Evo nesto sto je malo offtopic ali vrijedi procitati. Bilo meni doslo da se prijavim da ovo isprobam.
Gojko Beric
Samo prazna obećanja
Radnja se događa 1996. u Bugarskoj. Na izborima za predsjednika države kandidovao se i poznati dramski pisac Hristo Bojčev (“Pukovnik ptica“, “Orkestar Titanik“), nekadašnji inženjer mašinstva i direktor jedne tvornice u bugarskoj provinciji. Bojčev nije imao nikakvu želju da vlada Bugarskom, već da pokaže dokle idu političke laži i obmane. Nije htio da uzima od državnog budžeta jer je znao da neće moći da vrati te pare, pa je njegov mali izborni štab radio s minimalnim vlastitim sredstvima. Ali ako je oskudijevao u parama, nije u mašti.
"Ja sam u kampanji govorio sve same gluposti, teške gluposti“, pričao je kasnije Bojčev. “Pravio sam TV prilog o mojoj posjeti Kini tako što sam otišao u jedan kineski restoran u Sofiji. Onda sam bio na granici da pokazujem dokle će da budu buduće granice Bugaske - to su bile Bijelo more, Crno more, Bosfor... Pet kilometara od Sofije ima jedna gora, tamo smo došli, studenti dramske akademije su bili vojnici, graničari, oni su bili postrojeni, komandir, parada, bugarska uniforma, i sa te gore smo pokazali buduće granice. To su sve prikazali na televiziji i mnogo dobro je ispalo... Imao sam miting, gdje sam dijelio kobasice i na kraju prezervative, za rješenje populacijskog problema...”
Na izborima je 200 hiljada Bugara glasalo za Bojčeva. Nije pobijedio, ali je zeznuo stvar - zbog njega se moralo ići u drugi izborni krug.
Ova priča nam dođe kao utjeha - nisu samo naši birači naivni. Priglupog svijeta ima svugdje. Ali, postoji tu ipak bitna razlika. Dok bi na sljedećim izborima Bojčev teško dobio više od hiljadu glasova nekih uvrnutih Bugara, političke laži i obmane u Bosni i Hercegovini prolaze na svakim izborima. Građani često glasaju za kandidate koji su ih u prethodnom mandatu prevarili, ne ispunivši nijedno od datih obećanja. Trijumf izopačene logike! Ili, tim koji gubi - ne mijenja se.
Paradigma tog mazohističkog izbora je Haris Silajdžić, tvorac čuvene parole “BiH sto posto“, koja mu je širom otvorila vrata Predsjedništva BiH. Kad je nakon nekog vremena postalo jasno da od toga nema ništa, tačnije - da je samo Milorad Dodik imao koristi od Silajdžićevog obećanja, po Sarajevu su počeli osvanjivati grafiti “Haris - izdaja sto posto“. Međutim, to još ne znači da će 5. oktobra birači kazniti njegovu stranku. Nepokolebljive Harisove pristalice i dalje misle da je on pametan i sposoban političar.
Izgleda da trustovi naših političkih stranaka polaze od toga da većina birača nije u najboljoj mentalnoj vezi s politikom i njenim maherajima. U pravu su. Građani mahom slabo poznaju sistem i nadležnosti institucija. U mnogim glavama, socijalistička država nikada nije umrla, pa lakomislena očekivanja na jednoj strani i laži političara na drugoj čine začarani krug frustracija i nezadovoljstva.
Kao što se moglo vidjeti u ovih nekoliko dana, sve stranke imaju obećavajuće izborne programe. Život će biti još bolji, a garancije za to su njihovi dosadašnji rezultati. U predizbornoj kampanji političari se prepodobe u majke Tereze. Dirljiva je njihova briga o širokim glasačkim masama. Stranka demokratske akcije je posredstvom Dnevnog avaza poklonila biračima DVD sa spotom izvjesnog Zejda Šote (nikad čuo!) i porukom da “za vrijeme iftara i uz ramazansku sofru uživaju u zvucima i videozapisu ovog mladog interpretatora“. Pod uslovom da znaju engleski i da imaju nekakav specijalni priključak na TV prijemnike. Pretpostavljam da će im uskoro stići i stranačka zastavica. Nuditi im nešto više od toga, bilo bi previše.
U Evropi, političare malo ko uzima ozbiljno. Britanski istraživači javnog mnijenja su prije nekoliko mjeseci objavili da samo sedam odsto njihovih sugrađana ima povjerenja u političare i da je ta profesija na posljednjem mjestu po cijenjenosti, čak iza prodavača polovnih automobila, koji inače važe kao simbol prevare. Samo što tu postoji i druga polovica istine - u zemljama s razvijenom demokratijom političare lažove čeka kazna na izborima.
Ovdje to nije slučaj. Ljudi pobjesne kad ih prodavač na pijaci zakine na vagi ili im “upakuje“ dva trula paradajza, ali su ravnodušni kad ih političari za koje su glasali namagarče. Kad dođu na birališta, građanima se izborne liste počnu pričinjavati kao listići za loto, pa obično zaokružuju imena koja su im poznata ili za koja su negdje čuli. Kao što se, recimo, vjeruje da je sedmica dobitnički broj. Na kraju se ispostavi da je dobitak - nikakav.
///////
"Glasajmo srcem Sarajevskim" -> U problemima smo ako neko glasa mozgom. Vas nacelnik, iz Rogatice.
Ma neka, brzo će 5. oktobar. A sto se tice unistavanja plakata SDP-a, samo hrabro i naprijed! Svi su se prepali! SDP buuuaaaaaaaaaaahaaaa! 
