Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Blagost je najjače retoričko oružje , a najmanje se koristi...,svaki put se iznova uvjerim ..usput , kako islamska teologija imenuje umijeće rasprave i definira njenu svrhu?
Gdje su islamski učenjaci povukli crtu, na osnovu vjekovnog iskustva prethodnika( i naravno podlogu Hadisa i same Knjige)?
Gdje uopšte postoji, navodna, logika u ubijanju "onoga koji napušta islam"?Razumom je ne mogu dokučiti,a u smislu samog Vjerovanja u Boga mi je još besmislenije..
Ubiti onog koji napusti zajednicu je odlika paganskih i polukriminalnih kultova, u novije vrijeme odlika je to velikih kriminalnih društava u SAD posebno..
I čemu ljudska kazna onome koji svjesno skreće sa puta na koji je, isto tako, svjesno i dobrovoljno krenuo?Primjer drugima...vojnička odanost Onome kome ljudska pomoć nije potrebna.I najgore od svega, ako se neko progoni zbog odlaska iz zajednice i javnog odricanja vjere, nije li to dvoličnost?..jer lako sudimo onima koji to javno kažu i protive se vjeri, dok šutimo pred onima koji na sva usta pominju Boga po sto puta dnevno, a imetak i utjecaj namiču bogohulnim izrabljivanjem siromašnijih vjernika.
Njima slijede prednje klupe u crkvama,mise se plaćaju hiljadama eura opljačkanih iz kršćanskih džepova(velim svoja privatna saznanja i iskustva).S druge strane, imamo brojne šejhove, učene glave koje krstare Evropom,pa i Bosnom i u talasu vjerskog probuđenja zavaravaju mlađu raju i mnoge imame raznom literaturom koja toleranciju gleda kao slabost ili čak nevjerstvo.I začas padne osuda.
Tako je i sa banalnim -svakodnevnim dilemama u vezi pravila vjeroispovjedanja( pa imamo pitanja i odgovore kao u tinejdžerskim časopisima ili politikinom zabavniku), a u užim krugovima i kad su značajnije ličnosti u pitanju( umjetnici,pisci, čak i sami teolozi) nečije pravo na život se ljudskom odlukom poništava.
Razlog-tumačenje koje kaže da je čin istupanja bogohulan do te mjere da se čovjek za kaznu treba likvidirati.
Ja lično tu ne vidim Božije proviđenje ni mudrost Njegove ljubavi prema čovjeku.Ne mogu prihvatiti logiku da se mrzi ili ubije u ime Boga, jer je u svojoj suštini ta logika,logika iskorjenjivanja krivovjernih, za mene, opsjena i laž koja je milione otjerala u smrt i koja je potka brojnih genocida,kulturocida i urbicida.
U svome hadisu poslanik Muhammed s.a.v.s. kaže: "Ko god uvede lijep običaj dobit će nagradu za to i nagradu svih koji rade skladno njemu; a svako ko uvede loš običaj snosit će kaznu za to i kaznu svih koji rade skladno njemu."
Iz ovog hadisa izvedite sami zaključak vezano za ovu temu.
Jednom prilikom sam našao slobodnog vremena i odlučim malo prošetati gradom usput vidim plakat neko predavanje pa odem na to predavanje. Uglavnom pričao je jedan naš veoma učen čovjek koji je završio fakultet u islamskim zemljama. U toku predavanja postavljao sam mu razna pitanja a on mi je u jednom momentu odgovorio sa smiješkom "Što postavljaš pitanja na koja znaš odgovor?" nakon predavanja sam mu prišao i u priči on mi je rekao "Slušaj Islam je vrlo jednostavan ono što je radio poslanik Muhammed s.a.v.s. u svom životu trudi se da to radiš a što nije nemoj to raditi". Tako sam skontao poentu.
dr.gog wrote:Blagost je najjače retoričko oružje , a najmanje se koristi...,svaki put se iznova uvjerim ..usput , kako islamska teologija imenuje umijeće rasprave i definira njenu svrhu?
Gdje su islamski učenjaci povukli crtu, na osnovu vjekovnog iskustva prethodnika( i naravno podlogu Hadisa i same Knjige)?
Gdje uopšte postoji, navodna, logika u ubijanju "onoga koji napušta islam"?Razumom je ne mogu dokučiti,a u smislu samog Vjerovanja u Boga mi je još besmislenije..
Ubiti onog koji napusti zajednicu je odlika paganskih i polukriminalnih kultova, u novije vrijeme odlika je to velikih kriminalnih društava u SAD posebno..
I čemu ljudska kazna onome koji svjesno skreće sa puta na koji je, isto tako, svjesno i dobrovoljno krenuo?Primjer drugima...vojnička odanost Onome kome ljudska pomoć nije potrebna.I najgore od svega, ako se neko progoni zbog odlaska iz zajednice i javnog odricanja vjere, nije li to dvoličnost?..jer lako sudimo onima koji to javno kažu i protive se vjeri, dok šutimo pred onima koji na sva usta pominju Boga po sto puta dnevno, a imetak i utjecaj namiču bogohulnim izrabljivanjem siromašnijih vjernika.
Njima slijede prednje klupe u crkvama,mise se plaćaju hiljadama eura opljačkanih iz kršćanskih džepova(velim svoja privatna saznanja i iskustva).S druge strane, imamo brojne šejhove, učene glave koje krstare Evropom,pa i Bosnom i u talasu vjerskog probuđenja zavaravaju mlađu raju i mnoge imame raznom literaturom koja toleranciju gleda kao slabost ili čak nevjerstvo.I začas padne osuda.
Tako je i sa banalnim -svakodnevnim dilemama u vezi pravila vjeroispovjedanja( pa imamo pitanja i odgovore kao u tinejdžerskim časopisima ili politikinom zabavniku), a u užim krugovima i kad su značajnije ličnosti u pitanju( umjetnici,pisci, čak i sami teolozi) nečije pravo na život se ljudskom odlukom poništava.
Razlog-tumačenje koje kaže da je čin istupanja bogohulan do te mjere da se čovjek za kaznu treba likvidirati.
Ja lično tu ne vidim Božije proviđenje ni mudrost Njegove ljubavi prema čovjeku.Ne mogu prihvatiti logiku da se mrzi ili ubije u ime Boga, jer je u svojoj suštini ta logika,logika iskorjenjivanja krivovjernih, za mene, opsjena i laž koja je milione otjerala u smrt i koja je potka brojnih genocida,kulturocida i urbicida.
Ako mi neko ne navede jasan primjer u kojem je neki kadija ili ko već, na osnovu propisa o kojem se ovdje raspravlja, donio odluku a izvršni organi to i proveli, bilo kad ( može i primjer iz daleke prošlosti), smatrat ću temu čistom sprdnjom dokoličara. Descartes je u dokolici svašta skonto, al' nisu svi Descartes.
Dakle, dajte konkretne primjere (il barem jedan) pa da to malo prodiskutujemo...Vjerovatno ih ima pa daj ga da vidimo šta to i kako posrijedi.
Ne želim da opstruiram rapravu al' me zanimaju učinci (trenutno više nego uzroci) provođenja navedenog propisa...
Mislim da je bitno svatiti istoriju da bi svatili kontekst.
Poslanik je ujedinio Arapska plemena bez velikog rata, i veliki broj plemena je presao (deklarativno) na islam.
Medjutim kada je umro, dolazi do osipanja jedinstva.
Po starom arapskom obicaju, sa smrcu prestaje i alijansa i nekoliko plemena ne smatra sebe lojalnim novom kalifu. Dok na drugim mjestima dolazi do pojavljivanja samoproglasenih poslanika i stvaranja sitskog ogranka (muslimani koji vjeruju da je Ali trebao postati kalif)
U tom arapskom "gradjanskom" ratu nije se bas pazilo na zenevsku konvenciju (ubijanje cijelih familija) i tu je bilo potrebno jako opravdanje. Jer u sustini, glavni problem je bio zeket. Dakle kalifa je morao opravdati ubijanje drugih muslimana.
Poslje, kad je arapsko carstvo postalo puno vece, stabilnije i bolje uredjeno, vladarima se vise isplatilo da imaju podanike nemuslimne. Jer istu su placali vise poreza. Tako do dolazi do "tolerantih" zakona (i problema da ti isti lokalni vladari aktivno sprijecavaju prelazak na islam zbog smanjena prihoda).
madner wrote:Mislim da je bitno svatiti istoriju da bi svatili kontekst.
Poslanik je ujedinio Arapska plemena bez velikog rata, i veliki broj plemena je presao (deklarativno) na islam.
Medjutim kada je umro, dolazi do osipanja jedinstva.
Po starom arapskom obicaju, sa smrcu prestaje i alijansa i nekoliko plemena ne smatra sebe lojalnim novom kalifu. Dok na drugim mjestima dolazi do pojavljivanja samoproglasenih poslanika i stvaranja sitskog ogranka (muslimani koji vjeruju da je Ali trebao postati kalif)
U tom arapskom "gradjanskom" ratu nije se bas pazilo na zenevsku konvenciju (ubijanje cijelih familija) i tu je bilo potrebno jako opravdanje. Jer u sustini, glavni problem je bio zeket. Dakle kalifa je morao opravdati ubijanje drugih muslimana.
Poslje, kad je arapsko carstvo postalo puno vece, stabilnije i bolje uredjeno, vladarima se vise isplatilo da imaju podanike nemuslimne. Jer istu su placali vise poreza. Tako do dolazi do "tolerantih" zakona (i problema da ti isti lokalni vladari aktivno sprijecavaju prelazak na islam zbog smanjena prihoda).
Dobro si ovo napisao a svako odstupanje od suneta (prakse) Allahovog dž.š. poslanika Muhammeda s.a.v.s. je pogrešno. Samo jedna ispravka poslanik Muhammed s.a.v.s. nije "umro" več je "preselio" na Ahiret.
madner wrote:Pa sad sam ti objasnio kako su se propisi mjenjali u zavisnosti od potrebe.
Nemam potrebe da ti to jedan laik objašnjava jer u hadisu se prenosi da je poslanik Muhammed s.a.v.s. rekao: "Ko god uvede lijep običaj dobit će nagradu za to i nagradu svih koji rade skladno njemu; a svako ko uvede loš običaj snosit će kaznu za to i kaznu svih koji rade skladno njemu". Samo pazi dobro i duboko se zamisli nad ovim što je rečeno u hadisu jer ovdje se radi - o vječnoj nagradi ili kazni - a to je veoma bitno.
Naravno da ima veze itekako, to je veoma značajno za onoga ko istinski vjeruje u Allaha dž.š. i vječni život na Ahiretu ali da bi ti to shvatio iz svoje pozicije u kojoj se trenutno nalaziš a to samo Allah dž.š. zna u kakvom si sada stanju, potrebno je nešto mnogo više od dobre volje jednog vjernika da ti to objasni a to je uputa od Allaha dž.š.
Nisu su to poslovice madneru. Definicija hadisa kod uleme je slijedeća: "Hadis je sve ono što je došlo od poslanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, prije objave i poslije objave." Međutim, ako se kaže i spomene riječ "hadis", u većini slučajeva se odnosi na ono što se prenosi i bilježi od poslanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, poslije objave; od njegovih riječi, djela i odobrenja. I na kraju, shodno ovome sunnet je opširiniji i obuhvatniji od hadisa.
Jasno je meni da uleme pokusavaju uzdic svoj status, jer bez hadisa ne bi ni njih bilo.
Licno ne bih da krojim svoja pravila prema usmenim predavanjima zapisanim protiv izricite zelje poslanika nekih 200 godina poslje.
Ako si se igrao gluhih telefona znas i zasto.
Prije nego sto mi kazes da su izvori provjereni, haj mi reci ko je prenjeo najvise hadisa, tj od kojeg covjeka.
madner wrote:Jasno je meni da uleme pokusavaju uzdic svoj status, jer bez hadisa ne bi ni njih bilo.
Licno ne bih da krojim svoja pravila prema usmenim predavanjima zapisanim protiv izricite zelje poslanika nekih 200 godina poslje.
Ako si se igrao gluhih telefona znas i zasto.
Prije nego sto mi kazes da su izvori provjereni, haj mi reci ko je prenjeo najvise hadisa, tj od kojeg covjeka.
Postoji lanac prenosilaca hadisa. De ba madneru, malo se potrudi i sam nešto potraži na Google.
Da i ja dam svoj mali doprinos ovoj temi. Mislim da je problem u povrsnom i doslovnom razumijevanju hadisa bez poznavanja okolnosti i istorijskog konteksta u kojem je izrecen. Preporucujem vam da procitate ovaj tekst od dr. Murada Hofmanna iz jegove knjige "Islam kao alternativa" u kojem govori upravo o ovom problemu. Ovaj hadis se po misljenju mnogih kompetentnih islamskih ucenjaka odnosi na veleizdaju, koja je u vrijeme Poslanika znacila naravno i napustanje vjere. Znamo da su se izdajnici u ratovima uvijek kaznjavali smrcu. Ovo je ispravan put za razumijevanje ovog i slicnih hadisa.
Tolerancija ili nasilje
Tvrdnja da je islam religija tolerancije par excellence često je neshvatljiva zapadnim promatračima. Pa, ipak, to je istina.
Kur’ân ne samo da ističe svojim vjernicima da su prirodne razlike među ljudima po pitanjima boje, bogatstva, porijekla i jezika (vidi 30:22), nego čak opisuje ideološki i religijski pluralizam kao Bogom dan: ...A da je Allah htio, On bi vas sve jedne vjere stvorio, ali je On htio da vas iskuša u onom što vam je objavio. Zato, u dobru se natječite... (5:48).
Ovaj temeljni pluralizam je antiteza katoličkoj doktrini extra ecclesiam nulla salus (izvan crkve nema spasenja). Poslanik islama je čak izrekao da će se njegova vlastita zajednica podijeliti u 73 grupe i da će to voditi ekscesivnom pluralizmu.
Potvrđeno je i drugim ajetima Kur’âna da ovo držanje prisiljava na toleranciju: A ti reci: 'Istina je od Gospodara vašega, pa ko hoće - nek vjeruje, a ko hoće - nek ne vjeruje! (18:29,) i A da hoće Gospodar Tvoj, na Zemlji bi svi bili vjernici! Pa zar da ti svijet prisiliš da budu vjernici? (10:99)
Jasno je da islam ne dozvoljava onu vrstu agresivnog propovijedanja kakvu su prakticirali kršćanski misionari. Čak je Poslanik bio upozoren na ovo: A ti si samo opominjatelj... (11:12) I reci onima kojima je data Knjiga, i neukim: 'Hoćete li primiti islam?' Pa, ako islam prime - na Pravoj su Stazi, a ako se okrenu, pa tvoje je samo da obznaniš. (3:20) Ti reci: O ljudi! Došla vam je evo istina od Gospodara vašega! Ko se drži Prave Staze, taj se doista uputio na svoje dobro njome, a ko krivom stazom krene, na svoju štetu krenuo je. Ja nisam vaš zaštitnik! (11:108)
U osnovi razumijevanja intelektualne i praktične toler¬ancije stoji fundamentalno stanovište u 2:256, stanovište koje je istovremeno i činjenično i normativno:
U vjeru nema prisile!!!
Ovo znači da je, pošto se vjera odnosi na forum internem, religiozna prisila bezuspješan pokušaj, zapravo je zabranjeno i poduzimanje tako beznadnog pothvata.
Iz ovog bi se razloga religijske rasprave trebale provoditi u prijateljskom i miroljubivom maniru, a njihove posljedice prepustiti Bogu. (4:59)
Nadalje, Kur’ân u gotovo svim surama bodri čovjeka na razmišljanje, na korištenje snage razuma, te na pobiranje plodova svoga razmišljanja; sve to, umjesto upražnjavanja pukog ponavljanja mehaničkih oblika. Ali šta ako musliman porekne svoju vjeru te postane otpadnik?
Islam čak prolazi ovaj test tolerancije, uprkos činjenici da je otpadništvo uvijek kažnjavano smrtnom kaznom, ne samo u srednjem vijeku, nego i u ovome stoljeću, što je slučaj u Sudanu.1
Dogodilo se ovo u vrijeme neodrživog izjednačavanja mirnog napuštanja vjere (ridda) i zločinačke veleizdaje prijašnjih energičnih ratobornika za islam.
U svakom slučaju, ovu stvar danas određuje sposobnost razuma, gdje ljudi poput Muhammada 'Asada2 i Fathi Osmana osuđuju egzekuciju Tâhâa Mahmûda Tâhâa kao potpuno neislamsku.2 Ovo je teorija. Šta je sa islamskom tolerancijom u praksi?
Šta reći palestinskim arapskim teroristima koji vrše napade na avione, putničke brodove i aerodrome?
Dakako da fenomen političkog i ideološkog religiozno obojenog terorizma egzistira u mnogim oblastima. Ali ovo nema ništa sa islamom. U najmanju ruku, ne više nego što nasilje nemuslimana ima zajedničkog sa kršćanstvom: pristaše 'teologije oslobođenja' u Južnoj Americi,' sjevernoirski gradski gerilci, članovi njemačke organizacije 'Crvenoarmijska frakcija', francuske 'Neposredna akcija' te talijanske 'Crvene brigade'.5
Evidentno je da postoji fenomen unutarislamske spremnosti na nasilje, kojeg moramo razmotriti.
Nije li istina da se u Maroku javno jedenje, pijenje ili pušenje tokom mjeseca ramazana kažnjava zatvorom? Zar nije istina da moralna policija u Saudijskoj Arabiji koristi telefonske pozive da bi provjeravala obavljaju li ljudi namaz u predviđeno vrijeme? Zar nisu alžirski muslimani prakticirali golo nasilje radi prisiljavanja na poštovanje neslužbene zabrane alkohola i pokrivanja žena? Zar u islamskom svijetu nc postoji strah od nemira, nemilosrdnosti, odnosno netolerancije?6
Dakako da ovo ima i teoretsko i praktično zaleđe.
Ovdje je važna činjenica da je fundamentalna zapovjed za prakticiranje tolerancije (u drugoj suri, 256. ajet), bila objavljena u kontekstu muslimanskih odnosa sa vanjskim svije¬tom, zapravo odnosa islama i drugih objavljenih religija.
Zato danas mnogi mladi muslimani u svom ophodenju sa istovjernicima stavljaju težište na drugi princip, baziran na osam više ili manje identičnih stanovišta u Kur’ânu,7 u skladu s kojima vjernici imaju pravo 'tražiti da se čini dobro ('al-ma'rûf), od lošeg odvraćati ('al-munkar'). U skladu sa sun¬netom, musliman ovo čini ako je moguće 'rukom ili jezikom' ili, ako je nemoguće, onda 'srcem'.8
Jasno je da primjena ove instrukcije izvedena iz kontek¬sta može napraviti od muslimanâ čuvare besprijekornosti, uhode i 'članove organizacija za borbu protiv zločina', te ljude koji uzimaju provođenje zakona u svoje ruke spajajući javnog tužioca, suca i ekzekutora u jednoj osobi.
Oni koji misle ili, što je lošije, rade na ovaj način krše slijedećih sedam fundamentalnih principa islama:
1. Kur’ân je institucionalizirao hilâfet - pa, prema tome, i islamsku državu. Ovo znači da se u islamu monopol vlasti pripisuje vladi. Sve dok je država u poziciji da nametne zabranu alkohola, muslimanu nije dopušteno da uzima pravdu u svoje ruke.
2. Prisiljavanje u stvarima religije rađa licemjerstvo, držanje koje Bog mrzi.
3. Umnogome duševni stav određuje moralne poslove, tako da se hvale vrijedni poslovi ne mogu prenositi primjenom sile. A Poslanik je rekao: 'Vjera je iskrenost'.9
4. Kao što sam pokazao, Kur’ân čak ne traži svjetovnu kaznu za odmetništvo. Kako se onda može određivati kazna za neizvršenje drugih, manje važnih akcija ako za to nema osnove u Kur’ânu?
5. Najveći dio Kur’ânom zabranjenih radnji ne kažnjava se svjetovnim kažnjavanjem. Nije posao gorljivih individua da ovdje 'red uspostavljaju'.
6. Islamska država (vidi Integrizam: islamska država) je slobodna; svako nametanje moralnosti, s druge strane vodi u totalitarnu državu.
7. Nezamislivo je da Bog treba narediti muslimanima da zaštite intelektualni i moralni dignitet nemuslimana i njihovu slobodu savjesti (2:256), a da pri tome želi vidjeti muslimane kao izvršioce prisile.
Rezultat ovog razmišljanja je jasan: Kur’ânski zahtjev za tolerantnošću odnosi se na muslimane same, kao i na njihov odnos vis a vis nemuslimana. Svako treba osigurati da se ono što je ispravno i pravedno provodi u njegovoj okolini - kao član svoje familije, kao šef tvornice, kao čelnik države, ali ne prekoračujući svoju nadležnost. Inače, kao rezultat pogrešnog shvaćanja integrizma, mogli bismo biti svjedoci porasta fašistoidnosti 'islamske' države - Bog to ne dozvoljava makar takve države željele sebe vidjeti kao 'teokratske'.
-------------------------------------
Bilješke:
1. Sedamdesetogodišnji sudanski teolog Tâhâ Mahmûd Tâhâ smaknut je 1985. po naređenju predsjednika države D. M. 'Al-Numayrija zbog apostazije, među ostalim i zbog pravljenja razlike između vječnih i prolaznih vrijednosti Kur’ânskih regulativa.
2. Vidi M. Asad The Message of th Qur'an, Gibraltar, 1980., fusnota 45, na 5:33; Muhammed Hamidullah: Der Islam, Geneva, 1968., paragraf 440
3. Fethi Osman: Islam and the freedom of faith, Arabia, London, Juni 1985., str. 10. i novembar 1985., str. 11
4. Čini se jasnim, na osnovu instrukcija Vatikana podanicima 1984., da je Katolička crkva postajala zabrinuta glede tendencija da se skrene u nasilje u području 'teologije oslobođenja'. U sljedećoj 'Naredbi za kršćansku slobodu i oslobođenje' 1986., naučna kongregacija je osudila 'sis¬tematičnu zaštitu nasilja, navodno nužnog za oslobođenje' i zabranila kršćanskim aktivistima bilo kakve aktivnosti spojive sa terorizmom. Vidi Martin Kriele: Die linksfaschistische Häresie, Frankfurter Allgemeine Zeitung, 28. maj 1986., str. 11.
5. Vidi Thomas Ross: Mit teuflisch gutem Gewissen, Fraufurter Allgemeine Zeitung, 12. juli 1985.
6. Slimane Zeghidour: La fin de l' islam débonnaire u Le Matin du Sahara et du Maghreb, Casablanca, 24. februar 1991., str. 8
7. 3:104, 110, 114; 7:157; 9:71, 112; 22:41; 31:17
8. An-Nawawi: Forty Hadith, treće izdanje, Leicester, 1977., hadis br. 34
9. Ibidem, hadis br. 7
Nekoliko razloga zasto bi vas po Bibliji trebalo kazniti smrcu: a Biblija je sastavljena iz vise Bozijih Knjiga naglasit cu da ovo ne mora bit tacno da je ovako naredjeno od Boga jer dosta ljudi smatra da je dosta toga izmijenjeno i od ljudi pisano po njihovoj volji i nahodjenju i u Bibliji i na internetu gdje vecinom dolazimo do podataka danas i kada bi se ovo sve sprovodilo danas nad onima koji kazu da vjeruju po Bibliji u ovom modernom civilizovanom svijetu bi ostalo veoma malo ljudi na zivotu!
(a) udariš li oca ili majku (Izl. 21,15);
(b) kidnapiranje (Izl. 21,6 );
(c) kletva na oca ili majku (Iz. 21,17, Lev. 20,9);
(č) proročica ste i učite i zavodite Isusove sluge koji se bludu podaju i blaguju od mesa žrtvovana idolima - Sin Božji će vam djecu smrcu pobiti (Otkrivenje 2,18)
(d) ako dodirnete planinu (Iz. 19,12);
(e) ako vaš vol nekoga ubije (Izl. 21,29);
(f) ako legnete sa životinjom (Levit. 22,18, Levit. 18,23; Pon. zak. 27,21);
(g) davanje žrtve drugom bogu (Izl. 22,20);
(h) ako radite u subotu/Sabat (Izl. 31,14-15);
(i) pijete vino ili kakvo drugo opojno piće pod Šatorom sastanka (Lev. 10,9);
(j) počinite preljub sa ženom svoga susjeda (Lev. 20,10, Broj. 22,22);
(k) legnete s očevom ženom (Lev. 20,11);
(l) legnete s punicom (Lev. 20,12);
(m) počinite homoseksualni čin (Lev. 20,13);
(n) ako ste medij ili čarobnjak (Lev. 20,27);
(o) ako ste vještica (Izl. 22,18);
(p) svećenikova ste kćerka i prokurvala ste se (Lev. 21,9);
(q) blasfemija imena Gospodinova (Lev. 24,16);
(r) psujete (Lev. 24,14);
(s) svjetovnjak koji bi se približio svećenicima (Broj. 3,10);
(t) prinosili neposvećenu vatru (Broj. 3,4);
(u) skupljanje granja na sabat (Broj. 15,32-35);
(v) služenje ili obožavanje drugih bogova (Broj. 17,2-5);
(w) pokazati prjezir prema Gospodinovom svećenstvu ili sudcu (Broj. 17,12);
(x) ne podložiti se roditeljima (Broj. 21,18-21);
(y) niste nevina prije braka (Broj. 22,20-21);
(z) zaručena ste djevica koja nije vrištala kada su je silovali (Broj. 22,23-24);
(aa) za sex sa svojom ženom + njezinom majkom (Lev. 20,14);
(bb) lažni ste prorok (Broj. 18,20) i
(cc) zadržali ste nešto milodara za sebe i zatajili to svećenicima (Djela apostolska 5,1)
(dd) rekli ste ljudima da traže druge bogove (Broj. 13,2,5);
Preporučio bih ti da prvo proučih neka hermanautička pravila prije nego li počneš komentarisati neke tekstevo iz Biblije.
Najmanje jedan, moguće i više tekstova je izvađeno iz konteksta, kako literarnog tako i drugih.
(č) proročica ste i učite i zavodite Isusove sluge koji se bludu podaju i blaguju od mesa žrtvovana idolima - Sin Božji će vam djecu smrcu pobiti (Otkrivenje 2,18)
(d) ako dodirnete planinu (Iz. 19,12); - Prema tvojoij inetrpretaciji ovog teksta (koliko je ja shvatam) planinarenje je veoma smrtonosan sport.
(i) pijete vino ili kakvo drugo opojno piće pod Šatorom sastanka (Lev. 10,9); - Šator sastanka više ne postoji.
Itd.
Malo si pogrešno interpretirala, što me nimalo ne čudi.
..usput , kako islamska teologija imenuje umijeće rasprave i definira njenu svrhu?
...pratim te i dalje.
