Zivot poslije smrti, El-Gazali - NEOPHODNO PROCITATI

[Finii]

Jedna od osnovnih covjekovih potreba je osjecaj sigurnosti. Osjecaj sigurnosti je psiholoska potreba koja mora biti zadovoljena isto kao i ostvarenje licne harmonije i sklada. Kao sto znamo, covjekove potrebe su dvojake: fizicke i psiholoske. Fizicke potrebe obuhvataju potrebu za vodom, hranom i toplinom. Psiholoske potrebe obuhvataju potrebu pripadnosti, sigurnosti i naklonosti. Ako fizicka potreba nije zadovoljena, to obicno zavrsi propadanjem tijela. S druge strane, ako psiholoska potreba nije zadovoljena, to obicno vodi psiholoskim poremecajima, nedostatku radosti, brizi i razlicitim poremecajima u ponasanju.

Musliman vjeruje u Zivot poslije smrti, tj. u drugi Zivot. To ga Cini zadovoljnim i sigurnim. On se osjeca sigurnim u neprekidnost svog zivota. On se osjeca sigurnim sto se tice njegovih djela u ovom zivotu: zna da ce biti nagradjen za svoja dobra djela, za svoju istrajnost, dobro ponasanje i zrtvovanje. Musliman se osjeca sigurnim u pogledu neprekidnosti svoga zivota i u pogledu Allahove pravde. Ovaj osjecaj ce otkloniti ocajanje, beznadeznost i zabrinutost, a ucinice covjeka optimisticnijim, aktivnijim i samopouzdanijim.
Islam naglasava moralnost i etiku, jer covjek treba vise od hrane za sretan zivot. Covjeku je neophodna unutrasnja harmonija. Covjek je tijelo i dusa.
Covjek nije samo tijelo ili samo dusa. I zato, covjeku je neophodno ono sto zadovoljava i njegovo tijelo i njegovu dusu. Islam opskrbljuje covjeka osjecajem sigurnosti. Ovaj osjecaj sigurnosti se izgradjuje na razlicite nacine.

Islam poducava vjernike da smrt nije kraj zivota, da je ovaj zivot samo jedna od faza, da postoji drugi zivot nakon smrti, da je smrt most izmedju dva zivota, i da je smrt prekretna, a ne zavrsna tacka. To znaci da musliman vjeruje da je njegov zivot neprekidan. Ovo vjerovanje daje covjeku osjecaj sigurnosti. Kako se moze osjecati sigurnom osoba koja vjeruje da je smrt njezin kraj?

Islam nam govori da se ne brinemo, uvjereni da cemo nastaviti zivjeti cak i nakon smrti, mada na jedan novi nacin. Ovo vjerovanje smiruje osobu. Musliman se ne plasi smrti, jer on zna da je smrt prelazna faza, a ne kraj zivota. Ako covjek ne vjeruje u drugi zivot, onda ce biti preplasen samom pomisli na smrt. On ce takodjer biti pod ogromnim pritiskom da trci za novcem i strastima, jer misli da je ovaj zivot jedina i posljednja prilika. Ovaj pritisak ce lisiti covjeka njegove unutrasnje harmonije, sigurnosti i ravnoteze.

p,s,
1) Nikako ne mogu da shvatim, zasto ljudi ne lete Allahu na krilima ceznje, umjesto da budu gurani do Njega bicevima straha? El-Gazali

2) Vjernik je blag, i ne ponasa se kao dzahil. Ako se prema njemu dzahilski ponesu – blag je, ako mu se nepravda ucini – oprosti, ako mu nesto bude uskraceno – strpi se! Hasan el-Basri

Traljavi umovi pricaju i tracaju o ljudima, prosjecni umovi pricaju o cinjenicama a veliki umovi o idejama i djelima. Harun er-Resid

http://www.4shared.com/file/54479386/9a ... rr=no-sess
Grijeh je svakodnevno prolaziti kroz svjetlost a nemati nista od njegove topline.

[Ereinion]

*

[dr.gog]

Ko vjeruje u predodređenost, zna da važi i za vjerovanje.Tu činjenicu je teško pojmiti logički, čovjek se isfrustrira nekad .
Ima jedna alegorija o sjemenu i plodnom tlu...Onaj ko misli da njegove dobronamjerne riječi imaju slušaoce, neka kaže i napiše, nije problem ni čitati , a ni ignorisati -zar ne?

[Latina]

p,s,
1) Nikako ne mogu da shvatim, zasto ljudi ne lete Allahu na krilima ceznje, umjesto da budu gurani do Njega bicevima straha? El-Gazali

2) Vjernik je blag, i ne ponasa se kao dzahil. Ako se prema njemu dzahilski ponesu – blag je, ako mu se nepravda ucini – oprosti, ako mu nesto bude uskraceno – strpi se! Hasan el-Basri

Mislim da covjeku smrt nije misterija i da smo u dubini duse svjesni odlika smrti i u toku zivota. Mislim da mozemo zivi umrijeti od brige, straha, zalosti, pa opet ozivjeti. Nemojte mi traziti egzaktnu potvrdu mog misljenja, Boga mi sam zahvalna na dunjaluckom zivotu i njegovim ljepotama. Jah.

[LSD]

Ovu knjigu od El-Gazalija bi trebao svaki covjek procitati...kao i Nišu svjetlosti.

[CK5]

Ako uzmemo u obzir da je svaki čovjek, vjerovao ili ne u život poslije smrti, svjestan toga da će umrijeti šta je onda to što mu daje volju za životom?! Kako to da uopšte ima želju da živi i volju da bilo šta čini, ako je jedino u šta može biti siguran da će umrijeti?!

P.S. Htio sam citirati ovaj gore post @Latinice

[istocnjak]

Zar svaku noč kada zaspimo, na neki način ne preselimo (umremo)? Kada padnemo u san svake noči i izgubimo svijest bukvalno se potpuno izgubimo, tako da nemamo kontrole nad našim životom uopšte. Samo je Allahova dž.š. milost da li će nas vratiti u svjesno stanje. Zar nije tako?

[madner]

Zar svaku noč kada zaspimo, na neki način ne preselimo (umremo)? Kada padnemo u san svake noči i izgubimo svijest bukvalno se potpuno izgubimo, tako da nemamo kontrole nad našim životom uopšte. Samo je Allahova dž.š. milost da li će nas vratiti u svjesno stanje. Zar nije tako?

[Latina]

Ako uzmemo u obzir da je svaki čovjek, vjerovao ili ne u život poslije smrti, svjestan toga da će umrijeti šta je onda to što mu daje volju za životom?! Kako to da uopšte ima želju da živi i volju da bilo šta čini, ako je jedino u šta može biti siguran da će umrijeti?!

Ako vjerujes, imas sansu da dozivis ljepotu ovog trenutka, bez zala za proslim, bez zelje za buducim.

Be obzira kako vidis stvarnost, ona ostaje ista.

[Latina]

Zar svaku noč kada zaspimo, na neki način ne preselimo (umremo)? Kada padnemo u san svake noči i izgubimo svijest bukvalno se potpuno izgubimo, tako da nemamo kontrole nad našim životom uopšte. Samo je Allahova dž.š. milost da li će nas vratiti u svjesno stanje. Zar nije tako?

Naravno, to samo covjek bez bilo kakvog znanja moze poreci.

[pure_love]

Zar svaku noč kada zaspimo, na neki način ne preselimo (umremo)? Kada padnemo u san svake noči i izgubimo svijest bukvalno se potpuno izgubimo, tako da nemamo kontrole nad našim životom uopšte. Samo je Allahova dž.š. milost da li će nas vratiti u svjesno stanje. Zar nije tako?

Da bas je tako

[Latina]

Apeliram na moderaciju da ucini nesto u vezi sa diskutantima koji dodju ismijavati temu ove vrste/druge diskutante.

Oni sto su iznad smrti nemaju na ovoj temi sta traziti.

[istocnjak]

Apeliram na moderaciju da ucini nesto u vezi sa diskutantima koji dodju ismijavati temu ove vrste/druge diskutante.

Oni sto su iznad smrti nemaju na ovoj temi sta traziti.

Ma pusti ba @madnera, shvatamo mi njega ipak nije lahko Ferhadijom šetati.

Knjiga "Život poslije smrti" je malo složena i komplikovana za čitanje čak i za neke pojedine koji su u vjeri a naročito za one koji nisu. Uglavnom, ne treba se opterečavati ni sa čim u životu i sve ovo treba prihvatiti kao nešto normalno.

[arzuhal]

Musliman vjeruje u Zivot poslije smrti, tj. u drugi Zivot. To ga Cini zadovoljnim i sigurnim. On se osjeca sigurnim u neprekidnost svog zivota. On se osjeca sigurnim sto se tice njegovih djela u ovom zivotu: zna da ce biti nagradjen za svoja dobra djela, za svoju istrajnost, dobro ponasanje i zrtvovanje. Musliman se osjeca sigurnim u pogledu neprekidnosti svoga zivota i u pogledu Allahove pravde. Ovaj osjecaj ce otkloniti ocajanje, beznadeznost i zabrinutost, a ucinice covjeka optimisticnijim, aktivnijim i samopouzdanijim.

Da, vjerujem u život poslije smrti. To me ne čini zadovoljnim i sigurnim. Da, osjećam sigurnost u n e p r e k i d n o s t svog života. Ne, uopće se ne osjećam sigurnim što se tiče mojih djela u ovom životu: ne znam da li je Uzvišeni ukabulio ta moja djela koja su, možda, protkana i licemjerstvom, rijalukom, udžubom, etc. pa kako da očekujem nagradu za to? Rekoh da se osjećam sigurnim u neprekidnost. I siguran sam u Allahovu pravdu, ali ga ponizno molim: O Svemilosni, na Dan kada ne bude sudije to Tebe i presude do Tvoje, ne sudi mi po pravdi već po milosti Svojoj beskrajnoj!

[Latina]

Da, vjerujem u život poslije smrti. To me ne čini zadovoljnim i sigurnim. Da, osjećam sigurnost u n e p r e k i d n o s t svog života. Ne, uopće se ne osjećam sigurnim što se tiče mojih djela u ovom životu: ne znam da li je Uzvišeni ukabulio ta moja djela koja su, možda, protkana i licemjerstvom, rijalukom, udžubom, etc. pa kako da očekujem nagradu za to? Rekoh da se osjećam sigurnim u neprekidnost. I siguran sam u Allahovu pravdu, ali ga ponizno molim: O Svemilosni, na Dan kada ne bude sudije to Tebe i presude do Tvoje, ne sudi mi po pravdi već po milosti Svojoj beskrajnoj!

Amin.

[frla]

O Svemilosni, na Dan kada ne bude sudije to Tebe i presude do Tvoje, ne sudi mi po pravdi već po milosti Svojoj beskrajnoj!

Amin ...

[njonjica]

Zar svaku noč kada zaspimo, na neki način ne preselimo (umremo)? Kada padnemo u san svake noči i izgubimo svijest bukvalno se potpuno izgubimo, tako da nemamo kontrole nad našim životom uopšte. Samo je Allahova dž.š. milost da li će nas vratiti u svjesno stanje. Zar nije tako?

Naravno, to samo covjek bez bilo kakvog znanja moze poreci.

Latina ti si ozbiljan diskutant; ne znam sta ti bi....

Naime, boldirana konstatacija nema bas nikakve duhovne temelje....dok smo u ovom, nadasve materijalnom svijetu (ipak) zajednicu naseg bica cine duh, dusa i tijelo (etersko, astralno i fizicko tijelo) s tim da je etersko tijelo (duh) nasa vezanost za Tvorca i podsjetnik da ovo sto sada vidimo nije sve sto postoji ("sedam kata nebesa" i dr.). Dok god je "to" dio naseg bica-nema govora o iskustvu smrti!

Dusa je ta koja koja odlazi u astralne svjetove prilikom sna (sanjanja) a kako i ne bi kad je i sama astralna; no to iskustvo je vrlo, vrlo daleko od iskustva smrti.
Jer i u trenutcima "sanjanja" duh je prisutan-u nama. I u onim praznim nocima bez snova kad i dusa spava....

[Bandierra Rossa]

Vjerujem u život poslije smrti.

Ne vjerujem u život poslije demokratije.

Laku noć.

[frla]

Zar svaku noč kada zaspimo, na neki način ne preselimo (umremo)? Kada padnemo u san svake noči i izgubimo svijest bukvalno se potpuno izgubimo, tako da nemamo kontrole nad našim životom uopšte. Samo je Allahova dž.š. milost da li će nas vratiti u svjesno stanje. Zar nije tako?

Naravno, to samo covjek bez bilo kakvog znanja moze poreci.

Latina ti si ozbiljan diskutant; ne znam sta ti bi....

Naime, boldirana konstatacija nema bas nikakve duhovne temelje....dok smo u ovom, nadasve materijalnom svijetu (ipak) zajednicu naseg bica cine duh, dusa i tijelo (etersko, astralno i fizicko tijelo) s tim da je etersko tijelo (duh) nasa vezanost za Tvorca i podsjetnik da ovo sto sada vidimo nije sve sto postoji ("sedam kata nebesa" i dr.). Dok god je "to" dio naseg bica-nema govora o iskustvu smrti!

Dusa je ta koja koja odlazi u astralne svjetove prilikom sna (sanjanja) a kako i ne bi kad je i sama astralna; no to iskustvo je vrlo, vrlo daleko od iskustva smrti.
Jer i u trenutcima "sanjanja" duh je prisutan-u nama. I u onim praznim nocima bez snova kad i dusa spava....

Vidis gore pise "na neki način", nemoj bukvalno shvatati. U suštini čovjek kada svaku noč zaspi, ustvari preseli tj. kao da umre jer uopće ne zna za sebe, niti ima kontrolu nad svojim životom. Zar nije tako?

[madner]

Boldirano je cista glupost u svom izvornom obliku, ostajem pri svom komentaru.

Malogradjanstvo je nesto sasvim drugo, a nepristojnost je se praviti da to ima smisla i pustiti covjeka da mu se i drugi smiju.

[madner]

[alijadzigibau]

[frla]

Što reče onaj neko veče na filmu nekom: "95 % ljudi na svijetu vjeruje u neku višu silu, a ovih 5 % hajd što ne vjeruju, ali što misle da su u pravu i što misle da ovh 95 % pati od neke masovne halucinacije"

Ma pusti bona to je samo madner, nemoj mu se razumiti. Proljece je pa ...

[vratnik]

Musliman vjeruje u Zivot poslije smrti, tj. u drugi Zivot. To ga Cini zadovoljnim i sigurnim. On se osjeca sigurnim u neprekidnost svog zivota. On se osjeca sigurnim sto se tice njegovih djela u ovom zivotu: zna da ce biti nagradjen za svoja dobra djela, za svoju istrajnost, dobro ponasanje i zrtvovanje. Musliman se osjeca sigurnim u pogledu neprekidnosti svoga zivota i u pogledu Allahove pravde. Ovaj osjecaj ce otkloniti ocajanje, beznadeznost i zabrinutost, a ucinice covjeka optimisticnijim, aktivnijim i samopouzdanijim.

Da, vjerujem u život poslije smrti. To me ne čini zadovoljnim i sigurnim. Da, osjećam sigurnost u n e p r e k i d n o s t svog života. Ne, uopće se ne osjećam sigurnim što se tiče mojih djela u ovom životu: ne znam da li je Uzvišeni ukabulio ta moja djela koja su, možda, protkana i licemjerstvom, rijalukom, udžubom, etc. pa kako da očekujem nagradu za to? Rekoh da se osjećam sigurnim u neprekidnost. I siguran sam u Allahovu pravdu, ali ga ponizno molim: O Svemilosni, na Dan kada ne bude sudije to Tebe i presude do Tvoje, ne sudi mi po pravdi već po milosti Svojoj beskrajnoj!

Znaci, pravda stvarno ne postoji?

[vratnik]

Što reče onaj neko veče na filmu nekom: "95 % ljudi na svijetu vjeruje u neku višu silu, a ovih 5 % hajd što ne vjeruju, ali što misle da su u pravu i što misle da ovh 95 % pati od neke masovne halucinacije"

A ja mislim da su puno veci problem ovi u 95%.. I to ne zato sto u nesto vjeruju, vec zato sto misle da svi drugi (koji isto tako vjeruju) vjeruju pogresno, i nalaze se na putu koji vodi u propast.. To je prava frka. A ovih 5% ateista (nema vjernika do ateiste, hehe) i agnostika, ma stipu nas, nas niko nista ne pita..