The Nightwatchman wrote:hodam ulicama sarajeva i ne mogu cudom da se nacudim kako je moguce da neko istrese rucak sa svog sprata u urbanoj zoni. na semaforima gledam kako se istresaju pepeljare, nepojedena pita, celofan od cigareta, izvakane zvake, procitane novine, kore od banana itd.
kad zapuse vjetar najmilije mi je gledati sarenilo neba kojim idilicno lete raznobojne pvc kese. i ovo sve u uzem centru grada- predgradje necu ni da spominjem! svako istresa svoj otpad gdje mu se svidi i to ljudi rade tako nonsalantno kao da je to neka drustveno prihvacena norma. nisam puno putovao po svijetu, ali dovoljno sam vidio zemalja i gradova u kojima su takve stvari NEZAMISLIVE!
i interesantno je to da svaki put kad se vratim u sarajevo s nekog putovanja, automatski me u depresiju baci upravo ta prljavstina i jad koji ona stvara u atmosferi grada, a koje stanovnici zbog svoje ucahurenosti nisu ni svjesni. zasto je to tako? jesmo li zaista toliko urođeno primitivni ili jednostavno jos nismo usli u tu fazu drustvene evolucije u kojoj je ekoloska osvjestenost normalan i prihvatljiv dio ljudskog bica?

I ja sam stekla utisak da je BiH veoma prljava kada sam bila ovog ljeta u posjeti, ali vjeruj mi, nije mi na pamet palo da to povezem sa nacijom, etnickom pripadnoscu ili jos gore, religijom....jednostavno smatram da je ekoloska savjest Bosanaca i Hercegovaca na veoma niskom nivo. Zasto?
Pa trebalo bi mi puno vise vremena, prostora i razmisljanja da to objasnim i postavim na prave osnove. U pitanju je svijest ljudi, koja je
prvo neizgradjena i
drugo programirana da cijeni pogresne vrijednosti (pogledaj raspravu na spot Selme Bajrami), a to posebno dolazi do izrazaja kada je u pitanju prirodni okolis (ne bih da ulazim u licnu higijenu).
Ni mnogo razvijenije zemlje nemaju ekolosku svijest na nivou na kojem bi trebala biti i na kojem bi ljubitelji prirode (kao ja

) voljeli da bude, ali se zato zakonski sankcionisu teski prekrsaji, a u skolske programe se uvode predmeti koji poboljsavaju svijest mladih o vaznosti prirode, kao i da ih uci da za nas nema alternativne planete ako ovu zeznemo.
BIla sam veoma razocarana kada sam vidjela da su neke rijeke toliko zatrpane smecem, da ustvari neko ko tamo nije bio nikada ili neko kao ja, ko tamo nije bio niz godina, i ne vidi nista drugo osim tog smeca. Ali kako natjerati ljude da pocnu razmisljati da te rijeke i taj travnjak i te sume, ustvari pripadaju svima i da svi imaju oci da u njih gledaju i pluca da udisu cist vazduh? Kako?
Prije svega, problem je u nasem mentalitetu. Mi se stidimo da podignemo papir koji je neko bacio na ulici. Da li zato sto mislimo da smo vazni i da nam je to ispod nivo; zato sto mi nismo "makar ko" da kupimo smeca iza drugih; zato sto ulica nije moja....nicija je ustvari.
E tu grijesimo....i tako djecu vaspitavamo, pa samo imamo novu i novu generaciju "zagadjivaca"....
Ispricat cu vam jednu pricu, istinitu naravno.
U gradicu u kojem ja zivim, jogiram skoro svaki dan jednom dugom ulicom koja nema puno saobracaja. To radim vec skoro godinu. Cesto sam jogirajuci vidjala jednu staru gospodju (vjerovatno je imala vise od 70 god.) kako ide tom ulicom; svaki dan u isto vrijeme. Elem, nakon nekog vremena sam je prestala vidjati.
Skoro sada, kad sam ponovo trcala, naidjem na jednu drugu zenu kako u plasticne vrece i sa stapom za kupljenje otpadaka kupi smece pored ulice. Ne bude mi mrsko da je pozdravim i da pitam je li to neka akcija. kaze ona nije, radim ovo u sjecanje moje mame koja je umrla ovog ljeta i koja je svaki dan do 7 dana prije smrti, pjeske ovom ulicom dolazila meni u posjetu. Dobila je cak i saglasnost opstine (posto, jel', dzaba radi community service) da postavi 3-4 table na kojima pise "In the memory of my mother; Doroty Oliphant".