Da li vjerujes u zivot poslije rodenja?
- Naravno, sigurno postoji nesto nakon rodjenja. Mozda smo ovdje bas zato
da se pripremimo na zivot poslije rodjenja.
- To je glupost. Nema zivota poslije rodjenja. Kako bi taj zivot uopce
izgledao?
- Ne znam tacno, ali uvjeren sam da ce biti vise svjetla i da cemo moci
hodati i jesti svojim ustima.
- To je potpuna glupost. Znas da je nemoguce trcati. I jesti svojim
ustima, pa zato imamo pupcanu vrpcu. Kazem ti; poslije rodjenja nema
zivota. Pupcana vrpca je prekratka.
- Uvjeren sam da postoji nesto poslije rodjenja. Nesto posve drugcije
nego
ovo sto zivimo sada.
- Ali nito se nije vratio od tamo. Zivot se poslije rodjenja zavrsava.
Osim toga, zivot nije nista drugo nego postojanje u uskoj i mracnoj
okolini.
- Pa ne znam bas tacno kako izgleda zivot poslije rodjenja, ali cemo u
svakom slucaju sresti nasu mamu. Ona ce zatim brinuti za nas.
- Mama?!? Ti vjerujes u mamu, pa gdje bi po tvome ta mama bila?
- Svuda oko nas, naravno. Zahvaljujuci njoj smo zivi, bez nje ne bismo
uopce postojali.
- Ne vjerujem! Mamu nisam nikada vidio, zato je jasno da ne postoji.
- Da, moguce, ali ponekad, kada smo potpuno mirni, mozemo je cuti kako
pjeva i miluje nas svijet. Znas, uvjeren sam da zivot poslije rodjenja
zapravo tek zapocinje....
