A djes čitav život živjeti sam. Raditi i dolaziti kuci Sam medju cetiri zida. Eto i zaradis Auto, kucu, vikendicu, avion, kurac i palac, al opet sam. Pa onda opet tamo u pedestim i sezdesetim kad Malo snaga izdaje i kada se svega u zivotu nasitis, opet sam. Nema mi smisla vala. Otudjis se vala i Od svijeta i Od svega.
Ja sam od 18-te Do 28-me živio sam i ne bih nikome preporucio da tako Zivi duže od par godina. Samoca i cetiri zida su skoro zä bolest. Hajd opet kad je insan mladji pa na dje svakakvih zanimacija, nekako i ide. A bogami kad se nagazi pedeseta i kad nemaš vise Energije da se Trosis 15 sati na dan, sumnjam da čovjeka tada moze zadovoljiti Samoca. Da ne spominjem penziju

sta jebeni penzioner samac moze da Radi po cijeli dan i kako mu Dani prolaze?
Prica bez zene/muza hajd i nekako a bogami bez djece mi ne ide bas u glavu. Možda se razmišlja tako sa dvaestak godina kad si zeljan svega i kad gledaš samo od danas Do Sutra. A ako gledaš život čitav i ako misliš da zivis život, pisaj ga ako ćeš ga živit sam.
Zamisli jbt imas 60 godina, sutra bajram, ti nemaš kome dati bajramluka, nemas nikoga ko će ti vrata otvoriti..
Egoizam je zanimljiv u momentima, za život bogami i nije. Nista nam dobro ne donosi