mirza_15 wrote:madridist wrote:mirza_15 wrote:Kata visi na forumu, ima respektabilan broj postova, ne razumije salu, ironiju, zahebanxiju i slicno, ali prica kako se slomi od posla. Mozda se neki jado i slomi u njenoj firmi da zaradi platu sebi i njoj dok ona visi ovdje. Danas sam ja 10 puta vise uradio u drzavnoj firmi koja nema monopol i posluje na trzistu, a ipak pored katinih doprinosa pdv-a i slicno koje isto tako uredno uplacuje, uplacuje i ogromnu dobit u budzet. Ipak, kata mrzi tu firmu jer tamo radnici imaju dobre uslove. Normalne, a ne robovlasnicke. A sami sebi zarade platu. Volila bi nas kata da smo propali ko dita. Mozda bi kupila i jedan nas proizvod da se solidarise. Ali ne moze nikako da svari da opstajemo i doprinosimo punjenju budzeta. A na budzetu su i policajci i obrazovni radnici npr.
Sacekaj dok vas se privatizuje pa ces onda vidjet sta znaci zaradit platu i doista poslovat u trzisnim uvjetima(osim ako nisi prije drzavne sluzbe radio privatno onda znas).
Mene da se pita privatizovao bih apsolutno sve sto se da privatizovati,sudstvo i policiju te dio zdravstva i skolstva ostaviti a ostalo sve . Yebes ti prichu o kapitalizmu sve dok ljudi pricaju bajke o svom divnom poslu sa radnim vremenom i neradnim vikendima u drzavnim mastodontima a plate im se isplacuju od kredita.
Nisam bas najbolje shvatio od pocetka do kraja, ali ovo posljednje, ako se mislilo na mene i moje kolege, plata se ne isplacuje od kredita. Zaradimo je na trzistu. Radio sam kod vise privatnika. Oko 1,5 godina kod jednog, pa oko 4,5 godine kod drugog, kao student zaradjivao nesto programirajuci one stare kase prije nego su dosle ove fiskalne i nosajuci namjestaj kod seoba nekih firmi. BH Telecom zaradjuje na trzistu. Nista BH Telecom-u ne kapa od poreza, doprinosa, kredita. Ti u svom komentaru vec zagovaras krsenje i ovog novog zakona. Po tebi je sasvim normalno da radnik zivi za firmu. Cak i onda kada ta firma zaradjuje cifru koja se pise sa 6 nula na kraju godine? Dakle, radio sam kod privatnika i reci cu samo da covjek ne zivi da bi radio za neku sicu, a da gazdi zaradi lagodan zivot u svili i kadifi. Covjek radi da bi zivio. Ja hocu da gledam svoje dijete kako odrasta. Hocu da ga odvedem na izlet, more, planinu. Hoce svaki svoj slobodan trenutak da provedem sa njim i sa suprugom. Hocu da ga gledam njegovu radost dok ga ucim plivati. Hocu da odem na termin sa rajom i odigram lopte. Hocu da imam para da svake sedmice platim taj termin. Imam poznanika koji radi u betonari. Juce je u 3 ujutro otisao na posao, a dosao sinoc oko 10 kuci. Onome (place mi se kada se sjetim) djeca poginuse u Nedelju jer je iz pionirske doline morao sa njima doci na posao. To ti zagovaras? Takav nacin zivota? Neka gazda hebe i ne vadi, uziva, a da radnici nemaju zivota? Ja sam mislio da su se generacije prije nas davno izborile za nesto drugo. Valjda necemo mi opet morati.
Svaka čast na ovom postu i to je ono što mnogi zagovarači mrtvog "kapitalizma" zaboravljaju!
Čitava filozofija koju moderni kapitalista želi prodati je da što više radiš, to ćeš više sticati i gomilati pa kao, biće ti bolje u životu i po tome će ti se mjeriti uspješnost u društvu.
I nažalost ima mnogo ljudi koji tome podrede život - pa to su ambicije, prekovremeni sati do kasno u noć, večere sa direktorima i šefovima pune ulizivanja, odijela i kostimi (da izgledamo kao u američkim serijama, jelte, jer su tamo svi zahebano pametni), arogantni stavovi, utrka u kupovini satova/automobila/odjeće.. A realnost je da nakon nekog vremena se nema koga nazvati da se popije kafa jer niko ne želi da sluša tvoje muke na poslu, a to je zaista jedina tema o kojoj znaš pričati, jer samo ti se to i dešava u životu.
I taman kada takvi žele dići ruke od svega, i naći "normalan posao" (na kraju je ipak svima to cilj), dobiju povišicu i neku izmišljenu funkciju (senior supervizor za ovo, projekt menadžer za ono...), ponovo se dobije na važnosti ("jao, pa ja sam nezamjenjiv") i igra ponovo kreće, sve dok se ne pojavi novi pripravnik koji gazi sve pred sobom kako bi i on postao jedan dan dostigao nivo svog "mentora" i na kraju ga i zamijeni, sve uz manju platu, je li..
Je li to ima nešto loše u tome da čovjek pošteno odradi svojih 8 sati, a ostatak vremena posveti sportu, hobiju, familiji, bilo čemu drugome? Pa zar to nije osnovna stvar, zar je posao jedina bit života?
Permanentno podređivanje poslodavcu je ništa drugo nego ropstvo (bez obzira kako se to u javnosti želi prodati pod drukčijim nazivom) samo se malo metode razlikuju u odnosu na prošla vremena, pa te sad samog (uz slatka obećanja o boljem životu) puštaju da duboko zaglibiš i još budeš ponosan što si "uspješan" i "cijenjen", a to što su ti leđa kriva i srce baš nije kao nekad, a i fitilj ti je pokratak - ma nema veze, barem imaš para za doktore i psihijatre
Pa hebo te Tito. Evo ovaj kod kojeg sam radio 4,5 godine. Svaka subota bila radna. Godisnji potpisem da sam koristio 18 dana, a dobijem jednu sedmicu. Ostaj prekovremeno, nosi posao kuci. Nikada nista od toga nije bilo placeno. Trude se ljudi u nadi da ce neko priznati njihov doprinos. Nisu ljudi stedili ni svoje vrijeme, zdravlje. Nista nisu dobili. Nista! A bilo je ogromnih stvari koje su uradili za firmu. Danas uradis nesto ogromno za firmu. Ogromno. Nikom nista. Sutra napravis manju gresku (nesto mizerno) ide sikaniranje, odbijanje od plate i slicno. Ono od dan ranije vec zaboravljeno. Firma je pocela sa malim kapitalom. Entuzijazmom ljudi je postala respektabilna firma koja je zaradjivala godisnje cifru koja se pise sa 6 nula. Radnicima je bilo samo gore. Na kraju je vise od 30.000 korisnika opsluzivalo malo vise od 30 ljudi ukljucujuci sefove, administraciju i sl. Nisu ljudi fizicki mogli da stignu. Nominalno ti je radno vrijeme do 17:00, ali ti stisni pa ujutro dodji i reci da nisi stigao u radnom vremenu sve zavrsiti! I tako svaki dan. Zaduzis dezurni mobitel nakon 17:00. Na njega se preusmjeri broj firme i javljaj se korisnicima i po potrebi izadji na smetnju. Ako pada snijeg, fino se spremi u 00:00 i na neboder da cistis antene. Ujutro naravno na posao. Tako radis pola mjeseca i dobijes za to na platu 100 KM. Ma hebo te 100 KM. Ljudi bjezali od toga, ali ne smijes odbiti. Nikada mu nije palo na pamet da zaposli jos radnika. Napominjem da je dobit, na kraju godine bila cifra koja se pise sa 6 nula! Prihodi su bili preko 600.000 KM mjesecno! Samo daj, daj, a neka radnik crkne.
