Zasto necu protestvovati!

[Simply_Red]

19 je sati. Koracam prema pozoristu, pod dojmovima medijske eksponacije danasnjih protesta, euforija u meni raste dok vidim blokiran saobracaj i guzvu sve od Skenderije. U daljini plava rotaciona svjetla me navode na, o kako ludu pomisao, da smo uzdrmali Sistem.Inace, na protestima nisam bio od incidenta pred Kantonalnom vladom, kada smo dobili etiketu "primitivaca" i "rulje". Jos i tada mi je zrak mirisao cudno, kako to da su rulja oni koji se bore za svoja prava? Kako to da oni "vijecnici" unutra, cuvsi sta se desava napolju drsko pitaju "Kako se usudjuju?" Zar mogu misliti o sebi da su savrseni?
Ok, bilo pa proslo, mislio sam dok se u horizontu vec nazirala "rulja". KONACNO CE PASTI. Dolazim, stajem u gomilu, zapanjen sam, najgori moguci oblik cudjenja mi se ocrtava na licu i u mislima. Nesto ovdje ne stima. Okrecem se oko sebe, osluskujem. Pa Boze dragi, to je MUZIKA. STA MUZIKA RADI NA PROTESTIMA, pa ubili su dijete a njima je do muzike. Sokiran sam do krajnje mjere, a mozak, da ne bi prsnuo od onoga sto cuje, fokus prebacuje na culo vida. I vidim. Oko mene bakice, tatice sa sincicima na ledjima, slatke curice trckaraju okolo, a svi su...NASMIJANI.. i svi...PLESU. Zanose se kao u transu, lelujaju se lijevo desno, poneki dasa isprica neki vic ili salu s faksa, i svi se grohotom smiju. Oko mene transparenti, primjera "Mama i Tajo, dajte ostavke" " Smjesko skini lisice policiji". Okrecem se oko sebe u nadi da cu vidjeti i transparent "Hugo pomozi" ali ga srecom ne registrujem. Na frekvenciji sa koje se donedavno cula muzika, sada dopire snazni glas revolucije, koji, cudno, zna samo tri fraze: "Ostavke"(ova je najcesca), "Lopovi" i "Napolje". Toliko sam ih puta cuo i toliko su izlizane, da taj glas u pocetku nisam ni registrovao, tek kasnije, kad je pokoja bakica glasu pruzila podrsku. Snazna melanholija me obliva po cijelom tijelu, vec se znojim, a znoj je hladan. Pogled me vodi na predvodnike revolucije, momke u prosjeku od 15 godina, koji su bas juce iz historije ucili o Luju XVI. Ne znam koji oni pokret predstavljaju, ali me obiljezje tog pokreta, jarko crvena traka na misici desne ruke umnogome podsjeca na one trake koji su nosili "cisti". Jedan od njih je cak na ramena nabacio sinjel, i u njemu paradira kao Napoleon. Sve ono sto sam ucio o ljudima, o prkosu, o ponosu, o zivotu, sad se rastopilo u bljutavoj mjesavini sivila i buke. Okrecem se, mislim jedino na to kako da izadjem iz mase, ali me neka simpaticna baka uhvati za ruku i kaze: "Bice sinko od ovoga nesto, sigurno ti kazem. Mi se evo vec peti, sesti put sastajemo". Vjerovatno je vidjela u meni razocaranje, i ovim rijecima je sumirala sve sto do sada ispricah. "Da bako, PETI, SESTI put"

[Truba]

ne da mi se čitat... ali mislim da djeca političara imaju sve... a djeca radnika imaju samo ponešto ali generalno malo

[Neelix]

....sta ja od pocetka g ovorim

[RoTTeN TM87]

hmm nije vam valjalo kad smo jajima gadjali predsjednistvo, pa vam nije valjalo ono pred vladom kantona, sad vam ne valjaju ni ovi mirni protesti.. ja imam 16 godina i ev slusacu sad vas starije, iskusnije i pametnije, pa mi recite: STA VALJA???

[Mogly]

Ja sam svjež na forumu ali sam bio jasan na tamama o protestu. Neki dan sam pitao "Koji je prag (događaj, doživljaj) koji treba da se desi pa da proglasimo protest uspiješnim? Mislio sam na ovaj zadnji protest. Post mi je izbrisan bez objašnjenja. Moj komentar je bio u stilu "Jesu li to psi sklonjeni po uzoru na životinjsku farmu" Odavno sam proglašen za provokatora a sve radi toga što insistiram da svi dogovori budu na forumu, jer nemamo šta da krijemo. Zahtjevi su jasni, način borbe je jasan prema tome čemu sastanci u četiri oka i PP na kojima se dogovara "strategija ilegalnog rada". Još sam i sumnjiv jer sam dao nekakav savijet oko radio-veze. Sve mi smrdi na grupicu ljudi koji su sebi dali za pravo da budu čobani a mi da nabacimo gunjeve i blejimo za njima. Na svoj način nastavljam borbu, daleko od toga da je gotovo, idem u Danisovu stranku pa budemo vidjeli. Valjda će se još stvari valjati iza brda. Da ne griješim dušu J.B.T. i johny colla su ispali OK, a siguran sam i mnogi bi drugi, samo nisu vjerovatno smjeli da se suprotstave većini "istomišljenika".

[friman]

hmm nije vam valjalo kad smo jajima gadjali predsjednistvo, pa vam nije valjalo ono pred vladom kantona, sad vam ne valjaju ni ovi mirni protesti.. ja imam 16 godina i ev slusacu sad vas starije, iskusnije i pametnije, pa mi recite: STA VALJA???

Ma nista ne valja.

[nikad_izvini]

19 je sati. Koracam prema pozoristu, pod dojmovima medijske eksponacije danasnjih protesta, euforija u meni raste dok vidim blokiran saobracaj i guzvu sve od Skenderije. U daljini plava rotaciona svjetla me navode na, o kako ludu pomisao, da smo uzdrmali Sistem.Inace, na protestima nisam bio od incidenta pred Kantonalnom vladom, kada smo dobili etiketu "primitivaca" i "rulje". Jos i tada mi je zrak mirisao cudno, kako to da su rulja oni koji se bore za svoja prava? Kako to da oni "vijecnici" unutra, cuvsi sta se desava napolju drsko pitaju "Kako se usudjuju?" Zar mogu misliti o sebi da su savrseni?
Ok, bilo pa proslo, mislio sam dok se u horizontu vec nazirala "rulja". KONACNO CE PASTI. Dolazim, stajem u gomilu, zapanjen sam, najgori moguci oblik cudjenja mi se ocrtava na licu i u mislima. Nesto ovdje ne stima. Okrecem se oko sebe, osluskujem. Pa Boze dragi, to je MUZIKA. STA MUZIKA RADI NA PROTESTIMA, pa ubili su dijete a njima je do muzike. Sokiran sam do krajnje mjere, a mozak, da ne bi prsnuo od onoga sto cuje, fokus prebacuje na culo vida. I vidim. Oko mene bakice, tatice sa sincicima na ledjima, slatke curice trckaraju okolo, a svi su...NASMIJANI.. i svi...PLESU. Zanose se kao u transu, lelujaju se lijevo desno, poneki dasa isprica neki vic ili salu s faksa, i svi se grohotom smiju. Oko mene transparenti, primjera "Mama i Tajo, dajte ostavke" " Smjesko skini lisice policiji". Okrecem se oko sebe u nadi da cu vidjeti i transparent "Hugo pomozi" ali ga srecom ne registrujem. Na frekvenciji sa koje se donedavno cula muzika, sada dopire snazni glas revolucije, koji, cudno, zna samo tri fraze: "Ostavke"(ova je najcesca), "Lopovi" i "Napolje". Toliko sam ih puta cuo i toliko su izlizane, da taj glas u pocetku nisam ni registrovao, tek kasnije, kad je pokoja bakica glasu pruzila podrsku. Snazna melanholija me obliva po cijelom tijelu, vec se znojim, a znoj je hladan. Pogled me vodi na predvodnike revolucije, momke u prosjeku od 15 godina, koji su bas juce iz historije ucili o Luju XVI. Ne znam koji oni pokret predstavljaju, ali me obiljezje tog pokreta, jarko crvena traka na misici desne ruke umnogome podsjeca na one trake koji su nosili "cisti". Jedan od njih je cak na ramena nabacio sinjel, i u njemu paradira kao Napoleon. Sve ono sto sam ucio o ljudima, o prkosu, o ponosu, o zivotu, sad se rastopilo u bljutavoj mjesavini sivila i buke. Okrecem se, mislim jedino na to kako da izadjem iz mase, ali me neka simpaticna baka uhvati za ruku i kaze: "Bice sinko od ovoga nesto, sigurno ti kazem. Mi se evo vec peti, sesti put sastajemo". Vjerovatno je vidjela u meni razocaranje, i ovim rijecima je sumirala sve sto do sada ispricah. "Da bako, PETI, SESTI put"

Vidiš.U globalu se slažem s tobom.Ali ne odustajem tako lako.Konkretno,šta si uradio i kome si se obratio da to izmjeniš? Šta si uradio,osim što si došao,"zgadilo ti se" i otišao šokiran
Linija lakšeg otpora je čudo.Doduše,tako je lakše

[Simply_Red]

19 je sati. Koracam prema pozoristu, pod dojmovima medijske eksponacije danasnjih protesta, euforija u meni raste dok vidim blokiran saobracaj i guzvu sve od Skenderije. U daljini plava rotaciona svjetla me navode na, o kako ludu pomisao, da smo uzdrmali Sistem.Inace, na protestima nisam bio od incidenta pred Kantonalnom vladom, kada smo dobili etiketu "primitivaca" i "rulje". Jos i tada mi je zrak mirisao cudno, kako to da su rulja oni koji se bore za svoja prava? Kako to da oni "vijecnici" unutra, cuvsi sta se desava napolju drsko pitaju "Kako se usudjuju?" Zar mogu misliti o sebi da su savrseni?
Ok, bilo pa proslo, mislio sam dok se u horizontu vec nazirala "rulja". KONACNO CE PASTI. Dolazim, stajem u gomilu, zapanjen sam, najgori moguci oblik cudjenja mi se ocrtava na licu i u mislima. Nesto ovdje ne stima. Okrecem se oko sebe, osluskujem. Pa Boze dragi, to je MUZIKA. STA MUZIKA RADI NA PROTESTIMA, pa ubili su dijete a njima je do muzike. Sokiran sam do krajnje mjere, a mozak, da ne bi prsnuo od onoga sto cuje, fokus prebacuje na culo vida. I vidim. Oko mene bakice, tatice sa sincicima na ledjima, slatke curice trckaraju okolo, a svi su...NASMIJANI.. i svi...PLESU. Zanose se kao u transu, lelujaju se lijevo desno, poneki dasa isprica neki vic ili salu s faksa, i svi se grohotom smiju. Oko mene transparenti, primjera "Mama i Tajo, dajte ostavke" " Smjesko skini lisice policiji". Okrecem se oko sebe u nadi da cu vidjeti i transparent "Hugo pomozi" ali ga srecom ne registrujem. Na frekvenciji sa koje se donedavno cula muzika, sada dopire snazni glas revolucije, koji, cudno, zna samo tri fraze: "Ostavke"(ova je najcesca), "Lopovi" i "Napolje". Toliko sam ih puta cuo i toliko su izlizane, da taj glas u pocetku nisam ni registrovao, tek kasnije, kad je pokoja bakica glasu pruzila podrsku. Snazna melanholija me obliva po cijelom tijelu, vec se znojim, a znoj je hladan. Pogled me vodi na predvodnike revolucije, momke u prosjeku od 15 godina, koji su bas juce iz historije ucili o Luju XVI. Ne znam koji oni pokret predstavljaju, ali me obiljezje tog pokreta, jarko crvena traka na misici desne ruke umnogome podsjeca na one trake koji su nosili "cisti". Jedan od njih je cak na ramena nabacio sinjel, i u njemu paradira kao Napoleon. Sve ono sto sam ucio o ljudima, o prkosu, o ponosu, o zivotu, sad se rastopilo u bljutavoj mjesavini sivila i buke. Okrecem se, mislim jedino na to kako da izadjem iz mase, ali me neka simpaticna baka uhvati za ruku i kaze: "Bice sinko od ovoga nesto, sigurno ti kazem. Mi se evo vec peti, sesti put sastajemo". Vjerovatno je vidjela u meni razocaranje, i ovim rijecima je sumirala sve sto do sada ispricah. "Da bako, PETI, SESTI put"

Vidiš.U globalu se slažem s tobom.Ali ne odustajem tako lako.Konkretno,šta si uradio i kome si se obratio da to izmjeniš? Šta si uradio,osim što si došao,"zgadilo ti se" i otišao šokiran
Linija lakšeg otpora je čudo.Doduše,tako je lakše

Zar ovaj iznad post nije puko obracanje svima na forumu, jer tu je ideja i nastala?

[nikad_izvini]

19 je sati. Koracam prema pozoristu, pod dojmovima medijske eksponacije danasnjih protesta, euforija u meni raste dok vidim blokiran saobracaj i guzvu sve od Skenderije. U daljini plava rotaciona svjetla me navode na, o kako ludu pomisao, da smo uzdrmali Sistem.Inace, na protestima nisam bio od incidenta pred Kantonalnom vladom, kada smo dobili etiketu "primitivaca" i "rulje". Jos i tada mi je zrak mirisao cudno, kako to da su rulja oni koji se bore za svoja prava? Kako to da oni "vijecnici" unutra, cuvsi sta se desava napolju drsko pitaju "Kako se usudjuju?" Zar mogu misliti o sebi da su savrseni?
Ok, bilo pa proslo, mislio sam dok se u horizontu vec nazirala "rulja". KONACNO CE PASTI. Dolazim, stajem u gomilu, zapanjen sam, najgori moguci oblik cudjenja mi se ocrtava na licu i u mislima. Nesto ovdje ne stima. Okrecem se oko sebe, osluskujem. Pa Boze dragi, to je MUZIKA. STA MUZIKA RADI NA PROTESTIMA, pa ubili su dijete a njima je do muzike. Sokiran sam do krajnje mjere, a mozak, da ne bi prsnuo od onoga sto cuje, fokus prebacuje na culo vida. I vidim. Oko mene bakice, tatice sa sincicima na ledjima, slatke curice trckaraju okolo, a svi su...NASMIJANI.. i svi...PLESU. Zanose se kao u transu, lelujaju se lijevo desno, poneki dasa isprica neki vic ili salu s faksa, i svi se grohotom smiju. Oko mene transparenti, primjera "Mama i Tajo, dajte ostavke" " Smjesko skini lisice policiji". Okrecem se oko sebe u nadi da cu vidjeti i transparent "Hugo pomozi" ali ga srecom ne registrujem. Na frekvenciji sa koje se donedavno cula muzika, sada dopire snazni glas revolucije, koji, cudno, zna samo tri fraze: "Ostavke"(ova je najcesca), "Lopovi" i "Napolje". Toliko sam ih puta cuo i toliko su izlizane, da taj glas u pocetku nisam ni registrovao, tek kasnije, kad je pokoja bakica glasu pruzila podrsku. Snazna melanholija me obliva po cijelom tijelu, vec se znojim, a znoj je hladan. Pogled me vodi na predvodnike revolucije, momke u prosjeku od 15 godina, koji su bas juce iz historije ucili o Luju XVI. Ne znam koji oni pokret predstavljaju, ali me obiljezje tog pokreta, jarko crvena traka na misici desne ruke umnogome podsjeca na one trake koji su nosili "cisti". Jedan od njih je cak na ramena nabacio sinjel, i u njemu paradira kao Napoleon. Sve ono sto sam ucio o ljudima, o prkosu, o ponosu, o zivotu, sad se rastopilo u bljutavoj mjesavini sivila i buke. Okrecem se, mislim jedino na to kako da izadjem iz mase, ali me neka simpaticna baka uhvati za ruku i kaze: "Bice sinko od ovoga nesto, sigurno ti kazem. Mi se evo vec peti, sesti put sastajemo". Vjerovatno je vidjela u meni razocaranje, i ovim rijecima je sumirala sve sto do sada ispricah. "Da bako, PETI, SESTI put"

Vidiš.U globalu se slažem s tobom.Ali ne odustajem tako lako.Konkretno,šta si uradio i kome si se obratio da to izmjeniš? Šta si uradio,osim što si došao,"zgadilo ti se" i otišao šokiran
Linija lakšeg otpora je čudo.Doduše,tako je lakše

Zar ovaj iznad post nije puko obracanje svima na forumu, jer tu je ideja i nastala?

I ti si obavio svoju dužnost

[Big Boy]

Juce je bio 6. april, dan grada Sarajeva. Dan oslobodjenja grada Sarajeva.

Sinoc smo svi mi pred pozoristem SLAVILI dan oslobodjenja Sarajeva ! Ako uz proslavu ne ide muzika i ples kakva je to onda proslava ?


Sinoc smo se sjetili i svih zrtava Sarajeva... uz minutu sutnje i da ih se svako sjeti na svoj nacin kad je u masi nastao muk. To je bilo i casno i posteno !


Sinoc je Sarajevo pokazalo da ima snage i ja se ponosim svojim gradom i ljudima koji su sinoc izasli na protest GRADJANI BRANE SARAJEVO.

[Faust]

Sinoc je Sarajevo pokazalo da ima snage i ja se ponosim svojim gradom i ljudima koji su sinoc izasli na protest GRADJANI BRANE SARAJEVO.

[Robyn]

Znam zasto hocu protesvovati naprotiv,
da ovi nesposobni i neodgovorni razgule, neka ih njihova stranka smjeni, bas me briga ali nek daju ostavke.

Gradjani pokazuju svoje misljenje, svoje zahtjeve i sinoc je zaista bilo dobro.
Mi se ne krijemo ni od koga, mi se ne sakrivamo po automobilima koje smo im takodje platili.
Mi protestvujemo javno i otvoreno, cista obraza.

Mi se sjecamo nasih sugradjana, zrtava suludog sistema.

Mi hocemo promjene!!!

Samo naprijed gradjani dragi, pobijedicemo

[Corto Maltese]

KO NEĆE- PRONAĐE IZGOVOR
KO HOĆE- PRONAĐE RJEŠENJE

[atko]

KO NEĆE- PRONAĐE IZGOVOR
KO HOĆE- PRONAĐE RJEŠENJE

[nerko13]

GLUPI LJUDI UVIJEK IMAJU IZGOVOR...
PAMETNI LJUDI UVIJEK PRONADJU RJESENJE......