Kako doživljavate onu profesoricu iz Breze, ------, ne znam prezime ona riđokosa, pardon

------- iz Varesa?
Moram priznati da je to, bar meni, omiljena žena u cijelom našem javnom prostoru. Nedavno je vidjeh u Alti dok sam sjedila na kafi, i iz nje dok je prolazila nije izbijala nikakva nadmenost, samo čista, neisforsirana ženstvenost, nekako umirujuća za znati da postoji.
Ono kad vam se sretnu pogledi, iako vidi da gledate, ne uzvraća pogledom zbog kojeg se osjećaš manje vrijedno, ili ugroženo, a opet to nije majčinski pogled nego prijateljski i to na frajerski način. Izuzetna ženstvenost, spojena sa frajerskom mirnoćom. Hehehe, sjedila je s nekom ekipom u kojoj je bilo i tinejdžera. Gledam im izraze lica, ni jedan nije bio ukočen ili u većoj mjeri smeten, i shvatim da je to zbog načina na koji je otklonila iz njih taj strah, bolje rečeno, otklonila je mama komponentu i zamijenila je prijateljem.
Potpuna suprotnost Nurse Ratched, rekla bih.
Dakle, postojenje te žene me smiruje na sličan način na koji me uznemirava postojanje Seke ili Žbanićke ili Ćudićke.
