Svjetska asocijacija muslimanske uleme (El-ittihadul alemijj li’ulemail muslimine) u petak 19.11.2004 godine izdala je proglas (bejan) u kome se kaže da je otpor okupaciji Iraka “stroga šerijatska obaveza (vadžib) svim osobama sposobnim da joj se, unutar i izvan Iraka, suprotstave”, pozivajući “časne pripadnike Iračkog pokreta otpora da se pridržavaju šerijatskih propisa u vezi s njihovom borbom (Džihad) protiv okupacije”.
“Nijednom Muslimanu nije dozvoljeno pomoći okupatora protiv iračkog naroda i časnih pripadnika Iračkog otpora”, i poziva ave Iračane koji su silom prilika pripadnici tamošnje vojske i policije da ne učestvuju u bilo kakvom nanošenju neprijatnosi iračkim građanima.
Otpor hrabrog iračkog naroda prema stranim okupacionim snagama zbog oslobađanja zemlje i vraćanja suvereniteta se ubraja u strogu vjersku obavezu svakog sposobnog pojedinca koji pripada Muslimanskom Ummetu, u i izvan Iraka. Uzvišeni Allah je to dozvolio: "Dopušta se odbrana onima koje drugi napadaju"; obaraćajući se muslimanima riječima: “I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas!” Ta borba smatra se odbrambenim Džihadom koji ne mora biti vođen od strane opće državne uprave, nego shodno datim okolnostima. Nije skriveno da je otpor okupaciji legalno pravo zagarantovano međunarodnim ugovorima i Ujedinjenim nacijama.
Nije dozvoljeno nijednom Muslimanu da pomogne okupatora protiv iračkog naroda i časnog Pokreta otpora, jer bi time pomogli u grijehu i neprijateljstvu i iskazali svoju lojalnost neprijatelju koji je poveo rat protiv obespravljenog muslimanskog naroda. Ukoliko određeni uslovi uvjetuju učešće pojedinih Iračana u snagama policije i vojske, oni su obavezni biti daleko od svake neprijatnosti usmjerene protiv iračkih civila, a pripadnici časnog pokreta otpora dužni su da takve osobe ne izlažu neprijatnostima, sve dok se one ne budu borile protiv svog naroda i ne budu ispoljavale lojalnost neprijatelju.
Krvave rane koje su zadesile ovaj Ummet u proteklih više od pola stoleća u Kudsu (Jerusalemu) i okruženju Bejtu-l-makdesa u Palestini, zemlji koju je Allah učinio blagoslovljenom, obavezuje muslimane, ma gdje bili da pomognu svoju braću na sve načine Džihada (borbe): imecima, riječima, perima i životima, i da animiraju sve snage u svijetu koje teže dobru na zauzimanju jedinstvenog fronta osude zločina cionista prema palestinskim građanima, njihovim kućama, usjevima i potomstvu. Na stotine hiljada je posječenih stbala maslina, starih hiljadama godina. Da to čini neko drugi, a ne (cionistička tvorevina) izrael – skočio bi cijeli svijet i više ne bi sjeo, zasjedal bi vijeća, izglasale bi se sankcije i poveo bi se embargo. Ali, na snazi su dupli standardi koje koriste najveće svjetske države uz potpuno odsustvo snage koja bi to nadzirala i sankcionisala.
Ono što se dešavalo i što se dešava u Afganistanu, urota koja je orkestirana protiv vjere i moralnih vrijednosti afganistansgog naroda, a ne treba ni spominjati beznađe u kome se nalazi uprkos svim velikim obećanjima okupatora, samo je nastavak dominacije svjetske narkomafije i drugih nad ljudskim i materijalnim resursima tog naroda. Dužnost svih muslimana je da razotrkiju tu poganu urotu u svim njenim dimeznijama i da, u granicama svojih mogućnosti, pomognu hrabri afganistanski narod.
Pritisci i neprijateljstvo kojim su izloženi muslimani diljem svijeta, u svjetlu nedavnih događaja u Tajlandu, Nepalu i Holandiji, a prije toga u Kašmiru i drugim krajevima svijeta, obavezuje sve muslimane svijeta na Džihad (borbu) perom, jezikom i imetkom kako bi zaštitili muslimane koji čine manjinu u tim državama. …
Ovo su samo dijelovi proglasa.
izvor: Novi Horizonti
ps
bas da vidim hoces li opet obrisati ...
