Feedback

[akaunt]

Ej , majke ti dje je zaplatilo ono naradzasto platno sto su ,mislim, Jukini imali na početku rata.

?
narandžasto platno nosili?

Aaaaaaa tobe jarrabi... Ti bi se opet svadjo

[Dozer]

Niste se razumjeli, ocito.
I ja sam u momentu na to "platno" pomislio "kakvo ba platno", ali se onda u sekundi sjetih tih cohanih i skontah da o tome pricas

[helpdesk1]

Da, taj dio jeste bio u drvecu, ali je i bio malo dalje od Kromolja i Betanije jer je to vec Orahov brijeg. A ovaj ovamo, desni, prema Kromolju je bio k'o mjeseceva povrsina... I nasi vajni tadasnji "komandanti" isplanirali frontalni juris bas - tuda. Aferim... Steta ljudi... Naravno, niko nikada za to nije odgovarao, koliko ja znam....
Ali bilo je mojih i medju tim drvecem, i fakat nikad nisam cuo za tu pricu... A pricali su mi sve do u detalje.

A borova sumica je, ako se jos dobro orijentisem, ispod Grdonja, tj. Grdonj...? To je i bio pravac "jurisa", na kojem sam i ja bio, ali sam ja bio s desne strane, od porodilista, odakle nismo dalje ni makli. Oni koji su uspjeli dobaciti do sumice, dobacili su bar do nekakvog zaklona. Ovi neki su malo sporije trcali, pa zaglavise u vrtacama, kako vec i rekoh. Ti iz borove sumice se jesu izvlacili malo duze nego ovi iz vrtaca, jer su i progulili malo dublje, neki 100-150m, a onda im se valjalo iz sumice vratiti na cistinu. Ali, i dalje fakat ne znam za tu pricu. Mozda se jeste i desilo, haj ga znaj...

Bio u voćnjaku,negdje na Slatini, glave podići nismo mogli. Helem nejse, poslije nekoliko dana odem kući i mati plače. Što ti je mati, kaže sanjala da sam ranjen u ruku. Vratim film i sjetim se da me je nešto opalilo dok sam ležao ispod jedne kruške. Glavu uvalio u zemlju i pokrio rukama. Toliko su derali sijačem i pamom da su tu krušku skoro ošišali i mene je u šaku opalila ili grana ili plod. U povlačenju je bilo ranjenih i u guzove, ali svi živi-to je bila bježanija

[PM72]

Nego, pade mi na pamet jedan bezvezan dogadjaj. Bili smo nas trojica negdje na Čaršiji, taman izašli iz nekog kombija. Predivan dan Septembar 93. Nije se nešto ni pucalo i kontamo , pošto moramo tu ostavit auto, kuda da idemo kući. Gore je to ona ulica od sebilja sto vodi prema Kovačima kod one pekare na cosku. U sekundi ono ššš... I gruuuuuu!!! Ma nije ni pet metara od nas. Onda ona klasična scena, jesam li ziv, jesam li ranjen i u svakom slucaju trazis mišiju rupu da se zavuceš. Čekaš drugu...čekaš....čekaš....ništa. Dignemo se i bjezte noge posra vas guzica. Niko ni ogreban. Pala iza jedne podzide koja nas je spasila. Sreća prati hrabre.
Elem kad je sve prošlo naravno pricamo izmedju nas i ja iz zajebancije upitam "dokle smo smo dosli" ...ko sa pričom, o čemu smo ono pričali. Ej nas je trojica i svak je imo različitu verziju kako smo stajali i šta smo pričali. A u metru kvadratnom zajedno bili i pričali....

Slična situacija a lokalitet i godina isti... dženaza na Kovačima nam je bila povod. Kako smo se približavali Baščaršiji, tu i tamo smo mogli čuti zvuk protivavionskog mitraljeza (PAM) al' oguglali već bili na te signale, nastavili smo u tišini sa vožnjom. I tako do kombi stanice, malo iznad one tramvajske na Baščaršiji, kada iznenada nešto puče iza nas, pa opet al' ovaj put ispred nas, rješavajući nam dilemu je li nam guma pukla. Miro je bio iskusan vozač, hladno i sa grimasom buldoga na licu nagazi na kočnicu , smota punim u lijevo a onda doda puni gas koji metar pa udesno i pravo sve do skretanja desno u ulicu ka Kovačima. Stade, pogledamo se u tišini sa onim čudnim osmjehom u očima, neko mu i čestita na predhodnim cik-cak fintama. Gore se raja okupila, kada pristigosmo sa zanimanjem nas gledaju...formiraju se safovi za dženazu, ja im ne prilazim. Da sam vjerovatno koju kap mokraće ispustio kada nas je kraći rafal iz PAM-a stigao i u par sekundi prestravio, drugi to nisu mogli znati, al' ja jesam.

jel misliš na Miru,Bracinog buraza?

[PM72]

pitam te fino i kulturno,nisam ofirao ni ime ni prezime,ko zna za Bracu,možda pitam za Aliju Hadziosmanovića?

[akaunt]

Aj malo da ovu temu ucinimo malo vrućom.
Neću tamo na temi o blokadi puteva, al jesam li ja jedini kome smeta tekbir na protestima boraca za jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu ?

[PM72]

jesi

[akaunt]

jesi

...očigledno !

[akaunt]

Bože moj, tebi smeta tekbir, drugom očita nepravda , trećem reakcije na blokadu saobraćajnica, četvrtom razni oblici manipulacije... bla blabla. Nekako se te nepravde nakupilo i previše kod ljudi, neki izražavaju protest a drugi bi da se manje ili nikako ne talasa.

Vidi rodjače. Zašto pitanje postavih ovdje a ne na odgovarajucoj temi. Imaju li pravo zaustavljat saobraćaj jel u pravu policija, ko ima a ko nema pravo na naknadu...sve se to da diskutovat.
Al pričat da su su se borili za to da Bosna pripada svima isto, uzvikujući Allahu egber ili tekbir, e to je ono sto mi zasmeta.
...i onda se neko pita kako to da ja nisam imo moju stranu u ratu. Pa djeco moja ako je birat izmedju ovoga, kokarde i U na čelu, onda je onaj s Koševa imo pravo kad je reko "ovo nije moj rat"!

[pirpa]

[akaunt]

Ma nikakav problem. Ovo je i ćorav vidio. I da se razumijemo, sam čin tekbiranja (i tad i sad) sasvim legitiman. Ništa sporno. Jedino što je nespojivo sa multikulturalnošću ( i tad i sad) propagiranom.
Dakle , u par riječi, manimo se šuplje.

[PM72]

za mene i Dozera je jedino TEJKBIR legitiman...

[pirpa]

Ma nikakav problem. Ovo je i ćorav vidio. I da se razumijemo, sam čin tekbiranja (i tad i sad) sasvim legitiman. Ništa sporno. Jedino što je nespojivo sa multikulturalnošću ( i tad i sad) propagiranom.
Dakle , u par riječi, manimo se šuplje.

Vjeruj mi da sam čisto onako ovu sliku objavio na ovoj temi i nisam se uopšte obazirao na vaše komentare u vezi tekbira...

[akaunt]

Bože moj, tebi smeta tekbir, drugom očita nepravda , trećem reakcije na blokadu saobraćajnica, četvrtom razni oblici manipulacije... bla blabla. Nekako se te nepravde nakupilo i previše kod ljudi, neki izražavaju protest a drugi bi da se manje ili nikako ne talasa.

Vidi rodjače. Zašto pitanje postavih ovdje a ne na odgovarajucoj temi. Imaju li pravo zaustavljat saobraćaj jel u pravu policija, ko ima a ko nema pravo na naknadu...sve se to da diskutovat.
Al pričat da su su se borili za to da Bosna pripada svima isto, uzvikujući Allahu egber ili tekbir, e to je ono sto mi zasmeta.
...i onda se neko pita kako to da ja nisam imo moju stranu u ratu. Pa djeco moja ako je birat izmedju ovoga, kokarde i U na čelu, onda je onaj s Koševa imo pravo kad je reko "ovo nije moj rat"!

Ako bi se među onim koji protestuju, našao ili ''infiltriran'' neki deklarisani homoseksualac, moguće je da bi konstrukcija zaključka mogla da bude i drugačija. Nisam gledao taj primjer tekbiranja koji pominješ, ali ti vjerujem da je bilo i toga. Imam razumijevanje ka tvom stavu da ti to smeta i to je to. Ne želim ni na koji način da taj primjer relativiziram, pravdam ili napadam, umanjujem ili dodajem. Protesti su za sada posljedica i to je valjda jasno. Uzrok je za mene vrijedniji pažnje, čisto da se preko njega ukaže na suštinu problema, a onda bi se valjda tražila i adekvatna rješenja za problem. Mišljenja sam da je svima od koristi da se taj problem jednom za uvijek riješi na optimalan i dugoročan način.
To ne mijenja suštinu iz sadašnjih protesta, da zaista postoji i da se među protestantima nalazi određen broj ljudi sa motivima koji idu u prilog borbe za ostavarenjem zakonski uređenih prava. Ne privilegije već prava. U pravu si da se može diskutovati i o ostalim stvarima, koje su realno povezane sa tom tematikom, može se i naprđivati o njima u širem kontekstu... što se mene tiče nešto i nemam baš volje da budem sagovornik za diskusije te vrste, ni tamo na namjenskoj temi se nisam uključivao. Kažem nemam volje, a mislim da mi to dostojanstvo ne dopušta. To je moje pravo izbora.

Kada pomenuh pravo izbora, i ti si napravio svoj izbor u vrijeme 1992-1995., kada si se bio uključio u redove branilaca. Nakon izvjesnog vremena si se odlučio povući iz redova branioca grada Sarajeva i otišao dalje u potrazi za svojim mjestom pod suncem. Stvari su tu jednostavne u smislu rezona, dok si bio na istoj strani branilaca grada imaš moj lični respekt, a prezir za čin dezerterstva.
Ma kakav i koliki bio tvoj ondašnji doprinos odbrani grada Sarajeva, za mene je on golem , tako da imam razumijevanje i visok prag tolerancije kada je tvoje mišljenje u pitanju. A do tebe je koji dio sebe ćeš da vrjednuješ.
Znaš i sam da smo u pravu kada kažemo da smo bili branioci, što podrazumijeva da smo bili napadnuti. I mi koji smo se nastavili boriti do kraja, i ti koji si se povukao, preživjeli smo i to je po meni nabitnije.

Ode ti daleko rodjače. Ja samo o religioznim poklicima u sekularnoj vojsci. Religiozni i sekularni ne ide u istu recenicu. Jedno je visak.
A ta prica, ja branilac,ja dezerter je za mene priča ispričana. Ne stidim i ne ponosim se ni jednim dijelom. Bilo je kako je bilo, a da se ( nedaj boze) ponovi, znao bi kako bi.

[Maraschino]

Kenjac, gdje si ti ovdje?

[akaunt]

Kenjac, gdje si ti ovdje?

Od mene je stigla razglednica mala, na njoj slapovi na Niagari ...

[Amagon]

Prečačkao uzduž i poprijeko forum, ali nisam puno našao informacije koje tražim.

Zna li neko nešto više o korištenju raketnog sistema u agresiji na BiH? Konkretno, mislim na rakete zemlja-zemlja, tzv. "LUNA" (ili po NATO riječniku FROG-7). Za vrijeme nesretnoga rata, bio sam dječak u Bugojnu (koje je pretrpjelo granatarinja bivše JNA sa Kupresa i iz pravca Donjeg Vakufa, i također uličnu i linijsku razmjenu vatre sa HVO), i nekad 1994.ili 1995.godine je bila strašna eksplozija i detonacija, gdje su momentalno popucala sva stakla na zgradi, i zatreslo se kao da je 7 stepeni po Rihteru. Poslije mi je otac pričao da su to rakete na navođenje kratkog dometa, još iz SSSR doba, koje je JNA preuzela, i da su poznate po tome da su izrazito neprecizne, po par kilometara znaju fuliti. Zastarjeli sistem. Ali su strašno razarne. Eh ono što mene interesuje, kaže da je domet tih raketa 70 km, pa me zanima odakle je VRS raketirao ovakvom vrstom projektila? Možda sa Vlašića. Znam da ovde ima dosta vojnih eksperata, koji su učestvovali u ratu (veliko poštovanje), pa možda znaju nešto više o ovome? Je li možda neko doživio taj udarni val, i na kojoj lokaciji?

Hvala unaprijed!

[madner]

JNA je imala 12 lansera, VRS je 1998 prijavio 8 a 4 su zavrsila u Srbiji.
Ispalili su gotovo sve zalihe pa su prepravljene na druge rakete, znaci nekih 100 raketa je gadjalo sve i svasta.

[Amagon]

Konkretno, mislim na rakete zemlja-zemlja, tzv. "LUNA" (ili po NATO riječniku FROG-7).
...
i nekad 1994.ili 1995.godine je bila strašna eksplozija i detonacija, gdje su momentalno popucala sva stakla na zgradi, i zatreslo se kao da je 7 stepeni po Rihteru. Poslije mi je otac pričao da su to rakete na navođenje kratkog dometa, još iz SSSR doba, koje je JNA preuzela, i da su poznate po tome da su izrazito neprecizne, po par kilometara znaju fuliti. Zastarjeli sistem. Ali su strašno razarne. Eh ono što mene interesuje, kaže da je domet tih raketa 70 km, pa me zanima odakle je VRS raketirao ovakvom vrstom projektila? Možda sa Vlašića.?

Hvala unaprijed!

EDIT: Strana 132 ; ''Srpski agresor je u dva navrata, oko 18,30 i oko 23,00 sati,
djelovao sa po dvije rakete zemlja - zemlja (LUNA R-64), po gradskom području Bugojna, vjerovatno iz pravca Skender Vakufa,srećom bez posljedica po ljudske živote, ali načinivši velike mate-rijalne štete. '' 01.11.1994 godine

To je to! Neizmjerno hvala. I interesantna knjiga, puna informacija koje nisam znao. Još jednom hvala

[Maraschino]

Jedan AR divizion bio je smjesten u Jastrebarskom i posjedovao je ove sisteme Luna.
Pocetkom rata izmjesteni su u B.Luku.

[Amagon]

Nije Luna al' na tom ratištu su radili i neke improvizovane Mrud-ove tj neku kombinaciju velike količine eksploziva čiji su fragmenti-geleri bili matice šarafa, ekseri, isjeckana armatura...Bog zna šta sve još. Zatim kotao od bojlera ispune trotilom kao da pamtim i neku cisternu nakrcanu eksplozivom i njeno usmjeravanje niz brdo ka naseljenom dijelu Vakufa... neki dječak je osijedio od tog nekog destruktivnog djelovanja. U rudniku Vitezit je bilo zaliha eksploziva, tako da se moglo eksperimentisati do mile volje.

Mi smo to u Bugojnu zvali KRMAČA Sjećam se i onih malih kasetnih bombi ZVONČIĆI i PAŠTETA dakako

[Amagon]

I da, ta ista "Krmača", tj. kotao od bojlera punjen eksplozivam, ima izuzetno razornu moć, u stanju je otpuhati dvospratnicu do prve ploče

Kad smo kod tih krajeva (Donji Vakuf, Bugojno), preporučio bih knjigu "Posljedni napad prve čete" od Senada Jusića Čupe (borac 370.slavne brdske brigade, dosta detaljno objašnjava borbe na linijama, koja se oružja koristila, i sl.

[akaunt]

A kad smo kod "krmača" ...ko se sjeća one naprave koju su zakotrljali na Trebevicu u zimu 93'? Kazu, da nije ( hm, nije?) napravila puno zrtava (2) ali se Sarajevo zatreslo. Sjeca li se iko toga i o kakvoj je napravi riječ?

[Maraschino]

I da, ta ista "Krmača", tj. kotao od bojlera punjen eksplozivam, ima izuzetno razornu moć, u stanju je otpuhati dvospratnicu do prve ploče

Kad smo kod tih krajeva (Donji Vakuf, Bugojno), preporučio bih knjigu "Posljedni napad prve čete" od Senada Jusića Čupe (borac 370.slavne brdske brigade, dosta detaljno objašnjava borbe na linijama, koja se oružja koristila, i sl.

Ovo je krmaca(avionska bomba 250kg) koju su koristili bez aviona sa raketnim motorom od raketa zemlja-zrak SAM2 i lansirane sa improvizovane rampe sa kamiona.
Bile su jako neprecizne ali gdje padnu imale su impozantno dejstvo.
Vidio sam dva kratera od ovih krmaca i mogu reci da su bas veliki. Kada su letile iznad nasih glava izgledale su kao neke bube i prilicno spore.

[decembar2017]

Nije Luna al' na tom ratištu su radili i neke improvizovane Mrud-ove tj neku kombinaciju velike količine eksploziva čiji su fragmenti-geleri bili matice šarafa, ekseri, isjeckana armatura...Bog zna šta sve još. Zatim kotao od bojlera ispune trotilom kao da pamtim i neku cisternu nakrcanu eksplozivom i njeno usmjeravanje niz brdo ka naseljenom dijelu Vakufa... neki dječak je osijedio od tog nekog destruktivnog djelovanja. U rudniku Vitezit je bilo zaliha eksploziva, tako da se moglo eksperimentisati do mile volje.

To sto ti spominjes to su ustase iz Viteza i okoline koristili jer su imali citavu fabriku eksploziva na raspolaganju pa im se moglo da eksperimentisu koliko im je bila volja.

Oni su usavrsili takve naprave a ovi oko Gornjeg Vakufa su vecinom koristili artiljeriju i poneku brodsku bombu, ne zato jer nisu imali oruzja vec da uniste sto vise.

Cisterna koju spominjes je bila u Vitezu gdje su vozaca, civila , zavezali i natjerali u pravcu Starog Viteza da vozi cisternu punu ekspoziva.

P.S Ustase su sve do oslobodenja Sebasica prebacivali eksploziv iz Viteza prema Gornjem Vakufu i dalje , tako da su ustase i izvan tog podrucja imali pristup tom ekplozivu sve do sredine 1993.

A kada si vec spomenuo te mrudove evo primjera koliko su bestijalne ustase bile u koristenju istih :

Central Bosnia, Winter 1993 `Don't shoot, don't shoot,' the three soldiers cried out to their comrades as they staggered up the rain-sodden slope towards the Muslim lines at the edge of Novi Travnik. The BiH troops scrambled out of their bunkers among the trees, stumbling down the narrow trenches to take up their positions on the knoll of ground overlooking the Croat-held houses little more than a hundred yards below them. These were confused moments, though once in place it took the fighters only seconds to under-stand the full horror unfolding before their eyes.

The men approaching them were their own, captured days earlier during a dawn infiltration of the Muslim lines by the HVO. Now, forced back across no man's land, the prisoners lurched unnaturally up the hillside.

Their hands were strapped to their waists.
Improvised claymore mines were attached to their chests, linked to the Croat houses by coils of wire that unravelled slowly with each step of their robotic progress. The human bombs were returning home.

As the distance narrowed an officer shouted at his men to shoot them. They refused. Two of the prisoners were from Novi Travnik itself, pre-war friends of those in the trench. The third man was from the same unit. The Muslim troops argued franti-cally among themselves.

Some of the soldiers ran back from the lip of the trench to their bunkers. The officer was screaming at the three men to halt. They kept on walking. As they neared the edge of the trench he too fell back.

There were three individual explosions, so close together as to roll into one protracted thunderous roar that bounced echoes between the cold black hills. Blood, shrapnel and tissue sprayed through the trees.

For a few seconds there was silence. A couple of soldiers and the officer peered cautiously over the edge of the trench. In the shredded, ankle high scrub before them they could make out three pairs of legs. It was all that was left of their friends. Though short of ammunition the Muslims' rifle barrels were smoking with heat by the time they finished blazing their empty rage away. The limbs of their men lay before them, tantalizingly close but dangerously out of reach. It was several days before they managed to negotiate a ceasefire and British UN troops came in to remove them.