Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Ne volim:
1.Gdje se god okreneš jebeno brdo
2.Ogroman nivo primitivizma
3. Glorifikacija vlastitog značaja (kao države i naroda)
4.Mahalski mentalitet, svako sve zna, pazi sine nemoj to raditi šta će ti onaj reći
Volim:
1.Solidarnost ljudi, čojstvo
2.Klima
3.što se manje radi nego vani (izuzimam privatnike )
Politika,i nepravda me tjera iz ove zemlje...Ima dobrih ljudi na pretek,ali ako pogledaš lica istih,vidjet ćeš samo nezadvoljstvo i frustraciju,zbog stvari na koje nisu mogli direktno utjecati.Žao mi ove omladine,nije stvar samo se snaći,treba čovjek i da ima neke etike,berem zere,da ne budeš samo đubre od insana,kao što se to može pronaći u profilima među političkom elitom.Jednostavno rečeno,ljudi bez imalo stida,i savjesti.Za politiku teba imati dobar zeludac,znači obećati,slagati,a pri tome imati doba san,i opet to,zarad svojih interesa ponoviti...
primitivci, krkani, neljudi i ostala bagra nisu razlog da ne volim Bosnu
jest da su mi ogadili život i sad bih otišo daleko od ovih prostora, al to nema nikakve veze sa ljubavlju prema Bosni.
Volim je i voljet cu je dok sam živ na Bih mislim, da se pogrešno ne protumaci
Volim Bosnu kao svoju domovinu, zemlju u kojoj sam rodjen, gdje su moji roditelji, brat, familija ...
Volim Bosnu zato sto me iz nje niko ne moze deportovati.
Volim bosanska brda, rijeke, planine ... Nakon 4 kontinenta i 30-ak zemalja, nisam vidio nigdje nista slicno. Jos da nije prevelikog broja neandertalaca i da se ocisti bila bi jos ljepsa.
Volim bosansku sposobnost improvizacije. Istovremeno, smatram je nasom manjakvoscu jer se upotrebljava gdje joj nije mjesto.
Volim bosansku gostoprimljivost i otvorenost.
Volim bistre ljude i bosanski smisao za humor.
Ne volim negativisticki poged na svijet u porastu.
Ne volim korupciju koja je postala dio (ne)kulture.
Ne volim rasprostranjen primitivizam, turbo-folksku (ne)kulturu, opsjednutost Pinkovima i Grandovima.
Ne volim kladionice, dilere i beskicmenjake kojima je potrebna droga.
Ne volim zakone napravljene radi kriminalaca a ne obicnog gradjanina.
Gojeni H wrote:Volim Bosnu kao svoju domovinu, zemlju u kojoj sam rodjen, gdje su moji roditelji, brat, familija ...
Volim Bosnu zato sto me iz nje niko ne moze deportovati.
Volim bosanska brda, rijeke, planine ... Nakon 4 kontinenta i 30-ak zemalja, nisam vidio nigdje nista slicno. Jos da nije prevelikog broja neandertalaca i da se ocisti bila bi jos ljepsa.
Volim bosansku sposobnost improvizacije. Istovremeno, smatram je nasom manjakvoscu jer se upotrebljava gdje joj nije mjesto.
Volim bosansku gostoprimljivost i otvorenost.
Volim bistre ljude i bosanski smisao za humor.
Ne volim negativisticki poged na svijet u porastu.
Ne volim korupciju koja je postala dio (ne)kulture.
Ne volim rasprostranjen primitivizam, turbo-folksku (ne)kulturu, opsjednutost Pinkovima i Grandovima.
Ne volim kladionice, dilere i beskicmenjake kojima je potrebna droga.
Ne volim zakone napravljene radi kriminalaca a ne obicnog gradjanina.
Gojeni H wrote:Volim Bosnu kao svoju domovinu, zemlju u kojoj sam rodjen, gdje su moji roditelji, brat, familija ...
Volim Bosnu zato sto me iz nje niko ne moze deportovati.
Volim bosanska brda, rijeke, planine ... Nakon 4 kontinenta i 30-ak zemalja, nisam vidio nigdje nista slicno. Jos da nije prevelikog broja neandertalaca i da se ocisti bila bi jos ljepsa.
Volim bosansku sposobnost improvizacije. Istovremeno, smatram je nasom manjakvoscu jer se upotrebljava gdje joj nije mjesto.
Volim bosansku gostoprimljivost i otvorenost.
Volim bistre ljude i bosanski smisao za humor.
Ne volim negativisticki poged na svijet u porastu.
Ne volim korupciju koja je postala dio (ne)kulture.
Ne volim rasprostranjen primitivizam, turbo-folksku (ne)kulturu, opsjednutost Pinkovima i Grandovima.
Ne volim kladionice, dilere i beskicmenjake kojima je potrebna droga.
Ne volim zakone napravljene radi kriminalaca a ne obicnog gradjanina.
Gojeni H wrote:Volim Bosnu kao svoju domovinu, zemlju u kojoj sam rodjen, gdje su moji roditelji, brat, familija ...
Volim Bosnu zato sto me iz nje niko ne moze deportovati.
Volim bosanska brda, rijeke, planine ... Nakon 4 kontinenta i 30-ak zemalja, nisam vidio nigdje nista slicno. Jos da nije prevelikog broja neandertalaca i da se ocisti bila bi jos ljepsa.
Volim bosansku sposobnost improvizacije. Istovremeno, smatram je nasom manjakvoscu jer se upotrebljava gdje joj nije mjesto.
Volim bosansku gostoprimljivost i otvorenost.
Volim bistre ljude i bosanski smisao za humor.
Ne volim negativisticki poged na svijet u porastu.
Ne volim korupciju koja je postala dio (ne)kulture.
Ne volim rasprostranjen primitivizam, turbo-folksku (ne)kulturu, opsjednutost Pinkovima i Grandovima.
Ne volim kladionice, dilere i beskicmenjake kojima je potrebna droga.
Ne volim zakone napravljene radi kriminalaca a ne obicnog gradjanina.
To je to, nista za oduzeti, mozda samo dodati.
A dodao bih da je elitizam najcesci razlog pljuvanja po Bosni.
U ljubavi prema Bosni ima malo i mazohizma. Cesto ta ljubav zna zaboliti, ali ne mozes protiv sebe.
Nikolai Stavrogin wrote:Ne volim:
1.Gdje se god okreneš jebeno brdo
2.Ogroman nivo primitivizma
3. Glorifikacija vlastitog značaja (kao države i naroda)
4.Mahalski mentalitet, svako sve zna, pazi sine nemoj to raditi šta će ti onaj reći
Volim:
1.Solidarnost ljudi, čojstvo
2.Klima
3.što se manje radi nego vani (izuzimam privatnike )
planine (priroda) nam jedino i valjaju objektivno (ali smo na dobrom putu da joj dohakamo), mada ja Bosnu volim i radi jos nekih stvari (ali to je cisto subjektivno )
Nije da ne volimo Bosnu nego se nasa mrznja, umor, apatija i zasicenost ekonomsko politickom situacijom vise pretvara u ljutnju, nego u mrznju prema Bosni....a u biti trebali bi biti ljuti ili mrziti sebe jer kad sve saberes i oduzmes Bosna smo mi
Juni wrote:
planine (priroda) nam jedino i valjaju objektivno (ali smo na dobrom putu da joj dohakamo), mada ja Bosnu volim i radi jos nekih stvari (ali to je cisto subjektivno )
vidiš upravo to u bosni mi se ne dopada.
svaki grm , park , šuma je divlji. priroda je uglavnom zapuštena, osim planina - one blistaju.
na zapadu jebo mater svaki grm je kao pod konac . ne vjerujem da sve to sređuju,
već je flora drugačija. isto je i na hrv obali na primjer, priroda jednotavno blista.
kod nas je i to u qrcu.
primitivizan koji je postao normalan i pozeljan. kulturni su danas budale i pederi. turbofolk mentalitet. svi nekakvi zajebani izbrijani kompleksasi. nacionalizam. i gore od nacionalizma je sto "nas" nikad nije toliko strasan. uvijek je malo bolji od "njihovog". i carsijska psihologija gomile gdje ako nisi sa nama 100% onda si 100% protiv nas. svi sve znaju, a niko nikakve skole zavrsio nije ni knjige procitao ali opet 3.5 miliona doktora, automehanicara, ekonomista i pravnika.
pozitivno? hmm, ovo malo normalne raje sto je ostalo. covjek jos nije samo broj u sistemu nego ima jos stvari gdje se osjecas kao zasebna jedinka. priroda.
Jedno je ne voljeti Bosnu (ili bilo koju zemlju u kojoj si rodjena ili rodjen), a nesto potpuno drugo je mrziti iz dna duse svoju domovinu / otadzbinu...
Jedno je kritikovati neke stvari koje ti se u njoj ne svidjaju, a drugo pljuvati (da ne upotrijebim neki "jaci" glagol ) sve po spisku samo zato sto nosi pridjev "bosansko" u sebi...
Jedno je shvatiti da neke stvari ne funkcionisu kako treba, pa uraditi nesto po tom pitanju, a sasma drugo sjediti po kafama po vas cijeli dan i srati kako nista ne valja!
Znam ja nas, j***o ja nas!
Ergo...zato i volim Bosnu!
(Sta je sa Hercegovinom? Nju jos niko nije spomenuo )
Bodkin wrote:primitivizan koji je postao normalan i pozeljan. kulturni su danas budale i pederi. turbofolk mentalitet. svi nekakvi zajebani izbrijani kompleksasi. nacionalizam. i gore od nacionalizma je sto "nas" nikad nije toliko strasan. uvijek je malo bolji od "njihovog". i carsijska psihologija gomile gdje ako nisi sa nama 100% onda si 100% protiv nas. svi sve znaju, a niko nikakve skole zavrsio nije ni knjige procitao ali opet 3.5 miliona doktora, automehanicara, ekonomista i pravnika.
pozitivno? hmm, ovo malo normalne raje sto je ostalo. covjek jos nije samo broj u sistemu nego ima jos stvari gdje se osjecas kao zasebna jedinka. priroda.
Bosnu volim prvenstveno zbog uporedog postojanja njenih različitih tradicija. Decenijama uoči poslednjeg krvavog rata, ljudi u Bosni i Hercegovini su najnormalnije živeli zajedno. Trenutno stanje u Bosni i Hercegovini, gde je celokupna ljudska situacija uslovljena etno-religijskom pripadnošću, je bolesno stanje.
Prošao sam Bosnu uzduž i popreko i uverio se da Bosna nije višejezična sredina. U gradovima i selima ljudi govore istim jezikom, iako nas velikaši, proklete im duše, uporno ubeđuju da govorimo različitim jezicima i da su razlike među nama nepomirljive. Pritom, veoma je diskutabilno da li je Bosna i Hercegovina višenacionalna sredina. Odrednice Srbin, Hrvat i Bošnjak se mogu, sa gotovo stoprocentnom izvesnošću, koristiti kao sinonimi za versku pripadnost, umesto reči pravoslavac, katolik i musliman našeg jezika.
ISTORIJSKI OSVRT
Tokom istorije, u Bosni je uporno opstajao višereligijski suživot, dok je u Srbiji preovladala jednoobraznost. U srednjevekovnoj Srbiji je zakon nalagao versku isključivost i netrpeljivost, jer vladajuća pravoslavna religija nije tolerisala postojanje drugih vera. U srednjevekovnoj Bosni su zajedno živeli katolici, pravoslavci i bogumili. Dok su u Raškoj besneli verski progoni, Bosna je prihvatala ljude različitih vera. Dok je Stefan Nemanja proganjao naše pretke, dobri Ban Kulin im je pružao utočište. Ko je od našeg naroda tražio slobodu, taj je išao u Bosnu. U Raškoj su vladali samodržavlje i verski progoni.
Tokom svoje vladavine, muslimani su se ipak pokazali tolerantnijima od pravoslavaca. Iako su krajem srednjeg veka muslimani na ove prostore došli kao zavojevači, jedna je činjenica neosporna – dozvolili su da druge vere postoje i da pravoslavne bogomolje vekovima ostanu čitave. Otomanski sistem religijskog pluralizma definitivno predstavlja civilizacijski iskorak u odnosu na versku isključivost nemanjićke Srbije. Uprkos tome, Srbi su u XIX veku, od svog ustanka do sticanja državnosti, uništili gotovo sve džamije na području tadašnje kneževine Srbije. Tako su u Užicu porušene 34 džamije, u Smederevu 24, a u Beogradu na desetine njih. Slično se ponovilo i tokom rata u Bosni.
Bosna i Hercegovina je kolevka našeg zajedničkog jezika. Jezik srednjevekovne srpske države, koji poznajemo uglavnom preko vladarskih povelja i crkvenih spisa, prilično se razlikuje od današnjeg srpskog jezika. Jezik srednjevekovne Bosne i Huma, koji poznajemo preko natpisa sa stećaka, je prilično sličan jeziku kojim danas govorimo, i uglavnom razumljiv bez prevođenja. Ovo nimalo ne iznenađuje, uzme li se u obzir da je upravo hercegovački govor bečkim književnim dogovorom 1850. godine određen za zajednički književni jezik Srba i Hrvata (i drugih južnih Slovena), poznat kao srpsko-hrvatski jezik. Na hercegovskom govoru počiva čitava jezička reforma Vuka Karadžića, na temelju koje su nastali savremeni srpski, hrvatski, bosanski i crnogorski jezički standard.
Bosna i Hercegovina je kolevka partizanskog otpora. Tokom drugog svetskog rata Bosna i Hercegovina je predstavljala središte otpora nacionalističkom ludilu i međuetničkom istrebljenju. Dok su u Srbiji i Hrvatskoj preovladale ekstremno nacionalističke snage, u Bosni su partizani uspešno vodili borbu protiv fašista i kvislinga, za ponovno ujedinjenje raskomadane domovine. Igman, Kozara, Neretva, Sutjeska, Jajce, Drvar, samo su neki od toponima koji podsećaju na upornu borbu naših naroda u Bosni i Hercegovini. Možda je kobna greška partizana bila što su nakon oslobođenja uzeli Beograd, a ne višenacionalno Sarajevo za glavni grad SFR Jugoslavije.
RAT U BOSNI I HERCEGOVINI
Nije tajna da je Srbija stvorila Republiku Srpsku, kada je 1992. godine poslala vojsku, specijalce i dobrovoljce, te nahuškala, naoružala i organizovala Srbe u Bosni i Hercegovini. Čitave oblasti jedne multikulturne države su vojskom zaposednute, etnički očišćene i proglašene srpskom teritorijom. Tzv. Republika Srpska, ta žalosna tvorevina koja pokušava da bude srpskija od same Srbije, pokazatelj je naše nezrelosti za zajednički život, poštovanje bližnjega i prihvatanje različitosti. Ovo patološko stanje je urodilo stravičnim progonima i pokoljima naše inoverne braće, koje istorija pamti kao bosanski genocid.
Tokom rata su na teritorijama pod srpskom kontrolom džamije sistematski uništavane. Frapantan primer je Banja Luka, u kojoj su sve gradske džamije (njih šesnaest) uništene uz sadejstvo gradskih vlasti, iako u gradu nije bilo izravnih ratnih dejstava. S druge strane, u Sarajevu, koje je godinama bilo pod srpskom opsadom, iako neke srpske crkve jesu uništene (neke usled samog srpskog granatiranja), one nisu sistematski uništavane.
U Bosni nije okončan rat, u Bosni je zamrznut sukob. Dovoljan je letimičan pogled na međuentitetske granice Bosne i Hercegovine da bismo videli da je to samo zaleđena linija fronta u bratoubilačkom građanskom ratu. Rat u Bosni i Hercegovini nikada nije završen. Danas se vodi putem politike da bi sutra ponovo mogao oružano eskalirati. Bosni je potreban trajan, pravedan i održiv mir. Tzv. Dejtonski mir je suštinski nepravedan, jer je zacementirao rezultate etničkog čišćenja nesrpskog stanovništva Višegrada, Zvornika, Bijeljine, Prijedora, Foče, Srebrenice i mnogih drugih gradova Bosne i Hercegovine. Tragičnim spletom događaja, Srebrenica danas pripada Republici Srpskoj. Srbija mora jasno osuditi zaposedanje teritorije istrebljenjem, da bi pokazala da je raskrstila sa ideologijom širenja teritorije, koja je predugo usmeravala njenu unutrašnju i vanjsku politiku. Srbija zaista nema razloga da podržava Republiku Srpsku, taj ostatak njene nesrećne politike 1990-ih.
Srbija je pokušala da ubije Bosnu i Hercegovinu. Ubijajući Bosnu, Srbija je ubijala i sebe, jer se ekstremizam iz Republike Srpske vraćao kao bumerang ubijajući građansku Srbiju. Nadam se da će Bosanci oprostiti našim potomcima. Takođe se nadam da naši potomci nikada neće oprostiti svojim precima. Neka nam drugi oproste naše ludilo. Mi sami sebi nikada ne smemo oprostiti. Ubili smo deo svog naroda u Bosni.
CIVILIZACIJSKE PERSPEKTIVE
Bosna i Hercegovina je otvorena mogućnost našeg zajedničkog života, pravoslavaca, katolika i muslimana istog jezika. Politička ideja Bosne i Hercegovine je načelo suživota naspram plemenske podeljenosti, verska trpeljivost naspram verske isključivosti.
Mnogi građani Bosne i Hercegovine su dospeli u tužnu situaciju da pod uticajem huškačke propagande prezru svoju domovinu. Poznajem mnoge bosanske Srbe koji preziru Bosnu a obožavaju Srbiju. Oni grdno greše. Kao pripadnik srpskog naroda, kao Srbin iz Srbije, poručujem mojim sunarodnicima, Srbima iz Bosne – Srbija nije vaša majka, vaša majka je Bosna. Nemojte prezirati zemlju naših otaca. U Bosni naš narod živi već vekovima. U srednjem veku, kada Srbija nije ni postojala, već samo vazalna kneževina Raška, naši preci su u kraljevini Bosni odolevali raznim moćnicima sa istoka i zapada.
Bosna nikada nije bila u sastavu Srbije, i ukoliko ima pravde, nikada neće ni biti. Najmoćniji srpski srednjevekovni vladari, kao što su Stefan Nemanja i Dušan Silnik, nisu uspeli da uključe Bosnu u svoju državu. Vekovima kasnije, to nije pošlo za rukom ni Slobodanu Miloševiću. Srbija ni ne treba da teži da osvaja i pripaja Bosnu, već treba da bude sa njom u zajednici na ravnopravnim osnovama.
Srbija od Bosne treba da nauči različitost. Za razliku od Srbije, Bosna ima dugu tradiciju multikulturalnosti. Koncept bosanstva počiva na suživotu različitih verskih tradicija i ima kapaciteta da integriše ljude različitih etno-religijskih tradicija koji dele isti geografski prostor. Koncept srpstva, nažalost, nema taj kapacitet, jer počiva na principu verske isključivosti. On je isključiv u svojoj biti, ne samo prema drugim narodima, već i prema sunarodnicima koji ne pripadaju pravoslavlju. Logičan ishod politike isključivosti je istrebljenje. Nije slučajno što je srpstvo definisao upravo episkop Njegoš u kontekstu istrebljenja domaćih muslimana (tzv. „istraga poturica“). Ovaj koncept deluje dezintegrativno čak i po samu Srbiju, onemogućujući joj da postane država svih svojih građana, odnosno moderna politička nacija. Stoga neki kritičari predlažu redefinisanje koncepta srpstva na principu integracije.
Sarajevo često nazivaju balkanskim Jerusalimom, jer se u njegovom centru jedna do druge nalaze islamska, pravoslavna, katolička i jevrejska bogomolja. Beograd se, nažalost, ne može pohvaliti takvim poštovanjem svojih različitih nasleđa – beogradska sinagoga i džamija su skrivene i getoizirane, beogradski budistički hram, jedan od prvih u Evropi, odavno je zapušten i srušen. Pejzažom Beograda suvereno dominiraju isključivo pravoslavni hramovi. Beograd se uporno odriče sopstvene prošlosti – od nekadašnjih dvestotinjak džamija u Beogradu, opstala je samo jedna, a i ona je spaljivana. Izgleda da naš grad još uvek nije dovoljno zreo da vidno istakne svoje različite tradicije. Da bi izrastao u istinsku metropolu, Beograd mora prihvatiti svoju različitost.
Bosna je srce Balkana. Bosna i Hercegovina je geografsko, jezičko i etničko središte našeg naroda podeljenog religijom, dok su Hrvatska i Srbija zapadna i istočna periferija. Ukoliko se muslimani, katolici i pravoslavci našeg jezika odluče na suživot u Bosni i Hercegovini, to će se blagotvorno odraziti na sve susedne države.
Zajednička Bosna i Hercegovina trenutno ne postoji. Varvari još od rata pokušavaju da raskomadaju Bosnu i Hercegovinu na zavađene etno-religijske entitete, predstavljajući politiku aparthejda i segregacije kao nešto poželjno. Od polovine višereligijske države je napravljena verski isključiva paradržava Republika Srpska. U ostalim delovima je uspostavljena prevlast Bošnjaka ili Hrvata. Stvarnost je premašila najluđa predviđanja sarajevskih nadrealista, uključujući izmišljanje novih jezika i podelu dece po nacionalnoj osnovi u vrtićima i školama. Izlaz iz ovakvog stanja treba tražiti u ukidanju ratnih entiteta i okretanju oblasnim autonomijama, nevezanim za nacionalnu pripadnost. Živela zajednička Bosna i Hercegovina, u čijim će se školama učiti jedan jezik, jer se jedan jezik govori u narodu.
Velika je stvar što Bosna i Hercegovina još uvek postoji. Kao jedina višenacionalna država na Balkanu, ona je trn u oku svim nacionalistima, posebno nakon raspada naše zajedničke države SFRJ. Neuspehom Jugoslavije pali smo jedan veliki ispit iz suživota. Za zajednički život nam je preostala još samo Bosna i Hercegovina.
)
na Bih mislim, da se pogrešno ne protumaci 
planine (priroda) nam jedino i valjaju objektivno (ali smo na dobrom putu da joj dohakamo), mada ja Bosnu volim i radi jos nekih stvari (ali to je cisto subjektivno 
