GEORGE ROBERTSON, generalni sekretar NATO-a
U ime Sjevernoatlanske alijanse izražavam svoje saučešće povodom smrti Alije Izetbegovića. Od 1992. do 1995. godine bio je glas BiH koji se borio za njen opstanak. Predvodio je otpor iz opkoljene prijestonice i predano radio na tome da se spasi jedinstvo i nezavisnost BiH. Na kraju rata je postao jedna od ključnih ličnosti u pregovorima i zaključenju Dejtonskog mirovnog sporazuma. Želim izraziti svoju počast ovom hrabrom državniku koji ne samo da je omogućio da BiH postoji, već i čije je vođstvo usmjerilo ovu zemlju ka evropskim i evroatlanskim integracijama.
TOMAS KLESTIL, predsjednik Austrije
Prekoračujući granice stranačkog djelovanja, predsjednik Izetbegović će ostati u sjećanju kao otac bosanskohercegovačke nezavisnosti. Njegov zavjet je učvršćenje pozicije Bosne i Hercegovine kao punopravnog člana porodice država, kao i opredjeljenje za izmirenje među narodima i za budućnost BiH u evropskim integracijskim strukturama. Austrija je u Aliji Izetbegoviću izgubila jednog dugogodišnjeg bliskog prijatelja.
BERNARD HENRI LEVI, filozof i pisac
On je propovijedao islam tolerancije, dobrohotnosti i umjerenosti, građanski islam, a mi ga nismo slušali. On je 1992. godine preklinjao Evropu da intervenira, upozoravao Fransou Miterranda da u BiH postoje koncentracioni logori; Fransoa Miterrand to nije slušao. Mi nismo slušali Izetbegovića, kao što nismo slušali ni Masuda, a onda je poginulo 200.000 ljudi u BiH i došao rat na Kosovu, što smo mogli izbjeći da smo ga slušali. On je bosanski De Gol. Njegov kredo je bio islam, ali također i demokratija i multietičnost.
LORD DEJVID OVEN, nekadašnji mirovni izaslanik Evropske unije za bivšu Jugoslaviju
Alija Izetbegović je bio vrlo hrabar čovjek koji je odigrao ključnu ulogu u opstanku BiH. Izetbegović je bio “oštar”, ali iskren. Kada bude pisana historija BiH on će imati glavnu ulogu u njoj. Izetbegović lično je igrao glavnu ulogu u kreiranju BiH.
RADOVAN MARUŠIĆ, publicista, novinar i reditelj
Umro je dobar čovjek, umro je najčestitiji Bošnjak u novijoj povijesti ovih krajeva. Bio je, iznad svega, dobar i human.
Imao sam nekoliko direktnih i, uvjeren sam, obostrano srdačnih susreta s njim. Mi katolici kažemo: Neka mu je laka, čestita i dobra bosanska zemlja.
JAKOB FINCI, predsjednik Jevrejske zajednice
Nažalost, ovo je jedan od velikih gubitaka za BiH, jer je iz naših redova otišao čovjek koji ima velike zasluge što danas imamo državu. Njegov odlazak je nenadoknadiv gubitak. Vjerujem da svi oni kojima je Bosna na srcu da će sada zbiti redove da idemo naprijed u bolju budućnost, koju nam je Izetbegović trasirao.
SEAD DELIĆ, penzionisani general
Bio sam komandant Pete operativne grupe u Tuzli kada su naše snage osvojile kotu Greda i Lisaču. Oba puta predsjednik Izetbegović je došao da nas obiđe.
Na Lisači smo imali dosta zarobljenika i dobro se sjećam da nam je tada predsjednik rekao “zarobljenik je osoba o kojoj sve govori njegov naziv. Molim vas vodite računa o odnosu prema tim ljudima, na to vas obavezuju i ljudski i Božiji zakoni”.
EMIR HADŽIHAFIZBEGOVIĆ, glumac
Vijest o smrti Alije Izetbegovića zatekla me u Sarajevu ispred zgrade MESS-a. Na ahiret je preselio veliki čovjek. Čovjek čije će djelo i veličina tek sa jedne vremenske distance biti validno spoznato. Njegova borba da nakon cijelog stoljeća svom narodu vrati dostojanstvo, ponos i podigne mu glavu, njegova pobjeda nad velikosrpskim i velikohrvatskim hegemonizmom, njegova vizija i mudrost ostat će, nažalost, kod nekih zabludjelih ljudi životna nepoznanica.
Volio je BiH i sve dobre ljude u njoj, svoj narod i poštovao svoju vjeru. Bio je i ostao moj komandant. Neka je rahmet njegovoj plemenitoj duši i molim dragog Alaha da mu podari lijepi dženet.
SENAD HADŽIFEJZOVIĆ, novinar
Kada sam 27. septembra u prvom Centralnom dnevniku najavio uključenje Alije Izetbegovića u program, predstavio sam ga kao prvog predsjednika bh. Predsjedništva...Nevjerovatno je koliko mi je ljudi, kolega i prijatelja to zamjerilo! Kao, zašto potencirati to što je on PRVI. Danas vidim i čujem da ga na dan njegove smrti svi zovu PRVIM.
Bilo je teško raditi taj intervju sa Predsjednikom, htio ili ne, bio sam pod pritiskom, pod dojmom da ipak radim posljednji razgovor sa čovjekom koji je u bolesničkoj postelji. Znao sam kakav napor on ulaže dok slaže riječi. Bio sam preemotivan, ali i on. Znao sam da je jakog duha, ali nisam očekivao da će biti zabavan, duhovit, da će pričati o tome da voli puru, da će se sjetiti neke pjesme “A sad nije važno”.
Išli smo u program uživo kao što smo to uradili i kada je bio kidnapovan u Lukavici. Pretpostavio sam šta će mu biti riječi, poruke šta će ostaviti u amanet: Ostanimo Bošnjaci, Srbi i Hrvati, ali budimo malo više Bosanci. To mi je rekao i u intervjuu nakon dolaska iz Dejtona, to mi je više puta privatno rekao.
Da, razgovarao sam nakon svakog intervjua nasamo sa Izetbegovićem o svemu. Ponekad mi je bilo neprijatno koliko je otvoreno o svemu razgovarao sa mnom. Pitao sam ga sve. Ti razgovori će ostati zauvijek u meni, nikada ih neću objaviti niti ispričati.
Naravno, samo historija potvrđuje nečije vrijednosti, ali ne treba čekati dugo da se zaključi šta je dobro uradio: nije dozvolio Armiji revanšizam, njegova vojska bila je najhumanija, nije ganjao svoje progonitelje, bio je evropski musliman sa sjajnim osjećajem za ljude druge vjere...zato mu je toliko uglednih bosanskih Srba i Hrvata i došlo u bolnicu.
ALEKSANDAR IVANKO , bivši ruski novinar te glasnogovornik UN-a u BiH od 1994. do 1998. godine
...Jedini čestiti lider u BiH bio je prvi predsjednik zemlje Alija Izetbegović, koji je tragično preminuo prošle godine. On je persofinicirao civliziranost branitelja Sarajeva, tragediju stotina hiljada ljudi koju su etnički očišćeni, sjećanje na ubijene u Srebrenici i brojnim ostalim poljima, brdima i planinama Bosne. Njegove tužne oči nakon daytonskih razgovora govorile su mnogo više od slavljeničkih izjava za tisak njegovih moćnih organizatora. To je bila civiliziranost tisuća bosanskih građana koji su spasili čast zemlje.
