Ja više preferiram neki jači serijalizirani program sa dobrim likovima i dobrom generalnom radnjom, pod uslovom da se ne razvuče i razvodni previše i da se na kraju zaokruži.
Serije sa pojedinačnim epizodama su svakako dobre za ubiti vrijeme - ne angažuju previše ni tvoje vrijeme, možeš propustiti koliko hoćeš epizoda, ali s obzirom da su takve i ciljane da bi bilo kakav gledatelj mogao da "uleti", nisu pogodne za pravljenje neke kompleksnije radnje i teško izgrađuju likove. Takve serije se ni ne "prate" u pravom smislu te riječi.
Zadnjih godina od dramskih serija svidjele su mi se dvije koje savršeno padaju u prvi pasus ovog posta:
"Rim" - period Julija Cezara i Oktavijana nevjerovatno tačno prikazan, obogaćen fantastičnim glavnim likovima koji nisu historijske ličnosti, i to prikazano uz elemente iznenađenja - da ne bi bilo dosadno dobrim poznavateljima historije, unijeli su "skrivenu historiju" - alternativna objašnjenja kako se nešto desilo, uz priznanje da je zvanična historija zabilježila pogrešno - npr. otac Cezariona, Kleopatrinog sina nije Julije Cezar, nego jedan od glavnih likova u seriji - obični legionar Titus Pulo

. Serija je imala samo dvije sezone, veoma skupu produkciju i u potpunosti zaokružuje taj vremenski period, bez nekih političkih korektnosti kada je u pitanju npr. tadašnji status robova, ili žena, ili način obožavanja njihovih bogova (kao što prave kompromis u drugim programima koji se bave starim Rimom khm *Gladijator* khm).
"Battlestar Galactica" - kada sam čuo da je u pitanju serija koja se dešava u svemirskom brodu, sa kapetanom i posadom pomislio sam "opet Star Trek klon" - i naravno totalno promašio. Da, serija je uglavnom u svemiru ali - nema vanzemaljaca, nema putovanja kroz vrijeme, nema svemirskih fenomena - samo ljudi i njihova muka. Kao temu obrađuje većinu aktuelnih tema, što je ipak zanimjivo jer je u pitanju SF - npr. genocid i ponavljanje historije, odricanje od građanskih sloboda u zamjenu za sigurnost, mučenje zarobljenika, odmazda prema kolaboracionistima, religijski fanatizam, opravdanost samoubilačkih napada u situacijama bez izlaza... A osnovna tema je "šta to znači biti čovjek" - da li je čovjek čovjek zato što su ga rodili bilološki mati i otac, ili je čovjek zbog određenog izgrađenog sistema vrijednosti. 4 zaokružene sezone, počinje sa genocidom, a poslije je radnja sve teža i teža

do katarzičnog završetka.
Pored ovih dramskih serija, od humorističkih drage su mi uglavnom engleske, iako se ne sviđa svima njihov humor - recimo da su meni najviše drage "Mućke" ("MPFC" ne smatram serijom u pravom smislu te riječi).
Sa serijama se ne identificiram previše (možda bih smio čak reći nikako), ipak ih smatram za oblik zabave, niti mi mogu promijeniti stav - npr. meni dragi likovi iz "Rima" bi u današnjem sistemu bili vjerovatno u zatvoru, i to onom holandskom, zbog stvari sa kojima se nikada ne bih mogao složiti, takođe moj svjetonazor se baš i ne slaže sa uplitanjem "više sile" u "Galactici", ali te stvari su ipak samo zabava, i to odrađena sa stilom, tako da je meni bilo uživanje za gledanje, makar se ja i ne slagao sa svakom porukom.
Trenutno ne pratim niti jednu seriju, ponekad odgledam "Baywatch" ili "Seinfelda" pred spavanje
