ZOVI ME ČESTO, ŠTO ČEŠĆE

[OneWhoKnows]

Piše: OneWhoKnows

***

Sjetiću se jednom Imena svog.
I, tad' znat ću
Da pogrešnim me zvahu.
Sve izmedju, nedostižno bit će
Nijemo i daleko.
Bespovratno kao prvi dah.

Do tada
Zovi me imenom mojim.
Zovi, što češće.
Slijedit ću ti trag.

Prvi dah.
Uz konačan stat će.
Jedan kraj drugog.
Kao ti i ja.
Prva riječ, jednom
Oproštajnom bit će.
Sva pitanja
Bit će ona suvišna.

I, prvo slovo.
I, posljednja tačka.
Na papiriću.
U džepu zadnjem.

I, prva sreća.
I, san prvi, od Sreće veći.
I, oči moje bez sjaja.

I, pitanje u njima:
Čemu pitanja?
Čemu odgovori svi?
Čemu slova i riječi sve?
Čemu Ime moje?
Olovke čemu?

U ishodištu tom.

U kojem prozvat će me
Glas što ne čuh još.
Imenom drugim
Koje niko ne zna.

Do tada
Zovi me Imenom
Iz knjige rodjenih.
Zovi, što češće.

Da, sretan, slavim svojih pet minuta.
Da rizikujem poljubac i ugriz tvoj.
Šta ako me ne pogledaš?
Idem za slutnjom tom.

Do tada
Zovi me imenom mojim.
Zovi, što češće.
Slijedit ću ti trag.

Trag osvijetljen pogledom tvojim.
Idem njime.
Da ne žalim.

Što u danu posljednjem.
Meni nedostižna bit ćeš.
Nijema i daleka.
Bespovratna kao prvi dah.