Na sve to reis Cerić šuti kao zaliven iako inače zabada nos tamo gdje mu nije mjesto, tj. bavi se politikom više nego svojim džematima i platama imama. Pitam se kakva je Cerićeva uloga u ovom izgleda završnom činu dokrajčenja Bosne, a samim time i Bošnjaka?
I gl. i odgovorni urednik Oslobođenja govori o tome.
Piše: Faruk Borić
04/02/08
Dokle nepravda?
Mnogo puta prizivana, nikad realizirana, brutalna odlučnost aktuelnog visokog predstavnika zadesila nas je u najgorem mogućem momentu po državu i jedan od njenih naroda, onaj kojem su još 1992. razvukli pamet Mladićeve topdžije i koji se, kako stvari stoje, od tada nije dozvao (političkoj) pameti.
Na subotnjem sastanku u Širokom Brijegu, gdje se sastala vladajuća šestorka pod budnim okom visokog predstavnika, trebale su se konkretizirati mjere načelno dogovorene u mostarskoj deklaraciji i sporazumu iz sarajevskog golf-kluba, povodom reforme policije, balasta koji ova država nosi na svojim plećima još od namjesnikovanja britanskog lorda Paddya Ashdowna.
Sulejman Tihić našao se na udaru kritike Miroslava Lajčaka jer nije želio svoj potpis staviti na papir koji odstupa od dotad dogovorenih smjerova ove reforme, što je predsjednik SDA vrlo jasno obrazložio - na ovaj način stvara se državna policijska struktura (postojeće SIPA i GP) i sedam državnih institucija koje nemaju nikakve nadležnosti nad entitetskim i kantonalnim policijama! Što hoće reći, da bi trebala postojati policijska akademija na Palama, gdje će se mladi “plavci” indoktrinirati učeći o liku i djelu, recimo, Radovana Karadžića, a da centralna ispostava u Sarajevu (ili u Banjoj Luci, Mostaru…) neće imati nikakvih ingerencija na nastavni plan i program. I tako redom, to je sudbina sedam državnih institucija, poput sedam mrtvorođenčadi koje bi koštale građane BiH.
Intencija Milorada Dodika je očita: on ne odstupa ni sekunde od zacrtanog cilja podržavljenja entiteta i gušenja razvoja države BiH. Nakon što bi se kroz godine pokazalo da državna policija nema funkciju osim da troši pare budžetskih korisnika (a dotad će njegovi emisari u državnim institucijama raditi na istom fonu, recimo, prijedlozima umanjenja budžeta za pojedine sektore), može se ugasiti i državna policija, i državni sud (“koji progoni uglavnom Srbe”) i još mnogo toga Dodiku nepotrebnog. On ima moć u svojim rukama - i medije, i policiju i skupštinu, i radi na tom cilju itekako strpljivo i vrijedno (osim sporadičnog psovanja majke novinarima, ali to je stvar njegovog odgoja).
Ali, šta je s drugim akterima ove priče, gospodarima naših sudbina? Visoki predstavnik Miroslav Lajčak, naša slavenska duša? Tihić se usprotivio, a Lajčak prvi put spominje da EU može bez BiH kao ravnopravne članice!? Nakon što je proteklu godinu entitetski robusnik kontinuirano vrijeđao visokog predstavnika međunarodne zajednice (proteste mu spakovao) kao da je riječ o kakvom općinskom činovničiću u rodnim mu Laktašima, Lajčak je sada odlučio pritisnuti Sulejmana Tihića, kojem su pojedini mediji (pa i glasači) najviše prigovarali - sklonost kompromisima! Pa, ko je ovdje lud, a ko zbunjen? Da li se, zaista, Miroslav Lajčak prepao Dodika? Ili je, da budemo malo paranoični, u pitanju kontinuirana politika međunarodne zajednice još od ’92. da se prihvati realno stanje na terenu, sila i prijateljstvo sa jačim? Slovenci urgiraju za Srbiju u EU, Hrvatska se koprca zbog Slovenaca ali istrajava, Kosovari samo što nisu proglasili nezavisnost, Crnogorci se elegantno izvukoše iz blata, a Lajčak evropsku budućnost ove države dovodi zbog principijelnosti jednog stranačkog lidera?
Šta reći o Silajdžiću? Pa, tek da je očito da on ne razumije najbolje ono o čemu Tihić govori. Također, znakovita je njegova ćutnja na medijsko-političke konstrukcije kako se u ovom slučaju Tihić inati i osvećuje Silajdžiću zbog političke situacije u Federaciji, ponajprije zbog aktuelnih dešavanja u elektroenergetskom sektoru (Hećo, Oručević, Bičakčić…).
No, kako je sam utemeljitelj SBiH kazao potpisniku ovih redova, ovom narodu se pokušava onemogućiti sagledavanje šire slike, a ta je da samoproglašeni stubovi nacionalnog interesa trguju sa dojučerašnjim Miloševićevim finansijskim ekspertima i današnjim Koštunicinim tajkunima i stvarnim vladarima Srbije (ponovimo, poslovni partneri Fahrudina Radončića su - Miroslav Mišković i Vojin Lazarević, koji su se obogatili u vrijeme kada su muslimanske majke oplakivali kosti svoje zaklane djece, koje li podudarnosti!).
Na kraju, zašto ćuti reis Mustafa efendija Cerić? Svaka čast na ukazivanju na ekonomskom summitu u Davosu, ali vidi li on kuda ide njegovo stado? Vidi li Cerić provaliju koja se podastire pred nama? Dokle će biti ljut na kritiku? Koliko su nezavisni mediji ukazivali na uplitanje u domen političkog vjerskog lidera u Bošnjaka, toliko je sada očit reisov javni muk: i u pogledu reformi policije i ustava, i u pogledu ekonomskih interesa pojedinaca koji se pretpostavljaju općedržavnim (i nacionalnim), i u pogledu brutalne kampanje u kojoj se imputira da Bošnjakinje do posla u jednoj od najvećih firmi u Sarajevu dolaze preko kreveta (fuj!), i glede uvođenja vjeronauke u obdaništima, gdje je kada se pokušava staviti ekonomsko-politička šapa onog najgoreg iz Srbije - nad narodom čiji je vjerski lider?
Ako ne bude osnovnog nacionalnog konsenzusa u pogledu svih navedenih pitanja u ovom tekstu, crno nam se piše. Danas-sutra stradat će Sulejman Tihić uz likovanje samoproglašenih kreatora patriotskog naboja. Još jedna bitka u korist sila mraka. Imat ćemo getoiziranu kantonsku državicu u kojoj će odlučivati oni koji su zaista gladni para. Od ideala normalne države, države građana i naroda, države vladavine zakona i prava, u tom slučaju – neće biti ništa.
Nisu li to vrijednosti za koje se vrijedi aktivirati i boriti?
http://www.oslobodjenje.com.ba/index.ph ... &Itemid=46
