King Theoden wrote: ↑08/04/2020 15:13
Veigar wrote: ↑08/04/2020 14:07
Pa imat ćeš vlastitu proizvodnju kad ne bude više uvoza?
Druže, nije dobro da postavljaš pitanja ako će te odgovor na ista baciti u crnjak

Ukratko, živiš u bosni. Dovoljno pojašnjeno, ili treba detalja?
Imaš sda. Imaš hdz. Imaš snsd.
Znaš li šta to znači? Vjerujem da znaš. Sve i jedna od tih skraćenica znači mafija.
Mafija ima svoje pipke i podguzne muhe, čitaj: generalne zastupnike za sto i jedan kurac.
Hercegovina pozdravlja

Zašto bi tom generalnom zastupniku bilo u cilju da neko drugi zaradi?
Zašto misliti da mu je u interesu državno dobro?
Naravno da nije. Ja i samo ja.
Drugi problem...
Radnica iz binga je patriota. Veliki patriota. Ona želi i podržava domaće proizvode.
Patriotizam prestaje onog momenta kada ga ne možeš platiti.
Ona radi za 500 km. Njen budžet za neki određeni proizvod je 3 km. Ako domaći proizvod košta 5 km, ona ga ne može kupiti. Jbg, uvozni košta 3 km.
Drugi killer patriotizma je kvalitet.
Mnogi su probali nešto domaće, recimo neku paštetu ili salamu.
Probali i zaključili da je strani proizvod daleko kvalitetniji. Jbg, ljudi ne mogu gurati patriotizam preko svojih leđa
Treće, broj proizvođača. Pazi, svaki igrač loto igre može postati milioner. Da, svaki, ali ne svi.
Razlika je između riječi "svaki" i "svi"

Dakle, nemoguće je da poljoprivrednik koji obrađuje par duluma(dunum) bude konkurentan.
Primjer. Uzmeš i odlučiš da praviš i na tržište izbaciš neko piće. Nazovimo ga kenijada

Imaš troškove nabavke mašina, prostora, radnika, struje, itd.
Recimo da su troškovi 100.000 km.
I onda uzmeš i napraviš jednu flašu soka. Ako želiš da zaradiš, onda tu flašu moraš prodati za najmanje 100.001 km.
Ko će flašu soka platiti toliko para? Niko.
Ali, ako za toliko uloga napraviš 100k flaša, logično je da možeš pustiti cijene.
Naravoučenije: ako želiš da budeš konkurentan u prodaji recimo pšenice ili jagoda, moraš imati ogromnu zemlju na kojoj ćeš toliko posijati da te izvlači količina.
Dakle, ako na toni pšenice imaš 100 maraka zarade, logično je da te nema nigdje ako prodaš 10 tona.
Ali, ako prodaš 1000 tona, onda si dobar 100k maraka. Onda ćeš zaposliti par radnika i svima će biti lijepo.
Da bi dobio 1000 tona pšenice, potrebno ti je 30-ak hektara zemljišta.
Naši proizvođači imaju parcele između 5 i 10 hektara.
Potrošnja pšenice u bih je između 200 i 250.000 tona godišnje.
Uvozi se preko 70%
Cijena uvozne pšenice je oko 35 feninga po kg.
Trenutna cijena u njemačkoj je 20 euro centi po kg.
Naš seljak kuka kako nema poticaja. Samo zna za poticaj. Tako je u evropi, kažu

Jaro, ne treba ti poticaj. Treba ti bespovratni kredit za mašineriju.
Treba ti besplatno zemljište koje će ti država prepustiti na korištenje.
Desetine hiljada hektara stoje neobrađene. Sve fino državno zemljište.
Al et, fadil zna. Fadil i njegovi ministri
Hajmo dalje. Naš vrijedni seljak koji obrađuje 30 hektara je izvukao nešto iznad 1000 tona pšenice.
Sjetva je završena sredinom juna.
Zaradio je fine pare (sami izračunajte koliko)
Ali, naš seljak je pametan. On ostatak godine neće sjediti skrštenih ruku niti će zarađene pare trošiti u kafanama.
Budući da je sjetva pšenice završena sredinom juna, on će na tom zemljištu posijati recimo kasni kupus koji se koristi za salate i sl. a prispjeva početkom ili sredinom oktobra.
Možda će raditi nešto drugo, sijati neku drugu kulturu ili ostacima pšenice hraniti tovnu stoku ili perad.
Naš seljak će izvući gotovo pa duple pare.
200 takvih ljudi mogu pokriti bosanske potrebe za pšenicom i nekim drugim kulturama i zaposliti par hiljada radnika.
Onda ide lančana reakcija tj stvara se novi lanac u kojem profitiraju mnogi.
Prodavači sjemena, nakupci, skladišnici, itd.
Eto, tako ti je to, moj ti prijatelju. Mislim, tako bi bilo da nije sda, hdz, sds, snsd, sdp, i dr.