A sada izdvojimo pojedicne tvrdnje:zanzibar wrote:Bog(Allah) je jedan! Svi koji sumnjaju u to uvjerit ce se! Na zalost, nekima to nece donijeti dobro...
On je Plemenit, Pravedan(apsolutna pravda), Uzvisen(nicemu slican nije i iznad svega je s cim Ga uporedjuju),... i iznad svega Milostiv( zapitajte svoje srce ko vas cupa iz problema koje ne mozete sami otkloniti)...
O vi veliki(oholi, egosticni,,,) ljudi. Jeste se ikada vozili avionom i pogledali na zemlju sa pet hiljada metara. Nigdje covjeka, ma ni u velicini mrava. A na zemlji niko veci od njih... Smijesno.
Bog(Allah), dakle nesto sto ograniceni ljudski razum ne moze pojmiti, je jedan!
Sretan ostatak zivota!
To je tipican Argumentum ad baculum, odnosno prijetnja batinom. Sve u stilu: Ako ne..., onda slijedi kazna!Bog(Allah) je jedan! Svi koji sumnjaju u to uvjerit ce se! Na zalost, nekima to nece donijeti dobro...
On je Plemenit,...
Plemenit je toliko, da svake godine umire mnogo vise ljudi od raznih bolesti, nego zbog ratova ili uopste ubistava. Godisnje umire oko 56 milliona ljudi zbog raznih bolesti. Od toga 17 miliona putem infekcija (statisticki gledano: svake dvije sekunde jedan covjek), skoro 15 miliona od raka, zatim slijede srcane bolesti, multiplaskleroza, reumatske bolesti itd. Svake godine oko 56 miliona. (Clanak, iz kojeg izvodim ovu statistiku mozes pogledati ovdje: http://www.mpg.de/bilderBerichteDokumen ... g20031121/ kao i ovdje: http://www.berlin-institut.org/pages/bu ... _welt.html - oba clanka su na njemackom jeziku)
Takodje toliko pravedan da svakom iste uslove/polaznice postavlja za dolazak u raj. Neko se radja kao siromah, neko bez ruku ili nogu, neko kao bogat, neko sa obje ruke, neko kao genije, neko kao mentalno "zaostao"... a svi dospijevaju, naravno ako zasluze, u raj... gdje je svima isto.Pravedan(apsolutna pravda),
"Ako Boga ne poznajes licno, kako znas da Bog nicem ili nikom nije slican?" - (TIFA29, gnjavator 1970 - ?)Uzvisen(nicemu slican nije i iznad svega je s cim Ga uporedjuju),
Ako to znas prema Njegovoj vlastitoj izjavi (recimo putem Kur`ana), onda takvo sto moras dokazati da je tacno. Naravno, ti ces citirati ovaj ili onaj ajet iz istoga, ali ces pri tome zaboraviti da ti uslovljavas ono sto zelis dokazati. Takvo sto je tautologija i logicni sestar (vrtenje u krug)Sve u stilu: Kur`an je pripovjedan od Boga, i stoga je on istina. To znamo, jer je tako Muhamed diktirao sure i Kur`an je zbir sura koje je Muhamed diktirao. Dok je opet Muhamed je diktirao ono sta mu je Bog objavio. Stoga je on istina, jer dolazi od Boga. To znamo, jer i u Kur`anu pise da je to tako.
Ili jednostavnije: Svjedok A je povjerljiva osoba. To je potvrdila osoba B. A, da je osoba B povjerljiva osoba, to znamo od osobe A. Stoga znamo, bez sumnje, da je osoba A povjerljiva osoba.
Pored toga, On je navodno neshvatljiv za nas um i nicim neuporediv, a onda se toliko tih poredjenja cini, i atributa mu prisiva: Pravedan, Milostiv, Sveznajuc, Svemoguc itd. Naravno, sve bez dokaza i suprotno razumu. Primjera ima mnogo, spomenimo samo da Sveznajuc, Milostiv i Pravedan iskljucuju jedno drugo.
Kao i gore, zatim i:... i iznad svega Milostiv( zapitajte svoje srce ko vas cupa iz problema koje ne mozete sami otkloniti)...
Kada god se navede potreba za pomoc, onda se spominje molitva, u stilu: Pomoli se Bogu da ti pomogne. A kada se trazi, ocigledno "nemoguce" (u stilu: jackpot u lotu) onda se spominje: Pomozi sebi, i Bog ce ti pomoci. Ili: On pomaze kome On hoce.
Uvijek se propagira (predlaze) molitva kao vid "komunikacije" sa Bogom. Moli se da te cuje, to je korisno, svaka molitva se registruje, to su plusevi na Sudnjem danu u tvoju korist, mozda ti cak i uslisi neku molbu itd. Postoje navodno hiljade "dokaza" gdje je Bog uslisio nekom molbu, kada mu se neko tih obratio molbom putem molitve.
Recimo da sutra imam ispit, i moja nane mi predlozi da se pomolim Bogu da mi pomogne pri ispitu. Preduslov je naravno da i sam se pozabavim gradivom koje cu imati na ispitu (To je ono famozno: Pomozi sebi, pa ce ti i Bog pomoci.).
Postoje dvije mogucnosti kakav ce biti ishod:
1. Polozim ispit (mozda ne sa rezultatom zeljenim, ali to i nije toliko vazno)
2. Ne polozim ispit
Druga mogucnost je peh. Bog mi nije uslisio molbu, ili nisam sam sebi dovoljno pomogao, pa da i mi On pomogne. Stoga opet imam ispit, opet se bavim gradivom za isti i opet se prije ispita pomolim. I kad tad, prema zakonu vjerovatnoce, uspjet cu.
Prva mogucnost je sreca. Dovoljno sam se pozabavio gradivom za ispit i uspio sam. Ili: Pomogao sam sebi, i Bog mi je pomogao. Moja nane bi takav slucaj komentarisala ovako: Sine, jesam ti rekla da se pomolis Bogu? Vidis, Bog te je cuo i pomogao ti je. Uslisio ti je molitvu. Ja bi naravno mogao slijedece da navedem: Ali nane, ja sam i ucio to gradivo. Pripremio sam se za ispit. A, ona bi opet: Naravno sinko: Pomozi sebi, i on ce ti pomoci. To se oduvijek tako govorilo. Ima tu istine, sinko.
Iako nema ni jednog dokaza uspjesne veze izmedju molitve i ispita, pretpostavimo da sa ubjedjen postao da molitva zaista pomaze. I onda se redovno pocinjem moliti. I molim se recimo da mojem bratu bude dobro. I zaista, nije se razbolio, niti izgubio posao i sl., ili mu bar nije losije nego zadnjih 30 godina. Zatim se molim za neke druge "sitnice" i one mi bivaju takodje ispunjene (Bog mi uslisio molbu, to su onda "tacne molitve", a dovoljno sam i sebi pomogao, te mi je i On pomogao), poneka ne... ali onda je to su onda "pogresne molitve" (Bog mi nije uslio: trazio sam nemoguce, nisam sebi dovoljno pomogao itd.) Desile su mi se mozda i neke sretne stvari za koje se nisam molio, ali mozda neke molitve i nisu bile dovoljno precizne pa mi je On darovao i vise nego ocekivano.
Bilo kako da bilo, kod mene tada slijedeci faktori igraju glavnu ulogu:
1. Bolje i duze pamtim situacije kada mi je uslisena molitva (to je selektivno opazanje)
2. Ja nemam opciju opazanja kako bi slucaj protekao da se nisam molio
3. I svi oko mene takodje vecinom (ili skoro iskljucivo) spominju "uspjesne" molitve (inace bi priznali da nisu se "ispravno molili", jer kod ne uslisene molitve je ipak nesto pogresno: ili je trazio nemoguce, ili ga On nije "cuo", ili cak nije sam sebi pomogao, pa da mu i On pomogne). U svakom slucaju lijepo je biti u drustvu istomisljenika i "istodozivljenika". Na taj nacin jedni druge podrzavamo u ispravnosti nasih ubjedjenja.
S vremenom sve vise pamtim uslisene molitve, a ne uslisene "zaboravljam". Ili koristim za svaku ne uslisenu molitvu uvijek iste razloge neuspjeha: Trazio sam nemoguce, nisam sebi dovoljno pomogao, Njemu nije bila volja da mi tada pomogne i sl. I s vremenom mi se moj zivot pocinje ciniti i doimati sve kvalitetnijim i pozitivnijim. Da sam mozda zenu mog zivota propustio jer sam predugo se molio i zakasnio na voz u kojem je sjedila - to ne mogu znati. Pa ni da mozda i bez molitve bi bio na poslu unaprijedjen (i vecu zaradu imao) takodje ne mogu znati. Ali, s vremenom sve vise postajem ubjedjen da On postoji i da me cuje, pa cak mi i "pomaze". Tada je sreca i uspjeh na mojoj strani. (Za lose situacije, imam ionako "dobre" izgovore.
) Na taj nacin moja tvrdnja da Bog nas "cuje" i "pomaze" postaje skoro neoboriva. Pored toga milioni ljudi takodje isto dozivljavaju. Mora tu biti istine. I pored toga: Takvo sto ne skodi, zar ne?
Na zalost skodi. Ono usmjerava moj nacin rasudjivanja u odredjene relacije koje nisu dobre. Tada se nalazim naime u "zamci": U razmisljanju koje nije moguce demontirati, jer svaki takav pokusaj intepretiram ili ignoriram na nacin da meni odgovara. A taj nacin je zaista "divan":
Pomozi sebi, i Bog ce ti pomoci. A to je istina jer i sam tako "stalno" dozivljavam. Bog mi "cuje" molitve i pomaze mi. A situacije kada mi molitva ne bude uslisena, nazivam "pogresnim molitvama". Tada naime nisam sebi dovoljno pomogao, pa mi ni On nece pomoci. Ili sam trazio nemoguce.
Takvo razmisljanje se naziva, to smo vec naveli, logicnim sestarom, ili vrtenjem u krug.
