Zdravko Čolić: Ja uvijek za Bosnu navijam
Moderator: _BataZiv_0809
-
dijaliza
- Posts: 301
- Joined: 15/11/2006 14:12
#1 Zdravko Čolić: Ja uvijek za Bosnu navijam
Zdravko Čolić: Ja uvijek za Bosnu navijam
Biti muškarac u društvu Zdravka Čolića zna biti vrlo frustrirajuće iskustvo. Sve žene za okolnim stolovima - pa makar bile tako mlade da su jedva gugutale dok je Čolić pjevao “Druže Tito, mi ti se kunemo” - stalno sramežljivo pogledavaju prema vašem stolu, smješkaju se te brzo spuštaju pogled. One pak “s pogrešne strane” četrdesetih otvoreno bulje, i ne pokušavaju to prikriti. Od samog starta vam je kristalno jasno da ne “škicaju” vas, nego njega, koji je objektivno - cijenili vi glazbu kojom se bavi ili ne - legenda muzičke scene, kako bivše države, tako i svih koje su nastale u međuvremenu. I koje pjevač rođen u Sarajevu, s trenutačnim prebivalištem u Beogradu i mnogobrojnim prijateljima u Zagrebu, Ljubljani, Skoplju i zapravo svagdje “od Vardara pa do Triglava”, smatra, tako barem tvrdi, svojim domom. Pretprošli je tjedan Zdravko Čolić boravio u Zagrebu, gdje se našao s ljudima iz svoje izdavačke kuće Croatia Records. Na sat vremena. Preostalih nekoliko dana Čolić je proveo u druženju s poznanicima i prijateljima u, jednostavno rečeno, “lumpanju” po kafićima i klubovima. Sa sarajevskim smo se pjevačem našli upravo kod jednog od njegovih poznanika, kod “kralja ćevapa” Ivana Rubelja, u njegovu tajlandskom restoranu na rubu Zagreba. Još uvijek malo “grogiran” od prethodne noći, Čolić nam je pričao o svom životu između Beograda, Sarajeva i Zagreba, budućim koncertima i albumima, prijateljima i neprijateljima, Želji i ženama... Iznimno otvoren i razgovorljiv sugovornik, koji se pretvara u domaćina u kojem se god prostoru nalazio (ničija čaša ni na sekundu nije bila prazna: “Meni jedan onaj moj konjačić, tu jednu pivicu, njima šta hoće i uzmi sebi nešto...”), sve ljude dočekuje i ispraća sa smiješkom i svojim već legendarnim poljupcima, a mnogo prije nego što je razgovor blizu svoga kraja, Zdravko Čolić već stvara planove za neki novi...
Croatia Records nedavno je izdao kompilaciju vaših najvećih hitova na hrvatskom tržištu, imate li informacije o tome kako se prodaje?
- Ne znam, valjda dobro. Moram priznati da se time ne bavim previše. Na neki način je to važno, ali mislim da su sva moja izdanja na neki način dugovremenska, tako da, kad se radi o Zdravku Čoliću, ne treba to tretirati kao neko “revolucionarno” izdanje. Pogotovo kad su u pitanju kompilacije, jedan album traje godinama, ima prolongirani rok. Na koncertima mi se čini da neke pjesme ljudi odlično prihvaćaju, pogotovo mlađi. Ne mora se živjetiz samo na starim pjesmama, vidim da polako i nove zaživljavaju. Mislim da bi trebalo proći još, recimo, godinu dana da vidimo kako to definitivno ide, ali raduje me da je na koncertima koje smo dosad imali u Sarajevu, Beogradu, Tuzli, Ljubljani, dijaspori sav materijal dobro prihvaćen.
Imate li neke nove planove?-
Polako, imamo kompilacije koje su sada aktualne, a za nas izvođače sa stažom ne treba gurati nova izdanja na prečac. Ako novo izdanje ne izađe ove godine, izaći će sljedeće, ali da ga pripremam ove godine - to je sigurno.
Spremate i novu turneju.
- Ove godine planiramo napraviti velik broj koncerata, a od toga bih volio da najveći broj njih bude u Hrvatskoj. Dakle, osim Zagreba i Pule, volio bih organizirati veliki koncert u Splitu, možda i u Osijeku, Rijeci, Dubrovniku. A možda i još neki...
Split često spominjete u intervjuima, zašto vam je to tolika želja?
- U Puli sam pjevao prije četiri godine, kad je koncert bio prekinut zbog nevremena. U Zagrebu sam nastupao dva puta u Velikoj dvorani Doma sportova i mislim da bi sad stvarno bilo vrijeme da napravim veliki koncert u Splitu. U prvoj ili drugoj polovici godine - vidjet ćemo.
Spomenuli ste Veliku dvoranu Doma sportova. Kada neki hrvatski izvođač napuni tu dvoranu, o tome se priča kao o senzacionalnom uspjehu, a vama to, čini se, ide nekako lakše. Što je, po vašem mišljenju, uzrok tome?
-Čini mi se da je moj rejting općenito malo bolji nego prije. Jednostavno sam malo prisutniji i možda čak malo angažiraniji, tako da su na neki način ljudi, osobito mlađe generacije, Zdravka Čolića prihvatili kao nekoga tko je tu - tko je prisutan. Svijet se promijenio, ima više informacija, sve se prati.
Kad smo kod vaših starih izjava i intervjua, dosta ste iskreno pričali o stvarima koje bi većina vaših kolega pokušala sakriti ili barem ublažiti, recimo pjevanje Titu, poznato ljubljenje s Koštunicom i slično. No, čini se da vam nitko to ionako ne uzima za zlo...-
Nikada ne bih prihvatio biti agitator bilo koje od stranaka, ni u Bosni, ni u Hrvatskoj, ni u Srbiji. S Koštunicom je tada bila jedna proslava, konkretno 300 hiljada - ili 300 tisuća kako bi rekli - prodanih nekih primjeraka i onda je u sklopu tog sponzorskog dogovora našeg izdanja i jedne telekomunikacijske tvrtke, koja je bila sponzor, došlo do nekakvog otvaranja od strane premijera Koštunice i naš je susret bio neminovan. Ništa tendenciozno, naravno. Poljubili smo se, i ja sam to poslije morao objašnjavati ljudima. Da sam nešto radio iz uvjerenja - ja bih to sigurno rekao. Ako nešto radiš zbog novca, onda kažeš: “Da, lijepo sam plaćen, pošteno i dobro i učinio sam to zbog novca”. A, ako nisi zbog novca, onda moraš objasniti zašto si to učinio. Za Zdravka Čolića svi znaju da nije bio stranački opredijeljen, kako u bivšoj Jugoslaviji, tako i danas u svim republikama.
Često govorite o sebi u trećem licu. Je li to znak megalomanije ili potrebe da odvojite scensku osobu od privatne?-
Postoje neke stvari koje moraš odvojiti. Dakle, Zdravko Čolić, koji je na bini, vjerojatno ima neku ulogu, a kao čovjek, prijatelj u društvu, osoba iz drugog plana vjerojatno ima neke druge osobine.
Je li teško pomiriti te dvije strane? -
Ljudima koji me poznaju vjerojatno nije, a meni ponekad jest. Moraš si zadati poseban zadatak da odijeliš dvije stvari i da to procijeniš u trenutku, impulzivno. Ljudi koji s tobom komuniciraju vjerojatno su opredijeljeni za jednu od te dvije stvari - jedni očekuju da si miran i staložen, a drugi te gledaju kao vanzemaljca, oni koji su fanovi smatraju te nedodirljivim. Evo, recimo, upravo sam u Sheratonu, iako sam uvijek u Zagrebu spavao u jednom malom finom hotelu, sada sam prvi put odsjeo u Sheratonu da vidim kakav je hotel. U jednom trenutku na recepciji ugledam ženu u društvu direktora hotela. Oni su me shvatili kao svojevrsnu investiciju, slikali se sa mnom da bi se s time mogli poslije hvaliti. S druge strane, imaš dva-tri radnika u hotelu, koji su tvoji pravi, iskreni fanovi i uvijek ti je draže popričati i slikati se s njima. Odnos prema takvim ljudima je poseban i mnogo drugačiji nego prema nekom tko je navikao da na te gleda kao na svoj posao.
Tu se čovjek mora na neki način preorijentirati, da ima neki stav kojim će zadovoljiti i jedne i druge. To je moja dužnost, ostaviti dobar utisak, ali ne zbog dobrog imidža, već jednostavno jer je to tvoja zadaća. Mi izvođači ne možemo biti neodgovorni prema publici koja nas godinama prati.
Je li se ikada dogodilo da vam je obožavatelj prišao na cesti i da ste mu rekli “produži dalje”?-
Nije, nisam takav čovjek, uvijek nađem neki način. Moj odgoj i karakter mi ne dozvoljavaju da tako postupim. Osim toga, volim ljude, iako nekad zna biti teško pa radije pobjegnem, sakrijem se, prijeđem na drugu stranu ulice, nego da moram reći nešto ružno. Nađem jednostavno zaobilazni put, takve sam prirode, ne volim vrijeđati ljude i biti drzak prema onima koji to ne zaslužuju.
Navodno ćete imati i statuu u muzeju voštanih figura?
- To sam negdje pročitao... (smijeh) to su neki likovi pokrenuli (smijeh). Ne znam, može biti svakakvih inicijativa. To je negdje tamo u Jagodini, ja sam također tek neki dan prvi put čuo za to.
Koliko ste već godina zapravo na sceni? Zar vam na trenutke ne dosadi sve to, intervjui, novinske konferencije, obožavatelji...
- Ma, ne radim ja kad ne želim. Od onih sam malo težih ljudi kad je riječ o intervjuima. Ne kažem baš kao Brega: “pričat ću onda kad meni treba, sad sam raspoložen za razgovore”, a kad mi ne treba da to izbjegavam. Općenito poštujem novinarsku profesiju, ljudi jednostavno rade svoj posao. I meni to, naravno, koristi. No postoje periodi kad mi se jednostavno ne da, i onda svima kažem “ne”.
Pratite li nogomet? Rođeni ste u Bosni, živite u Srbiji, a često boravite u Hrvatskoj. Koju zemlju onda smatrate svojom reprezentacijom?
-
Pratim nogomet. Nekad sam bio golman i tako... Radujem se uspjesima hrvatske reprezentacije, žao mi je što se Srbija i Bosna nisu plasirale na Europsko prvenstvo. Mislim da je Bilić jedan od rijetkih dobrih trenera i smatram da bi češće trebalo gurati mlade ljude.
Inače, jako volim Ćiru, on je moj dobar prijatelj. Pratim i radujem se uspjesima svih ovih timova, iako sam ja još uvijek navijač Želje. Željo je moj tim, ondje sami bio golman.
Na vrata se uvijek guralo one koji nisu baš najbolje igrali na terenu...
- Možda ima nešto i u tome, ali i zato što imaš neke reflekse koje drugi nemaju. Vjerojatno je to neki poseban dar.
I jedno pomalo banalno pitanje: kad međusobno igraju Bosna, Srbija ili Hrvatska - za koga navijate?
- Uvijek navijam za Bosnu. Sarajlija sam, to uvijek kažem i ne krijem. Radujem se, međutim, uspjesima Hrvatske i Srbije, ali bosanska opcija mi je nekako najdraža.
Postoje li u Zagrebu ljudi s kojima se obavezno morate susresti kad ste u gradu?
- To je jedna posebna priča. Poznat sam kao čovjek koji se nikad nije družio samo s jednom “felom” ljudi.
Moj je krug poznanstava uvijek bio širok, pitanje je samo trenutka u kojemu se ja nalazim. Od najgorih birtija pa do prijatelja iz glumačkog i glazbenog svijeta. Dok sam živio u Zagrebu upoznao sam mnogo divnih ljudi koji nisu iz svijeta kulture, i ponosan sam na to.
Čini se da imate prilično lijep život. Mnogo prijatelja, posao koji volite...
- To je relativno, više imam poznanstava, ne mogu reći da su to sve moji pravi prijatelji... No, na neki način to je istina. Nisam činovnički tip koji bi radio od sedam do tri.
Jeste li se katkad i razočarali?
- Jesam, naravno, ali ta su razočaranja najčešće bila financijska. No, ako shvatiš da negdje dobivaš, a negdje gubiš - uvijek si na dobitku.
Ilija Matanović (Jutarnji list)
Biti muškarac u društvu Zdravka Čolića zna biti vrlo frustrirajuće iskustvo. Sve žene za okolnim stolovima - pa makar bile tako mlade da su jedva gugutale dok je Čolić pjevao “Druže Tito, mi ti se kunemo” - stalno sramežljivo pogledavaju prema vašem stolu, smješkaju se te brzo spuštaju pogled. One pak “s pogrešne strane” četrdesetih otvoreno bulje, i ne pokušavaju to prikriti. Od samog starta vam je kristalno jasno da ne “škicaju” vas, nego njega, koji je objektivno - cijenili vi glazbu kojom se bavi ili ne - legenda muzičke scene, kako bivše države, tako i svih koje su nastale u međuvremenu. I koje pjevač rođen u Sarajevu, s trenutačnim prebivalištem u Beogradu i mnogobrojnim prijateljima u Zagrebu, Ljubljani, Skoplju i zapravo svagdje “od Vardara pa do Triglava”, smatra, tako barem tvrdi, svojim domom. Pretprošli je tjedan Zdravko Čolić boravio u Zagrebu, gdje se našao s ljudima iz svoje izdavačke kuće Croatia Records. Na sat vremena. Preostalih nekoliko dana Čolić je proveo u druženju s poznanicima i prijateljima u, jednostavno rečeno, “lumpanju” po kafićima i klubovima. Sa sarajevskim smo se pjevačem našli upravo kod jednog od njegovih poznanika, kod “kralja ćevapa” Ivana Rubelja, u njegovu tajlandskom restoranu na rubu Zagreba. Još uvijek malo “grogiran” od prethodne noći, Čolić nam je pričao o svom životu između Beograda, Sarajeva i Zagreba, budućim koncertima i albumima, prijateljima i neprijateljima, Želji i ženama... Iznimno otvoren i razgovorljiv sugovornik, koji se pretvara u domaćina u kojem se god prostoru nalazio (ničija čaša ni na sekundu nije bila prazna: “Meni jedan onaj moj konjačić, tu jednu pivicu, njima šta hoće i uzmi sebi nešto...”), sve ljude dočekuje i ispraća sa smiješkom i svojim već legendarnim poljupcima, a mnogo prije nego što je razgovor blizu svoga kraja, Zdravko Čolić već stvara planove za neki novi...
Croatia Records nedavno je izdao kompilaciju vaših najvećih hitova na hrvatskom tržištu, imate li informacije o tome kako se prodaje?
- Ne znam, valjda dobro. Moram priznati da se time ne bavim previše. Na neki način je to važno, ali mislim da su sva moja izdanja na neki način dugovremenska, tako da, kad se radi o Zdravku Čoliću, ne treba to tretirati kao neko “revolucionarno” izdanje. Pogotovo kad su u pitanju kompilacije, jedan album traje godinama, ima prolongirani rok. Na koncertima mi se čini da neke pjesme ljudi odlično prihvaćaju, pogotovo mlađi. Ne mora se živjetiz samo na starim pjesmama, vidim da polako i nove zaživljavaju. Mislim da bi trebalo proći još, recimo, godinu dana da vidimo kako to definitivno ide, ali raduje me da je na koncertima koje smo dosad imali u Sarajevu, Beogradu, Tuzli, Ljubljani, dijaspori sav materijal dobro prihvaćen.
Imate li neke nove planove?-
Polako, imamo kompilacije koje su sada aktualne, a za nas izvođače sa stažom ne treba gurati nova izdanja na prečac. Ako novo izdanje ne izađe ove godine, izaći će sljedeće, ali da ga pripremam ove godine - to je sigurno.
Spremate i novu turneju.
- Ove godine planiramo napraviti velik broj koncerata, a od toga bih volio da najveći broj njih bude u Hrvatskoj. Dakle, osim Zagreba i Pule, volio bih organizirati veliki koncert u Splitu, možda i u Osijeku, Rijeci, Dubrovniku. A možda i još neki...
Split često spominjete u intervjuima, zašto vam je to tolika želja?
- U Puli sam pjevao prije četiri godine, kad je koncert bio prekinut zbog nevremena. U Zagrebu sam nastupao dva puta u Velikoj dvorani Doma sportova i mislim da bi sad stvarno bilo vrijeme da napravim veliki koncert u Splitu. U prvoj ili drugoj polovici godine - vidjet ćemo.
Spomenuli ste Veliku dvoranu Doma sportova. Kada neki hrvatski izvođač napuni tu dvoranu, o tome se priča kao o senzacionalnom uspjehu, a vama to, čini se, ide nekako lakše. Što je, po vašem mišljenju, uzrok tome?
-Čini mi se da je moj rejting općenito malo bolji nego prije. Jednostavno sam malo prisutniji i možda čak malo angažiraniji, tako da su na neki način ljudi, osobito mlađe generacije, Zdravka Čolića prihvatili kao nekoga tko je tu - tko je prisutan. Svijet se promijenio, ima više informacija, sve se prati.
Kad smo kod vaših starih izjava i intervjua, dosta ste iskreno pričali o stvarima koje bi većina vaših kolega pokušala sakriti ili barem ublažiti, recimo pjevanje Titu, poznato ljubljenje s Koštunicom i slično. No, čini se da vam nitko to ionako ne uzima za zlo...-
Nikada ne bih prihvatio biti agitator bilo koje od stranaka, ni u Bosni, ni u Hrvatskoj, ni u Srbiji. S Koštunicom je tada bila jedna proslava, konkretno 300 hiljada - ili 300 tisuća kako bi rekli - prodanih nekih primjeraka i onda je u sklopu tog sponzorskog dogovora našeg izdanja i jedne telekomunikacijske tvrtke, koja je bila sponzor, došlo do nekakvog otvaranja od strane premijera Koštunice i naš je susret bio neminovan. Ništa tendenciozno, naravno. Poljubili smo se, i ja sam to poslije morao objašnjavati ljudima. Da sam nešto radio iz uvjerenja - ja bih to sigurno rekao. Ako nešto radiš zbog novca, onda kažeš: “Da, lijepo sam plaćen, pošteno i dobro i učinio sam to zbog novca”. A, ako nisi zbog novca, onda moraš objasniti zašto si to učinio. Za Zdravka Čolića svi znaju da nije bio stranački opredijeljen, kako u bivšoj Jugoslaviji, tako i danas u svim republikama.
Često govorite o sebi u trećem licu. Je li to znak megalomanije ili potrebe da odvojite scensku osobu od privatne?-
Postoje neke stvari koje moraš odvojiti. Dakle, Zdravko Čolić, koji je na bini, vjerojatno ima neku ulogu, a kao čovjek, prijatelj u društvu, osoba iz drugog plana vjerojatno ima neke druge osobine.
Je li teško pomiriti te dvije strane? -
Ljudima koji me poznaju vjerojatno nije, a meni ponekad jest. Moraš si zadati poseban zadatak da odijeliš dvije stvari i da to procijeniš u trenutku, impulzivno. Ljudi koji s tobom komuniciraju vjerojatno su opredijeljeni za jednu od te dvije stvari - jedni očekuju da si miran i staložen, a drugi te gledaju kao vanzemaljca, oni koji su fanovi smatraju te nedodirljivim. Evo, recimo, upravo sam u Sheratonu, iako sam uvijek u Zagrebu spavao u jednom malom finom hotelu, sada sam prvi put odsjeo u Sheratonu da vidim kakav je hotel. U jednom trenutku na recepciji ugledam ženu u društvu direktora hotela. Oni su me shvatili kao svojevrsnu investiciju, slikali se sa mnom da bi se s time mogli poslije hvaliti. S druge strane, imaš dva-tri radnika u hotelu, koji su tvoji pravi, iskreni fanovi i uvijek ti je draže popričati i slikati se s njima. Odnos prema takvim ljudima je poseban i mnogo drugačiji nego prema nekom tko je navikao da na te gleda kao na svoj posao.
Tu se čovjek mora na neki način preorijentirati, da ima neki stav kojim će zadovoljiti i jedne i druge. To je moja dužnost, ostaviti dobar utisak, ali ne zbog dobrog imidža, već jednostavno jer je to tvoja zadaća. Mi izvođači ne možemo biti neodgovorni prema publici koja nas godinama prati.
Je li se ikada dogodilo da vam je obožavatelj prišao na cesti i da ste mu rekli “produži dalje”?-
Nije, nisam takav čovjek, uvijek nađem neki način. Moj odgoj i karakter mi ne dozvoljavaju da tako postupim. Osim toga, volim ljude, iako nekad zna biti teško pa radije pobjegnem, sakrijem se, prijeđem na drugu stranu ulice, nego da moram reći nešto ružno. Nađem jednostavno zaobilazni put, takve sam prirode, ne volim vrijeđati ljude i biti drzak prema onima koji to ne zaslužuju.
Navodno ćete imati i statuu u muzeju voštanih figura?
- To sam negdje pročitao... (smijeh) to su neki likovi pokrenuli (smijeh). Ne znam, može biti svakakvih inicijativa. To je negdje tamo u Jagodini, ja sam također tek neki dan prvi put čuo za to.
Koliko ste već godina zapravo na sceni? Zar vam na trenutke ne dosadi sve to, intervjui, novinske konferencije, obožavatelji...
- Ma, ne radim ja kad ne želim. Od onih sam malo težih ljudi kad je riječ o intervjuima. Ne kažem baš kao Brega: “pričat ću onda kad meni treba, sad sam raspoložen za razgovore”, a kad mi ne treba da to izbjegavam. Općenito poštujem novinarsku profesiju, ljudi jednostavno rade svoj posao. I meni to, naravno, koristi. No postoje periodi kad mi se jednostavno ne da, i onda svima kažem “ne”.
Pratite li nogomet? Rođeni ste u Bosni, živite u Srbiji, a često boravite u Hrvatskoj. Koju zemlju onda smatrate svojom reprezentacijom?
-
Pratim nogomet. Nekad sam bio golman i tako... Radujem se uspjesima hrvatske reprezentacije, žao mi je što se Srbija i Bosna nisu plasirale na Europsko prvenstvo. Mislim da je Bilić jedan od rijetkih dobrih trenera i smatram da bi češće trebalo gurati mlade ljude.
Inače, jako volim Ćiru, on je moj dobar prijatelj. Pratim i radujem se uspjesima svih ovih timova, iako sam ja još uvijek navijač Želje. Željo je moj tim, ondje sami bio golman.
Na vrata se uvijek guralo one koji nisu baš najbolje igrali na terenu...
- Možda ima nešto i u tome, ali i zato što imaš neke reflekse koje drugi nemaju. Vjerojatno je to neki poseban dar.
I jedno pomalo banalno pitanje: kad međusobno igraju Bosna, Srbija ili Hrvatska - za koga navijate?
- Uvijek navijam za Bosnu. Sarajlija sam, to uvijek kažem i ne krijem. Radujem se, međutim, uspjesima Hrvatske i Srbije, ali bosanska opcija mi je nekako najdraža.
Postoje li u Zagrebu ljudi s kojima se obavezno morate susresti kad ste u gradu?
- To je jedna posebna priča. Poznat sam kao čovjek koji se nikad nije družio samo s jednom “felom” ljudi.
Moj je krug poznanstava uvijek bio širok, pitanje je samo trenutka u kojemu se ja nalazim. Od najgorih birtija pa do prijatelja iz glumačkog i glazbenog svijeta. Dok sam živio u Zagrebu upoznao sam mnogo divnih ljudi koji nisu iz svijeta kulture, i ponosan sam na to.
Čini se da imate prilično lijep život. Mnogo prijatelja, posao koji volite...
- To je relativno, više imam poznanstava, ne mogu reći da su to sve moji pravi prijatelji... No, na neki način to je istina. Nisam činovnički tip koji bi radio od sedam do tri.
Jeste li se katkad i razočarali?
- Jesam, naravno, ali ta su razočaranja najčešće bila financijska. No, ako shvatiš da negdje dobivaš, a negdje gubiš - uvijek si na dobitku.
Ilija Matanović (Jutarnji list)
- abondanzieri
- Posts: 2851
- Joined: 14/10/2007 18:06
#3
A za koga navijas kada igraju Bosna protiv Hercegovine,papak jedan?Kako me samo iritira kada neko ko sebe smatra navijacem nase reprezentacije kaze "Ja navijam za Bosnu".Fuj 
- vedderedi
- Posts: 1002
- Joined: 20/09/2004 12:50
#4
Nikad, ali cu zato uvijek kupiti CD od U2 koji su stali uz nas kada nam je bilo najteze, a nisu gledali sa strane ko ce pobjediti pa kojoj strani da se priklone.Edin H. wrote:![]()
Poprilicno mi je dosadan kao pjevac, ali sada cu maksuz kupiti njegov CD![]()
I sto je najbolje, ovi iz U2 nisu morali, ali su ljudi, za razliku od Cole i od Brege.
-
Maja_XXX
- Posts: 255
- Joined: 09/03/2005 21:04
- Location: Sarajevo
#5
Ja nimalo ne sumnjam da je Cola u dusi ostao Sarajlija i Bosanac(i Hercegovac
) ali mu nikada necu povjerovati da navija za BiH kada igra protiv Srbije.Isto vazi i za Bregu,Nedu Ukaden(nju pogotovo), Zeljka Samardzica,Seku Aleksic...tj sve one koji su rodjen i zivjeli u BiH a onda odlerprsali u Srbiju.
-
colt
- Posts: 1015
- Joined: 11/10/2007 00:19
#7
Pa covjek je barem rekao otvoreno za koga navija.Pa nek ga sad pljuje ko hoce. Riskira da ga Beogradjani popljuju zbog ovoga sto je rekao . . .Maja_XXX wrote:Ja nimalo ne sumnjam da je Cola u dusi ostao Sarajlija i Bosanac(i Hercegovac) ali mu nikada necu povjerovati da navija za BiH kada igra protiv Srbije.Isto vazi i za Bregu,Nedu Ukaden(nju pogotovo), Zeljka Samardzica,Seku Aleksic...tj sve one koji su rodjen i zivjeli u BiH a onda odlerprsali u Srbiju.
Pitaj Neleta za koga navija. Za Želju i za Srbiju . . .otvoreno kaze
- olduser
- Posts: 361
- Joined: 02/01/2008 16:16
- Location: forum/ucp.php?i=164
#14
ti ocito jos ne shvatas da mnogi kad kazu Bosna smatraju pod tim i Hercegovinu..abondanzieri wrote:Kako me samo iritira kada neko ko sebe smatra navijacem nase reprezentacije kaze "Ja navijam za Bosnu".Fuj
e takvi poput tebe mene iritiraju...kao ono mi zapostavljamo hercegovinu
- abondanzieri
- Posts: 2851
- Joined: 14/10/2007 18:06
#15
Bas ti hvala sto si mi to tako fino objasnio,od sada vise necu biti u zabludi i bice mi sasvim normalno da svoju drzavu nazivam "Bosnom",upravo onako kako je naziva vecina nasih komsija(pogotovo istocnih) kojima zastane knedla u grlu kada trebaju da je nazovu pravim imenomolduser wrote:ti ocito jos ne shvatas da mnogi kad kazu Bosna smatraju pod tim i Hercegovinu..abondanzieri wrote:Kako me samo iritira kada neko ko sebe smatra navijacem nase reprezentacije kaze "Ja navijam za Bosnu".Fuj
e takvi poput tebe mene iritiraju...kao ono mi zapostavljamo hercegovinu
jer je ne spominjemo..
- aNTropocentrio
- Posts: 1053
- Joined: 01/07/2006 12:05
- Location: zapadni krak Mliječnog puta
#16
dinchy84 wrote:Iskreno...sta me briga za koga Zdravko Colic navija.
Uostalom, kakve veze imaju forum muzika i navijačke preferencije Z. Čolića?
- IZVANZEMALJAC
- Posts: 578
- Joined: 04/06/2007 18:21
- Location: ovde a volio bi tamo
#17
U2 & Luciano Pavarotti - Miss Sarajevovedderedi wrote:Nikad, ali cu zato uvijek kupiti CD od U2 koji su stali uz nas kada nam je bilo najteze, a nisu gledali sa strane ko ce pobjediti pa kojoj strani da se priklone.Edin H. wrote:![]()
Poprilicno mi je dosadan kao pjevac, ali sada cu maksuz kupiti njegov CD![]()
I sto je najbolje, ovi iz U2 nisu morali, ali su ljudi, za razliku od Cole i od Brege.
http://www.youtube.com/watch?v=u4VM41immWI
Sarajevo Crazy
http://youtube.com/watch?v=mUVJU3uWOuo
the cranberries - Bosnia
http://youtube.com/watch?v=SZoLx44qcGM
Brega 91 u Zetri i onda nesto iz BIH
G.Bregovic & H.Dzinovic-Sarajevo(Zetra)1991
http://www.youtube.com/watch?v=LlK6m71r ... re=related
- Nosferatu
- Posts: 2157
- Joined: 04/08/2006 03:34
- Location: Give me your tired, your poor, Your huddled masses yearning to breathe free
#18
Istina je, da je Zdravko Colic svojevremeno trenirao sa Slobodanom Janjusom Cobom u Zelji na pozicij golmana. Kasnije je Cola otisao za vaginom i harmonikom ili kako li vec da se definira ta njegova karijera maslinasto-zelena, a Coba presao u pravi klub, tako da je ostalo samo jos prodavanje CD-a ili ako vas nanese put na Floridu, do Cobe. mozete pogledati njegove momke koji igraju za Clearwater Panther's Soccer Club pa ako sta bidne, posaljemo malo u Evropu, moze 2 liga Svapska ili bilo koja druga... Jedino sto meni smeta je sto nose dresove Crvene Zvezde, verovatno i Coba jako mnogo vole FK Sarajevo.
Ali moguce da je do mene a ne do Cole, Cobe i ostale raj'e.
Najvolem ih kad onda se daju interviju-i, navijam za Bosnu (ono, Jutarnje su to, ne mogu reci za Hrvatsku al' jopen djes reci za Srbadiju kad mi iza'so ceden u Hrvatija rekrodsu) al' moj je tim Zeljo (medju-nacionalno prifatljiv, kao nisam ja Cecen zadojen, ja sam Bizmismen s majkrofonom).
Da mi je samo znati sto je Cola uradio za Zelju ovog naseg posljeratnog, razrovanog bombama iz aviona, s bunkerom od vreca naslagnih na trolejbuskoj stanici, s rovom prokopanim uz tik, preko, pored stadiona. Da mu je barem pjesmu na'piso, al' nije imo "kadena", trebalo se izjebati do slave po drugi puta uz socne baci sisu da se igramo konobarice aka turbo folkerasice. Na kraju ko mi to dodje Zdravko Colic, pa da sam od njega i ocekivao vise osim da proda guzove dobrano, dok se jos nisu izguzvali (izguzvali se davno' al' se nedade primjetiti).
Zato odoh sad besplatno downloadirati diskografiju Colica, samo zato sto mogu, pa da vidim hoce'l mu doci vise ta Jasmina, ili su je odveli Cigani cergari a u krvi mu ostade Zeljo, Zeljo, to je tim moj...Racunajte na njega i Druze Tito i ja bih da sam gasterbajter bio kapitaljist.
Najgori smo od svega mi, kojima pisu ovakve intervijue, i kopiraju na forum, kao sad da se prebrojimo ko za i protiv, pu na Colu, nemjoj Cole, drz ne daj za vratove. Ma mrs, fajront. Slusaj Sambu Africku, odmori pamet. A Cola je Amerikanac. On navija za one koji ga najvise plate a repertoar od borbenih do ljubanvo-satrovackih, sve shodno naruciocu. Lafo ne zna kako ide prodaja kompliacija u Hrvatskoj. To je ono kad ide lose, ne znam, ima vremena da se to proda, a i mogao bi po Splitu mladjariju u sred ljet po golim guzovima pljeskati, mozda krene, jos koji komad, ono ufati me Svedah pred Dioklecijanovom palatom i ja ne odolih da onu Sokicu ne izvedoh na muziku i meso...
Prozirno bola ... al' eto, kad skontam kakve sve fukare se prodase od i preko Bosninih ledja do bazena i ljetovanja Utripicama, Cola ti dodje ko normala, sasvim. Prifatio situvaciju ko i situvacija njega.
Ali moguce da je do mene a ne do Cole, Cobe i ostale raj'e.
Najvolem ih kad onda se daju interviju-i, navijam za Bosnu (ono, Jutarnje su to, ne mogu reci za Hrvatsku al' jopen djes reci za Srbadiju kad mi iza'so ceden u Hrvatija rekrodsu) al' moj je tim Zeljo (medju-nacionalno prifatljiv, kao nisam ja Cecen zadojen, ja sam Bizmismen s majkrofonom).
Da mi je samo znati sto je Cola uradio za Zelju ovog naseg posljeratnog, razrovanog bombama iz aviona, s bunkerom od vreca naslagnih na trolejbuskoj stanici, s rovom prokopanim uz tik, preko, pored stadiona. Da mu je barem pjesmu na'piso, al' nije imo "kadena", trebalo se izjebati do slave po drugi puta uz socne baci sisu da se igramo konobarice aka turbo folkerasice. Na kraju ko mi to dodje Zdravko Colic, pa da sam od njega i ocekivao vise osim da proda guzove dobrano, dok se jos nisu izguzvali (izguzvali se davno' al' se nedade primjetiti).
Zato odoh sad besplatno downloadirati diskografiju Colica, samo zato sto mogu, pa da vidim hoce'l mu doci vise ta Jasmina, ili su je odveli Cigani cergari a u krvi mu ostade Zeljo, Zeljo, to je tim moj...Racunajte na njega i Druze Tito i ja bih da sam gasterbajter bio kapitaljist.
Najgori smo od svega mi, kojima pisu ovakve intervijue, i kopiraju na forum, kao sad da se prebrojimo ko za i protiv, pu na Colu, nemjoj Cole, drz ne daj za vratove. Ma mrs, fajront. Slusaj Sambu Africku, odmori pamet. A Cola je Amerikanac. On navija za one koji ga najvise plate a repertoar od borbenih do ljubanvo-satrovackih, sve shodno naruciocu. Lafo ne zna kako ide prodaja kompliacija u Hrvatskoj. To je ono kad ide lose, ne znam, ima vremena da se to proda, a i mogao bi po Splitu mladjariju u sred ljet po golim guzovima pljeskati, mozda krene, jos koji komad, ono ufati me Svedah pred Dioklecijanovom palatom i ja ne odolih da onu Sokicu ne izvedoh na muziku i meso...
Prozirno bola ... al' eto, kad skontam kakve sve fukare se prodase od i preko Bosninih ledja do bazena i ljetovanja Utripicama, Cola ti dodje ko normala, sasvim. Prifatio situvaciju ko i situvacija njega.
- IZVANZEMALJAC
- Posts: 578
- Joined: 04/06/2007 18:21
- Location: ovde a volio bi tamo
#21
Oni što su ostali da brane domovinu i oni koji su je sa vana podupirali na bilo koji način. Oni što su šutili glumili "neutralce" su za mene izdajnici.vasa66 wrote:E ko bi vama ugodio...
- saibaba
- Posts: 1963
- Joined: 07/02/2008 13:47
#22 Re: Zdravko Čolić: Ja uvijek za Bosnu navijam
Mislim da se sa ovom izjavom ponio dosta korektno obicno ovi stari vukovi daju takve izjave po principu "da niko ne zamjeri" tj. nekako da ugode svima.
Čovek je jednostavno rekao za koga navija i koliko god to smijesno bilo to je velika stvar. Mislim da bi ovi neki k.....ci od neutralnih pjevaca tebali malo da se ugedaju. Ipak nekad trebas imat neki stav o nečemu.
Čovek je jednostavno rekao za koga navija i koliko god to smijesno bilo to je velika stvar. Mislim da bi ovi neki k.....ci od neutralnih pjevaca tebali malo da se ugedaju. Ipak nekad trebas imat neki stav o nečemu.
