Zasto se govori hrvatski na FTV:u!?

mrmot · Post by **mrmot** » 07/08/2004 18:35

seronja wrote:
mrmot wrote:Zasto hrvati uopce govore hrvatski?

Tuđman je umro. Mogu pričati normalno.
valjda ih je evolucija odvela jedan korak dalje od drugih slavenskih naroda.

Aaa, znači ipak nije umro...

seronja · Post by **seronja** » 07/08/2004 18:37

mrmot wrote:
seronja wrote:
mrmot wrote:Zasto hrvati uopce govore hrvatski?

Tuđman je umro. Mogu pričati normalno.
valjda ih je evolucija odvela jedan korak dalje od drugih slavenskih naroda.
Aaa, znači ipak nije umro...

nije mrmi, i poslije franje... zna se tko... franjo je jedan od onih sto ce vjecno zivjeti... kao recimo ataturk

wels · Post by **wels** » 07/08/2004 18:42

seronja wrote:
mrmot wrote:Zasto hrvati uopce govore hrvatski?

Tuđman je umro. Mogu pričati normalno.
valjda ih je evolucija odvela jedan korak dalje od drugih slavenskih naroda.

A ti se prije evolucije vjerovatno nisi zvao Seronja.

I u sta ces dalje evoulirati,pitam se?

mrmot · Post by **mrmot** » 07/08/2004 18:49

Dana 29. kolovoza 1189. godine sklopio je bosanski ban Kulin s dubrovačkim knezom Krvašem ugovor o prijateljstvu. Ovaj ugovor između dvije hrvatske države: Bosne i Dubrovnika predstavlja - po sudu stručnjaka - do danas prvi poznati tekst čistog hrvatskog jezika. “Od tada možemo kroz 750 godina pratiti u pisanim dokumentima razvoj hrvatskog književnog jezika.”

Kod nas je Hrvata čisti narodni govor vrlo rano ušao u književnost i u pisane spomenike. Razlozi su tome različiti, nu činjenica je, da se od XII. stoljeća u neprekinutom kontinuitetu, sve do dana današnjeg upotrebljava u knjigama i u ostalim pisanim spomenicima živi narodni jezik. U Srba je tek u XIX. stoljeću, nakon teških borbi, u književnu i ostalu pismenu upotrebu narodni govor uspio uvesti Vuk Stefanović Karadžić

Služeći se hrvatskim narodnim jezikom u pisanju spomenika već od XII. stoljeća Hrvati stvaraju čitav niz pokrajinskih književnosti pisanih narječjem kraja u kojem pisac živi. U Dalmatinskoj se Hrvatskoj pojavljuje čakavska književnost, u jednom dijelu Banske Hrvatske kajkavska, u Dubrovniku, Dalmatinskoj, Bosanskoj i Slavonskoj Hrvatskoj štokavska književnost na štokavskom narodnom govoru. U XIX. stoljeću kod Hrvata nastaje prirodan razvoj odabiranja najljepšeg, najbogatijeg, najraširenijeg i po spomenicima i književnim djelima, najbrojnijeg narječja - štokavskog narječja - za književni jezik svih Hrvata. Zamiru sve ostale pokrajinske književnosti, te od toga časa postoji samo sveopća hrvatska književnost, u kojoj uspješno sudjeluju i rođeni čakavci i kajkavci. Zbog posebne ljepote i obilježja oživljavaju opet čakavština i kajkavština u Iijepoj knjizi, osobito u poeziji, slično suvremenim regionalističkim pokretima u književnosti pojedinih europskih naroda.

Kroz dugo vremensko razdoblje od sedam stoljeća, sedam stotina godina, Hrvati na svom narodnom jeziku stvaraju umjetnički izražaj u kojem se odražava duhovno talasanje vremena, komu pripada umjetnik. Svaki književni pokret, svaka djelatnost Europe, nalazi odjeka i u hrvatskoj sredini, premda Hrvatska, razdijeljena na troje, proživljava svoju Kalvariju. Sinovi hrvatskog naroda odani islamu ističu se i na Istoku svojim velikim kulturnim radom.

U starih Hrvata od XII. do XV. stoljeća rađaju se djela, koja pokraj ostalog, imaju osobito značenje u tome, da su to prvi pokušaji stvaranja književnosti na hrvatskom narodnom jeziku u doba, kada veliki kulturni narodi Europe ni ne pomišljaju na književnost na vlastitom jeziku uslijed gospodovanja međunarodnog latinskog jezika. Latinski jezik je bio izražaj jedinstvene univerzalne kulture, neizbježiva potreba obrazovanog čovjeka. Hrvati, i pokraj stvaranja djela na latinskom jeziku, osjećaju silnu ljubav prema svojem jeziku, jer pišu mnoga i vrijedna djela na hrvatskome jeziku.

mrmot · Post by **mrmot** » 07/08/2004 18:51

Pa izgleda da su i Bošnjaci - Sinovi svetog hrvatskog naroda odani islamu!

seronja · Post by **seronja** » 07/08/2004 18:53

mrmot wrote:Pa izgleda da su i Bošnjaci - Sinovi svetog hrvatskog naroda odani islamu!

to su uvijek i bili, a evoluirao sam iz mermota u seronju da odgovorim i na ono prijsnje pitanje mrmi

mrmot · Post by **mrmot** » 07/08/2004 18:57

Dalibor Brozović, akademik:

Lahka kahva

Premda je ravnopravnost jezika ustavna kategorija, u Sarajevu je sve glasniji pokret otpora protiv hrvatskog jezika. Na žalost, opet se može, makar ispod glasa, čuti ona stara protuhrvatska pošalica: "Kad je bio vlak, išao je u zrak, sad je opet voz, sada ide skroz..."
Nema nikakve sumnje da se i u samome Sarajevu i u Federaciji uopće na više načina provodi diskriminacija hrvatskoga jezika. Nije danas moguće otvoreno onemogućiti hrvatske publikacije, ali često se iskazuje nezadovoljstvo njihovim jezikom, pa se povremeno govori i da je njihov jezik "nametnut iz Hrvatske", što je očita besmislica (nametati hrvatski jezik samim Hrvatima!).
I u samome se bošnjačkom jeziku sada izbjegavaju podudaranja s hrvatskim jezikom, čak i onda kada su takva podudaranja praktički općenita u govoru samih Bošnjaka. Na žalost, opet je aktualna navedena pošalica. No s druge strane, vjerujem da će se takva situacija promijeniti kada se jednom u BiH ukinu entiteti.
Kako biste prosudili nastojanja da se u BiH, ako već ne može proći bošnjački, Hrvatima svakako nametne nekakav autonomni bosanskohercegovački standardni jezik. Kvazihrvatski jezik u kojemu je "prava" kava — kahva, nije lako nego je lahko i tako dalje...
Zaista se povremeno iskazuju zahtjevi ili bar želje da se Hrvati u BiH odreknu standardnoga hrvatskog jezika i da počnu izgrađivati nekakav bosanskohercegovački hrvatski standard, oslonjen na neke dijalektne i razgovorne osobine samih Hrvata u BiH. Takav bi se lokalni hrvatski jezik u praksi, u opoziciji prema normalnomu standardnom hrvatskomu, ubrzo čak posve stopio s bošnjačkim jezikom, koji se već sada naziva bosanskim.

SURADNJA S BOŠNJACIMA

Kako je uopće moguće oduprijeti se dekroatizaciji hrvatskog jezika i bošnjačkim jezičnim pretenzijama? Pisali ste svojedobno kako je njihova stvarna jezična perspektiva u onome što je nekada pisao Alija Isaković?
Potiskivanju hrvatskoga jezika u BiH i njegovu rashrvaćivanju moguće se oduprijeti s jedne strane složnošću, upornošću, znanjem i izgrađenom svijesti, s druge strane upornim i stalnim pozivanjem na ustav i zakone, s treće suradnjom s onim Bošnjacima koji ne odobravaju neke negativne aspekte sadašnje jezične politike (a takvih ima, iako danas nisu baš glasni).
U prošlosti se bošnjačka jezična politika oslanjala na stvarno stanje u bošnjačkoj jezičnoj tradiciji i prije svega se odupirala velikosrpskim tendencijama, teorijama i praksama u jeziku. Takav su stav zauzimali bošnjački intelektualci i jezični stručnjaci (primjerice, već spomenuti Alija Isaković), takva je praksa provođena u prijevodima Kurana i u drugim bošnjačkim vjerskim tekstovima.
Danas je, na žalost, stanje drukčije, priznavalo se to ili samo podrazumijevalo.

mrmot · Post by **mrmot** » 07/08/2004 18:58

Ipak vama po pitanju jezičke politke, najveću učitelji su još uvijek Vuk i Dositej. (to je valjda Franjo donio iz Bg)

Qwert · Post by **Qwert** » 07/08/2004 19:05

Mislim da se 'misaju' dva razlicita pojma, tj. hrvatski jezik u Hrvatskoj i Bosni, koji nikada nije bio isti. No o novopecenstvu se moze podosta reci, mada su mi najbolji oni visokocivilizovani, je'lte, kaze 'lip si'. Da nije iz Zavidovica, ostao bih ravnodusan. Isto bih ostao ravnodusan da je iz Hercegovine, jer...

Ali kako ostati ravnodasan kad u trenuTcima opustenosti izvali 'lip je ba'

Elem, zivjela pokondirena tikva. Zivjela gospoja ministarka a jebo ti mene kad imam posla sa bukvom.

seronja · Post by **seronja** » 07/08/2004 19:05

mrmot wrote:Ipak vama po pitanju jezičke politke, najveću učitelji su još uvijek Vuk i Dositej. (to je valjda Franjo donio iz Bg)

ili je naucio od obitelji Latic?

wels · Post by **wels** » 07/08/2004 19:05

mrmot wrote:Dana 29. kolovoza 1189. godine sklopio je bosanski ban Kulin s dubrovačkim knezom Krvašem ugovor o prijateljstvu. Ovaj ugovor između dvije hrvatske države: Bosne i Dubrovnika predstavlja - po sudu stručnjaka - do danas prvi poznati tekst čistog hrvatskog jezika. “Od tada možemo kroz 750 godina pratiti u pisanim dokumentima razvoj hrvatskog književnog jezika.”

Kod nas je Hrvata čisti narodni govor vrlo rano ušao u književnost i u pisane spomenike. Razlozi su tome različiti, nu činjenica je, da se od XII. stoljeća u neprekinutom kontinuitetu, sve do dana današnjeg upotrebljava u knjigama i u ostalim pisanim spomenicima živi narodni jezik. U Srba je tek u XIX. stoljeću, nakon teških borbi, u književnu i ostalu pismenu upotrebu narodni govor uspio uvesti Vuk Stefanović Karadžić

Služeći se hrvatskim narodnim jezikom u pisanju spomenika već od XII. stoljeća Hrvati stvaraju čitav niz pokrajinskih književnosti pisanih narječjem kraja u kojem pisac živi. U Dalmatinskoj se Hrvatskoj pojavljuje čakavska književnost, u jednom dijelu Banske Hrvatske kajkavska, u Dubrovniku, Dalmatinskoj, Bosanskoj i Slavonskoj Hrvatskoj štokavska književnost na štokavskom narodnom govoru. U XIX. stoljeću kod Hrvata nastaje prirodan razvoj odabiranja najljepšeg, najbogatijeg, najraširenijeg i po spomenicima i književnim djelima, najbrojnijeg narječja - štokavskog narječja - za književni jezik svih Hrvata. Zamiru sve ostale pokrajinske književnosti, te od toga časa postoji samo sveopća hrvatska književnost, u kojoj uspješno sudjeluju i rođeni čakavci i kajkavci. Zbog posebne ljepote i obilježja oživljavaju opet čakavština i kajkavština u Iijepoj knjizi, osobito u poeziji, slično suvremenim regionalističkim pokretima u književnosti pojedinih europskih naroda.

Kroz dugo vremensko razdoblje od sedam stoljeća, sedam stotina godina, Hrvati na svom narodnom jeziku stvaraju umjetnički izražaj u kojem se odražava duhovno talasanje vremena, komu pripada umjetnik. Svaki književni pokret, svaka djelatnost Europe, nalazi odjeka i u hrvatskoj sredini, premda Hrvatska, razdijeljena na troje, proživljava svoju Kalvariju. Sinovi hrvatskog naroda odani islamu ističu se i na Istoku svojim velikim kulturnim radom.

U starih Hrvata od XII. do XV. stoljeća rađaju se djela, koja pokraj ostalog, imaju osobito značenje u tome, da su to prvi pokušaji stvaranja književnosti na hrvatskom narodnom jeziku u doba, kada veliki kulturni narodi Europe ni ne pomišljaju na književnost na vlastitom jeziku uslijed gospodovanja međunarodnog latinskog jezika. Latinski jezik je bio izražaj jedinstvene univerzalne kulture, neizbježiva potreba obrazovanog čovjeka. Hrvati, i pokraj stvaranja djela na latinskom jeziku, osjećaju silnu ljubav prema svojem jeziku, jer pišu mnoga i vrijedna djela na hrvatskome jeziku.

Opet veliko-hrvatski tekstovi:

Ovaj ugovor između dvije hrvatske države: Bosne i Dubrovnika ...

Sinovi hrvatskog naroda odani islamu...

Dokle?

moderatorima:

ovo je gore nego da nam jebu m.m.

mrmot · Post by **mrmot** » 07/08/2004 19:06

Ovo je zbilja zabavno:

GENETSKOLINGVISTIČKI I SOCIOLINGVISTIČKI KRITERIJI U SISTEMATIZACIJI JUŽNOSLAVENSKIH IDIOMA, S POSEBNIM OSVRTOM NA BOSNU I HERCEGOVINU

***************************************************
Ne samo zbog toga od varijanata standardne novoštokavštine najizgrađeniji su hrvatski i srpski standardni jezik, a oni se i najviše razlikuju. O standardnome jeziku Crnogoraca teško je za sada govoriti, tu su u sukobu potpuno suprotne koncepcije i prakse. Što se pak tiče standardnoga jezika Bošnjaka, može se reći da on u ovome času ima mnogo određeniji pravni status nego fizionomiju.

Što se naime tiče bošnjačkoga standardnoga jezika, nekoliko je problema na dnevnome redu. Oni su različiti ne samo po predmetima koji se u njima obrađuju nego i po pojmovnim kategorijama kojima pripadaju, ne samo više-manje lingvističkim. Ti su predmeti koncepcija dijalektne osnovice bošnjačkoga standarda, odnos prema srpskomu i hrvatskom standardnom jeziku kao varijantama standardne novoštokavštine, kojoj je i bošnjački standardni jezik jedna od varijanata, pravni i funkcionalni status tih dvaju standardnih jezika u Bosni i Hercegovini, pravopis bošnjačkog standarda, naziv samoga bošnjačkog standardnog jezika. Pokušat ću bar u osnovnim crtama analizirati svaki od tih diskusijskih predmeta.
Iako sama dijalektologija nema izravne veze s problematikom dijalektne osnovice standardnoga jezika - tu odlučuju razni ne samo jezikoslovni momenti, ipak se i u ozbiljnoj publicistici prilično jednostrano i selektivno obrađuju podatci o narodnim govorima u Bosni i Hercegovini i o njihovu historijatu. Čini se kao da se izbjegava reći da bošnjački i hrvatski narodni govori predstavljaju jedan tip, a srpski drugi. Ako je uzrok tomu strah da se s hrvatske strane ne bi postavljali nekakvi “zahtjevi”, onda je takav strah neopravdan. Svaki narod, dakle i bošnjački, ima puno i neosporno pravo da svoj standardni jezik formira po svojoj volji i nikakvi “zahtjevi” tu nisu dopustivi, zasnivali se oni i na inače istinitim podatcima. Strah od nekakvih eventualnih hrvatskih “zahtjeva” zaista nije opravdan, a ni ozbiljan, pa ne treba ništa prešućivati, važna je samo znanstvena istina.

Što se tiče odnosa prema hrvatskomu i srpskom standardnom jeziku u izgrađivanju bošnjačkoga standardnog jezika, treba se odlučivati prema potrebama i tradicijama samih Bošnjaka, a ne tražiti nekakvu “ravnotežu” prema druga dva standarda niti forsirati treća rješenja, različita od obaju tih standardnih jezika. U tom je pogledu zanimljivo da postoji u javnosti razmjerno velika razlika između pisane jezične prakse većine filologa i kulturnih radnika s jedne strane, islamskih vjerskih i drugih publikacija s druge i većine novinstva i administracijske djelatnosti s treće strane. Mislim da u tom pogledu bošnjačka jezična praksa osjetno odskače od europskoga prosjeka.
U funkcioniranju standardnih jezika triju konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini ima zaista mnogo problema i treba priznati da su ti problemi, osobito operativni, stvarno teški. Očito je da je teško naći zadovoljavajuće modalitete, da bi ih teško bilo provesti u praksi i kada bi takvi modaliteti bili poznati, a valja priznati i da u drugim zemljama ne postoje odgovarajuća iskustva na koja bi se moglo ugledati. Tu je potrebno prije svega vrijeme, ozbiljnost i dobra volja, a špekuliranja, izigravanja i improvizacije ne mogu dovesti do pravih i zadovoljavajućih rješenja.

Bošnjački je pravopis za sada u praksi posve neodređena, samo “misaona” kategorija. U pisanoj praksi vlada posvemašnja razrožnost i potpuni nered, iako su već izašli neki gramatički, rječnički i pravopisni priručnici. U tom pogledu mogao bih, uz nužne sadržajne prilagodbe, samo ponoviti ono što sam već rekao o odnosu prema hrvatskomu i srpskom standardu.

I na koncu, naziv bošnjačkoga standardnog jezika. U ovom je dijelu svijeta uobičajeno da se standardni jezici zovu atributom po imenu naroda kojemu služe, pa se tako južnoslavenski standardni jezici zovu slovenski, hrvatski, srpski, makedonski, bugarski, možda i crnogorski. Sami pak Bošnjaci žele svoj jezik zvati bosanskim. U načelu, na to imaju pravo i drugi ih u tome ne smiju sprječavati, ali s druge strane, drugi narodi ne moraju u svojoj vlastitoj jezičnoj praksi prihvatiti taj naziv. Toliko u načelu. No postoji i druga strana medalje. Nazivajući bošnjački jezik bosanskim, nesumnjivo se sugerira da je bošnjački jezik u samoj državi “ravnopravniji” od druga dva zakonski i ustavno ravnopravna jezika. Je li korisno i pametno zanemariti tu činjenicu ?

seronja · Post by **seronja** » 07/08/2004 19:10

wels wrote:
mrmot wrote:Dana 29. kolovoza 1189. godine sklopio je bosanski ban Kulin s dubrovačkim knezom Krvašem ugovor o prijateljstvu. Ovaj ugovor između dvije hrvatske države: Bosne i Dubrovnika predstavlja - po sudu stručnjaka - do danas prvi poznati tekst čistog hrvatskog jezika. “Od tada možemo kroz 750 godina pratiti u pisanim dokumentima razvoj hrvatskog književnog jezika.”

Kod nas je Hrvata čisti narodni govor vrlo rano ušao u književnost i u pisane spomenike. Razlozi su tome različiti, nu činjenica je, da se od XII. stoljeća u neprekinutom kontinuitetu, sve do dana današnjeg upotrebljava u knjigama i u ostalim pisanim spomenicima živi narodni jezik. U Srba je tek u XIX. stoljeću, nakon teških borbi, u književnu i ostalu pismenu upotrebu narodni govor uspio uvesti Vuk Stefanović Karadžić

Služeći se hrvatskim narodnim jezikom u pisanju spomenika već od XII. stoljeća Hrvati stvaraju čitav niz pokrajinskih književnosti pisanih narječjem kraja u kojem pisac živi. U Dalmatinskoj se Hrvatskoj pojavljuje čakavska književnost, u jednom dijelu Banske Hrvatske kajkavska, u Dubrovniku, Dalmatinskoj, Bosanskoj i Slavonskoj Hrvatskoj štokavska književnost na štokavskom narodnom govoru. U XIX. stoljeću kod Hrvata nastaje prirodan razvoj odabiranja najljepšeg, najbogatijeg, najraširenijeg i po spomenicima i književnim djelima, najbrojnijeg narječja - štokavskog narječja - za književni jezik svih Hrvata. Zamiru sve ostale pokrajinske književnosti, te od toga časa postoji samo sveopća hrvatska književnost, u kojoj uspješno sudjeluju i rođeni čakavci i kajkavci. Zbog posebne ljepote i obilježja oživljavaju opet čakavština i kajkavština u Iijepoj knjizi, osobito u poeziji, slično suvremenim regionalističkim pokretima u književnosti pojedinih europskih naroda.

Kroz dugo vremensko razdoblje od sedam stoljeća, sedam stotina godina, Hrvati na svom narodnom jeziku stvaraju umjetnički izražaj u kojem se odražava duhovno talasanje vremena, komu pripada umjetnik. Svaki književni pokret, svaka djelatnost Europe, nalazi odjeka i u hrvatskoj sredini, premda Hrvatska, razdijeljena na troje, proživljava svoju Kalvariju. Sinovi hrvatskog naroda odani islamu ističu se i na Istoku svojim velikim kulturnim radom.

U starih Hrvata od XII. do XV. stoljeća rađaju se djela, koja pokraj ostalog, imaju osobito značenje u tome, da su to prvi pokušaji stvaranja književnosti na hrvatskom narodnom jeziku u doba, kada veliki kulturni narodi Europe ni ne pomišljaju na književnost na vlastitom jeziku uslijed gospodovanja međunarodnog latinskog jezika. Latinski jezik je bio izražaj jedinstvene univerzalne kulture, neizbježiva potreba obrazovanog čovjeka. Hrvati, i pokraj stvaranja djela na latinskom jeziku, osjećaju silnu ljubav prema svojem jeziku, jer pišu mnoga i vrijedna djela na hrvatskome jeziku.

Opet veliko-hrvatski tekstovi:

Ovaj ugovor između dvije hrvatske države: Bosne i Dubrovnika ...

Sinovi hrvatskog naroda odani islamu...

Dokle?

moderatorima:

ovo je gore nego da nam jebu m.m.

ti si wels najbolji primjer bosanske inteligencije i pronicljivosti... tebe je tesko zaj....

Chischo · Post by **Chischo** » 07/08/2004 19:10

Odoh(odo) se ja sakriti(sakrit) negdje(neđe)!!!!

mrmot · Post by **mrmot** » 07/08/2004 19:11

seronja wrote:
mrmot wrote:Ipak vama po pitanju jezičke politke, najveću učitelji su još uvijek Vuk i Dositej. (to je valjda Franjo donio iz Bg)
ili je naucio od obitelji Latic?

Evo ti uprošćen odgovor od koga je šta učio:

Vuku da podignete veći spomenik, nego što je onaj u Beogradu, jer da ne beše njegovog jezika vi (Hrvati) biste danas govorili narečjem oko Zagreba, i tu bi vam i grob bio ,, veli jedan Beograđanin u 1940. godini.

Sam Vuk Stefanović Karadžić u svom čuvenom Kovčežiću piše: “Mnogi stariji spisatelji ove braće naše, zakona rimskoga, pisali su srpski čistije od našijeh ne samo svojega vremena, nego od mnogijeh i današnjeg.”. Tu on navodi Reljkovićev Satir, Došenovu Aždaju sedmoglavu i Kanižlićevu Rožaliju, pa za njih kaže: “Ova su sva tri pomenuta spisatelja Slavonci.” Navodi zatim “dalmatinskog fratra Petra Kneževića iz njegove knjige “Pisme duhovne razlike” koja je tiskana u Mlecima 1765., dakle opet prije prve knjige našega Dositeja.” Ovdje Vuk nehotice priznaje, da su hrvatski pisci bili davno usvojili i uveli narodni jezik u književnost, pa da se Srbi mogu u to samo ugledati. Oprezno izbjegava priznati, da su ovi pisci bili Hrvati, pa ih naziva pokrajinskim imenima, a za njihov jezik veli, da je srpski !

I ovo priznanje, kao i druga, iz srpskog pera, dokazuju, da je upravo hrvatska književna baština iz prošlih vjekova mogla voditi Srbe u njihovom mučnom traženju svoga književnog izražaja i književnog jezika; jedino od Hrvata mogli su za sebe crpsti dragocjeno iskustvo, i, ako se već može govoriti o uzimanju nečijeg književnog jezika, Srbi su bili oni, koji su poprimili hrvatski književni jezik, a ne obratno, kako se to uporno tvrdilo već stotinu godina. Zaista je čudna srpska logika! Ako već 450 godina postoji bogata hrvatska književnost pisana čistim narodnim ikavskim i ijekavskim govorom, i ako postoje na nekoliko stoljeća prije ostali pisani spomenici, i ako kod Srba, prije Vuka, vlada tabula rasa, što je oboje potpuno jasno, što je onda prirodnije, nego da smo mi bili oni, koji smo dali, da smo mi oni od kojih se uzelo. Nu, mi Hrvati ne bolujemo od luđačke megalomanije da nekome nešto “dajemo” i da ističemo nešto, što ne postoji. Mi samo katkada podsjetimo zapadni svijet na svoje zasluge u prošlim vremenima turskih ratova i - ništa više.

U jednom predgovoru, sam Vuk spominje, da je tek, pošto je pročitao našeg Kačića, shvatio zašto se strani svijet toliko zanima, te skuplja i čita proste narodne pjesme, razumio je, zašto njega u tom radu potiču, najprije Mušicki a onda Kopitar i drugovi. Biografije Dositeja Obradovića spominju, da je Dositej tek u Dalmaciji, čitajući neke hrvatske knjige, konačno odlučio, da usprkos ismijavanja srpske jaynosti, prvi počne pisati prostim narodnim govorom, jer je već vidio taj govor upotrijebljen u knjizi. Hrvati su, dakle, bili oni koji su poučili...

mrmot · Post by **mrmot** » 07/08/2004 19:15

Sve ovo a i mnogo više možete naći na:

http://www.--- NO LINKS ---

ili kako još nazivaju ovu stranicu:

Hrvati Bosne i Hercegovine ----- Herceg Bosna

seronja · Post by **seronja** » 07/08/2004 19:15

mrmi, drago mi je da ti jos uvijek smatras da je vuk na neki nacin bio glavni povjesnicar i strucnjak sto se tice slavenskih jezika....

PS

vidi se da ti je glavna literatura bila crveni ban od postovanog vuka...

seronja · Post by **seronja** » 07/08/2004 19:21

mrmot wrote:Sve ovo a i mnogo više možete naći na:

http://www.--- NO LINKS ---

ili kako još nazivaju ovu stranicu:

Hrvati Bosne i Hercegovine ----- Herceg Bosna

hvala na linku, nisam niti znao da postoji.

mrmot · Post by **mrmot** » 07/08/2004 19:25

Treba malo da se školuješ da bi postao pravi rvat. Uzgred - ono o Vuku i Dositeju je od netpisanih kreatora tekstova na stranici u koju ćeš zdušno i rvatski moći sada da uroniš.

Mogu ti ih ja dati još, ali ova je nekako, ipak, najviše - vaša.

mrmot · Post by **mrmot** » 07/08/2004 19:26

I zaboravih - vuk se na rvatskom piše - velikim slovom.

wels · Post by **wels** » 07/08/2004 19:32

seronja wrote:mrmi, drago mi je da ti jos uvijek smatras da je vuk na neki nacin bio glavni povjesnicar i strucnjak sto se tice slavenskih jezika....

hrvati ipak imaju druge, svoje izvore i ne moraju preuzimati vuka.

PS

vidi se da ti je glavna literatura bila crveni ban od postovanog vuka...

Uporno se zaobilazi kako je Vuk dolazio do stvaranja "svog" jezika,pravopisa i rjecnika srpskog jezika.

Putesestvje po bosanskim krajevima, skupljanje rijeci i izraza u Bosni odredilo je Vukovo djelo.To svi dobro znaju i nije tajna.

Dali je to falsifikat?Pitanje je koje nesmiju postaviti mnogi jezikoslovci,srpski,bosanski i hrvatski.
Zadire se u nesto sto je bauk?

Na ovakvo Vukovo djelo oslanja se hrvatski jezik i pravopis.
Nije pokojni Franjo bezveze narucio reforme i izmjene u hrvatskom jeziku.

Zakljucite sami o kakoj se agresiji na BiH radi,a koja datira jos od Vukova vremena.

wels · Post by **wels** » 07/08/2004 19:52

wels wrote:
seronja wrote:
mrmot wrote:Zasto hrvati uopce govore hrvatski?

Tuđman je umro. Mogu pričati normalno.
valjda ih je evolucija odvela jedan korak dalje od drugih slavenskih naroda.

A ti se prije evolucije vjerovatno nisi zvao Seronja.

I u sta ces dalje evoulirati,pitam se?

Ti to seronja meni vracas za ovo?

A koliko vidim tebe izjebase na ovoj temi.

mrmot · Post by **mrmot** » 07/08/2004 20:03

Hvata se seronja ko' škobalj.

wels · Post by **wels** » 07/08/2004 20:06

Nema veceg seronje od mog k... Uvjek usere kad je najvaznije.

Zasto se govori hrvatski na FTV:u!?

#26

#27

#28

#29

#30

#31

#32

#33

#34

#35

#36

#37

#38

#39

#40

#41

#42

#43

#44

#45

#46

#47

#48

#49