Otprilike štedim 50%, njima 25%, meni 25%
I ne, poštovanje i ljubav koje imam prema njima ne materijalizujem ušteđenim novcem. Stvarno želim da sam tu za njih, oni su stariji već u poznim godinama (pogotovo otac koji je imao 46 kad me dobio) i jbg, pomažem koliko god mogu i naučio sam uz njih svašta radit.
Ne kažem da je to idealno ali jbg, ja jednostavno ne želim davati 50% plate za kiriju i režije i onda preživljavat, a imam ogromnu kuću i dvorište plus roditelje od 78 i 68 godina gdje im je realno potrebna moja pomoć, kakva-takva skoro svaki dan.
Isto, čim bi postalo ozbiljnije kad bi našao neku partnerocu odmah bih poželio sa njom da pokušamo zajedno i vrlo rado bih u naš život uložio novac koji sam uštedio.
Ako i ostanem sam nije tragedija ali biće mi žao jer sam spreman voljeti nekog svim srcem i imati svoju porodicu ali ne opterećujem se time kao prije.