ZASTO JE ''IN'' BITI SRBIN?

[bingov buraz]

Znam za rasirena 3 prsta,onda su profurali spojena sad ovo.
Svasta.

[triconja]

Ssmo su opet i ovi izabrali

Ja bolida breco mila . Ne kae dzaba onaj pop herojin los i nikakav

Pa ne budi IN

Garant mijesali aceton i varikinu pa duvali, vidi se kvalitet smjese koju su dobili

[LBVIEW]

Ono što je meni važno i što smatram važnim je to što su ovakve teme - vezane za nesnalaženje po pitanju identiteta, subjektivnog osjećaja ili objektivne zamjedbe nečije identitarne superironosti/inferiornosti u odnosu na nekoga drugog i sve vezano za te komplekse kojima se bavimo - veoma važne generaciji kojoj i sam pripadam i generacijama koje polako zalaze, a neće biti top tema generacijama koje dolaze, recimo djece koja će već od malih nogu "znati više" od nas, koji će neke identitarne odrednice (recimo biti Bošnjak ili govoriti bosanski jezik) uzimati zdravo za gotovo, sasvim prirodno, bez ikakva straha i kompleksa, kao normalne, itd. bez potrebe da se nekome pravdaju, generacije koje se već sada pokazuju kao one koje, uslovno rečeno, "ne *ebu nikakav autoritet", za razliku od stare garde. Mislim da je to bitna (generacijska) stepenica u razrješavanju nekih nedoumica i raspetljavanju nekih gluposti, te stvaranje neke normalnije i zdravije klime za normalan razvoj, i države i društva, i pojedinaca u njima koji treba da budu slobodni u izražavanju svog identiteta, ma kako se izražavali i osjećali.

[radostan dan]

ja dobre teme...

[palermo]

Ma nemoj! DakleM, da sam metno tekst Zdenka Jendruha a nepotpisan, bi li intelektualac Sicilijanac, Palermanac isto rekao i za Zdenka? Postavke su skoro identicne.

Pa što nisi neki Šešeljev tekst stavio kao argument svojoj tezi....taman je u ravni ovoga Jendruha....

[Maraschino]

Tesko je biti covjek a ostale izmisljene podkategorije, ko jebe.

[radostan dan]

Asim Sarvan, poznati muzičar nekada cijenjene beogradske grupe "S vremena na vreme".
Lik cijeli život proveo u Srbiji, iako ime i prezime jasno upućuju na porijeklo. Djelovao muzički u najsretnije vrijeme bratstva-jedinstva.
Zadnjih godina hoda po manastirima, pravi isključivo muziku sa temom pravoslavlja, priča o vjeri, naravno hrišćanskoj, u intervjuima...a star čova, ima blizu 70. Samo ukucaj ime u google i vidjećeš. Nije mi poznato da se iko od njegovih kolega iz benda, "pravih" Srba, ikada vjerski eksponirao...
...e to mi nikada neće biti jasno.

šooo? hoš primjera u kontra smjeru, u javnom ili intimnom životu, na svjetskoj pozotnici ili lokalnom nivou...
konkretno, vjerovanja sam da se asim primio / našao u pravoslavlju preko muzike. inače je bio uvijek smiren, stabilan, zainteresovan i usmjeren isključivo na zvuk i doživljaj, baš temeljan u tome što radi i nezainteresovan za bilo šta mimo tona.
mislim da je to u pitanju, da je istraživao duhovnu muziku i kroz nju uletio u pravoslavlje. nisam čuo da se izjašnjava kao srbin. kao pravoslavac - da.

[horkesh]

IN će biti kada uđu u EU, tad ću i ja biti Srbin, ili barem nosati njihov pasoš

[fakat]

Mislim da je rijec o nekom cudnom kompleksu. Naime Srbi su pocinili ne samo najgore zlocine u ratu nego su jos i nametnuli citavu tu turbo-folk furku i mentalno nas sviju bacili decenijama unazad sa tom furkom iz devedesetih zestokih momaka i zajebanih likova, u sustini djikana. Kod njih nema filma ili predstave da nema temu balkanskog podzemlja, pistolja, tuce, seksa, kafane i sve to je postalo meni vrlo zamorno i sablonski. Medjutim, nisu adekvatno kaznjeni. Ostao je utisak da im se taj fasizam isplatio, barem u Bosni. I danas oni prijete, provociraju, rugaju se, a mi ili sutimo ili se pravimo da smo kao iznad toga. I onda oni opet svojim upornim bezobrazlukom napadaju a mi u stvari nemamo pravi pencilin za njih. Otud osjecaj njihove dominacije.

Sto se tice ove anti-torovske price, i ona je postala zamorna koliko i nacionalisticka zatucanost. Dzaba kako se ja osjecam ako me svako gleda kroz ime i vjeru, a vecina gleda i to ne samo kod nas nego bilo gdje u svijetu. Dzaba crncu da se izjasni kao Eskim ako to moze izgledati samo smijesmo i apsurdno. Mene u ratu niko nije pitao koje knjige citam i koju muziku slusam. Logori nisu bili za ljude sa losim muzickim ukusom nego za balije. Ne biti toga svjestan je velika greska.

[GeeTnT]

IN će biti kada uđu u EU, tad ću i ja biti Srbin, ili barem nosati njihov pasoš

Trenutno ulaze u epidemiju boginja, a vrlo lako umjesto pasosa dobijes epidemioloski karton..

[radostan dan]

Opet, Drazen Zeric nije dijete iz mjesovitog braka; otac Nedzib, majka Semsa a pogledajte kako se uzruja na iole pitanja na temu nacije i vjere, pogledajte imena mu djece.

Pa i ne uzrujao se. Ja bih onog koji to pita nabila nogom u glavu. Šta tebe, ili bilo koga, zaboli ko je koga oženio, kako mu se zovu mater i otac, a kako djeca? Otkud bilo kome pravo da njuši tuđe strogo privatne stvari i da mu prebira imena djece i đedova? To je bijedno da bjednije ne može biti.

Umjesto fenomena i pojava koje su istinski problem i o kojima bi se danas moralo govoriti, a iz kojih izvire sve što vas ovdje svrbi, u Bosni se, opet i kao i obično, čeprka po prašini, po tuđoj intimi, njuše imena i familije, i mahala ko je kome šta i kako.

To je dno dna. Koga baš jako zanimaju ovakve strogo privatne stvari, kome je to nejasno, a baš mu je, baš jako važno, evo dolaze izbori, neće se glavonje skidati s ekrana i sve će sve svima pretresati. Pa eto prilike da pitate Čampare iz SDA glede njihovih korijena, familija, imena očeva i djece, nema boljeg primjera od njih, valjda će vam razjasniti.

Eto, ne mogu spavati, godinama, sto je Žera uteko u Rvate. Moze li ovako? Nego, prvo da rijesimo ''šilo za ognjilo''!

milovan glišić, pripovjetke - šilo za ognjilo.
može se tumačiti i kao - ko tebe vatrom, ti njega sečivom, i slične varijacije - ko te prži, ti ga bodi, itd.

[triconja]

Mislim da je rijec o nekom cudnom kompleksu. Naime Srbi su pocinili ne samo najgore zlocine u ratu nego su jos i nametnuli citavu tu turbo-folk furku i mentalno nas sviju bacili decenijama unazad sa tom furkom iz devedesetih zestokih momaka i zajebanih likova, u sustini djikana. Kod njih nema filma ili predstave da nema temu balkanskog podzemlja, pistolja, tuce, seksa, kafane i sve to je postalo meni vrlo zamorno i sablonski. Medjutim, nisu adekvatno kaznjeni. Ostao je utisak da im se taj fasizam isplatio, barem u Bosni. I danas oni prijete, provociraju, rugaju se, a mi ili sutimo ili se pravimo da smo kao iznad toga. I onda oni opet svojim upornim bezobrazlukom napadaju a mi u stvari nemamo pravi pencilin za njih. Otud osjecaj njihove dominacije.

Sto se tice ove anti-torovske price, i ona je postala zamorna koliko i nacionalisticka zatucanost. Dzaba kako se ja osjecam ako me svako gleda kroz ime i vjeru, a vecina gleda i to ne samo kod nas nego bilo gdje u svijetu. Dzaba crncu da se izjasni kao Eskim ako to moze izgledati samo smijesmo i apsurdno. Mene u ratu niko nije pitao koje knjige citam i koju muziku slusam. Logori nisu bili za ljude sa losim muzickim ukusom nego za balije. Ne biti toga svjestan je velika greska.

Te price o individualnosti kad pocne neko pricati odmah mi pred ocima


Ljudi kao i svaka drustvena zivotinja tesko da ista mogu postici sami, torove nije drustvo napravilo nego jednostavno smo mi takvi kao ljudi.

[Young Erotica]

Kakva je sad ova "prstohvat soli" furka sa rukama?

Neko je nasao slike starije od onih sa tri rasirena pa sada to prelazi u pomodarstvo. Inace u svesteničkim porodicama to nije nista novo,kao i kada se krstis to predstavlja Sveto Trojstvo.

[escobar__]

Prop'o bih u zemlju od sramote da sam Srbin.

[Young Erotica]

Prop'o bih u zemlju od sramote da sam Srbin.

[pirpa]

Jel ono Soukbunar?

Slušaj mahalac, previše je raje dobilo geler i metak na Jevrejskom, Skenderiji i Vrbanji. od kojih je moj forumski poznanik previo bar njih 4-5, Srba i Hrvata iz rova koji su čuvali tvoju muslimansku mahalu poznatu po ustašluku iz II Svj. rata. Raspitaj se malo, ako si mlađi. Siđi do Borka levatino jedna, pa pitaj gdje su bili Srbi čije su kuće bile kod IKM na Borku. Otac i dva sina, dva izviđača, dva sanitetlije, snajperista, 8 ljudi u drugoj, 6 u trećoj četi.

A da podsjetim, posebno ako si baš sa Soukbunara, da malo Cacine kvaziheroje i dupelisce ubodem: Vaša fukara balija Zela, kreten Caco, bistrička balijetina i fukara Pecar... to su vam šupčine koji su prvi vojnike ABIH iz 10.BBR strpali u radne vodove, jebem i vas i vaše poimanje Sarajeva i nacionalnosti. Ako si bio u 10.BBR, javi se, rado ću ti reći u lice istinu, ja tebi, ti meni, a ne da sramotimo suborce ovako putem weba.
Nije IZ čistila ništa, već nacistička ustaška svinja Omer Behmen i Timur Numić, te njihov pitbuli sa Bistrika na čelu sa oboljelim i invalidnim Cacom čije ste ludilo gledali kao herojstvo, svi vi mahalci koji ste gledali kako vam vode civile ispod prozora na kopanja na Trebević. Fuj!. Pa nismo mi četnička govna koja šute o svom sranju...zna se brate da ste se radovali kao kučići na amfetaminu na svaku Komandantovu novu "odluku". Dok Aliji nije pukao film.

Čast izuzecima i rahmet šehidima suborcima, ali balinluk i nazadluk, animozitet i iracionalnu netrpeljivost prema Srbima ste gajili tradicionalno i u titino vrijeme. I u ratu ste udarili u kontru, pa je najviše smeća poteklo sa Soukbunara, Bistrika itd, dok smo mi pušili kundake Vojne policije zbog vaših saginjanja glavom pred Cacom i SDA smećem koje vaša mahala i danas redovno izglasava.

Nema Srba, Hrvata, Bošnjaka u ovoj priči...samo opsesija neoturaka i paranoja gubitka tek sklepanog identiteta u kalupu Avaza.
IN je , zapravo, verbalno i sociološki, odjebati vas tako zatucane i ograničene.

Dakle, ne budali. Da ste se ponašali kao "građani" i "muslimani", a ne kao mahalski kabadahije, u brigadi bi bilo još bar 5 nemuslimana , pravih Bosanaca patriota, koje znam. Znači, ne provaljuj se, sramota je. Otiđi do Ahmeda Šatare u mahalu, pa ga pitaj koje je nacionalnosti bio najjači bolničar, najbolji snajperist i najveći donator bataljona. Stid te bilo!

ako smijem preporuciti temu...

stari-grad-u-periodu-1992-1995-t135328.html

[radostan dan]

Kakva je sad ova "prstohvat soli" furka sa rukama?

provalili srbi da je vuk drašković



plagijator...

[sarajevsky]

Ono što je meni važno i što smatram važnim je to što su ovakve teme - vezane za nesnalaženje po pitanju identiteta, subjektivnog osjećaja ili objektivne zamjedbe nečije identitarne superironosti/inferiornosti u odnosu na nekoga drugog i sve vezano za te komplekse kojima se bavimo - veoma važne generaciji kojoj i sam pripadam i generacijama koje polako zalaze, a neće biti top tema generacijama koje dolaze, recimo djece koja će već od malih nogu "znati više" od nas, koji će neke identitarne odrednice (recimo biti Bošnjak ili govoriti bosanski jezik) uzimati zdravo za gotovo, sasvim prirodno, bez ikakva straha i kompleksa, kao normalne, itd. bez potrebe da se nekome pravdaju, generacije koje se već sada pokazuju kao one koje, uslovno rečeno, "ne *ebu nikakav autoritet", za razliku od stare garde. Mislim da je to bitna (generacijska) stepenica u razrješavanju nekih nedoumica i raspetljavanju nekih gluposti, te stvaranje neke normalnije i zdravije klime za normalan razvoj, i države i društva, i pojedinaca u njima koji treba da budu slobodni u izražavanju svog identiteta, ma kako se izražavali i osjećali.

Hvala na poentiranju. Ovaj post je ujedno i odgovor postavljaču teza iz uvodnog posta. Nije @shake99 nekakav šovinist, srbomrzac...ja sam možda pogriješio u ljutnji, pa je moj odgovor bio baš ad hominem, što nije fer . Pitanja su samo odraz razmišljanja i dosta drugih sugrađana koje poznajem. I nema tu ljutnje. Potrebno je iznijeti činjenice, pa i vlastiti prljavi veš, zaradi pročišćavanja atmosfere našoj djeci, da ne grade svoj "nacionalni identitet" na mitovima i matrici "tri zvanične istine", što je majstorski objasnio @arzuhal ...a kulturno i detaljno razložio @dozer: Pokušavanje da se ljudska čista materijalna i duhovna individualnost stalno podvode pod suštinski iracionalne i neopipljive kategorije "nacije" i "pripadnosti" - uzrok je stalnih društvenih sukoba. Na tome živi čitava jedna , novija, kasta građana BiH, hiljade službenika i njihove porodice...
Ali, nije ni ljevičarsko polemisanje lijek, već samo otvorenost u iznošenju tačnih činjenica iz svog okruženja.

Pročitao sam tekst Jandruha: On je samo ispisao ono što je slušao od različitih ljudi. Individualna shvatanja pod utjecajem jedne ili više službenih ideologija socijalističkog doba. Ismijavalo se i vrijeđalo i tada, samo na drugi način, i svi su upamtili svačije provokacije, samo što su tada itznad glave imali zastrašujuće represivan sistem DB-a koji je ljudima često preko noći uništavao živote. Ćutalo se. Smijalo se...pa su i djeca povjerovala da je to normalno. Da bi danas ta ista djeca, već u petoj deceniji života, pitala što se to Bože "ti nacionalisti ljute..." čim ih zezaju za "nevažne stvari" tipa njihovog Boga i shvatanja života i smrti...Ironično i žalosno.

Zato se ja i ljutim, pa sam i napisao prethodni post kao sliku stvarnog dešavanja- besmisla rasprave o tome gdje je koliko "drugih" bilo, kako bi ih eto, ponovo mogli gledati kao ravnopravne sugrađane. @shake, ne možeš označiti nemuslimane u svom okruženju na način koji pretpostavlja nepovjerenje. To je suludo. Posebno ako se negdje i nekako ukazuje da su ti isti pojedini "srbi" iz tvoje teme pažljivo i savjesno čuvali , sjedeći u rovu sa puškom, civile muslimane koji su im na liniji spavali iza leđa , sa svojim porodicama. Nemoj, nesvjesno ili svjesno, trpati ljude u torove...

Meni nakon svega, fakat više nije bitna ova polemika između jednako nadrndanih ljevičara i liberala s jedne strane i "osvještenih i modernih" građana "koji znaju šta su i ko su" i to se " ne stide reći"( tj. nacionalista)....

Bitno je ono što @arzuhal objasni u dvije tri rečenice- vrijeme koje dolazi i nova generacija kojoj smo ostavili to što smo ostavili...Treba prepoznati kada je vrijeme da se prekinu svađe i rasprave, jer ne donose napredak nikome.

[Dozer]

Na ovakvim temama, po ustaljenom obicaju, ispliva dezinformisanost, neznanje i pogresna shvatanja termina i definicija. Po pravilu to se odnosi na naciju/nacionalnost i etnicku/narodnu pripadnost/opredjeljenje.

Ja, recimo, savrseno dobro znam kojoj naciji pripadam - bosanskoj/bosanskohercegovackoj.
To je jedina medjunarodno prepoznata i priznata nacionalnost BH gradjana.

Bosnjastvo,srpstvo i hrvatstvo u BiH su samo etnicke odrednice ljudi koji se tako izjasnjavaju i u sta sami sebe svrstavaju, ali to nisu nacionalnosti cak ni po BH Ustavu.
Svakome iole pametnom i ko zna sta je sta, jasno je zasto BHS etno-matricari uporno ove tri etnicke kategorije nazivaju nacijama. Oni koji to ne kontaju - ucite jos. Nadoci cete.
Problem je sto ce tada, kada nadodjete i shvatite sta su uradili i vama i vasoj djeci, biti prekasno da bilo sta mijenjate. Tada cete biti sretni ako ne budete negdje s puskom u ruci cekajuci svoj metak ili geler... I vi i vasa djeca.

Shvatite samo jednu notornu cinjenicu - ovakav Ustav i etnicki ustroj drzave ne postoji bukvalno nigdje na planeti. Istovremeno, sve moguce civilizovane i razvijene drzave na planeti su multietnicke u nekom omjeru. Ali, i dalje se ljudi u njima ne dijele po tim savovima. Samo kod nas ovdje je to ober bitna stvar...
A, kako vec rekoh, najzalosnije je sto ni jedni, ni drugi, ni treci ne znaju uopste objasniti zasto im je to bitno u zivotu., Zalosno do bola.... Mrzite se radi imena i prezimena, a pogotovo radi imaginacije zvane vjera. U 21. vijeku.... Imbecilno....


@Arzo
Potpuno pogresno. Svaka naredna generacija je zadrtija i zatupljenija etno-vjerskim nacionalizmom. A to je siguran put u sranje svake vrste

[insomnia78]

Ljudi se itekako dijele. Svudje

[BHCluster]

Piše: Nikola Pejaković [glumac, reditelj, scenarista]

Neki dan sam rekao da mi je teško pisati kolumne, jer se osjećam kao neki sudija, kao neko dežurno kukalo.

Imao sam sedam dana da razmislim i shvatio sam: Kolumna je, u stvari, ispovjest, javno ispovjedanje. Na stolu, danas, je jedna zaista teška tema. Ona je svojevrstan i kulturološki i politički i društveni fenomen i ona sama nije tako, možda, značajna kod nekih drugih naroda, u drugim nekim zemljama i krajevima, ali, na Balkanu, u bivšoj SFRJ, posebno u Bosni, jeste. Ova tema me čekala, nju nisam mogao izbjeći, nisam htio, nisam želio da je izbjegnem, bez obzira što znam da će stavovi iznijeti u ovoj kolumni biti kritikovani sa svih strana, a ja nazivan pogrdnim imenima. Nisam mazohista i, priznajem, nisam imun na kritiku i na vruće opaske dežurnih forumaša i provincijskih novinara, nisam. Teško mi je kad mi kažu da sam budala, i moji najbliži i oni, na društvenim mrežama, najdalji. Zaboravim ja na to, vremenom, ali da mi nije svejedno, nije. Međutim, ova tema se mora obraditi, jer ona predstavlja ključni temelj opstanka jednog naroda, opstanka njegovih kulturnih vrijednosti, njegovih običaja, tradicije. To su - miješani brakovi. Mislim na brakove između osoba koje su različitih vjera, koje su pripadnici različitih naroda. I mislim na onu ideju jugoslovenskih komunista da se propagiranjem i glorifikovanjem miješanih brakova, u nekoj vrsti jugo melting pota, istope sve nacije i narodi i napravi jedna – jugoslovenska nacija, ateistička, bazirana na učenjima Marksa, Engelsa, Staljina i domaćih šalabajzera. Taj naci-program, ta igra sa životima generacija, krvavo je prekinuta i uvodeći porodice u međusobni rat, a ljude, pojedince, bacajući u lični haos, u mali, privatni pakao.

Iako su upravo sramne političke odluke i genetsko-ideološke budalaštine jugo-komunista dovele narode u stanje besmisla, u ekonomsku i duhovnu propast, i, na kraju, u razoran i prljav građanski rat, mi i dalje, kao kakve autistične krave, mučemo o krasoti bivše Juge, hvalimo se da smo dobro živjeli na kreditima, balavimo o crvenom pasošu koji je, nekad, otvarao vrata i ovde i onde i tamo i vamo, o Rovinju i moru, Mljetu, Čehinjama i, kobiva, nekoj slobodi, koju nam je bravar dao; o lokalnim đakonijama, sarmi, pršutu, siru, urmašicama, ćevapima, kao da su to neka naša, jugo-jela, a ne, u stvari, tuđa. Bilo je fino u staroj Jugi, jodlovaće titova unučad i praunučad, jodlovaće generalski unuci koji se još uvijek baškare po Beogradu u TUĐIM stanovima. Bilo je fino i meni i njima. Jeste, ali pitajmo one po Fočama, Zenicama, Golim otocima, kako je njima bilo, njima i njihovim porodicama.

Jedina profesionalna i dobra bila je UDBA; i takva je i dan-danas, radi i ćuti. A ovo ostalo je samo bio jedan vašar raznih primitivizama, garniran individualnim intelektualnim veličinama koje su, kao što otprilike reče Krleža i za samog sebe, pisale i radile stilom zvanim – samocenzura. E, pa, još jedna od tih uspješnih tekovina bivše nam domovine, pored autocenzure i potkazivanja kao pravog, domaćeg sporta, su i miješani brakovi. Ona je, dodao bih, pravi kulturni fenomen, autohtoni, naš, domaći proizvod, jer, iako nije samo naša specijalnost, brojne su karakteristike koje taj fenomen pretvaraju u naš, ovdašnji običaj i bitnu kulturnu odrednicu.

Miješani iliti mješoviti brakovi su predstavljani kao vrhunac, kao najveći domet, kao civilizacijska prečka jugoslavenskog društva. Lakoća sa kojom su prevazilažene razlike, vjerske, kulturne i druge, bila je zadivljujuća. Žene i muškarci slobodne Jugoslavije, ženili su se i udavali ko bezglave muve, ne mareći nizašta. Novo, komunističko vrijeme i ideologija, nipodaštavala je stare zakone, ismijavala ih i nazivala prevaziđenim; sve one vjekovne običaje koje su narodi na ovim prostorima poštovale stare ugledne kuće, domaćini, narodni tribuni, seoski đilkoši sa Kapitalom pod miškom, bacali su pod noge; gazili su vjekovne zakone sela i grada na kojima su, narodi i ljudi, opstajali, poštujući ta nepisana pravila, pravila oko ljubavi, posla, udaje, ženidbe, pravljenja kuće, putovanja, posuđivanja para; postojao je Tipik i on se poštovao. Komunisti su sve to bacili pod noge i krenuli ispočetka: Istorija počinje od nas, to je sindrom siromašnih i malih, neukih, naroda i ljudi.

Ljudi i žene su, preko noći, odricali se vjere, otadžbine, svega, zarad ljubavi i kao novu vjeru birali SKJ (Savez komunista Jugoslavije), a Jugoslaviju kao otadžbinu. Zaboravio se bio i Sveti Sava i crkva i džamija i katedrala; svi su hrlili u Opštinu da ih tamo neki kravataš, masan i rakijski namirisan, spoji sa izabranicom srca i upiše ih u neku knjižurinu: Ajte kući, sad se muž i žena. Naravno, stariji ljudi su se ibretili, krstili, snebivali, gledali kako sad da savladaju ovog crvenog đavola, da se odupru nasilnoj, malograđanskoj modernizaciji, migraciji iz sela u grad, iz opanaka u šimike; preostali domaćini, koje Ozna nije poubijala, gledali su kako da sačuvaju obraz i porodicu na okupu. Kultura je tu stajala pored i čekala Oktobarske plave bluze, svoga Majakovskog i Mejerholjada, čekali su se novi umetnici, da daju legitimitet novoj vlasti. Novoj vlasti prišli su, da se ne igramo više, i Andrić i Krleža i ostala bratija. I Meša i Branko. Dobro, Branko se poslije ubio, to se mora uzeti u obzir. Intelektualci su tu da se politička pobjeda umjetnički verifikuje, da ne ostane gola sila, da ima intelektualnu podstavu, da se skroji po mjeri, a ne da proleterska bluza i čašire landaraju oko proleterskog struka drugarica i drugova. Da, čuli ste me dobro gospodo političari, bez umjetničke povrde, vi ste niko i ništa. To su Titići Brozovići dobro znali; ništa niste naučili od svojih prethodnika. Pardon, sarajevska škola fudbala zna šta radi, oni su lekciju naučili i svaka im čast.

Džaba su bila upozorenja starijih – Ne ženi Vlainju. Ne ženi muslimanku. Ne ženi Hrvaticu. Ne ženi Srpkinju. Nemoj, sine, kunem te mlijekom kojim sam te zadojila, klele su majke sinove, al – džaba: Mama, ja je volim, a ljubav ne poznaje granice. Jeste, sine, ali ako si zaljubljen, nisi mentalno zaostao. Bilo je tu raznih modifikacija i stariji, mudriji, dijelovi pojedinih naroda su, kao što rekosmo, raznim trikovima pokušavali da riješe problem i preplivaju ovo Zlo doba. Zato ću morati da analiziram svaku varijantu posebno, jer su modaliteti ponašanja u braku, drugačiji i različiti, mada je bilo i sličnosti. Hrvatice su redom i javno i tajno krštavale svoju djecu u katoličkim crkvama, a muževi Srbi su ćutali ko strine. Hrvatice su znale kako da vaspitaju dijete da bude katolik, ali Srbi su čvrsto vjerovali Partiji i nisu se miješali u ženin posao. A njen je posao bio da napravi malog Hrvata, što je u redu, s njihove tačke gledišta. U tim brakovima, u toj kombinaciji, kao i u bilo kojoj drugoj gdje je muž Srbin, gedža, mačo, konjina, uključen - djeca su bila ono što su im bile majke. Majčina strana je uvijek bila jača i djeca su zaboravila na to da su im očevi bili Srbi. Neko će reći: Kakvi su im očevi bili Srbi, takvi su i oni Srbi postali. I – u pravu je.

Sa muslimanima, Bošnjacima, je malo drugačija situacija, jer su muslimani, kao i Srbi, vrlo snažno prihvatili i usvojili priču o bratstvu i jedinstvu. Imali su i rašta, jer im je bravar dao naciju, a sad su dobili i jezik, kućeš bolje, zato oni dan danji slave Jajca i Zasjebanja Agnoja po šumama i gorama. Zašto su Srbi tako zdušno ušli u to, to je već drugo pitanje i duga priča, priča o izdaji. Djeca iz tih kombinacija su, po pravilu bila, najzdravija i najtalentovanija djeca, gradska i obrazovana. Malo su danas ometena po pitanju identiteta, ali su im rezervni položaji, tipa – ja sam građanin svijeta, nije bitno šta sam, ja sam dobar čovjek ili ja sam Amerikanac, Danac, Šveđanin, učinili neku vrstu olakšanja i umirili huk predaka u njima. Ipak, u dubini, oni nisu znali ko su, nisu imali identitet (osim onog nakalemljenog ili intelektualnim akrobacijama smišljenog, uglavnom zasnovanog na maglovitom, ljevičarskom mitu sa gradskim dresingom: Mi smo raja/ekipa/škvadra iz centra.). Ne znajući ko su, ginuli su braneći grad od seljaka (tako su oni to zvali). Komentar te ratne krilatice je nepotreban, vidi se nezrelost i nerazumjevanje samog sebe i turanje glave u pijesak; mješovit sam tim se dičim. Ali, istini za volju, najviše su i nadrljali u ovome ratu, nisu znali gdje će; nit kod Radovana nit kod Alije, pa su listom brisali u inozemstvo, inostranstvo, napolje. Tamo sad žive i, hvala Bogu, dobro im je. Uhvati ih malo nostalgija, ali i nje je sve manje i sve je blaži udar na dušu, jer imaju priliku da vide šta se zbilo sa onima koji ostadoše u ovoj Krivokuriji, stručno, u evropskim internim diplomatskim papirima, za balkanoidne zemlje, koristi se naziv - Schrägdick Staaten. Najviše mi je žao tih momaka i djevojaka, te izgubljene (moje) generacije koja nema rodbine ( svi su se posvađali međusobno), sve se raspalo. I taj Zapad ih razočarao isto kao i domovina, bezizglednost, bezidejnost, propast svih ideala, sve ih je to dočekalo i lupilo u glavu. Ostali su – sami. I zato im treba pomoći. Ne nekom kuknjavom i žalopojkama, već hrabrim suočavanjem sa problemom – ko ste, ko smo i šta želimo. Za takav tretman, potrebno je da se odluče da li će pogledati u oči svoje pretke ili će okrenuti glavu od njih. Ako urade ovo drugo, za njih nema spasa.

Miješani brakovi i ideološka opredijeljenost bračnih drugova, dovela je do poplave prigodnih imena. Najčešća su bila: Goran, Dragan, Zoran, Zlatan, Bojan, Jasna, Jasmina, Dragana, Goranka, i, naravno, ruska imena - tu nema šanse da se partijski drugovi naljute. Svrha tih i takvih imena je bila da se što bolje zavara trag, da se zatre porijeklo i ne prepozna nacija, narod. Tako su ta, u stvari divna imena, postala sinonim za jednu sjeverno-korejsku formu i način rješavanja stvari. Danas, oni ljudi koji imaju ta lijepa imena, mogu mirno da žive i ništa ih ne sprečava da budu ono što jesu ili što žele da jesu. Imena su nebitna, bitan je odnos prema precima.

Kod kombinacije Srbin iz četničke, a majka Srpkinja iz partizanske porodice, dolazilo bi do najžešćih sukoba, jer se sve motalo oko politike, pa su djeca, tu, najviše i stradala. U tim varijantama, naznačajnije je mudrom đedu ili babi ukrasti dijete na sat, dva, krstiti ga u Pravoslavnoj crkvi i kasnije se boriti za njegovu dušu, da ne strada, da ne zastrani; roditelji tu prestaju da budu bitni.

Svi, osim Srba, govore: Nije bitno s kim ćete i kako ćete, ženite se, udavajte, ali djecu dajte – nama. I tako, i jezuitska i janičarska šema i dalje posluje, i dalje važi, ali u novom vremenu. Da ne bude kakve zabune, Srbi su krivi što su došli u poziciju u kojoj su. Nije im niko kriv. Kao što su odbacili vjeru, tako su, sistemski, godinama uništavali intelektualni potencijal vlastitog naroda, praveći negativnu selekciju. Sada smo tu gdje smo, na dnu kace.

Iskustvo prošlog Rata, pokazalo je da su miješani brakovi donijeli mnogo problema i tim ljudima i njihovim porodicama. Zato mislim da ne treba više čačkati mečku. Dobro, ljubav se desi, i kad se desi neka tako i bude, neka se uzmu. Ali gdje da se vjenčaju? U čijem Hramu? Ili ćemo opet u Oštinu, kao da je brak neka opštinska stvar, neka građevinska dozvola, dozvola za one stvari, šta li...? Kom Bogu da se mole? Da se uošte ne mole? Moje skromno mišljenje je da su brakovi koji ostanu miješani, u kome se ne zna ni ko je čovjek a ko žena, niti kome Bogu djeca treba da se mole, u kome se, radi mira u kući, ne slavi ni Vaskrs ni Uskrs ni Bajram – samo jedna nesreća i za te zaljubljene i za njihovu djecu. Treba biti vrlo, vrlo ozbiljna i stabilna osoba da bi se ušlo u taj, takozvani, miješani brak. Naručite miješano meso za dvije osobe umjesto bifteka, ako ste jako gladni, ali pazite da se ne prejedete, da vam to silno meso ne prisjedne.

Bilo je i među plavom krvi mješanih brakova, ali iz interesa, isključivo. Ali, zamislite Vilijama ili Čarlsa, nasljednike prestola, kako žene Egipćanku ili Palestinku? Oli Meksikanku? Lijepu Moldavku!? He, he, sve se bojim... Zamislite nekog lorda, rabina ili šeika kako svoje bogatstvo, stvarano generacijama, predaje nekom srpskom đilkošu, jer se njiova mala, zatelembesala u našega lolu. Aha... Malo sutra, popodne, iza četri. Nama pričaju da će biti dugo ljeto, a sebi već šiju kaput. Znaju oni svome petku post.

Praštajte...

[zavrzlama]

Pa slabo koji narod se moze pohvaliti onim sto krasi srpski...

Trebal ti vrhunskih sportista u vecini sportova kod srba ces naci..

Trebal ti dobar glumac isto tako..

Trebal ti naucnik ili inovator tu je...

Trebal li da pokrenes rat protiv drugih,par dnevnika i utrkuju se ko ce uzet noz ili pusku.

Trebal lagat javno i nasiroko nema problema.

Trebal pociniti najvece zlocine nema problema.

Trebal donijeti teske odluke i najkracem roku no problem...

Trebal za vlastite ciljeve unistiti masu sopstvenog naroda no problem...

Biti clan srpskog naroda i jest IN...do pojedinca je da izabere od ponudjenog

[Dozer]

Sta je tacno Katilu smijesno, ako nije tajna?

[zavrzlama]

Sta je tacno Katilu smijesno, ako nije tajna?

Sama naslov teme je smijesan.

[Dozer]

Plitko, Katile, plitko...
Ali, sta drugo ocekivati od katila....