizira za oko klasični izgled drvenog kućišta, s tim da u soničnom smislu, kao i verzija Icon X, ne zvuči nimalo tradicionalno. Serija Icon W koriste iste zvučnike kao i serija Icon X.i istu XT Tractrix ® horn tehnologiju. Ponuđene formacije Icon W sustava je nešto drugačija od sustava Icon X, s tim da kod oba vrijedi optimalna zvučna i oblikovna komplementarnost.
Modeli zvučničkih kutija serije Icon W su slijedeći:
o WF-35 samostojeća zvučnička kutija: 40Hz-23KHz; osjetljivost 97dB; 150W kontinuirano i 200W u piku;
o WF-34 samostojeća zvučnička kutija: 41Hz-23KHz; osjetljivost 95dB; 125W kontinuirano i 200W u piku;
o WB-14 bookshelf zvučnička kutija (40/200W)
o WC-centralna zvučmička kutija (90/200W)
o WS-24 Surround zvučnička kutija (75/200W)
o XW-300d subwoofer (270/480W)
o XW-500d subwoofer (500/1200W)
Preporučeni sustavi:
o Flagship WF-35-sustav:
(2) WF-35s, (1) WC-24, (2) WS-24s i (1) XW-500d
o Intermediate WF-34-sustav:
(2) WF-34s, (1) WC-24, (2) WS-24s i (1) XW-300d
o Compact SB-14 sutav:
(4) SB-14s, (1) WC-i 24 (1) XW-300d
o Stereo sustavi s WF- 34 ili WF- 35

Image

Image

Drugu, futuristički koncipiranu, inačicu Icon serije "Icon X" karakteriziraju uz poznate značajke: visoka iskoristivost, mala zvučna distorzija, prepoznatljiva zaobljenost zvuka, velik dinamički raspon, preciznost u detalju i fascinantna mogućnost ataka "filmskog basa" iz vitkih tek nešto dubljih jedinica od vašeg LCD ili plazma video zaslona. Klipsch je u seriji Icon X ponudio korisnicima za kombiniranje čitav dijapazon modela zvučničkih kutija u atraktivnim kućištima, izrađenih od prešanog aluminija (izuzev subwoofera) kojima se mogu zadovoljiti razne korisničke prostorne potrebe. Bilo kojem odabiru se garantira optimalna zvučna i oblikovna komplementarnost.
Modeli zvučničkih kutija serije Icon X su slijedeći:
o Potpuno aktivna XF-48 samostojeća zvučnička kutija: 33Hz-23KHz; 100W kontinuirano i 360W u piku;
o XL-23 LCR bočna ili centralna zvučnička kutija (70/275W)
o XL-12 LCR bočna ili centralna zvučnička kutija (50/200W)
o XB-10 bookshelf zvučnička kutija (50/200W)
o XW-300d subwoofer (270/480W)
o XW- 500d subwoofer (500/1200W)
Opcionalno su u ponudi i XFS stalci za modele XB-10, XL-23 i XL-12
Iz Klipscha preporučuju slijedeće sustave:
o Flagship XF-48 sustav:
(2) XL-48s, (1) XL-23, (2) XB-10s i (1) XW-500d
o XL-Intermediate sustav:
23 (3) XL-23s, (2) XB-10s i (1) XW-500d
o Compact XL-12 sustav:
(3) XL-12s, (2) XB-10s i (1) XW-300d

Info: http://www.audiocinema-art.hr
Info: http://www.audiofil.net

Lab3352
User avatar
lab3352
Posts: 1363
Joined: 23/08/2007 14:25

#245 Re: HI FI - BiH Audiofil

Post by lab3352 »

Prema popularnom Hi Fi magazinu Chord Red Reference CD/SACD Player je na 2. mjestu Ultimative CD Players for 2008. Cijena je oko 23.000KM za ovo zadovoljstvo ...

Few modern hi-fi components create an impact that reverberates around the globe, but in 2001, a compact yet satisfyingly weighty lozenge of aluminum finished with an attractively ribbed top and bubble glass porthole that was softly backlit to show off the circuitry within, did just that. All the more remarkably, it was a stand-alone DAC - the kind of product hitherto confined to the unglamorous backwaters of the accessory market. The DAC64, as it was called, changed all that. Made by Kent-based British high-end specialist Chord Electronics, it combined in an entirely unprecedented way, killer aesthetics, innovative 64-bit conversion and filter technologies, plus the sublime build quality for which Chord had already carved itself a much-envied reputation with its amplifiers. It made add-on DACs sexy and, more importantly, offered the opportunity for owners of aging, mid-market CD players to experience true high-end sound quality. When Chord produced the dedicated Blu transport a few years later, many felt that the combo raised the bar for digital replay to new heights. In any case, the DAC64 and Blu now form the cornerstone of the entry-level Choral range. Back then, if you wanted to build a full-fat, no-holds-barred Chord-based system (quite something if you're into XXL statement hardware) it had to be fronted by the dinky duo. The end result of this approach, while undoubtedly intriguing, formed a pretty spectacular visual mismatch to say the least.
What Chord's customers were crying out for, understandably, was a 'Big Daddy' CD spinner - something that combined the technical and sonic excellence of the Blu/DAC64 in one full-size and memorably impressive chassis. A player, moreover, that would score a very definite line in the sand for Red Book standard digital replay. In other words, Chord's best game, with cost more or less no object. The best CD player ever? That's the general idea and given Chord's customary confidence in these matters, it's interesting to note that the word "probably" doesn't get a look in. So here it is, the Red Reference CD, Chord's unique take on state of the (digital) art. In essence, it marries enhanced elements of the Blu transport with a supercharged version of the DAC64 to, in the company's own, rather dry, words, "give the most accurate reproduction of CD that can be obtained". Talking to Chord's managing director, John Franks, while he's in a more candid mood, it's clear that were the statement directed at the likes of Naim or Krell, or anyone else with designs on owning the coveted "World's Best" tag, it would be rather more concise. To wit, "Eat this". Unmistakably a design from the house of Chord, the Red Reference is a stunningly solid and exquisitely finished piece of work. Apart from the signature bubble glass porthole, the casework is manufactured entirely from solid aluminium and feels immensely rigid. Perhaps that's an inadequate description. It feels rigid enough for a police hit squad to use it as battering ram to attack the front doors of slumbering villains. And, believe me, the doors would come off worse. Naturally, this makes it an ideal support structure for the CD mechanism beneath that distinctive and sturdy clamshell clamp that's reminiscent of the Blu's. And here's the really neat bit (on paper, at least). Uniquely, the area allocated to the CD mechanism cuts back into otherwise four-square-with pillars casework at 45 degrees, the idea being to allow front access to what would otherwise be a top-loading mechanism, even if the player is placed on the shelf of a rack. This seems thoughtful.

Image

Image

Image

Lab3352
User avatar
lab3352
Posts: 1363
Joined: 23/08/2007 14:25

#246 Re: HI FI - BiH Audiofil

Post by lab3352 »

Britanska audio kuća Spendor u posljednjim brojevima hrvatskih Hi Fi Choice, Hi Fi Media i srbijanskog Hi Files magazina dobili su veoma visoke ocijene za svoje zvucnike. Od SA (entry level) do ST (referentne) serije, svi su dobili visoke ocjene. Kod nas trenutno nema zastupnika, ali kod komšija ove zvucnike vec ima nabaviti po veoma finim cijenama.

Spendor ST
Image

Description 2.5-way floor standing loudspeaker
Enclosure type Spendor linear flow refelx
HF drive unit 29mm wide-surround dome with fluid cooling
MF / LF drive unit Spendor 180mm ep39 cone
LF drive unit Spendor 180mm Kevlar composite cone
Sensitivity 87dB for 1 watt at 1 metre
Crossover point 700 Hz, 4 kHz
Frequency response 58 Hz to 20 kHz ± 3dB anechoic
Frequency range -6dB at 40 Hz anechoic
Impedance 8 ohms nominal
Impedance minimum 4.2 ohms
Power handling 200 watts unclipped programme
Terminals WBT Next-Gen 4 way binding posts single-wired
Cabinet (HxWxD) 970 x 200 x 330mm
Finish Black piano lacquer cabinet with specified inlay
Weight 28 kg each

Spendor SA1
Image

Description 2-way stand or open-shelf mounted loudspeaker
Enclosure type Sealed
HF drive unit 22mm wide-surround dome with fluid cooling
LF drive unit Spendor 150mm ep38 cone
Sensitivity 85dB for 1 watt at 1 metre
Crossover point 4.8 kHz
Frequency response 75 Hz to 20 kHz ± 3dB anechoic
Frequency range -6dB at 65 Hz anechoic
Impedance 8 ohms nominal
Impedance minimum 6.3 ohms
Power handling 125 watts unclipped programme
Terminals WBT 4 way binding posts single-wired
Cabinet (HxWxD) 305 x 165 x 190mm
Finish Zebrano high gloss, jet black piano lacquer, wenge deep satin
Weight 5.4 kg each
Stand height 600mm excluding feet

Vise informacija na: http://www.spendoraudio.com/

Lab3352
Popara
Posts: 119
Joined: 10/03/2008 09:57

#247 Re: HI FI - BiH Audiofil

Post by Popara »

Pozdrav,
Tek sad vidjeh ovu temu, pa vidim da neko spominje Genelec monitore.... Jel ovo tema o HIFI ili profesionalnoj studijskoj opremi.... Genelec monitori su odlicni ali oni spadaju u studijske monitore. A i cijena im je za past u nesvijest, recimo da genelec 1032A kostaju negdje oko 6 hiljada dolara po kutiji i nisu uopce predvidjeni da budu HIFI kutije.
Pozdrav Popara
User avatar
lab3352
Posts: 1363
Joined: 23/08/2007 14:25

#248 Re: HI FI - BiH Audiofil

Post by lab3352 »

Ovo je iskljucivo Hi Fi tema ... Mislim da ima posebna tema za studijsku opremu, a nalazi se pod "Muzika" topic. Inace sam slusao Genelec monitore i nisam stajalista da ne mogu biti Hi Fi kutije. One zvuce veoma dobro, ali iskreno sam vise ljubitelj Dynaudio opreme.

Pozdrav

Lab3352
Popara
Posts: 119
Joined: 10/03/2008 09:57

#249 Re: HI FI - BiH Audiofil

Post by Popara »

lab3352 wrote:Ovo je iskljucivo Hi Fi tema ... Mislim da ima posebna tema za studijsku opremu, a nalazi se pod "Muzika" topic. Inace sam slusao Genelec monitore i nisam stajalista da ne mogu biti Hi Fi kutije. One zvuce veoma dobro, ali iskreno sam vise ljubitelj Dynaudio opreme.

Pozdrav

Lab3352
Pa zbog toga i govorim da Genelec ne spada ovdje nikako.... Nisu projektovani niti predvidjeni za HI FI opremu...
Pozdrav P.
User avatar
lab3352
Posts: 1363
Joined: 23/08/2007 14:25

#250 Re: HI FI - BiH Audiofil

Post by lab3352 »

Posljednje kutije koje sam naveo ovdje Spendor SA1 su hi fi kutije, a koriste se vec nekih 20 i nesto godina kao monitori u BBC studijima. I radi ovoga ja zvucnike ne dijelim na studijske i hi fi ...

Pozdrav

Lab3352
Post Reply