Zbogom moje pile...

[blackberry]

Ne znam ni sama odakle da počnem...Mog Kikija (tigrice) više nema...napustio me je prije pola sata....otišao je na neko ljepše mjesto...sve se dogodilo tako brzo....u 22h sam mu htjela očistiti kavez...no, on je imao neku čudnu naviku da kaki u trenutku kada ja uzimam kavez ali, ovaj put je iz njega izašla gusta i tamna krv....najčudnije je bilo što je prije tog bio sasvim ok i nije davao nikakve znakove bolesti...normalno jeo, normalno pio, pajkio...sve...zvala sam sve i jednog veterinara u gradu - u nadi da će se neko javiti i pomoći mi...imala sam sreću da mi se javio vet. Andrej Krasni (kojem se ovim putem zahvaljujem do neba) i koji mi je u 23h uvečer smiksao antibiotike i vitamine za mog Kikija...davala sam mu ove vitamine i antibiotike pomoću šprice, ali on je iz minute u minutu bio sve lošije...drugi put kada je krv izašla iz njega - izvadila sam ga iz kaveza i stavila na krevet...shvatila sam da više nema snage da stoji sam...i tu smo se on i ja družili zadnji put...rekla sam mu da ga volim najviše i da mi oprosti ako sam mu ikad išta nažao učinila...nakon što je treći put krv izašla iz njega, zadnji trzaji krila, zadnji udah, zadnji krik i gotovo...
nakon 10 godina (koliko smo se družili) neće mi biti lako prihvatiti da moje pile više nije samnom...mislim da sam doživjela nervni slom...a mačići skontali da nisam ok, pa sve oko mene hodaju i ljube me....sutra poslijepodne ću da mu nađem lijepo mjesto za vječni počinak...

ovo je bilo moje pile:




btw, neka mi se javi ako neko ima prehlađenu ptičicu - ostali su mi vitamini i antibiotici - dat ću vam ih (uz prethodnu konsultaciju veterinara)...

[miki27A]

@ Draga blackberry,
zao mi je sto ti je papagaj umro. Bas me rasplaka, imam i ja (jos uvijek, nadam se) istu ovakvu papigu, tj. papige, ali i macke, pa znam kako je kad izgubis ljubimca, kao da si izgubio clana porodice.
Jos jednom zao mi je, a tvoje pile je na boljem mjestu sada.

[Admir_1984]

Ucinila si sve sto si mogla i budi ponosna na to

[blackberry]

zaista se osjećam kao da sam izgubila člana porodice....oprosti ako sam te rasplakala, ali negdje sam morala napisati kako se osjećam...kao da mi je neko zabio nož u srce...jednostavno, nema riječi kojim bih ovo mogla opisati...

u ovim trenucima čovjek shvati kako je život kratak...Kiki je živio 10 godina, a meni se to učinilo kao djelić sekunde...jedino što nam preostaje jeste da se brinemo o ovim dušicama koje su još uvijek kraj nas i koje nas trebaju...moj Mak, Kimi i Kia su mi uvijek bili najveća podrška...a i Piki me je večeras tješila...sjedila mi u krilu i lizala mi ruku...

[simpozijum delirijum]

zivio je 10 godina , i to nije malo ! mada ne znam koliki je tacno zivotni vijek tih vrsta papigica, ali ja mislim da je zivio doista sretno sa tobom
da te upozorim , da ce biti i mozda ismijavanja nekih forumasa sto si otvorila ovu temu , ali ?
zna se odavno , ko ne voli i postuje floru i faunu koja nas okruzuje , ne postuje niti ljudski zivot!
budi ponosna na sebe i ko kaze da pogotovo kucni ljubimci nemaju dushe ?
ja znam bar licno oko deset primjera ( par i iz rata !) kada su kucni ljubimci na ovaj ili onaj nacin pokazali privrzemost i ljubav vlasniku pa cak i spasili par ljudskih zivota svojim hiper - senzibilnim culima!
po meni to nije sala i nije mala stvar
pozdrav!

[blue_sky]

Tema kao postavljena za mene..........i ja sam ostala bas danas bez svog pileta

[blackberry]

[blackberry]

zivio je 10 godina , i to nije malo ! mada ne znam koliki je tacno zivotni vijek tih vrsta papigica, ali ja mislim da je zivio doista sretno sa tobom
da te upozorim , da ce biti i mozda ismijavanja nekih forumasa sto si otvorila ovu temu , ali ?
zna se odavno , ko ne voli i postuje floru i faunu koja nas okruzuje , ne postuje niti ljudski zivot!
budi ponosna na sebe i ko kaze da pogotovo kucni ljubimci nemaju dushe ?
ja znam bar licno oko deset primjera ( par i iz rata !) kada su kucni ljubimci na ovaj ili onaj nacin pokazali privrzemost i ljubav vlasniku pa cak i spasili par ljudskih zivota svojim hiper - senzibilnim culima!
po meni to nije sala i nije mala stvar
pozdrav!

10 god nije malo, ali maksimum im je oko 14-15 (ali u jako rijetkim slučajevima)...svaki veterinar se čudio kada bih mu rekla koliko god je imao...što se tiče ismijavanja - to me uopće ne zanima...ima onih koji će razumjeti, a i onih koji neće...ali, i da ste 10 godina nosili kamen u džepu i da ste ga izgubili - bilo bi vam teško, a kamoli ptičicu koja vam se svaki dana radovala, nije htjela da pjeva dok se ne probudite itd. a oni koji kažu da životinje nemaju dušu - trebali su biti prisutni uz Kikija u onom trenutku kada ga je ona napustila...sve bi im se samo kazalo...

[miki27A]

zaista se osjećam kao da sam izgubila člana porodice....oprosti ako sam te rasplakala, ali negdje sam morala napisati kako se osjećam...kao da mi je neko zabio nož u srce...jednostavno, nema riječi kojim bih ovo mogla opisati...

u ovim trenucima čovjek shvati kako je život kratak...Kiki je živio 10 godina, a meni se to učinilo kao djelić sekunde...jedino što nam preostaje jeste da se brinemo o ovim dušicama koje su još uvijek kraj nas i koje nas trebaju...moj Mak, Kimi i Kia su mi uvijek bili najveća podrška...a i Piki me je večeras tješila...sjedila mi u krilu i lizala mi ruku...

ma nije problem blackberry, nego sam ja pravo daleko od mojih kucnih ljubimaca, evo ce i godina pa jos kad ovako nesto tuzno procitam sjetim se svoje Gricka (tigrasto mace koje sam nasla kad joj je bilo mjesec dana), a ona nestala sedam dana prije nego sto cu ja otici iz SA...
ostale mi jos cetiri macke i dva papagaja kod roditelja....
a to da covjek zavoli nakon deset godina zivotinju: ja se pravo brzo vezem za zivotinje: nakon dva dana kad ode bude tesko, a tek nakon 10 godina kod tebe...
izdrzi draga blackberry, imas druge ljubimce, znam da je tesko, pogotovo prvih dana, ali bice bolje.
pozdrav

[Pasiflora]

[jaca78]

Zao mi je Blackberry

[DS9]

Iskreno mi je zao...

Iz nacina na koji pises o svom piletu, vidi se da si ga puno voljela. Sigurna sam da je on to znao i da je bio sretna pticica. I sto je najvaznije, bila si uz njega kad si mu bila jako potrebna - nije umro sam, znao je da ima tvoju ljubav i paznju.

Znam kako boli gubitak jednog umiljatog, drgagog stvorenja, clana porodice. Imala sam i ja takav gubitak prije nekoliko godina, samo moje pile je bilo nimfa. I tjesilo me je to sto sam bila uz njega, brinula se u tim posljednjim trenutcima da mu olaksam koliko god mogu, do njegovog posljednjeg udisaja i izdisaja na mojim rukama.

Znam da ti je sada grozno, ali vremenom ce biti lakse. Na kraju ce ostati lijepe uspomene na malenog prijatelja, koji je bio dio tvog zivota. Treba cuvati i njegovati svaku lijepu uspomenu, kao i svaki trenutak zivota, jer kako i sama kazes zivot je kratak i treba ga zivjeti punim plucima!

[Skyfox]

[amelino]

Zao mi Znam koliko si ga voljela

[blackberry]

hvala svima na lijepim riječima podrške...trebat će vremena da budem svjesna svega što se desilo, ali, na kraju krajeva - sve nas ovo isto čeka...tješi me to što nisam dala da ugine sam...htjela sam da budem tu za njega...da je bio kod nekog drugog - vjerovatno ne bi doživio ni drugu godinu...čitava porodica mi je potresena - roditeljima sam javila tek ujutro - jedva su otišli na posao...pogotovo otac...a sestri sam javila sinoć...drago mi je što je zaista bio voljen i ničim nije bio podcijenjen samo zato što je ptica...

danas u pola 5 idemo moj momak i ja da ga zakopamo... i on je bio uz njega i uz mene sve vrijeme sinoć...divno je imati nekog ko te razumije u ovakvim trenucima...nije mislio da sam budala ili nešto slično - nego me u potpunosti podržao...i shvatio i moj grč i moj plač i nesanicu....sada sam na poslu pa plačem samo kada me niko ne vidi - da sam kući - suze ne bi prestale da padaju

još jednom, hvala vam svima...nadam se da smo kroz ovu temu shvatili koliko kratko naše ljubavi budu uz nas...bilo da se radi o macam, pticama, psima, kornjačama, ribicama, hrčcima itd. molim vas, učinimo im život ljepšim...jednog dana, ostat ćemo bez njih...a tada će biti kasno za bilo kakve promjene...

[anjusha]

Bas mi je zao draga iskreno...

[blackberry]

btw, ako neko ima ptičicu i ona se razboli - jedino mjesto gdje ima kupiti lijekove za njih je Vetlife...Kikija su spasili do sada barem 4 puta...kako je bio stariji - dehidrira, pa se nekada javljalo i povraćanje....svaki put su ga pregledali i dali odgovarajuće lijekove i to mu je zaista pomoglo...no, imala sam jako velikih problema da neđem nekog u Sa ko uopće zna nešto o pticama...elem, u slučaju nužde - obavezno u Vetlife...

nije mi cilj da reklamiram, ali brzina i vrijeme odziva su nekada krucijalni parametri da bi ptičica preživjela...ako budete lutali i tražili lijekove - svi znamo šta se može desiti...

[kockica_kockica]

rastuzila si me jako... sjetila sam se svog malo Kice koji je isto tako na brzinu umro a da ja nisam ni znala od cega....

[sheilak]

@ blackberry

Zaista, kad izgubiš ljubimca jednako boli kao kad izgubiš člana porodice, ista je ona potresenost i neizmjerna tuga. ne može ti niko reći " nemoj biti tužna " jer ćeš ti to biti, bez obzira na sve. Ali možemo ti reći da misliš na to kako je tvoj Kiki osjećao da ga ti voliš i da se brineš o njemu, ali i na to da je on sad na nekom ljepšem mjestu.

[Lelli]

hvala svima na lijepim riječima podrške...trebat će vremena da budem svjesna svega što se desilo, ali, na kraju krajeva - sve nas ovo isto čeka...tješi me to što nisam dala da ugine sam...htjela sam da budem tu za njega...da je bio kod nekog drugog - vjerovatno ne bi doživio ni drugu godinu...čitava porodica mi je potresena - roditeljima sam javila tek ujutro - jedva su otišli na posao...pogotovo otac...a sestri sam javila sinoć...drago mi je što je zaista bio voljen i ničim nije bio podcijenjen samo zato što je ptica...

danas u pola 5 idemo moj momak i ja da ga zakopamo... i on je bio uz njega i uz mene sve vrijeme sinoć...divno je imati nekog ko te razumije u ovakvim trenucima...nije mislio da sam budala ili nešto slično - nego me u potpunosti podržao...i shvatio i moj grč i moj plač i nesanicu....sada sam na poslu pa plačem samo kada me niko ne vidi - da sam kući - suze ne bi prestale da padaju

još jednom, hvala vam svima...nadam se da smo kroz ovu temu shvatili koliko kratko naše ljubavi budu uz nas...bilo da se radi o macam, pticama, psima, kornjačama, ribicama, hrčcima itd. molim vas, učinimo im život ljepšim...jednog dana, ostat ćemo bez njih...a tada će biti kasno za bilo kakve promjene...

Stvarno mi je zao sto si izgubila i ostala bez svog pileta....
Ja sam na poslu i rekoh da vidim sta ima na sa-x i procitam ovo i bukvalno se rasplacem...skrivam suze da niko ne vidi-iskreno mi je zao i znam kako je kada izgubis kucnog ljubimca,ali mi je drago sto si imala podrsku svog momka...a eto i nas sa foruma. A ako bude nekih losih komentara ili za*ebancija....ne obaziri se na to,jer ima dovoljno ljudi ovdje sto te razumiju i ono kroz sta prolazis!

[downtoearth]

i razumijem te, to je gubitak jednog člana obitelji ma što ko mislio, svaki član obitelji se voli i žali na svoj način

[blackberry]

hvala vam svima na lijepim riječima....mnogo mi to znači....

sinoć sam ga uvila u ubruse i stavila u kutiju ...trebam još samo zbaviti cvijeće - da mu prospem latice po zemlji...izašla sam ranije s posla - nisam mogla izdržati...ruke mi se tresu...loše sam skroz...

[Cholina_Lokica]

ajoj zao mi je

ja imam papagaja vec 17 godina... a njemu je 19 mislim da je vec nadzivio sve moguce kriterije za nimfu i stvarno ne mogu zamisliti kako ce mi biti kad jedan dan ga vise ne bude

[SenSen]

Moje saucesce Iako se neznamo, vidim po tome kako pises da si ga jako voljela. Po meni su ljubimci i te kako punopravni clanovi familije, i tako se i zali za njima... Ja sam skoro izgubila svoje dvije curice (gerbile), jednu na novu godinu, drugu u maju. Bilo je jako tesko Jos uvjek mi puno nedostaju i cini mi se nekada da ih cujem kako suskaju u kavezu. Iako su imale duge zivote za svoju vrstu, ja bi im dala godine svog zivota da mogu! Ja i momak svaki dan pricamo o njima. Obadvoje smo zahvalni sto smo imali to vrijeme sa njima... Bude sa vremenom lakse. Ja mislim da si ti jos uvijek u shoku. Drago mi je da imas nekoga uz sebe ko te razumije. Isto tako mi je drago da je tvoja pticica imala "ljuda" koji ga je toliko volio. Sigurno je imao divan zivot cak i kraj tih silnih macaka

[blackberry]

upravo sam ga ukopala...mislim da od suza ne vidim ni šta pišem...našli smo mu lijepu livadu i na njoj jedno malo drvo....tamo će mu pjevati ptičice svaki dan...a drvo će mu praviti hlad...iskopali smo duboko (da ga druge životinje ne nađu)...umotala sam ga u ubrus...polako spustila...polako stavila zemlju na njega...i pala u šok....na vrhu sam ostavila ružine latice....nema ga više..gotovo je.....svi smo u šoku....najteže mi je bilo posljednji put držati ga u rukama i znati da ga više nikad neću vidjeti...pile moje više nije samnom...htjela sam slikati, ali od suza nisam mogla...valja se sada priviknuti na činjenicu da se s malim plavim zvonom i stakalcem nema više ko igrati...