Trivijalnost same riječi zaljubljenost,nama koji smo često prošli sve i svašta u životu,možda djeluje sapunasto i djetinjasto,za Pink u kasno popodne..
Ipak,tužna je istina da zaljubljivanje i veza između dvoje mladih ljudi koji potiču iz različitih konfesija,često prerasta u bizarni triler i lov na vještice unutar tzv.urbanih i tolerantnih sredina.
Svakodnevnica je to ne samo Sarajeva i Bosne ,već i metropola Njemačke recimo(govorim samo o onim pričama koje sam imao priliku upratiti na meni bliskim izvorima).Za razliku od Njemačke,gdje se brutalna ubistva djevojaka ,zbog kršenja arhaičnih kodeksa turskih i arapskih porodica iz kojih potiču,dešavaju često,u BiH je situacija drugačija...ali samo u smislu da nema tih bizarnih i sumanutih likvidacija.
Imao sam priliku lično preživjeti takvo unižavanje proste tinejdžerske,čiste zaljubljenosti,nekad davne 1994-e,kad je osobu u koju sam bio zaljubljen(danas majku dvoje prekrasne dječice,udatu opet,za čovjeka druge vjere)vlastiti otac izmlatio šakama,i to nemilosrdno po čitavom tijelu,jer se moje ime nije poklapalo sa njegovom ratnostranačkom ideologijom(i pored moje uniforme s nedvosmislenim znakovljem Lojalnosti Suverenoj).
I to je čak danas rijetko,ali je perfidnost veća i nema udaranja,već je i vjeronaukom oficijelnim,i ponajprije onim familijarnim korijenima zatucanosti u starijima(uz Dnevnik i Rotirajuće novine),mladima utjeran strah u kosti od veze sa momkom ili djevojkom drugačijeg "imena".
Čak i kad se ,posebno u mahalskim sredinama,ta veza i nekako provuče,uz rondanje dajdžinica i podozrive poglede ujke veterana,pakao počne sa eventualnom najavom udaje odnosno ženidbe.
Ajde ,i to da prokomentiramo usput,ali šta mislite o onim malim tinejdžerskim srušenim svjetovima kad otac podigne ruku i tresne o šakom o sto,kad se mobitel smrska u komade,ili kad se Emir mora predstavit ljutitoj i podozrivoj,njenoj mami,kao Zoran,ili se pak neki pravi Zoran,zovući Edinu mora radoznaloj tetki predstaviti kao Emir(
)...Bio sam svjedokom ,igrom sudbine opet,takvih poziva i grča na licu zaljubljenih lažljivaca..Okretanje na ulici,upozoravanje drugaricama da se ne izlanu pred roditeljima..nigdje i nikad u tom surovom svijetu tumačenja ne nazreh ni tračak one blagosti i ljubavi Knjige,bilo koje..sjećao sam se Solomonove Pjesme nad Pjesmama(tom dijelu Knjige se ne može prikačit nikakav epitet dogmatizma fakat)i zaljubljenosti momka u djevojku koju ta pjesma opisuje.
I nikad,evo u tridesetim godinama života već,i pored svega što prođoh i vidjeh,ne razumjeh zašto je moja najveća ljubav u životu morala biti premlaćena poput zvijeri,od vlastitog oca,jer je ljubav usmjerila ka nekom čije joj je ime bilo najmanje bitno.Razmišljali smo gdje i kao nabaviti kandilo i ulje,malo kruha i soka i akumulator da slušamo muziku zaštićeni od granata...
Danas opet, često se još može čuti ta podmukla priča koju ljudi kriju a opet je u muci ispričaju najbližim drugovima ili prijateljicama,kao živu ranu...
I pristrasno velim,što god ko kao opravdanje naveo,da je to "taština i muka duhu" i ljudska bezumnost--rastaviti dvoje zbog vjere djedova..
Šta mislite o ovome?
Dr.Gog
)
) kao vojnik "of Her Royal Majesty" upoznaje moju "grandmother" iz zaista velike i poznate muslimanske porodice u tom gradu... mozete li zamisliti sta je to TADA znacilo? Njih, kao sto to i treba da bude, nista ne sprjecava da zbrisu u Sarajevo (on prije toga prelazi partizanima) i poslije rata se vjencaju... njeni su prekinuli bilo kakvu komunikaciju i vezu sa njom, prakticki je se odrekli... kako su godine prolazile, ljudi su shvatili da on, iako nije musliman, nije nikakva "troglava zvijer" kako rece neko, vec obican, normalan covjek zaljubljen u njihovu kcer, braticnu, sestricnu... vrlo je bilo tesko neshvatiti da je on njoj pruzio sve u zivotu sto joj je neko mogao pruziti, odgojili su svoju djecu u normalne i zdrave ljude, imali u zivotu sve sto im je trebalo, Bogu hvala i malko preko toga... djeca se pozenila i poudala i dobila vlastitu djecu...