Dijelom se slažem sa postom, dijelom baš i ne.detroit-mercy wrote: Ali opet ti kazem, komunisti su imali vlast i poluge vlasti i kada kazu pruga Samac-Sarajevo ima da bude onda ima da bude. Evo da dans neko zapita mladjariju da idu da rmbaju na pruzi, nako, sta mislis koliko bi ih se odazvaloMi danas nemao nista ama bas nista, imamo drzavu u kojoj ni vlast ne mozes formirati a da je ne aminuje Americki ambasador ili neko iz kuce na Obali. Pa mi danas u BiH se neslazemo ni oko vremenske prognoze a kamoli sta drugo. Prije se nije trazio konsenzus, nego ima da bude ovako. Agrarna reforma, oduzmi zemlju ko se pobuni, zna se. Industrijalizacija, sve u akciju ima da se ide
.
Sa te strane posmatrano, komunisti su imali puno laksi zadatak nego ovi danas, ne gledam ideolosku odrednicu uopste. Evo i da Zlaja dobije 51% vlasti u Federaciji mislis da bi bio u toj mjeri uspijjesan da provede reforme tipa poslijeratne uspijesnosti komunista.
Jaro prvih 20tak godina iza rata je bilo "my way or highway" i tako je skoro u svim vrstama diktature. Sta mislis da je Pinoche u Chileu bio samo bad guy, pa upravo je diktura preporodila Chile ekonomski. Jer je funkcionisalo na istom principu, ima da bude ovako ili zna se. Isti je slucaj sa Spanijom i Francom, upravo je Franco taj koji je udario temelje modernoj Spaniji.
Dosta ekonomskih mislilaca se slazu u tome kada treba da se izvrsi radikalni potezi u eknoomiji (rapidna industrijalizacija, opismenjanvanje, agrarna reforma i td) posebno slabije razijenih zemalja da diktature u pravilu znaju da odrade jako dobar posao. Pa pogledaj kada je Juga imala svoj najveci zamah i ekonomski uspon, upravo u godinama kada je diktatura bila najjaca. Problem je sto se Juga nije uspjela iz dikature koja je udarila dobar temelj eknomiji, transformisati u demokratiju (pri ovome mislim ne samo na politcku nego i ekonomsku) na jedan postepen nacin, nego smo opet imali neke radikalne rezove.
Prema tome, zasluge treba istaci ali isto tako i pogreske, i ovi danas ako nesto dobro urade trebaa ako ne matere im se nagrebati
.
Kažu da smo dobili(kada se sve preračunalo) više pomoći po glavi stanovnika nego Švabe nakon 2 Svj. rata. Tajkuni, privatizacija, nepotizam, korupcija, potpuno gubljenje morala i etike je naslijedstvo koje će nam ostaviti u amanet ovi današnji.
Vadiona na "one anamo" ne pije vode. To nema veze sa njima. Kod nas su ratni šverceri postali postratni biznismeni i ugledni građani. Komunjare su takve, po pravilu, izvodili na prijeki sud.
Kada ratni švercer, postane ugledni građanin, sve ti je jasno. Jasno ti je u kojem smijeru takvu društvo ide. U pogrešnom, blago rečeno. Temelji društva su vrlo loši, da ne kažem nikakvi(kao što jesu). Borci su uglavnom nagrabusili umjesto da budu nagrađeni. Nagrabusili su jer su ovi sve učesnike rata, stvarne i naknadne, proglasili "zaslužnim". Shodno tome, budžet nam je postao socijalni i faktički neodrživ jer su ovi, nakon rata, razgrabili sve što agresori nisu srušili ili opljačkali u ratu.
Barata se brojkom od 500.000 boraca/učesnika rata(valjda u Federaciji, zajedno sa Hrvatima)
Al jebiga, valjalo je kupiti glasove. Uspjeli su u tome.
Manja država, manje naroda, više resursa, više potencijala. Lakše je nahraniti 2 miliona ljudi od 20 miliona ljudi. Samo da su napravili razvojni plan, pošteno privatizirali preduzeća i pošteno podijelili pomoć koju smo dobijali mi bi živjeli mnogo bolje. Imali bi bolje i normalnije temelje društva. Na žalost, ništa od toga nije urađeno. Rezultat je vidljiv i veoma, veoma loš.
Ovi sadašnji ne mogu cipele da čiste komunjarama. Tako ispade. Al jebiga, davno prošlo vrijeme. Zato sad mi uživamo u demokratiji gdje su ugledni građani likovi ala Bakir Alispahić, Čengići, Bičakčići, Brankovići, Ganići, Šaje i ostala kompanija kojoj su se poslije rata pridružili Keljmendiji, Gašiji, Turkovići.
