Dok u snu silazim ulicom Kralja Tomislava
Vidim te kako je pretrcavas na onom dijelu izmedu brojeva 17 i 20. Kako izbjegavas gomilu uglja koja zauzima cijeli plocnik i dio ulice. Julsko je prijepodne ali domacin se pripremio za zimu. Vidim te kako u prolazu onako ovlas,tenom, guras komadic uglja i onda nestajes u haustoru dok te prati skripa sarki na vratima.
Vidim te ponovo,kao da je potpuno normalno da se mozes pojaviti u isto vrijeme na razlicitim mjestima,sada na suprotnom dijelu ulice kako stojis sa Sasom i Drazenom.
Ali to nije jedino cudo koje se desava u ovoj ulici.
Dok se smijete izgledate kao rode. Jednom se nogom oslanjate na drugu i povijate se kao na vjetru. Da bi se ta slika uokvirila treba spomenuti kako u njenom gornjem uglu izviruje Kemo,obucar ovdasnji. Gleda uz,niz ulicu i ostaje kao zaleden u kadru.
Vidim kako na cosku sa ulicom Sutjeska domacica popunjava loto listice. Ceker je odlozila na beton. Nagnuta nad aluminijski pult,sporo upisuje brojeve. Nogom odguruje kera koga privlaci samo ceker. Kada zavrsi vraca olovku nekom iza nje. Na kraju dugog reda vidim i jednu nervoznu nogu koja se ritmicki krece gore- dolje. Prazna pivska flasa. Vidim postara Mitra koji ulazi u kadar na samom dnu ulice. Deset je sati i on izranja na mjestu bivseg paviljona. Ako imas dovoljno vremena,to znaci sate,vidjeces kako se lijeno vuce prateci izlomljeni ritam ulicnih brojeva. Treba li da te podsjetim da trebaju sati trake da zabiljezis kako se prazni njegova torba. Izgubicemo ga negdje poslije dva sata. Ali ti si iskusni vuk popodnevne pitomine u ulici Kralja Tomislava i znas da je on u to vrijeme u bifeu « Sibenik». Tamo se horski raspravlja i uvijek postoji pitanje dana. Mitar ne ucestvuje u diskusiji osim sto povremeno i glasno potvrdi zvanicne istine.
Pazi sad ovo. Samo malo je potrebno,jednim zamahom krila i odmah sam iznad zgrada. Kroz potkrovni prozor posmatram te kako u Lipa blok prepisujes naslove iz knjige « 101 sevdalinka » Na vrhu je zapisano Dugum kuje dugamdija Aljo, pa onda u nizu budila majka Mujagu,umorih se ruze trgajuci,majka Fatu kroz tri gore vice, konja kuje Dizdarevic Meho. Na dnu papira stoji jos i uzeh djugum i mastrafu,podoh na vodu. Pa sad ti vidi.
Evo nas u basti kafane Kosevo.Vec satima traje takmicenje ko se moze sjetiti najsmjesnijeg naslova u Oslobodenju. U finalu su Utakmica za nezaborav (on je kandidat i za najzesci ) i Skuplji medunarodni halo ( sarajevska hronika,nakon poskupljenja telefonski impulsa). Sta vidis oko sebe? Zatvori oci,ja cu govoriti.
Najblizi sto,urednici sa Radio Sarajeva. Njih je petoro a na stolu je 40 pivskih flasa. Sitna matematska neusaglasenost biva nadoknadena inspirativnim dijalogom o najkvalitetnijem telecom pecenju u BiH. Napustamo ih dok u vazduhu lebdi tek postavljeno pitanje a da li si probao rakiju od repe?
Naredni sto su pripravnici iz iste kuce.
Taksisti kojima je dosadilo da cekaju dole na ulici,
Onaj ljubavni par iz Kikiceve.
Cupo koji ceka ekipu za balote.
Ima i praznih stolova ali ja ne vidim u buducnost.
Podnevni je sat.Pola ulice je u sjeni. Sjaji tamo prema gimnazijskom parku. Vidim profesora Strucu kako kod komse ispija dnevnu dozu boze. Mukelefa uzima novine na trafici. Studenti i daci. Dimnjacar. Ona dvojica koji vicu staarii stvaari.Cvjecara. Gospoda Ljubica prije nego sto zamakne u haustor osmatra izlog granapa u naivnoj nadi da se tamo pojavilo nesto novo. Bajadera. Nije samo da vidim,dio sam svega toga ali sad kad bi me upitao nemam pojma gdje sam krenuo
Vidim vas kako se primicete zgradi radija. Zenit sa kosom do ramena ,drcan.ono u smislu sta treba da uradimo. Nesko kratko osisan,ne mogu ni pretpostaviti sta misli,Roki kao i obicno,tek je slucajno tu. Stojite na cosku i prvo ste pogledali u sat.Ranije ste stigli i sada osmatrate okolne zgrade. Vidim vas i mislim sta ce sutra biti u onom djelu Primusa koji nosi priglup naslov Top Lista Nadrealista. Treba da napravite prvu emisiju i jos uvijek se pitam sta mi je trebalo da vam kazem ajde pokusajte .
Vidim te dok silazis niz ulicu Kralja Tomislava. Brzo i ne okrecuci se. U rukama samo futrola za gitaru. Htio bih da te zovnem ali si suvise daleko. Ukoso prelazis ulicu i u mom vidokrugu ostaje samo treperece svjetlo semafora.
Dok ne protrljam oci i samo me poznati obrisi zgrada uvjere da je sve po starom i da se sve promjenilo...
Boro Kontic
(e-mail koji je septembra 1996 Boro Kontic umjesto recenzije uputio Zlatku Arslanagicu nakon sto mu je ovaj iz Toonta poslao knjigu pjesama «Izmedu nekad i sad» sa pitanjem...volio bih,ako moze,da se ovo objavi u Sarajevu?)
Zlaja Arslanagic
Moderator: _BataZiv_0809
a Zlaja je Zlaja 
...mislim da je to iz Stulinog zadnjeg filma ...