Žene bombaši-samoubice

[nokia6170]

tekst je preuzet sa iskona, ali smatram da je vrijedan paznje i citanja, te da daje jednu drugu percepciju desavanja na bliskom istoku. izvolite procitajte.


Žene bombaši-samoubojice

Samoubilački napadi događaju se ne zbog raja ili djevica, već zato što se radi o ljudima koji žive pod okupacijom, a nemaju snage za učinkovitiji odgovor. Piše Pavle Kalinić.

Samoubilački napadi imaju svoju dugu povijest, daleko stariju od onog dana kad su im Izraelci i Amerikanci postali ciljevi. U staro doba samoubilačke napade rabila je židovska sekta sicairisi i islamski hašašini. U novije doba, u osamnaestom stoljeću, samoubilačkim napadima koristili su se muslimani u jugozapadnoj Indiji, sjevernoj Sumatri i na južnim Filipinima protiv kolonijalizma i zapadnjačke dominacije.

U suvremenu povijest samoubilački napadi vraćaju se preko terorističke prakse ruskih socijal-revolucionara (Esera) početkom dvadesetog stoljeća. Tijekom Drugog svjetskog rata i Japanci su rabili samoubilačke napade – kamikaze. Uoči kraja rata više od dvije tisuće pilota dragovoljaca napadalo je, uglavnom neuspješno, američke ratne brodove.

Čak je i Che Guevara od poznatih revolucionara druge polovice prošlog stoljeća govorio o potrebi 'žrtvovanja' za više ciljeve.

No putem medija stvoren je stereotip kako su bombaši-ubojice samo muslimani, a da su žene samoubojice samo iznimke koje potvrđuju pravilo. No istina je negdje drugdje.

Uostalom i nikad prevladani stereotip vezan je uz Georgesa Habachea i Narodni front za oslobođenje Palestine (PFLP) u vezi s otmicom zrakoplova. Činjenica jest da su pripadnici PFLP-a 1968. uspjeli oteti prvi zrakoplov u palestinskoj povijesti, no to je bila samo kopija izraelske akcije iz prosinca 1954.

Ne kopija u smislu izvedbe, već izvedenica same ideje. Izraelski ratni zrakoplovi prisilili su sirijski putnički zrakoplov da sleti u Izrael kako bi se domogli talaca koje su kasnije razmijenili za zarobljene izraelske vojnike. PFLP je ideju preuzeo, preradio i naoružani otmičari postali su uobičajena praksa sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Slično otmicama zrakoplova koje se pokušalo pripisati Palestincima, muslimanima, tako se i bombaše-samoubojice pokušava prikazati kao sublimirani izraz primitivnih islamskih militanata. No i u ovom slučaju je medijski stvorena slika uglavnom u suprotnosti s istinom.

Naime, prvi bombaš-samoubojica na Bliskom istoku bila je žena, kršćanka Loula Aboud iz južnog Libanona. Raznijela se eksplozivom 1982. godine kad se našla u bezizlaznoj situaciji u sukobu s Izraelskom vojskom.

Njena sestrična bila je osuđena na deset godina zatvora zbog pokušaja ubojstva generala Lahada, zapovjednika Južne libanonske vojske koja je bila osnovana, podržavana, financirana i naoružavana od Izraela.

Prva muslimanka bombaš-samoubojica bila je Sana Kjadali, koja nije bila nikakva islamska militantica već je bila pripadnica sirijske Socijalno-nacionalne stranke. Automobil pun eksploziva aktivirala je 9. travnja 1985., ubivši dva i ranivši dva izraelska vojnika nedaleko od al Šuf Džezina.

Prva muslimanka koja je ratovala rame uz rame s mudžahedinima bila je Fatima Gazal. Sudjelovala je 1936. u borbama oko Vadi Azuna.

Prva žena mučenica nakon izraelsko-arapskog rata 1967. bila je Šaida Abu Gazal. Dok je Leila Halid svjetsku slavu stekla otmicama zrakoplova šezdesetih i sedamdesetih godina. Daleke 1978. Dalal Magrebi sudjelovala je u otmici autobusa, kada je poginulo trideset putnika.

Govoriti o ženama samoubojicama, danas, kao o nečemu novome u islamskom svijetu, u najmanju je ruku posljedica potpunog neznanja i neobaviještenosti. Poglavito kad se želi nametnuti kako se radi o fenomenu vezanom uz islam, što u svakom slučaju nije niti može biti istina.

Radilo se o ženama samoubojicama na Bliskom istoku, Indiji, Čečeniji, Šri Lanki ili bilo gdje drugdje ni u kom slučaju ne radi se o pokazivanju snage, već isključivo slabosti, i to strateške slabosti, koja se želi nadoknaditi taktičkim udarima kako bi se skrenula pozornost svijeta na probleme koji se ne rješavaju.

Samoubilački napadi muškaraca, žena i djece događaju se ne zbog raja, djevica ili nečeg trećeg, već zato što se radi o ljudima koji žive pod okupacijom, a nemaju snage za neki učinkovitiji odgovor.

Nažalost, istinu po potrebi određuju mediji.

Pavle Kalinić

http://www.iskon.hr/vijesti/kontras/pag ... 56006.html