Zanimljive price, legende, mitovi...

[alenthekiller]

Od poznatih glumaca, pjevaca, do obicnih ljudi tipa Gange(hare krisna), Nurije, Djulijana Piketa... Price, zezancije, prodavanje vijecnice , ili neke druge zgrade, Kirku Daglasu(tako sam cuo )... Sta su ti ljudi uradili ili sta ste culi o njima da se to i dan danas prica u drustvu? Nadam se da je koncept teme jasan

[NEOPLAN]

Pricu o Inat kuci svi znate, al nije lose ponoviti.

Kada je Austrougarska monarhija
došla na vlast u Bosni i Hercegovini
izgradila je mnoge zgrade poput
Pošte, Zemaljskog muzeja, Pravnog
fakulteta i mnoge druge stambene
objekte.
Ali, kada su počeli sa izgradnjom
Vijećnice iskusili su inat i
tvrdoglavost bosanskog čovjeka.
Lokacija za gradnju Vijećnice je bila
na samoj desnoj obali rijeke
Miljacke. Vladajuća Monarhija je
htjela da napravi građevinu nikada
prije viđenu u Sarajevu kojom bi
stanovništvu pokazala svoju moć.
Gradnjom Vijećnice su predviđena
rušenja okolnih kuća uz obeštečenje,
među kojima i kuća starog Benderije,
starosjedioca Sarajeva. On nije dao
da mu se ruši kuća iz bilo kojeg
razloga jer ta kuća je bila njegov
duševni mir. Nakon dugih pregovora
tvrdoglavi starac je zatražio od
Monarhije da mu isplati kesu dukata i
da prebaci njegovu kuću na drugu
stranu Miljacke ciglu po ciglu, kamen
po kamen.
Nisu imali drugog izbora nego da
urade kako je zatražio. Od tada je
Benderijina kuća je prozvana “Inat
kuća” po njegovom inatu. Kuća i
danas dan tu da prkosi svim vladama
i simbolizira bosanski inat.






Prica o staroj pravoslavnoj crkvi na Carsiji:

Kada su osmanlije dosle na vlast na prostoru Sarajeva poceli su siriti Islamsku kulturu i vjeru i vrsiti tzv poturcavanje svih koji su bili hriscani. Tako su izmedju ostalog zabranili gradnju bilo kakvih vjerskih objekata drugih vjera.

Medjutim, dio gradjana Sarajeva koji je ostao vjeran hriscanstvu od vlasti su trazili dopustenje da izgrade sebi jednu crkvu. Tursi plemic je to odbijao svaki put kad su trazili i postajao umoran od tih zahtjeva.

Jednog dana dosla je grupa pravoslavaca predvodjena pravoslavnim svestenikom i trazili su po ko zna koji put dopustenje da izgrade crkvu. Plemic je rekao da im daje dopustenje da izgrade crkvu, ali uz uslov da crkva bude izgradjena na prostoru koji im on odredi. Zatim je naredio da se iz stale dovede najmanji vo, zakolje i da mu se oguli koza, i da se stavi na susenje. I rekao je svesteniku da dodje kad se koza osusi i da ce crkvu moci izgraditi na prostoru koji obuhvata suha volovska koza.

Nakon nekog vremena, koza se osusila i svestenik je dosao kod plemica i preuzeo kozu. Plemic je bio zacudjen kd je vidio da svestenik uzima makaze i reze kozu na trake. Zatim je trake povezao jednu na drugu i napravio dug kanap. Tim koznim kanapom je ogradio prostor na kojem je danasnja crkva i rekao: Evo, tu cemo graditi crkvu.

Plemic, iako je bio nadmudren, odusevio se svestenikovom domisljatoscu, te je odlucio da zbog toga pokloni novac koji je potreban za izgradnju crkve, koja i danas stoji na istom mjestu.