Pa dok si zdrav ideš u starački dom da nisi sam. Imaš društvo, ako si kakav očuvan dedica možeš naći i kakvu babu ili obrnuto, nisi ovisan o osoblju doma.....i to je ok. Posebno, ako je starački dom ok.detroit-mercy wrote: ↑14/01/2021 15:25
Pa koji ces vrag u starackom dok si zdrav, ja potenciram da osoba treba ostati u svojoj kuci sve dok je to moguce. Ipak ti je tu sve, tvoje poznato okruzenje, komsiluk i sl.
Sta sa slucajevima gdje su djeca stotinama kilometara udaljena, ili cak u drugim zemljama ili kontinentima.
Kako se kod nas sve to fino pojednostavi i postavi kao crno/bijelo.
Sta ako govorimo o roditeljima u poznoj starosti cija su djeca vec u nekom poznom dobu sa svojim zdravstvenim problemima. Sta ako roditelji zahtjevaju tu 24/7 brigu, njegu i strucnu pomoc.
Svaki je slucaj prica za sebe.
Al kad onemoćaš, kada ti trebaju djeca, kada ti trebaju tvoji najbliži, kada si u strahu i kada si sam....onda te ćušnuti u dom, i sve pod izlikom kako im treba medicinska pomoć (bogami, reklo bi se da im ljekar vise u sobi kad slušaš ljude).......Ovo oko drugih zemalja i kontinenata, uvijek postoje opcije......možeš roditelja dovesti kod sebe, možeš platiti nekoga da se brine o njemu, a možeš ga , naravno poslati i u starački dom.
I onako generalno slažem se ja sa tim da je svaki slučaj priča za sebe, ali moje iskustvo mi kaže, onaj ko se brine o svojim roditeljjima naći će način, ko se ne brine.....taj će već naći opravdanje za svoje postupke.
I na kraju, ko je god ušao u neki naš starački dom i gledao otvorenih očiju, pa recimo da se pitam kako je mogao zaspati nakon što je otišao kući a ostavio roditelje tamo....
